Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: K-16/2024-83
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru u vijeću sastavljenom od sutkinje Maje Sikora, kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Vesne Cišper i Zdravka Bito, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Matee Cebović, u kaznenom predmetu protiv optuženog NĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. 114/23., 36/24., – dalje: Kazneni zakon), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-14/2024 od 22. kolovoza 2024., nakon održane i zaključene usmene rasprave dana 21. siječnja 2026., sa koje je isključena javnost, u nazočnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Danice Petrović, optuženog NĐ, izabranog branitelja odvjetnika Damira Vukmanovića te opunomoćenika oštećene LĐ, ranije NĐ, odvjetnice Ružice Piličić Šinko, dana 26. siječnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
optuženi NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani N, sin L i GĐ, rođene G, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju pekar, sa završenom osnovnom školom, razveden, otac šestero djece, prijavljen kod poslodavca MAJA-PEK j.d.o.o. Donji Desinec, ostvaruje mjesečno prihod od 700,00 eura do 800,00 eura, vlasnik obiteljske kuće u [adresa], vojsku služio 2000. u Borongaju, bez čina i odlikovanja, prekršajno kažnjavan prema podacima Prekršajne evidencije, neosuđivan prema podacima Kaznene evidencije, drugi kazneni postupak se ne vodi, brani se sa slobode,
k r i v j e
I.što je 24. svibnja 2024. u točno neutvrđeno vrijeme u dopodnevnim satima, vozeći svoju suprugu RĐ iz [adresa] u [adresa] osobnim vozilom marke Renault Megane Scenic, registarske oznake i broja BJ359-JH, u nakani da s njom obavi spolni odnos, u mjestu Patkovac skrenuo s ceste na poljski put i odvezao je do šume, gdje je izašao iz vozila, uzeo RĐ mobitel, nalijepio joj ljepljivu traku preko usta koju je ona skinula i pokazao joj štrik te joj zaprijetio da će je vezati ako ne bude dobra, potom ju odveo do mjesta u šumi gdje je raširio deku i jastuk koje je ponio sa sobom, skinuo joj hlače i gaćice, svoje hlače i gaće te protivno njenoj volji svoje spolovilo ugurao u njen spolni organ i sa njom obavio spolni odnos,
dakle, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
II. čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode, opisano u čl. 154. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona.
III. Na temelju čl. 154. st. 1. Kaznenog zakona uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 2. Kaznenog zakona optuženi NĐ se za prethodno opisano kazneno djelo
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
IV. Na temelju čl. 54. Kaznenog zakona optuženom NĐ se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počev od uhićenja 30. svibnja 2024. pa do puštanja na slobodu 1. srpnja 2024.
V. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.,130/20. i 80/22, 36/24., 72/25., dalje: Zakon o kaznenom postupku) optuženi NĐ dužan je podmiriti ovome sudu troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku i paušalnu svotu iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku u iznosu 200,00 eura (slovima:dvjestoeura), kao i oštećenoj LĐ, ranije NĐ, troškove kaznenog postupka na ime nužnih izdataka oštećenika i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika iz čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku.
Obrazloženje
1. Kod ovog suda Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je optužnicu KO-DO-14/2024-1 od 22. kolovoza 2024., protiv optuženog NĐ, zbog kaznenog djela protiv spolne slobode i to teškog djela protiv spolne slobode, opisano u čl. 154. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona.
2. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Bjelovaru broj Kov-22/2024-5 od 17. listopada 2024.
3. Prethodno navedena optužnica izmijenjena je pisanim putem, podneskom od 20. siječnja 2025. (str.416), a potom i podneskom od 15. listopada 2025. (str.543) i kod tako izmijenjene optužnice, uvodno navedena zastupnica optužbe, ostala je do zaključenja rasprave održane 21. siječnja 2026.
4. Sud je po službenoj dužnosti izmijenio činjenični opis kaznenog djela, sukladno provedenim dokazima i utvrđenim činjenicama, na način kako se to sada navodi u izreci ove presude.
5. Upitan kakav stav zauzima o optužbi, u smislu čl. 416. Zakona o kaznenom postupku, optuženi NĐ izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti.
6. Tijekom dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, na raspravi održanoj 21. siječnja 2026., pročitani su provedeni dokazi i to zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (strana 16-19), dokumentacija obavijesti žrtvi (strana 20-27, 29-32), zapisnik o očevidu (strana 34-37), kriminalističko-tehničko izvješće (strana 38-39), pročitana je i razgledana fotodokumentacija očevida (strana 40-75), izvješće o osiguranju mjesta događaja (strana 76-79), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (strana 80) zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (strana 81-82), privola za pregled žrtve (strana 84), zapisnik o očevidu (strana 85-88), kriminalističko-tehničko izvješće (strana 89-91), pročitana je i razgledana fotodokumentacija očevida nad oštećenom osobom (strana 82-103), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (strana 104), specijalistički nalaz (strana 105), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa (strana 109-113), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (strana 114), pročitana je i razgledana fotodokumentacija pretrage osobnog vozila (strana 115-125), zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta, podaci medicinskog pregleda za žrtvu (strana 127), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora (strana 135-140), pročitana je i razgledana fotodokumentacija o ulasku u kuću optuženika (strana 142- 154), evidencija potraga i objava za osobama (strana 169-179), izvješće o uhićenju (strana 184-189), pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka ZĐ (strana 252-254), svjedoka ČĐ (strana 255-257) i svjedoka FĐ (strana 258-260) te oštećene kao svjedoka žrtve RĐ od 12. lipnja 2024., na dokaznom ročištu kod suca istrage ovog suda, reproducirana je snimka ispitivanja žrtve RĐ te pročitan prijepis zapisnika ispitivanja žrtve, zapisnik o vještačenju te nalaz i mišljenje glavnog vještaka za biološka vještačenja Nataše Ortynski (strana 305-313, 322-330), podaci JRO MUP RH za žrtvu, iskaz svjedoka ZĐ, svjedoka ČĐ, svjedoka FĐ na raspravi od 20. ožujka 2025. (strana 427-435), podaci VĐ (strana 444), iskaz svjedoka IĐ od 20. svibnja 2025. (strana 459-463), podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (strana 476-482), socijalna anamneza za optuženog i žrtvu (strana 487-492), dokumentacija obrane dostavljena u spis 27. lipnja 2025. (strana 495-498, 503), podaci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (strana 512), zdravstveni karton za žrtvu (strana 523), zdravstveni karton za optuženog (strana 522), podaci Opće bolnice Karlovac (strana 524-525), podaci ordinacije dentalne medicine (strana 526), nalaz i mišljenje vještaka Nataše Ortynski i iskaz svjedoka PĐ na raspravi 13. listopada 2025. (strana 531-537), podaci JRO MUP RH za optuženog i žrtvu (strana 548-549, 595-596), potvrde o visini dohotka (strana 553-556), nalaz i mišljenje vještaka Nataše Đuran i ĐĐ na raspravi 11. studenog 2025. (strana 559-563), uz pisani nalaz i mišljenje (strana 564-578), medicinska dokumentacija obrane (strana 597-598) te je pročitana i razgledana komunikacija optuženog NĐ i OĐ i priložene fotografije (str.617 -626). Pročitani su podaci Kaznene evidencije i Prekršajne evidencije, podaci o vođenju drugih kaznenih postupaka, podaci o pokretanju i vođenju drugih prekršajnih postupaka. Na kraju dokaznog postupka provedeno je ispitivanje optuženog NĐ.
7. Odbijeni su dokazni prijedlozi obrane za neposredno ispitivanje oštećene kao svjedoka žrtve LĐ ranije NĐ i vještačenje žrtve na okolnost sposobnosti vjerodostojnog iskazivanja, kao i prijedlozi za ispitivanje svjedoka koji još nisu ispitani te pribavljanje spisa predmeta Općinskog suda u Bjelovaru , u kojem su optuženi i žrtva riješili međusobna pitanja u vezi imovine i djece, sve kao nevažni prijedlozi.
8. Nije bilo sporno tijekom postupka da je žrtva LĐ, ranije NĐ, na dan događaja 24. svibnja 2024., za koji se tereti optuženik, bila bračni drug optuženog NĐ te je kao bračni drug, žrtva optuženiku bila član obitelji, u smislu čl. 87. st. 8. Kaznenog zakona, a kao član obitelji, žrtva je optuženiku bila ujedno i bliska osoba, u smislu čl. 87. st. 9. Kaznenog zakona. Nije bilo sporno da je u studenom 2024. razveden brak između optuženog NĐ i žrtve LĐ, ranije NĐ, nakon čega je žrtva promijenila prezime i sada je LĐ . Nije bilo sporno da je optuženi NĐ dana 24. svibnja 2024. u točno neutvrđeno vrijeme u dopodnevnim satima, vozio svoju suprugu RĐ iz [adresa] u [adresa] osobnim vozilom marke Renault Megane Scenic, registarske oznake i broja [registarska oznaka] i da je u mjestu Patkovac skrenuo s ceste na poljski put i odvezao žrtvu do šume te nakon izlaska iz vozila, žrtvu odveo do mjesta u šumi, gdje je sa žrtvom obavio spolni odnos.
9. Sporno je bilo je li postojao pristanak žrtve na spolni odnošaj i je li optuženi NĐ postupao na način opisan u izmijenjenoj optužnici i takvim postupanjem počinio kazneno djelo, za koje bi bio kazneno odgovoran.
10. Ispitan kod policije u smislu čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku i kod državnog odvjetnika optuženi NĐ poriče počinjenje kaznenog djela .
11. U svojoj obrani na raspravi 21. siječnja 2026. (str.608-611), optuženi NĐ je naveo da je u 07,00 sati ujutro 24. svibnja 2024. planirao ići raditi, s tim što je morao otići u [adresa] po klobuke, a nazvao je žrtvu RĐ, da bi joj rekao da je otpratio kćer CĐ radi odlaska na izlet, onako kako je i dogovoreno. Žrtva RĐ ga je obavijestila da joj auto nije htio upaliti, a da kćer TĐ treba odnijeti taj dan sadnicu cvijeća u vrtić pa je svojim autom otišao do vrtića i odnio sadnicu u vrtić, dok je u isto vrijeme iz centra mjesta [adresa] došla žrtva RĐ pješice, a ne taksi vozilom, kako je rekla. Žrtva mu je rekla da bi sa njim trebala razgovarati nešto važno i dogovorili su da odu zajedno u [adresa], a prije toga otišli su na piće u lokal Petica u [adresa], gdje su se zadržali nekih 20 minuta. Žrtva RĐ je sama predložila da odu negdje u prirodu radi razgovora, a isto tako je rekla da joj treba deka i jastuk. Mislio je da joj deka i jastuk trebaju za opremanje stana, budući je odselila iz kuće te je predložio da uzme iz kuće deku i jastuk koji joj pašu, tako da je u kući žrtva RĐ izabrala deku i jastučić na kojemu je prije spavala kćer TĐ. Nakon što je žrtva RĐ izašla van iz kuće, na dvorištu je bio JĐ, od nje udaljen nekih 2,5 metara te je sigurno vidio stvari koje ona nosi u rukama i koje je stavila u auto, za koje vrijeme je on ŽĐ predao kosilicu, trimer i gorivo te objasnio što treba kositi, a potom prešao preko puta do benzinske postaje, gdje je kupio piće Hell i dvije kutije cigareta. Inače je JĐ radio kod njega i taj dan trebali su raditi krov kod DĐ, a kako je morao otići u [adresa] po klobuke, JĐ je trebao kositi i njega sačekati da dođe iz [adresa], nakon čega bi zajedno išli raditi kod DĐ. Žrtva RĐ i on vozilom su krenuli za [adresa] te prošli Staru Raču i Dautan, nakon čega je s obje strane ceste slijedio poljski put i žrtva RĐ je rekla da skrene na poljski put, što je i učinio te je došao nedaleko mjesta gdje je bio nekakav slomljeni crijep i tamo je okrenuo vozilo. Žrtva mu je rekla da je zvala svoju odvjetnicu kako bi pitala kakva je procedura da povuče rastavu braka i bio je sretan da se žrtva RĐ hoće pomiriti. Uzeo je iz auta piće „Hell“, pivo i cigarete, dok je žrtva RĐ uzela deku i jastuk, sjeli su na deku i razgovarali. Tada je rekla da je njoj bivši šef u Austriji, nakon dva mjeseca rada u Austriji, dao 8.000,00 eura, a kako se ona planirala vratiti optuženiku, jer su se pomirili, žrtva RĐ ga je tražila novce od zarade te da proda jedan auto , kako bi 8.000,00 eura vratili tom čovjeku, s kojim je žrtva bila u izvanbračnoj vezi. Dalje su razgovarali i bio je sav sretan jer će se žrtva RĐ njemu vratiti, a tada joj je rekao da otkako je otišla u siječnju 2024., da nije imao spolne odnose. Smatrao je ako su se pomirili, da tada mogu imati i spolni odnos, sa čim je žrtva bila suglasna i pristala je te je rekla da s kim će imati odnos, ako ne sa svojim mužem. Počeli su se ljubiti, žrtva RĐ je skidala svoju odjeću i skinula je jednu nogavicu, dok je on skinuo odjeću sa sebe i imali su spolni odnos. Nakon toga ponovno su sjeli, žrtva RĐ je tražila od njega da popije pivo, a ona je rekla da mora ići mokriti, nakon čega su imali i drugi spolni odnos, na istom mjestu, a kako je na njezinom donjem rublju primijetio tragove krvi, pitao je nije li to nekakva namještaljka, no ona je rekla da joj je dan prije prestao ciklus. Cijelo vrijeme je žrtva RĐ sa sobom imala svoj mobitel te je odmah po ulasku u auto nazvala kćer BĐ i rekla joj da su se njih dvoje pomirili, kao što su njih dvije i pričale o tome, na što je BĐ uspjela samo pitati: "kako ste se pomirili", nakon čega je odmah prekinula vezu. Toga dana od trenutka prvog susreta pa sve do njihovog razilaženja, nije od njegove strane prema žrtvi bilo nikakvih prijetnji niti je tražio išta protivno njenoj volji, poznaje žrtvu jako dobro te da nešto nije bilo po volji, njoj bi se pojavila žila na čelu, no toga dana žrtva RĐ je djelovala veselo i nasmijano. Netočno je da bi žrtvi lijepio ljepljivu traku preko usta te imao i pokazivao ikakav štrik u prtljažnom prostoru auta i da bi joj prijetio da će je vezati ako ne bude dobra i dok je žrtva bila na deki, on iz prtljažnika auta nije ništa vadio, a piće i cigarete koje je donio, bile su u kabini vozila, na sjedalu. Netočno je da bi uzeo žrtvin mobitel pa ga bacio. Nakon spolnih odnosa žrtva mu ništa nije negativno govorila, nije se ljutila niti išta prigovarala i ni u jednom trenutku nije uočio strah, jer kada bi inače žrtvu uhvatio strah, također bi joj se znala pojaviti žila na čelu. U njegovom ponašanju nije bilo razloga da se žrtva njega boji, kako za vrijeme braka, tako i kad je odselila u [adresa] te u njegovom ponašanju nije bilo nikakve sile i netočno je da bi žrtvu držao za ruku i da je bilo tako, sigurno bi postojali neki tragovi. Po povratku kući u [adresa], sjedili su na dvorištu i pili kavu i taman je JĐ završio sa košnjom , a naišla je i DĐ. Nakon toga, pozdravio se sa žrtvom, poljubili su se i dogovorili da će sa DĐ ići kod nje raditi, a žrtva će njegovim autom otići po TĐ u vrtić. S njegove strane nije bilo u 20 godina braka nikakvog nasilja, nikada suprugu nije tukao niti je bio prijavljivan.
12. Žrtva LĐ, ranije NĐ, ispitana kao svjedok, na dokaznom ročištu kod suca istrage ovog suda (str.275-278, 391-397), u bitnome je navela da je predmetnog dana vozila dijete taksijem iz [adresa] u vrtić u [adresa] i putem ju je nazvao optuženi. Rekla mu je da ne može upaliti auto i da taksijem vozi dijete u vrtić, a on neka dođe pred vrtić i donese jedan pelcer da dijete može saditi cvijeće u vrtiću. Kada je došla pred vrtić, optuženi je već bio tamo. Nakon što je dijete predala u vrtić, otišli su na kavu i optuženi joj se ponudio da je odveze u [adresa], što je ona prihvatila. Usput je skrenuo kući u [adresa] i uzeo jednu vrećicu za kupovinu, u koju je stavio neke stvari te su otišli prema Patkovcu i na putu do [adresa], kako je rekao da mora obaviti WC, skrenuo je prema šumi. Kada su došli do šume, zaustavio je automobil te došao do mjesta suvozača i od nje zatražio da mu preda mobitel, a kada je ona to odbila, uzeo joj je mobitel iz ruke, no počela se buniti pa joj je stavio sivu, ljepljivu traku na usta, koju je skinula, a dohvatio je i štrik koji je imao kod sebe i rekao joj da će je vezati ako ne bude dobra te ju uhvatio za desnu ruku, da izađe van, a iz prtljažnika je uzeo vrećicu. Otišli su dalje od automobila, gdje je on stavio deku, na koju su sjeli i razgovarali, a pored njega na tlu, stalno je bila tamnoplava jakna, koju je gledala, jer nije znala što može imati u jakni, budući je sin SĐ prije rekao da optuženi ima pištolj, a kako je bio u stanju njoj staviti traku na usta, bojala se. Kada je optuženi otišao do automobila da nešto uzme, iskoristila je priliku i počela bježati u polje pšenice, gdje je pala, a optuženi ju je uhvatio i vratio na deku. U jednom trenutku optuženi ju je počeo skidati i skinuo joj je hlače do koljena i svoje hlače, potom joj raširio noge te joj stavio spolovilo i sa njom obavio spolni odnos. Spolni odnos nije odbijala jer se bojala. Žrtva nije izričito optuženom rekla da ne želi spolni odnos, već mu je samo govorila da joj nije dobro i cijelo vrijeme je plakala i sto puta ponovila da joj nije dobro, a nije mu rekla da ne želi spolni odnos, jer se bojala da joj nešto ne napravi i rekla mu je „nije da ne želim, nego nije mi dobro“, a nije joj bilo dobro od straha i nije se opirala jer se bojala i bila je spremna sve napraviti, jer kada je on njoj traku na usta stavio, rekla je sama sebi kada je otrčala u polje, da mora na sve pristati da napravi što god, samo da je izvuče iz šume. Žrtva potvrđuje da je sa kćeri BĐ razgovarala da će se pomiriti i da će sve povući, samo da idu iz šume van više. Na povratku, optuženi je putem govorio da će si oduzeti život skalpelom, a kada su se vratili u [adresa], u njihovo dvorište je došla jedna žena, kod koje je optuženi trebao raditi. Žrtva je htjela ići na benzinsku postaju po cigarete, a UĐ je tražila da ju vozi u [adresa], no nije mogao jer je išao zubaru pa ju je odvezao do „Stepa“. Prije nego li je iz svog dvorišta otišao s tom ženom, koja mu je rekla da mora ići raditi, optuženi je izvadio skalpel, dajući žrtvi do znanja da će si oduzeti život ukoliko ga prijavi. UĐ je žrtvu dovezao do kafića „Step“ kod ZĐ, kojoj je rekla da ju je optuženi odvezao u šumu, a kako je bila u šoku, počela se rušiti na stepenice i tražila je da zove policiju i hitnu pomoć te kćer BĐ jer joj nije dobro, a ZĐ je rekla da je morala sve napraviti da se izvuče iz šume i pristala je na sve iz straha, rekla je da su imali spolni odnos. Kada je krenuo razvod braka, optuženi se s tim nije pomirio, no tražila ga je da surađuje radi djece, ali stalno ju je pratio i boji ga se oduvijek. Žrtva potvrđuje da je prije predmetnog događaja pristala da ju optuženi vozi u [adresa], kako bi riješili auto koji nije htio upaliti, pristala je i ujutro nakon vrtića s optuženim biti na kavi, pristala je doći i do kuće u [adresa], prije i poslije predmetnog događaja i očekivala je nasilje, fizičko i psihičko, što je optuženi radio i prije, no nije očekivala da će je optuženi odvesti u šumu i staviti joj ljepljivu traku na usta i prijetiti da će je štrikom vezati ako ne bude dobra te je stoga morala sve napraviti da se izvuče iz šume pa je tako i na spolni odnos pristala iz straha, no nije prvi put da je optuženi nju silio i kada je on to trebao obaviti, on je uvijek to morao odraditi, jer ona je njegova žena po papiru i to tako mora biti.
12.1. Sud prihvaća iskaz svjedokinje žrtve LĐ, ranije NĐ, kao vjerodostojan, pri čemu je žrtva opisala detaljno, jasno i određeno cijeli tijek događaja koji je doživjela i postupanje optuženika kritične zgode te iz iskaza žrtve LĐ, ranije NĐ, proizlazi da je optuženi NĐ postupao upravo na način kako je to sada činjenično opisano i navedeno u izreci ove presude.
13. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci koji nemaju neposrednih saznanja o samom događaju, već imaju samo određena posredna saznanja, ali imaju neposrednih saznanja o izgledu i ponašanju žrtve neposredno nakon događaja.
14. Svjedokinja ZĐ (str.252-254), iskazala je da je već petnaest godina prijateljica žrtve LĐ, ranije NĐ i poznato joj je da je žrtva u vrijeme događaja odselila od optuženog iz [adresa] u [adresa]. Dana 24. svibnja 2024. sa prijateljicom ČĐ bila je na kavi u ugostiteljskom objektu „Step“, kada je žrtva u jednom trenutku sva uznemirena došla u kafić, prišla joj je, zagrlila ju i stalno govorila „što se meni sad dogodilo, odveo me u šumu“. Žrtva joj je rekla da je optuženi u šumi izvadio nož ili skalpel i rekao da će se zaklati, kao i da joj je stavio traku na usta, da je pokušala pobjeći i da je pala. Žrtva je iz njenog stana nazvala kćer BĐ, koja je došla pa su pozvali policiju, a pozvana je i Hitna pomoć. Na njezin upit zašto se žrtva toliko uzrujava što optuženi prijeti da će se ubiti, BĐ je navela da su optuženikova braća rekla da će žrtvi nešto napraviti ako se optuženi ubije pa je žrtvu zbog toga strah. Inače se žrtva nije njoj nešto posebno povjeravala i tom prilikom nije spomenula da ju je optuženi silovao, no nakon nekoliko dana o tome se počelo pričati, kada je jedan dečko, koji radi u Fast foodu, pričao da je optuženi imao naum da siluje žrtvu. Nakon par dana, na njen upit je li silovana kako se priča, žrtva joj je rekla da se željela maknuti iz šume i da je tada pristala na spolni odnos s optuženim, a kada su se vratili iz šume i kada su došli kući u [adresa], glumila je da se pomirila s optuženim, samo da se što prije makne od njega.
14.1. Svjedokinja ZĐ ispitana je neposredno na raspravi (str.428-429) te je prema njenom iskazu utvrđeno da je žrtva pri dolasku u kafić „ R“ očito tražila pomoć, jer je bila vidljivo sva izvan sebe, tražila je da ju sakrije, pritom se sva tresla, bila je sva rastresena i potresena i u trenutku kada je htjela otići na WC, srušila se, tako što je bila leđima oslonjena uz zid i samo je kliznula na pod te ostala u polu ležećem položaju. Došle su njena kćer BĐ i šogorica TĐ, no one nisu mogle pomoći žrtvi da ustane te je žrtva dosta dugo ležala na podu i tresla se. Hitna pomoć tada nije izlazila na teren, već su njoj rekli da žrtvi da nešto za smirenje, no pola tablete nije djelovalo pa kada je došla policija, na njihov poziv došla je hitna pomoć, a tada žrtvu nije htjela ništa puno ispitivati, jer je žrtva bila jako uznemirena, no isti dan u mjestu se pročulo za slučaj silovanja i na izričit upit, žrtva joj je potvrdila da ju je optuženi silovao.
14.2. Obrana je prigovorila iskazu svjedokinje ZĐ, u smislu da nema saznanja o kaznenom djelu, a na raspravi je iskazivala o silovanju. Nije sporno da je u prvom iskazu svjedokinja navela da joj je žrtva rekla da je pristala na spolni odnos, samo da se makne iz šume, dok je na raspravi svjedokinja iskazala da joj je žrtva na njezin upit potvrdila da ju je optuženi silovao. Po stavu suda, bitan je sami sadržaj iskaza svjedokinje o odlučnim činjenicama, a je li došlo do silovanja u kaznenopravnom smislu ne ocjenjuju svjedoci, već sud. U tom smislu, prigovor obrane je neosnovan, jer iako svjedokinja nema neposrednih saznanja o samom događaju i kaznenom djelu, iz iskaza svjedokinje proizlazi da joj je sama žrtva naknadno potvrdila da je kritične zgode u šumi došlo do spolnog odnosa između optuženog i žrtve. Iz iskaza svjedokinje proizlazi i da za ovaj spolni odnos na strani žrtve nije bilo pristanka, jer je žrtva, odmah nakon događaja, očito tražeći pomoć, došla u kafić, prišla njoj, svojoj prijateljici, zagrlila ju i stalno govorila „što se meni sad dogodilo, odveo me u šumu“, a pritom je i opisala da joj je optuženik stavio traku na usta, da je pokušala pobjeći i da je pala, kao i da se željela maknuti iz šume i da je tada pristala na spolni odnos s optuženim, samo da se makne iz šume, a dok je to opisivala što joj se dogodilo, žrtva je bila sva rastresena i potresena, jako uznemirena, dugo je ležala na podu i tresla se. Svjedokinja je opisala svoja posredna saznanja o samom događaju, dobivena od same žrtve, ali je opisala i svoja neposredna saznanja o izgledu i ponašanju žrtve neposredno nakon događaja, a upravo izgled i ponašanje žrtve, vidljivo svjedokinji ZĐ, koja joj je dugogodišnja prijateljica i sa kojom je žrtva kontaktirala i povjerila se nakon događaja, upućuju na zaključak da se žrtvi kritične zgode doista dogodilo negativno, neočekivano i traumatično iskustvo, o kojem iskustvu upravo i sama žrtva iskazuje. Upravo je ZĐ dugogodišnja prijateljica žrtve, no žrtva se njoj nije nešto posebno povjeravala, već joj se u vezi predmetnog događaja povjerila na njen upit o samom događaju.
14.3. Kada se iskaz svjedokinje ZĐ dovede u vezu sa iskazom žrtve, proizlazi da je optuženi sa žrtvom obavio spolni odnošaj bez njezinog pristanka, o kojem sama žrtva iskazuje i za što se optuženik tereti. Sud prihvaća iskaz svjedokinje ZĐ, kao vjerodostojan i istinit, jer je ista na raspravi u bitnome ponovila svoj raniji iskaz, a određena odstupanja u detaljima, mogu se pripisati proteku vremena od događaja i od davanja prvog iskaza pa do davanja iskaza na raspravi i svjedokinja nema razloga svojim iskazom teretiti optuženika.
15. Svjedokinja ČĐ (str.255-257), iskazala je da poznaje žrtvu jer je dolazila u kafić „Step“ u [adresa], u kojem je ona zaposlena pa je tako žrtva došla 24. svibnja 2024., sva rastresena, tražeći da pozove ZĐ, s kojom je prijateljica te je žrtva u skladištu kafića govorila, između ostalog, da je optuženi u ruci držao skalpel i prijetio da će si prerezati žile i to je ponavljala, dok ju ZĐ nije odvela na kat kuće, no žrtva tada nije spominjala silovanje.
15.1. Svjedokinja ČĐ, ispitana je kao svjedok na raspravi (str.430-432), u bitnome ponavlja raniji iskaz pa je tako prema svjedokinji, žrtva po ulasku u kafić bila sva izvan sebe te je prošla kraj šanka i otišla u skladište, gdje je pokušavala na mobitel nazvati kćer BĐ, govoreći da je bila prisiljena govoriti to što je govorila BĐ te je u jednom trenutku pala sa gajbi na kojima je sjedila, nakon čega ju je ZĐ odvela na kat kuće, gdje je nakon nekog vremena i ona sa radnog mjesta u kafiću otišla na kat, kako bi vidjela kako se ZĐ i žrtva nose sa situacijom, a tada je žrtva ležala na podu i tresla se, stalno je ponavljala da ona više ne može, tražile su da ustane, no ona nije ustajala, bila je u vidljivom šoku i što god su rekle, s namjerom da se ona smiri, nije pomagalo.
15.2. Svjedokinja ČĐ je opisala svoja posredna saznanja o događaju u šumi, ali i neposredna saznanja o izgledu i ponašanju žrtve, koja je bila u vidljivom šoku te se tresla i nije se mogla smiriti, a upravo izgled i ponašanje žrtve nakon događaja, vidljivo svjedokinji ČĐ, sa kojom je žrtva kontaktirala neposredno nakon događaja, upućuju na zaključak da se žrtvi kritične zgode doista dogodilo negativno, neočekivano i traumatično iskustvo, o kojem iskustvu sama žrtva iskazuje. Svjedokinja potvrđuje i dio iskaza žrtve, kada opisuje da je žrtva kćeri BĐ govorila nešto što je bila prisiljena govoriti, a to se očito odnosi na poziv žrtve upućen kćeri BĐ, neposredno nakon događaja, kada je žrtva svojoj kćeri rekla da su se optuženi i ona pomirili. Svjedokinje ZĐ i svjedokinja ČĐ suglasno opisuju svoja opažanja o izgledu i ponašanju žrtve nakon događaja, tako da sud prihvaća i iskaz svjedokinje ČĐ kao vjerodostojan i istinit o okolnostima o kojima ima saznanja i o kojima je iskazivala te ista nema razloga teretiti optuženika. Svjedokinja ČĐ, djelatnica u lokalu „Step“, u koji je žrtva zalazila kao gošća te je i predmetnog dana došla u lokal „Step“, očito tražeći pomoć prijateljice ZĐ, nije kao svjedokinja ZĐ dugogodišnja prijateljica žrtve te je logično da se žrtva nije povjerila o cijelom događaju ČĐ, tako da njoj izričito nije niti govorila o spolnom odnošaju u šumi, a kako se žrtva nije povjerila o cijelom događaju ČĐ, ista svjedokinja ČĐ ne može niti imati saznanja o cijelom događaju, što ne znači da kritične zgode nije bilo spolnog odnošaja bez pristanka, kojeg opisuje sama žrtva.
16. Svjedok FĐ (str.258-260), iskazao je da radi na INA benzinskoj postaji u [adresa], a preko puta je kuća optuženog i žrtve te mu je poznato da je žrtva odselila od optuženog, no i nakon toga, gotovo svakodnevno bi dolazila kod optuženog. Predmetnog dana ujutro, optuženi je došao po piće i usput rekao da ide po ženu, jer joj se auto pokvario, a istog dana oko 11,30 sati, došla je žrtva sasvim smirena i smirenim glasom rekla „susjed pomozi“, pri čemu je žrtva došla tražiti cigarete, a za njom je ubrzo došao i optuženi, kojeg je mlađa ženska osoba čekala u autu te su optuženi i žrtva zajedno otišli i po ponašanju se nije moglo zaključiti da se bilo što desilo. Nakon toga krenule su priče, između ostalog, da je optuženi u šumi zavezao za drvo i silovao žrtvu.
16.1. Svjedok FĐ, ispitan je na raspravi (str.432-434), iskazao je da je toga dana odnos optuženog i žrtve djelovao najnormalnije i nije vidio sukob. Njegova smjena je završila u 13,00 sati, a u 14,00 sati ga je nazvala kolegica s posla, od koje je čuo da se priča u „Stepu“ da je optuženi silovao žrtvu, no on je zaključio da to ne može biti istina, jer kada je žrtva došla u kiosk benzinske postaje, na oštećenoj nije vidio emocije i izgledala je spremljeno te na njenoj odjeći i glavi nije bilo nikakvih tragova da bi bila silovana pa mu se to sve činilo kao predstava, no nije pitao žrtvu zbog čega joj je trebala pomoć niti zna je li tada postojao strah ili uznemirenost žrtve.
16.2. Optužba je stavila prigovor na iskaz ovog svjedoka u smislu da po izgledu odjeće zaključuje je li se nešto dogodilo. Sud smatra da svjedok doista sam izvodi zaključke, po izgledu žrtve, osobito njene odjeće, je li došlo do spolnog odnošaja bez pristanka žrtve te kako bi trebala izgledati silovana osoba. U tom dijelu, u kojem svjedok iz svojih neposrednih zapažanja sam izvodi zaključke, sud ne prihvaća iskaz ovog svjedoka. Iskaz svjedoka se prihvaća u dijelu u kojem on potvrđuje da je žrtva došla u kiosk benzinske postaje i tražila pomoć, ali se nije izjasnila kakvu pomoć treba. Kada se iskaz ovog svjedoka dovede u vezu sa iskazom žrtve, sud zaključuje da se FĐ žrtva nije povjerila o samom događaju za koji se optuženik tereti, no tražila je od njega pomoć, ali očito nije htjela da FĐ bude vidljivo njeno trenutno stanje pa nije niti mogao vidjeti tragove i emocije na žrtvi. Isto tako, sam svjedok FĐ ne zna je li pri dolasku žrtve postojao strah ili uznemirenost žrtve, a pritom žrtva nije govorila ni kakvu konkretno pomoć treba, jer to očito nije mogla, budući se u njenoj neposrednoj blizini ubrzo pojavio upravo optuženi, koji je netom prije žrtvi govorio da će sebi oduzeti život ako žrtva prijavi događaj. Kada se dovede u vezu iskaz žrtve sa iskazom svjedoka FĐ, u dijelu kada potvrđuje da je žrtva odmah po dolasku u kiosk benzinske postaje tražila od njega pomoć, može se zaključiti da je žrtva vjerodostojno i istinito iskazivala o samom događaju spolnog odnošaja bez pristanka i o okolnostima koje su slijedile nakon toga.
17. Svjedokinja BĐ, kćer optuženog i žrtve (str.435) te svjedokinja HĐ, supruga optuženikovog brata (str.460), prihvatile su blagodat nesvjedočenja i nisu iskazivale u ovom kaznenom postupku.
18. Svjedok IĐ (str.460-462) nema neposrednih saznanja o događaju, no u iskazu potvrđuje da toga dana, kada je išao zubaru AĐ, žrtvu je vidio u dvorištu kuće u [adresa], dok je optuženi bio na odlasku, u vozilu gospođe kod koje je radio krovište na kući, a kada je optuženi otišao, na traženje žrtve, on je žrtvu dovezao do ugostiteljskog objekta „Step“ u [adresa], dok ju u [adresa] nije mogao voziti jer je morao ići kod zubara. Žrtva mu nije rekla što joj se dogodilo, već je samo čuo priče. Ponašanje žrtve kritične zgode bilo je uobičajeno, normalno i nije primijetio ništa čudno i da bi bilo nekakvih problema, a na njegov upit, žrtva mu je rekla da nije baš najbolje, no poznato mu je da kada se ljudi razvode, ne mogu biti najbolje, ali čudno mu je bilo, ako su se optuženi i žrtva razvodili, kako su bili uopće u istom dvorištu.
19. Radi provjere navoda svjedoka IĐ o datumu predmetnog događaja i prijevoza žrtve, budući je za obranu bio sporan sam datum događaja, zatraženi su podaci ordinacije pa je prema podacima Ordinacije dentalne medicine Vesne Serdarušić (str.526), utvrđeno da je IĐ bio u navedenoj ordinaciji 24. svibnja 2024., dakle, upravo toga dana kada je i bio predmetni događaj za koji se tereti optuženik, a ne neki drugi dan, kako to navodi svjedok IĐ.
19.1. Isti svjedok izvodi zaključke iz svog neposrednog opažanja, kada navodi da je ponašanje žrtve kritične zgode bilo uobičajeno i normalno, no u tom dijelu sud ne prihvaća njegov iskaz, jer se očito žrtva njemu nije povjeravala o spolnom odnošaju sa optuženim u šumi pa svjedok o istome i ne može imati saznanja niti je po izgledu i ponašanju žrtve mogao znati što se žrtvi toga dana doista dogodilo.
20. Svjedok PĐ (tr.534-535), iskazao je da su on i njegova supruga čuli da je optuženi silovao žrtvu i nekih tri do četiri dana nakon toga, bili su u društvu dugogodišnje prijateljice EĐ, koja je nazvala žrtvu i pitala ju što se desilo pa je žrtva u telefonskom razgovoru EĐ rekla da je od strane optuženog bilo vezanje i silovanje, a nakon što je žrtva prekinula taj razgovor, žrtva je za par minuta nazvala EĐ i u drugom razgovoru rekla da nije bilo silovanje, već običan normalan seks i da ljudi lažu i samo izmišljaju, a on je te razgovore čuo i njegova obitelj je shvatila da optuženi nije učinio to za što ga se tereti, već je žrtva osramotila obitelj i imala je plan riješiti se optuženog, na način da isti završi u zatvoru.
21. Zastupnica optužbe prigovorila je iskazu svjedoka PĐ kao neistinitom. Sud smatra da ovaj svjedok svojim iskazom želi olakšati procesni položaj optuženika, pri čemu je iskaz neuvjerljiv i neživotan, jer ni sama žrtva u iskazu ne navodi da ju je optuženik kritične zgode vezao i teško je povjerovati da bi žrtva zvala navedenu osobu EĐ, kako bi joj rekla da nije bilo silovanja, već običan normalan seks. Sud stoga ne prihvaća iskaz svjedoka PĐ kao vjerodostojan i istinit.
22. Prema socijalnoj anamnezi Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Bjelovar od 28. svibnja 2025. (str.488-492), za optuženog i žrtvu, utvrđeno je da je u bračnoj zajednici optuženog i žrtve rođeno četvero djece te prva saznanja o zlostavljanju žrtve i djece od strane optuženog navedeno tijelo socijalne skrbi dobiva 25. kolovoza 2021., kada žrtva telefonski kontaktira iste i obavještava da je dan ranije sin SĐ pozvao policiju jer ih optuženi maltretira i zlostavlja godinama te nakon izvida na terenu žrtvi i djeci je ponuđen smještaj u sklonište za žrtve obiteljskog nasilja, gdje su istog dana i smješteni, no istog dana su sklonište napustili i otišli kod bratića žrtve, a sutradan je žrtva odlučila vratiti se sa maloljetnom djecom kući i žrtvi je pružena podrška, pri čemu je žrtva naviknuta na patrijarhalan stav u primarnoj i sadašnjoj obitelji, u kakvom okruženju je odrasla, gdje je to normalno i prihvatljivo, no kroz razgovor je osviještena da je dužna zaštititi djecu od optuženikovog takvog ponašanja i da svi zajedno trpe psihičko i fizičko nasilje, a ona k tome i ekonomsko i seksualno. Nadalje, žrtva se suglasila s izricanjem mjere stručne pomoći i potpore u izvršavanju skrbi o maloljetnoj djeci, koja mjera je izrečena rješenjem tog tijela socijalne skrbi 21. rujna 2021. na vrijeme od šest mjeseci. Žrtva nije htjela pokrenut postupak obveznog savjetovanja, jer je žrtva odlučila dati optuženom još jednu šansu, nakon što je prestao konzumirati alkohol i tijekom provedbe mjere međusobni odnos supružnika se popravio, kao i njihov odnos prema djeci te nije bilo nasilničkog ponašanja među supružnicima niti je optuženi bio nasilan prema djeci pa je provedba mjere obiteljsko-pravne zaštite ostvarila svrhu i krajem 2022. je istekla. U travnju 2024. žrtva je prijavila nasilničko ponašanje od strane optuženog, pri čemu se žrtva posvađala sa optuženim 21. ožujka 2024, a dva tjedna prije tog datuma, žrtva mu je rekla da se želi razvesti, na što on nije pristajao, a tog dana pio je alkohol, počeo prijetiti da će se objesiti, pozvana je i policija. U svibnju 2024. je sastavljeno mišljenje u postupku obveznog savjetovanja, žrtva je napustila kućanstvo i obznanila da želi razvod braka, a žrtva i djeca CĐ i TĐ odselile su u Austriju te više nije bilo službenog postupanja u toj obitelji.
23. U svezi podataka socijalne anamneze, iz optužnog prijedloga podnesenom Općinskom sudu u Bjelovaru (str.163), utvrđeno je da je bio pokrenut prekršajni postupak protiv optuženog, zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), u vezi događaja od 21. ožujka 2024., kada je optuženik i uhićen, a slijedeći dan pušten na slobodu (str.165-166), pri čemu žrtva u tom postupku nije htjela svjedočiti.
23.1. Kada se podaci socijalne anamneze dovedu u vezu sa iskazom žrtve, može se zaključiti da je i prije predmetnog događaja dolazilo do nasilničkog ponašanja optuženika prema žrtvi i da je žrtva trpjela između ostalog, seksualno nasilje, kao i da se optuženika bojala, kako sama iskazuje te da nije prvi put da je optuženi nju silio i kada je on to trebao obaviti, misleći na spolni odnos, on je uvijek to morao odraditi pa je tako i kritične zgode žrtva na spolni odnos sa optuženikom pristala iz straha.
24. Provedenim biološkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za biološka vještačenja Nataši Ortynski, prof. (str.305-313, 533), utvrđeno je da je molekularno- genetskom analizom nespornog biološkog uzorka krvi žrtve utvrđen njezin DNA profil, a molekularno-genetskom analizom nespornog biološkog uzorka krvi optuženika utvrđen je njegov DNA profil. Nadalje, u vaginalnom brisu žrtve dokazano je prisustvo sperme, pri čemu je analizom utvrđen miješani DNA profil, u kojem se dio alela podudara s alelima
DNA profila žrtve, a dio s alelima DNA profila optuženog, dok je u međunožju gaćica žrtve dokazano prisustvo sperme, a analizom izuzetog traga utvrđen je DNA profil muške osobe, koji se podudara s DNA profilom optuženika. Na raspravi je vještakinja ispravila navod iz pisanog nalaza i mišljenja, u odnosu na točku 7. pisanog nalaza i mišljenja, koji zaključak se odnosi na vaginalni bris žrtve, u kojem utvrđeni DNA profil potječe od žrtve i optuženika, dok se zaključak pod točkom 6. odnosi na biološki trag s gaćica žrtve, u kojem utvrđeni DNA profil potječe od optuženika.
24.1. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Nataše Ortynski kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine, pri čemu je vještakinja izvršila analizu dostavljenog materijala, a svoj pisani nalaz i mišljenje pojasnila je i dopunila usmeno i neposredno na raspravi, pri čemu ni stranke nisu imale primjedbe na provedeno vještačenje pa je sud uz suglasnost stranaka pročitao nalaz i mišljenje. Provedeno biološko vještačenje potvrđuje da je optuženi obavio spolni odnos sa žrtvom, što ne osporava ni sam optuženik, a to proizlazi i iz iskaza žrtve.
25. Prema provedenom psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju optuženog ĆĐ, po stalnom sudskom vještaku Dr. sc. Nataši Đuran, specijalistu psihijatru i stalnom sudskom vještaku ĐĐ, prof. psihologu (str.564-578), utvrđeno je da je optuženi osoba bez psihijatrijske dijagnoze, odnosno, bez značajnijih psihičkih tegoba te s obzirom na poznate podatke o optuženikovom ponašanju i doživljavanju u vrijeme počinjenja kaznenog djela, vještaci smatraju da optuženikove sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja, kao i vladanja svojom voljom u vrijeme počinjenja kaznenog djela nisu bile smanjene te nema dovoljno elemenata kako bi se postavila dijagnoza ovisnosti bilo koje vrste niti ima elementa koji bi ukazivali da je djelo počinjeno pod odlučujućim utjecajem alkohola ili droga te je optuženik raspravno sposoban. Pri psihijatrijskom pregledu optuženik je naveo da je godinama radio u Njemačkoj i Austriji i odnosi u obitelji su bili jako dobri, a sa suprugom, koja je odgajala djecu, bio je u dobrim odnosima dok nije dobila stalni boravak i tada su se njihovi odnosi zahladili te je on i dalje radio u Njemačkoj i davao novce, a kada bi došao kući, njihovi odnosi više nisu bili isti. Optuženi je 2021. doživio moždani udar, a od 2024. žrtva živi u Austriji. Prema zaključku psihologa optuženik je prosječnog intelektualnog funkcioniranja uz odgovarajuće kognitivne sposobnosti, u testovima ličnosti dobiveni rezultat ukazuje na depresivno-anksioznu simptomatiku reaktivnog tipa, zabrinutost za zdravlje, potiskivanje, mogućnost konverzivnih reakcija u stresnim situacijama, osjećaj iscrpljenosti, umora i nervoze, latentnu agresivnost, projektivnost, nepovjerljivost, pretjeranu interpersonalnu osjetljivost, poteškoće u socijalnom funkcioniranju, poteškoće na motivacijskoj razini, poteškoće na afektivnom planu, smanjenu kritičnost.
26. Vještaci su svoj nalaz i mišljenje obrazložili usmeno i neposredno na raspravi (str.560- 561) te prema istima proizlazi da se simptomi koji su nađeni u psihologijskom testiranju optuženika, mogu pripisati sudskom procesu, a također je optuženiku razvod braka teško i neočekivano pao i dio simptomatike depresivno anksioznog tipa može se povezati i sa razvodom braka, tako da razvod braka i aktualni sudski proces kumulativno djeluju na optuženog, u smislu depresivno anksioznih simptoma i nije nađena simptomatika koja bi direktno ukazivala na osobine ličnosti koje su statistički češće zlostavljači, no svaki prosječan čovjek može u stresnim situacijama reagirati impulzivno i na taj način psihofizički povrijediti drugu osobu. Isto tako, kod optuženog nije uočeno devijantno seksualno ponašanje, no vještaci ne mogu isključiti da svaka prosječna osoba bez jasnih nasilničkih crta u iznimnim situacijama moguće postaje nasilna.
26.1. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Dr.sc. Nataše Đuran i vještaka ĐĐ kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine. Vještaci su imali na uvidu i zdravstveni karton optuženika (str.522) te podatke spisa predmeta, a proveli su vlastito psihijatrijsko i psihologijsko ispitivanje i pregled optuženika te svoj pisani nalaz i mišljenje obrazložili usmeno i neposredno na raspravi. Na provedeno vještačenje niti stranke nisu stavljale primjedbe pa je sud uz suglasnost stranaka pročitao navedeni nalaz i mišljenje. Istim vještačenjem utvrđena je ubrojivost optuženika u vrijeme događaja zbog kojeg se tereti.
27. Žrtva je protiv optuženog NĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 153. Kaznenog zakona, podnijela kaznenu prijavu na zapisnik kod Policijske postaje Bjelovar 24. svibnja 2024. (str.16-18), iz čega proizlazi da je žrtva kazneno prijavila optuženika za predmetno kazneno djelo istog dana kada je na njenu štetu predmetno kazneno djelo i počinjeno. Kada se dovede u vezu činjenica podnošenja kaznene prijave sa činjenicama utvrđenima iskazom žrtve, sud zaključuje da je žrtva protiv optuženika podnijela ovu kaznenu prijavu isključivo iz razloga što je na njenu štetu doista i počinjeno kazneno djelo opisano u izreci ove presude.
28. Očevidom na mjestu događaja u šumi u Patkovcu, prema zapisniku o očevidu (str.34-37), u blizini nasutog lomljenog crijepa, na čistini opsega oko pet metara, nađeno je osam opušaka cigareta, a od mjesta pronalaska opušaka, na udaljenosti pet metara, nađena je djelomično povaljana pšenica, dok je u dvorištu obiteljske kuće na adresi [adresa], parkiran osobni automobil marke Renault Megane Scenic reg. oznake i broja [registarska oznaka], a u štaglju trgovačka PVC vrećica bijelo-zelene boje „Lidl“, u kojoj se pronalazi deka, jastuk, prazna limenka energetskog pića „Hell“ i jedna puna staklena boca piva Ožujsko, koji tragovi su izuzeti i fotografirani prema fotodokumentaciji očevida (str.40-75). Upravo su provedenim očevidom na mjestu događaja u šumi na području Patkovca i na adresi prebivališta optuženika u Novoj Rači pronađeni tragovi, koji potvrđuju iskaz žrtve o samom mjestu događaja spolnog odnosa, o pokušaju bijega žrtve u polje pšenice, o konzumiranju pića Hell i cigareta na mjestu događaja te punoj boci piva koju je optuženik odložio u blizini mjesta događaja, o jastuku i deki koje je optuženik ponio sa sobom u PVC vrećici , a potom raširio na mjestu događaja u šumi.
29. Očevidom nad osobom žrtve LĐ, ranije NĐ, prema zapisniku o očevidu (str.85-88), nakon izuzimanja bioloških tragova, izvršen je ginekološki i liječnički pregled žrtve, pri kojima nisu nađeni krvni podljevi ni neke druge ozljede, što je vidljivo u fotodokumentaciji očevida (str.92-105). Kada se podaci ovog očevida dovedu u vezu sa iskazom žrtve, može se zaključiti da pri počinjenju kaznenog djela nije bilo primjene sile prema žrtvi, no optuženiku se i ne stavlja na teret počinjenje predmetnog kaznenog djela uporabom sile. Prema podacima Zavoda za hitnu medicinu od 24. svibnja 2024. (str.127), žrtva je pregledana tog dana u 14,00 sati, pri čemu je navedeno da je u pitanju obiteljska svađa i da se žrtva osjeća uznemireno. Dovodeći u vezu podatke hitnog pregleda žrtve sa iskazom žrtve te iskazima svjedokinja ZĐ i ČĐ, jasno proizlazi da je žrtva bila uznemirena upravo nakon povratka iz šume, gdje je žrtvu odvezao optuženi . Prema iskazu žrtve može se zaključiti da je njezina uznemirenost proizašla očito iz straha kojeg je od optuženog žrtva osjećala tijekom predmetnog događaja, a nakon izvršenog spolnog odnošaja sa žrtvom, optuženi je još i prijetio da će sebi oduzeti život skalpelom, što je žrtvu dodatno uznemirilo.
30. Pretragom osobnog automobila marke Renault Megane Scenic (str.109-125) pronađena je samoljepljiva PVC traka sive boje, korištena-istrgnuta, dužine oko 32 cm, širine 5 cm, nađena na podu vozila između prednjeg vozačevog i suvozačevog mjesta, dok je u prtljažniku istog vozila pronađena rola PVC samoljepljive trake sive boje, što je vidljivo u fotodokumentaciji pretrage osobnog automobila (str.115-125). Pretraga osobnog automobila potvrđuje iskaz žrtve kada opisuje da joj je optuženi nalijepio ljepljivu traku sive boje preko usta, koju je ona skinula te je upravo ta traka, korištena- istrgnuta, pronađena na podu, u kabini vozila kojim je optuženik vozio žrtvu. Pretragom u prtljažnom prostoru automobila nije pronađen štrik, no žrtva izričito nije ni tvrdila da je štrik bio u prtljažnom prostoru tog automobila, već samo da joj je optuženi pokazao štrik koji je imao kod sebe te joj zaprijetio da će je vezati ako ne bude dobra.
31. Prilikom pretrage doma i drugih prostora (str.135-141), radi provođenja mjera intenzivnog traganja i uhićenja optuženog, 25. svibnja 2024. izvršen je nasilni ulazak u obiteljsku kuću u [adresa], što je vidljivo u fotodokumentaciji pretrage (str.142-154), no, nakon događaja od 24. svibnja 2024., optuženik je pronađen i uhićen tek 30. svibnja 2024.
32. Nije bilo sporno da su u posebnom postupku na sudu optuženi i žrtva uredili međusobne odnose po pitanju imovine i roditeljske skrbi u odnosu na maloljetnu djecu te da sada maloljetna djeca sa žrtvom borave u Austriji i da optuženi kao otac kontaktira sa djecom te plaća uzdržavanje za djecu, kao i da optuženi kontaktira sa ocem žrtve, o čemu je na zadnjoj raspravi i priložen ispis komunikacije te fotografije.
33. Preostale dokazne prijedloge obrane, koji nisu provedeni, sud je odbio kao nevažne, jer se istima ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice. Žrtva LĐ, ranije NĐ, kao žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode, ispitana je na dokaznom ročištu kod suca istrage ovog suda, sukladno odredbama čl. 235. i čl. 236. Zakona o kaznenom postupku te je sud pročitao zapisnik o ispitivanju žrtve u svojstvu svjedoka i reproducirao na raspravi njezin iskaz, dat na navedenom dokaznom ročištu, na kojem je sudjelovala i obrana te su stranke imale pravo postavljati pitanja i to pravo su i koristile. Žrtva je po ocjeni suda jasno, određeno i potpuno iskazivala o svim okolnostima događaja i kaznenom djelu za koje se optuženik tereti, pri čemu je i na snimci tog ispitivanja, po govoru i držanju tijela prilikom iskazivanja, na žrtvi bilo vidljivo koliko je potresena predmetnim događajem i postupanjem optuženika na njenu štetu, . S obzirom na navedeno, sud nije žrtvu ponovno pozivao radi ispitivanja u svojstvu svjedoka neposredno na raspravi, jer sud ocjenjuje da to nije potrebno, u smislu čl. 292. st. 6. Zakona o kaznenom postupku. S obzirom na navedeno, odbijen je prijedlog obrane za neposredno ispitivanje oštećene žrtve kao svjedoka, kao nevažan prijedlog, jer se ponovnim ispitivanjem žrtve ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice koje do sada već nisu utvrđene, već bi se žrtva samo dodatno traumatizirala.
33.1. Obrana je predlagala za svjedoka osobe imena VĐ i ŠĐ, no kako je tijekom postupka utvrđeno, radi se o osobama po imenu JĐ i DĐ, koji su predloženi kao svjedoci na okolnost međusobnih odnosa optuženog i žrtve, u smislu da je toga dana između njih bilo sve u redu te da su nešto mogli čuti ili primijetiti, zatim, isti svjedok JĐ na okolnosti vezane za dolazak žrtve u dvorište optuženog prije događaja i dolazak optuženog u dvorište i kontakt sa žrtvom nakon događaja, a svjedok DĐ i na okolnost da su se optuženi i žrtva razišli nakon događaja za koji se tereti optuženik, u dvorištu optuženog, na intiman i prijateljski način, da nije bilo grubosti ni silovanja za koje se optuženik tereti. Nije sporno da je predmetni JĐ predmetnog dana kosio dvorište kod optuženog i tamo se nalazio kada je žrtva došla u dvorište optuženog, no isti svjedok ne može znati što se dogodilo u predmetnoj šumi između optuženog i žrtve, a nakon događaja zasigurno se žrtva ne bi njemu povjerila o događaju niti je htjela njemu pokazati svoje stanje. Isto se odnosi i na svjedoka DĐ, kod koje je toga dana optuženik trebao raditi na krovištu i kako se nije pojavio kod nje na vrijeme, ista je iz tog razloga toga dana došla po optuženog te ukoliko je ista u dvorištu optuženog i vidjela žrtvu, zasigurno nema neposrednih saznanja o događaju, a način ophođenja optuženog prema žrtvi nakon samog događaja uopće nije odlučan i zasigurno optuženik ne bi pokazivao grubost prema žrtvi pred drugim osobama. Radi navedenog odbijeni su dokazni prijedlozi obrane za ispitivanje u svojstvu svjedoka JĐ i DĐ kao nevažni prijedlozi.
33.2. Osoba EĐ pod tim imenom i prezimenom ne postoji pa je taj prijedlog obrane za ispitivanje u svojstvu svjedoka EĐ odbačen. Kada bi sudu i bili poznati osobni podaci ove svjedokinje, navedena svjedokinja trebala bi iskazivati na okolnost razgovora sa žrtvom, u kojem je žrtva rekla da nije bilo silovanja, a na te okolnosti naknadno je ponovno predložena ista svjedokinja, kao i supruga PĐ, MĐ, no o tim istim okolnostima već je iskazivao svjedok PĐ, čiji iskaz sud ne prihvaća, kako je već ranije obrazloženo. Po stavu suda, iskazom ovih svjedokinja ne bi se utvrdile neke nove okolnosti važne za odlučivanje, već su isti dokazni prijedlozi usmjereni samo na osporavanje istinitosti iskaza same žrtve pa su ovi prijedlozi na kraju odbijeni kao nevažni.
33.3. Svjedok SĐ, sin optuženog i žrtve, koji je nakon razvoda braka roditelja, ostao živjeti u kućanstvu s ocem, ovdje optuženim, predložen je na okolnosti osobnosti optuženika i okolnosti ponašanja žrtve nakon događaja. Ovaj prijedlog obrane odbijen je kao nevažan, jer se istim ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice. Djeca optuženog i žrtve nemaju neposrednih saznanja o kaznenom djelu, a o osobnosti optuženog i ponašanju žrtve nakon događaja, u mjeri u kojoj su te činjenice bitne, činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno ostalim provedenim dokazima.
33.4. Svjedok KĐ predložen je od strane obrane na okolnost da je vidio dolazak žrtve u selo prije inkriminiranog događaja, jer je žrtva tvrdila da je došla taksijem te na okolnost međusobnog odnosa optuženog i žrtve. Ovaj dokazni prijedlog je također odbijen kao nevažan, jer je žrtva jasno iskazala da je zbog kvara na autu, taksijem došla iz Bjelovara u Novu Raču, kada je ujutro vodila dijete TĐ u vrtić. Pritom je odlučno da je nakon toga, upravo optuženik ponudio žrtvi prijevoz iz Nove Rače do Bjelovara, nudeći i da će ponijeti punjač za auto, koji je bio u kvaru, na što je žrtva pristala, a onda je optuženik iskoristio priliku i vozeći žrtvu, na povratku do Bjelovara, u Patkovcu s ceste skrenuo na poljski put i odvezao vozilom žrtvu u šumu, gdje je prema žrtvi postupio na način sada opisan u izreci presude.
33.5. Odbijen je kao nevažan i prijedlog obrane za pribavljanje spisa Općinskog suda u Bjelovaru, u kojem su optuženik i žrtva riješili međusobna pitanja imovine i djece, jer je za ovaj kazneni postupak i utvrđivanje je li kazneno djelo počinjeno, isto neodlučno, a nije ni sporno da su optuženik i žrtva riješili navedena pitanja te da dalje kontaktiraju u vezi djece. Neosnovano obrana nastoji prikazati da žrtva nakon razvoda braka u svom životu ima novu vezu te da je kazneno prijavljivanje optuženika za predmetno kazneno djelo motiv žrtve za ostvarivanje vlastite bolje pozicije pri rješavanju pitanja u vezi razvoda braka, na način da optuženik dospije u zatvor.
33.6. Vještačenje žrtve radi utvrđivanja sposobnosti iskazivanja, po prijedlogu obrane nije provedeno, već je i taj dokazni prijedlog odbijen kao nevažan, s obzirom da je pribavljen zdravstveni karton žrtve (str.521), no u istome nema medicinske dokumentacije iz koje bi proizlazilo da je žrtva tijekom života, a osobito nakon predmetnog događaja, tražila ikakvu psihološku pomoć. Isto tako, tijekom dokaznog postupka ni od strane opunomoćenika oštećene žrtve nije dostavljena medicinska dokumentacija za žrtvu pa se može zaključiti kako žrtva nije tražila psihološku pomoć niti je takvo liječenje bilo provođeno (str.537). Ovim vještačenjem se ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice, a u kakvom je stanju žrtva bila tijekom samog događaja za koji se tereti optuženik, opisala je sama žrtva te u kakvom stanju je žrtva bila neposredno nakon toga, osim same žrtve, opisuju i svjedokinje ZĐ i ČĐ, koje su bile sa žrtvom u kontaktu neposredno nakon predmetnog događaja u šumi, kako je već ranije opisano.
33.7. S obzirom na sve provedene dokaze, činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno i sud prihvaća iskaz žrtve kao vjerodostojan i istinit, jer isti iskaz podupiru i drugi provedeni i prethodno navedeni dokazi, koje sud također prihvaća, kako je već ranije obrazloženo. Sud prihvaća obranu optuženika u dijelu koji se odnosi na nesporno utvrđene činjenice, osobito u dijelu u kojem priznaje da je kritične zgode izvršio sa žrtvom spolni odnošaj i u dijelu u kojem njegovi navodi nisu u suprotnosti sa iskazom žrtve. Obranu optuženika sud ne prihvaća u dijelu u kojem optuženik poriče navode optužbe i osporava počinjenje kaznenog djela, jer je takva obrana sudu neuvjerljiva, osobito jer je suprotna navodima žrtve i dokazima koji podupiru iskaz žrtve, osobito kada optuženik navodi da je upravo žrtva predložila da idu razgovarati negdje u prirodu, da je žrtva na odlasku iz kuće u Novoj Rači uzela i ponijela deku i jastuk, da je žrtva od optuženog u šumi tražila da popije pivo, da je žrtva sa sobom cijelo vrijeme imala mobitel i da on žrtvi nije uzeo mobitel ni lijepio ljepljivu traku preko usta niti pokazivao štrik, prijeteći pritom da će je vezati ako ne bude dobra, jer štrik niti nema, zatim, kada u obrani navodi da je žrtva djelovala vesela i nasmijana, nije se bojala ni ljutila ni prigovarala, a sama je skidala svoju odjeću i pristala je na spolni odnošaj te da na njenoj strani nije bilo nikakvog protivljenja, kao i da su kritične zgode imali čak dva obostrano dragovoljna spolna odnošaja.
34. Sukladno provedenim dokazima i činjenicama utvrđenima na temelju provedenih dokaza, a prvenstveno s obzirom na iskaz žrtve LĐ, ranije SĐ, u kojem je određeno i detaljno opisala postupanje optuženog NĐ prije samog događaja kritične zgode, postupanje optuženog za vrijeme događaja za koji se tereti te postupanje optuženog nakon predmetnog događaja, a iskaz žrtve podupiru prethodno navedeni dokazi, sud je po službenoj dužnosti izmijenio činjenični opis kaznenog djela zbog kojeg se optuženik tereti, na način da je iz istog u 5. redu ispušten tekst: „i bacio ga“, što se odnosi na mobitel žrtve i koji navod je suvišan i neodlučan, a isto tako je u 6. i 7. redu iz činjeničnog opisa kaznenog djela ispušten tekst: “koji se nalazio u prtljažnom prostoru automobila“, što se odnosi na štrik koji je, prema iskazu žrtve, optuženik kritične zgode pokazao žrtvi i koji je imao kod sebe, a taj navod o prtljažnom prostoru automobila je suvišan i neodlučan, s obzirom da se tim navodima činjenično ne opisuje kazneno djelo zbog kojeg se optuženik tereti i koji navodi ne čine bitna zakonska obilježja kaznenog djela zbog kojeg se optuženik tereti.
35. Sukladno provedenim dokazima i činjenicama utvrđenima na temelju provedenih dokaza, a osobito na temelju iskaza žrtve LĐ, ranije NĐ, sud smatra dokazanim da je optuženik postupao na način sada opisan u izreci ove presude i to da je 24. svibnja 2024. u točno neutvrđeno vrijeme u dopodnevnim satima, vozeći svoju suprugu RĐ iz [adresa] u [adresa] osobnim vozilom marke Renault Megane Scenic, registarske oznake i broja BJ359-JH, u nakani da s njom obavi spolni odnos, u mjestu Patkovac skrenuo s ceste na poljski put i odvezao je do šume, gdje je izašao iz vozila, uzeo RĐ mobitel, nalijepio joj ljepljivu traku preko usta koju je ona skinula i pokazao joj štrik te joj zaprijetio da će je vezati ako ne bude dobra, potom ju odveo do mjesta u šumi gdje je raširio deku i jastuk koje je ponio sa sobom, skinuo joj hlače i gaćice, svoje hlače i gaće te protivno njenoj volji svoje spolovilo ugurao u njen spolni organ i sa njom obavio spolni odnos.
36. Objektivna radnja guranja svog spolnog organa u spolni organ žrtve, optuženi je poduzeo spolnu radnju, koja ujedno predstavlja spolni odnošaj, pri kojem spolni organ jedne osobe prodire u spolni organ druge osobe i već samim kontaktom između spolnih organa dvije osobe, dovršena je ova spolna radnja spolnog odnošaja.
37. Pristanak na spolni odnošaj postoji kada osoba svojom voljom odluči stupiti u spolni odnošaj i pri tome je sposobna donijeti odluku o stupanju u spolni odnošaj i sposobna je izraziti odluku o stupanju u spolni odnošaj. Pristanka žrtve u konkretnom slučaju nije bilo, jer žrtva nije svojom voljom odlučila stupiti u ovaj spolni odnošaj. Već prije samog događaja, žrtva je zatražila razvod braka, koji je trajao 20 godina i odselila je iz zajedničkog kućanstva i nakon toga više nije imala spolne odnošaje s optuženikom, već je kontakte s optuženikom imala u vezi zajedničke djece, tako da je optuženik već iz tih okolnosti znao da žrtva s njim više ne želi biti u braku i zasigurno ne želi ni spolni odnošaj s njim. Unatoč tome, kritične zgode, optuženik je vozeći žrtvu u njezin stan, protivno volji žrtve, putem skrenuo s ceste na poljski put i žrtvu odvezao do šume, na osamljeno mjesto, te dolaskom u šumu, izašao iz vozila, došao do mjesta suvozača gdje je sjedila žrtva, uzeo joj mobitel, nalijepio ljepljivu traku preko usta i pokazao joj štrik te joj zaprijetio da će je vezati ako ne bude dobra, potom ju odveo do mjesta u šumi gdje je raširio deku i jastuk, koje je prethodno ponio sa sobom, sve to isplanirano upravo radi obavljanja spolnog odnošaja sa žrtvom, a opisano postupanje optuženika je za žrtvu bilo neočekivano i nenadano te protivno njenoj volji. Uzimanje mobitela žrtvi, lijepljenje ljepljive trake preko usta žrtve i pokazivanje štrika, uz prijetnju vezivanjem ako ne bude dobra, predstavljaju radnje optuženika kojima je od žrtve tražio da postupa upravo onako kako to on želi i hoće, a koje poduzete radnje su objektivno bile ozbiljne i od strane žrtve subjektivno ozbiljno i shvaćene te su kod žrtve stvorile osjećaj straha, tako da je kod žrtve postojao strah od daljnjeg postupanja optuženika i tim radnjama optuženik je u biti slomio otpor žrtve. Kada je zatim, neposredno prije spolnog odnošaja, optuženi u jednom trenutku otišao do automobila, žrtva je iskoristila priliku i počela bježati u polje pšenice, gdje je pala, a optuženi ju je uhvatio i vratio na deku. Po tome što se kritične zgode žrtva izričito protivila skretanju s puta i odlasku u šumu, kao i po tome što je žrtva počela bježati u polje pšenice sa mjesta u šumi gdje je žrtvu doveo, optuženik je znao da žrtva uopće ne želi biti s njim na tom mjestu na koje ju je doveo i to mu je žrtva jasno stavila do znanja. Nakon što je žrtvu opet vratio na deku, koju je prethodno raširio, žrtva je pila piće „Hell“ i pušila cigarete s optuženim, a pritom je gledala u jaknu optuženog, odloženu pored njega, jer nije bila sigurna ima li optuženik sa sobom i pištolj, budući je sin SĐ prije rekao da optuženi ima pištolj, a kako je optuženik bio u stanju njoj staviti traku na usta, bojala se, jer nije znala što optuženik još može napraviti. Nakon što joj je optuženik rekao da duže vrijeme nisu imali spolne odnose i kada je nakon toga optuženik dalje nastavio poduzimati radnje, s ciljem obavljanja spolnog odnosa sa žrtvom, time što je počeo skidati odjeću sa nje, žrtva je riječima izrazila svoje protivljenje spolnom odnošaju, tako što je više puta rekla „nije mi dobro“ te je pritom i plakala. Na upit optuženika ne želi li spolni odnos, odgovorila je „nije da ne želim, nego nije mi dobro“, a kada je optuženiku rekla da joj nije dobro, optuženik joj je odgovorio da ni njemu nije dobro, a tim stavom optuženik očito na takvo odbijanje žrtve nije pristajao niti se uopće obazirao. Kako žrtva sama navodi, na spolni odnos je pristala iz straha, spolni odnos nije izričito odbijala i aktivan otpor nije pružala, jer se bojala i bila je sve spremna učiniti, samo da ode iz šume u koju ju je optuženik dovezao, a nije mu izričito rekla da ne želi spolni odnos, jer se bojala da joj nešto ne napravi, a kada mu je rekla „nije da ne želim, nego nije mi dobro“, nije joj bilo dobro upravo od straha, kojeg je kod žrtve izazvao optuženi i na ovakav spolni odnošaj je pristala ne svojevoljno i svojom odlukom, već iz straha, jer se očito bojala što će optuženik učiniti. Iz ovakvog iskaza žrtve o njezinom ponašanju kritične zgode, sud zaključuje da na njenoj strani uopće nije bilo svojevoljnog pristanka na spolni odnošaj i spolni odnošaj je optuženik obavio protivno volji žrtve. Prema socijalnoj anamnezi, žrtva je i ranije, za vrijeme braka trpjela seksualno nasilje optuženika, pri čemu je žrtva naviknuta na patrijarhalan stav u obitelji, u kakvom okruženju je odrasla, gdje je to normalno i prihvatljivo, no kroz razgovor sa djelatnicima socijalne skrbi, žrtva je osviještena da se radi o seksualnom nasilju. Sama žrtva navodi da ovo nije bio prvi slučaj takvog spolnog odnošaja, jer kada je optuženik to htio, on je uvijek to morao odraditi, jer ona je njegova žena po papiru. Izostanak pružanja aktivnog otpora žrtve, ne znači da je ujedno postojao pristanak žrtve na ovaj spolni odnošaj i to je optuženik znao po ponašanju žrtve, koja je plakala i ponavljala da joj nije dobro, čime je na svoj način optuženiku izrazila svoje protivljenje spolnom odnošaju kritične zgode, ali na takvo odbijanje i ne pristajanje žrtve na spolni odnošaj, optuženik se nije uopće obazirao niti uvažavao volju žrtve, smatrajući da i dalje ima pravo sa žrtvom kao suprugom obavljati spolne odnošaje kada on to hoće, tako da je postupajući protiv spolne slobode žrtve, optuženi protiv volje žrtve svoje spolovilo ugurao u spolni organ žrtve i sa njom obavio spolni odnos, što je žrtva istog dana i kazneno prijavila kao kazneno djelo. Nije sporno da je predmetnog dana žrtva pristala sa optuženim biti na piću u Novoj Rači te je pristala s optuženim ići i do kuće u Novoj Rači, u kojoj su ranije zajedno živjeli te je pristala i na prijevoz iz Nove Rače do Bjelovara, koji prijevoz joj je ponudio optuženik, no to sve ne znači da je žrtva ujedno pristala i na spolni odnošaj s optuženim kritične zgode niti je žrtva dala ikakvog povoda i razloga za takvo postupanje optuženika.
38. U odnosu na subjektivan stav optuženika prema kaznenom djelu, sud smatra dokazanim da je optuženik, poduzimajući prethodno opisanu objektivnu radnju, koja predstavlja spolnu radnju i ujedno spolni odnošaj, bio svjestan da sa drugom osobom vrši spolni odnošaj, svjestan da to čini prema bračnom drugu, ujedno bliskoj osobi i svjestan da žrtva nije svojom voljom odlučila stupiti u spolni odnošaj i time da nema pristanka bliske osobe na spolni odnošaj te je i htio ostvarenje ovih obilježja kaznenog djela, postupajući tako upravo s ciljem da obavi spolni odnos sa žrtvom. Optuženi je dakle, bio svjestan svog postupanja i htio je tako postupati, čime je optuženik počinio kazneno djelo sa izravnom namjerom kao oblikom krivnje. Motiv za postupanje optuženika bilo je zadovoljenje vlastitog spolnog nagona, a time ujedno i pokušaj pomirenja sa žrtvom i odvraćanja žrtve od razvoda braka, koji je žrtva zatražila i koji je bio u tijeku.
39. Ubrojivost optuženika u trenutku počinjenja kaznenog djela nije dovedena u pitanje, odnosno, optuženikove sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i vladanja vlastitom voljom nisu bile umanjene ni u kojem stupnju.
40. S obzirom na sve navedeno, optuženi je s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi. Optuženi je time počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, ostvarujući sva zakonska obilježja kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona, ali ostvarujući i daljnje kvalifikatorno obilježje kaznenog djela iz čl. 154. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona, jer je kazneno djelo iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona počinio prema bliskoj osobi i time je optuženik ostvario sva objektivna i subjektivna zakonska obilježja kaznenog djela-teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, opisano u čl. 154. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona, za koje kazneno djelo je sada proglašen krivim.
41. Na temelju čl. 154. st. 1. Kaznenog zakona uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 2. Kaznenog zakona optuženi NĐ se za prethodno opisano kazneno djelo osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
42. U konkretnom slučaju primjenjuje se Kazneni zakon sa izmjenama i dopunama navedenima u uvodu presude, a koji zakon je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Nakon počinjenja kaznenog djela Kazneni zakon je izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ 136/25.), no ove izmjene se ne odnose na teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 153. st. 1. Kazneni zakona i novi Kazneni zakon nije blaži za optuženika, tako da vodeći računa o načelu primjene blažeg zakona i vremenskom važenju kaznenog zakonodavstva, propisanom u čl. 3. Kaznenog zakona, sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.
43. Na temelju čl. 54. Kaznenog zakona optuženom NĐ se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, počev od uhićenja 30. svibnja 2024. pa do puštanja na slobodu 1. srpnja 2024. Prema podacima u spisu optuženik je uhićen 30. svibnja 2024. te mu je rješenjem suca istrage ovog suda poslovni broj: Kir-272/2024-4 od 31. svibnja 2024. određen istražni zatvor, koji počinje teći danom lišenja slobode (str.240-244), a istražni zatvor je zamijenjen mjerama opreza redovitog javljanja u Policijsku postaju Bjelovar jednom tjedno i privremenog oduzimanja putne isprave i osobne iskaznice, rješenjem izvanraspravnog vijeća ovog suda poslovni broj: Kv II-88/2024-2 od 1. srpnja 2024., kada je optuženik i pušten na slobodu (str.300-302). S obzirom da je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela za koje se tereti, istome se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od trenutka uhićenja do puštanja na slobodu. Mjere opreza obveznog redovitog javljanja jednom mjesečno u Policijsku postaju Bjelovar i privremenog oduzimanja putne isprave optuženog, produljene su i pri donošenju ove nepravomoćne prvostupanjske presude, rješenjem Poslovni broj: K-16/2024-81 od 26. siječnja 2026. (str.632-633).
44. Olakotne okolnosti na strani optuženika su činjenica kaznene neosuđivanosti prema podacima Kaznene evidencije, prema kojoj do sada optuženik nikada nije počinio kazneno djelo, zatim, činjenica što je optuženik otac šestero djece, od kojih je dvoje još uvijek maloljetno i koje je dužan po zakonu uzdržavati te čija egzistencija ovisi o roditeljskoj skrbi optuženika kao oca, pri čemu će optuženik uz kaznu zatvora u kraćem trajanju, uspjeti podmiriti zakonsku obvezu uzdržavanja djece, dok to ne bi bio u mogućnosti da mu se izrekne kazna zatvora u nekom dužem trajanju, zatim je kao olakotna okolnost uzeta u obzir činjenica što nakon počinjenja kaznenog djela optuženik nije poduzimao druge radnje kojima bi vršio nova kaznena djela na štetu žrtve, pri čemu ni provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem kod optuženog nije utvrđeno postojanje devijantnog seksualnog ponašanja. Olakotna okolnost je i činjenica što optuženi i žrtva žive otprilike unazad dvije godine u različitim mjestima, na međusobno većoj udaljenosti, pri čemu žrtva boravi u inozemstvu, jer radi u Austriji, tako da se može očekivati da ni u daljoj budućnosti optuženik neće poduzimati bilo kakve radnje na štetu žrtve. Zatim, olakotna okolnost je činjenica što optuženi i žrtva sada kontaktiraju u vezi djece, pri čemu u kontaktima i međusobnoj komunikaciji više nema konflikta i riješili su sva pitanja imovine i roditeljske skrbi nad maloljetnom djecom, nakon razvoda braka u studenom 2024., tako što maloljetne kćeri CĐ i TĐ sada žive sa majkom žrtvom u Austriji, a otac optuženik doprinosi uzdržavanju djece i sa istima održava kontakte. Olakotna okolnost je isto tako, činjenica da optuženik ubrzo zasniva novu bračnu zajednicu i pozitivno je usmjeren na planove za vlastitu budućnost i sada u dobi od 47 godina, svoje planove realno može i ostvariti, pri čemu je spreman i sposoban raditi i u svojoj struci pekara, ali i u građevinarstvu, u kojem je radio u zadnje vrijeme i radom ostvarivati prihode te i dalje uzdržavati maloljetnu djecu, kao i do sada. Olakotna okolnost je i činjenica što je zdravstveno stanje optuženog narušeno, utoliko što je optuženik 2021. doživio moždani udar te jedno vrijeme nije radio te je pored toga i psihologijskim testiranjem kod optuženog utvrđena zabrinutost za zdravlje, što je opravdano, budući je optuženik u međuvremenu doživio i prometnu nesreću 25. lipnja 2025. te zadobio tjelesne ozljede, zbog kojih je proveo na liječenju određeno vrijeme u Općoj bolnici u Karlovcu (str.496- 498, 503, 522). Optuženik se po ocjeni suda, za vrijeme trajanja postupka, korektno držao pred sudom, jer se i nakon prometne nesreće uredno odazivao na pozive suda i poštivao odluke suda te ni na koji način nije pridonio namjernom odugovlačenju postupka pa iako se optuženik ne smatra krivim zbog kaznenog djela, na njemu je tijekom postupka bilo jasno vidljivo da mu je žao što je uopće došlo i do razvoda braka i do ovog kaznenog postupka te teško podnosi trenutnu situaciju, koja mu kumulativno izaziva anksiozno-depresivne simptome, utvrđene vještačenjem optuženog.
45. Otegotna okolnost je činjenica dosadašnjeg sukoba sa zakonom i prekršajna kažnjavanost optuženika, jer je prema podacima Prekršajne evidencije optuženik, zbog prekršaja iz čl. 238. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 67/08), odlukom Policijske postaje Bjelovar od 15. svibnja 2025., pravomoćnom 24. svibnja 2025., kažnjen novčanom kaznom od 260,00 eura. Otegotna okolnost je činjenica utvrđena prema socijalnoj anamnezi, u smislu obiteljskih prilika i ranijeg života optuženika u 2021. i 2022., koji je u tom razdoblju prihod umjesto za potrebe kućanstva trošio na alkohol i s tim u vezi bilo je postupanja tijela socijalne skrbi, povodom prijave žrtve zbog optuženikovog nasilja u obitelji, počinjenog prema žrtvi i djeci još 2021., tako da su upravo povodom nasilja u obitelji počinjenog od strane optuženog, do kraja 2022. bile na snazi izrečene mjere obiteljsko- pravne zaštite, odnosno, mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o mlljt. djeci BĐ, SĐ, CĐ i NL, nakon čega je bilo mirno razdoblje sve do travnja 2024., kada je žrtva ponovno prijavila nasilničko ponašanje optuženog, pri čemu je prethodno 21. ožujka 2021. optuženik prijetio da će se objesiti, tako da je pozvana i policija. Otegotna okolnost je, isto tako, psihijatrijsko- psihologijskim vještačenjem utvrđena, smanjena kritičnost kod optuženika, vidljiva u stavu da su bračni odnosi njega i žrtve zahladili upravo kada je žrtva dobila stalni boravak u Republici Hrvatskoj, prebacujući tako odgovornost za poremećene i narušene bračne odnose upravo samo na žrtvu, bez kritičnosti za vlastite postupke.
46. Ublažavanje kazne primijenjeno je s obzirom na postojanje prethodno navedenih naročitih olakotnih okolnosti i svrha kažnjavanja se može postići i takvom blažom kaznom. Za predmetno kazneno djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od pet do dvanaest godina pa se kazna zatvora, za kazneno djelo za koje je propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od pet godina, može ublažiti do dvije godine, radi čega su primijenjene odredbe o ublažavanju kazne, na način naveden u izreci presude.
47. Svrha kažnjavanja postići će se izrečenom kaznom zatvora na način da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, čime će se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika da shvati pogibeljnost činjenja kaznenih djela, u smislu odvraćanja od daljnjeg takvog ili sličnog postupanja u budućnosti, osobito vršenja kaznenih djela protiv spolne slobode, pri čemu se odredbama ovih kaznena djela štiti spolni integritet i spolna sloboda drugih osoba da biraju kada, s kim i na koji način će stupiti u spolne odnose, a ujedno će se utjecati i na druge počinitelje takvih ili sličnih kaznenih djela te je u konkretnom slučaju opravdano, primjereno i jedino moguće izreći kaznu zatvora za ovo teško kazneno djelo protiv spolne slobode, počinjeno s izravnom namjerom, a nakon izdržane kazne optuženiku će se omogućiti ponovno uključivanje u društvo.
48. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku optuženi NĐ dužan je podmiriti ovome sudu troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku i paušalnu svotu iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku u iznosu 200,00 eura (slovima:dvjestoeura), kao i oštećenoj LĐ, ranije NĐ, troškove kaznenog postupka na ime nužnih izdataka oštećenika i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika iz čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku. Optuženik je proglašen krivim zbog kaznenog djela pa je dužan podmiriti navedene nastale troškove kaznenog postupka. Materijalni troškovi se odnose na troškove nastale za provedena vještačenja, s tim što će sud donijeti posebnu odluku o iznosu troškova kada se utvrdi visina svih nastalih troškova. Optuženik ima određeni iskazan dohodak u 2025. kod Porezne uprave (str.553-556), a prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (str.476-482), optuženi je prijavljen kod poslodavca MAJA-PEK j.d.o.o. Donji Desinec od 16. svibnja 2025. pa nadalje, s tim što se trenutno prema vlastitom iskazu trenutno nalazi na bolovanju. Optuženik mjesečno ostvaruje prihod plaće u iznosu od 700,00 eura do 800,00 eura te ima zakonsku obvezu uzdržavanja dvoje maloljetne djece, CĐ, rođene **.**.2011. i NL, rođene **.**.2018. (str.489). Optuženik je vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta, u kojoj je nastavio živjeti nakon razvoda braka i podjele bračne imovine te sada u dobi od 47 godina života, u mogućnosti je svojim radom ostvariti novčana sredstva dostatna za podmirenje troškova kaznenog postupka, bez ugrožavanja vlastite egzistencije i egzistencije osoba koje je dužan po zakonu uzdržavati. Paušalna svota odmjerena je sukladno trajanju i složenosti kaznenog postupka, u okviru svota određenih Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ 145/2011). Sud smatra da će optuženik, s obzirom na ovako utvrđene sadašnje osobne, obiteljske i imovinske prilike, biti u mogućnosti podmiriti nastale troškove u cijelosti. Tek u slučaju naknadnog utvrđivanja nemogućnosti plaćanja troškova postupka, bez ugrožavanja vlastite egzistencije i egzistencije maloljetne djece, tako da se troškovi ne bi mogli naplatiti ni prisilnim putem u dužem razdoblju, sud može odlučiti o oslobođenju optuženika od plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku, u cijelosti ili djelomično, u smislu čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku.
Bjelovar, 26. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Maja Sikora
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana po primitku pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u pet (5) primjeraka, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
