Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51 000 Rijeka
Poslovni broj: Pn-147/2023-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužitelja CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Puliću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika 1. Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, zastupanog po zaposleniku EI, dipl.iur., i 2. Ceste-Rijeka d.o.o., Kukuljanovo, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, zastupanog po z.z. DI, uz sudjelovanje umješača na strani 2. tuženika, Allianz Hrvatska d.d., Heinzelova 70, Zagreb, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Labinu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 22. rujna 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi dana 26. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se prvotuženom Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, OIB: 55545787885, i drugotuženom Ceste-Rijeka d.o.o., Kukuljanovo, OIB: 01371628232 da tužitelju SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate iznos od 4.439,40 EUR kn (četiri tisuće četiristo trideset devet eura i četrdeset centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. travnja 2023. po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženima da tužitelju solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.446,53 EUR (dvije tisuće četiristo četrdeset šest eura i pedeset tri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 13. lipnja 2023. podnio tužbu u kojem navodi kako se 14. travnja 2023. dogodila prometna nezgoda na državnoj cesti D 203-Brod na kupi- Delnice u općini Delnice na 2 km+460 m zbog odrona kamena koji je pao na državnu cestu uslijed čega je došlo do oštećenja na vozilu reg. [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja. U trenutku nezgode vozilom je upravljala supruga tužitelja LI. Policija je sačinila zapisnik kojim je utvrđeno kako ne postoji odgovornost LI te da ista nije mogla utjecati na neposrednu opasnost na cestovnom prometu. Uviđajem je ustanovljeno kako prometni znak opasnosti A13 u smjeru kretanja nije postavljen te da kameno zemljano uzvišenje nije zaštićeno sigurnosnom mrežom. Šteta nastala na vozilu procijenjena je od strane autokuće Novosel koja iznosi 4.439,40 EUR. Tužitelj se obratio 1. tuženiku dopisom od 04. svibnja 2023. a koji je naveo kako nije odgovoran za nezgodu već da se radi istog može obratiti 2. tuženiku koji održava predmetnu cestu. Iz odredbe čl. 82, st. 1 Zakona o cestama proizlazi odgovornost 1. tuženika za nastalu štetu a budući isti nije propisno zaštitio dionicu niti je osigurao predmetno područje od nastanka štete. U odnosu na odgovornost 2. tuženika ista se temelji na njegovoj obvezi održavanja, sanacije i popravka državnih cesta pa stoga isti odgovara solidarno s 1. tuženikom za nastalu štetu. Predlaže usvajanje tužbenoga zahtjeva na način da se naloži 1. i 2. tuženiku isplatu iznosa od 4.439,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.
2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenoga zahtjeva te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, a obzirom u vrijeme nastanka nezgode predmetnu dionicu nije održavao 1. tuženik već 2. tuženik. Prvotuženik sukladno čl. 33 Zakonu o cestama izravno ne izvodi radove redovnog održavanja državnih cesta, već se radovi održavanja ustupaju nadležnom osoblju. Prvotuženik je redovno održavanje državnih cesta među kojima je i predmetna cesta temeljem Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za 2023. godinu ustupio 2. tuženiku, te stoga u konkretnom slučaju postoji isključiva odgovornost 2. tuženika. Nastanak štetnog događaja nije u uzročnoj vezi sa 1. tuženikovim propuštanjem izvršenja radova održavanja. Tužitelj ničim ne dokazuje da je predmetni štetni događaj nastao na način kako je to u tužbi navedeno. U potvrdi policije nije utvrđeno da bi uzrok nezgode bio nalet vozila na kamenje na cesti niti je isto moguće utvrditi temeljem preostale dokumentacije priložene u tužbi. Ističe prigovor isključive odgovornosti LI a posljedično i tužitelja za sam nastanak prometne nezgode, a budući vrsta i obujam oštećenja na vozilu kao i činjenica da se nezgoda dogodila na ravnom potezu a kamen se već nalazio na kolniku ceste na kojeg je naletio vozač, ukazuju na isključivu odgovornost vozača i tužitelja. Osporava tijek zakonskih zateznih kamata te predlaže odbijanje tužbenoga zahtjeva uz naknadu parničnoga troška.
3. Drugotuženik u odgovoru na tužbu osporava svoju odgovornost te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Isti je ugovorom preuzeo na sebe obvezu redovnog održavanja predmetne ceste od strane 1. tužitelja, no takva ugovorna obveza ne utječe na prava i obveze trećih osoba, već stvara prava i obveze između ugovornih strana. Postavljanjem mreže za zaštitu ceste od odrona spada u izvanredno održavanje, a 2. tuženik sa 1. tuženikom nema nikakvu ugovornu obvezu iz domene izvanrednog održavanja cesta. Predmetnim ugovorom nije ugovoreno da će 2. tuženik osigurati da se kamen nikada ne nađe na cesti. Ophodnju predmetne dionice u razdoblju neposredno prije nezgode 2. tuženik je obavio sukladno programu ophodnje i redovnih pregleda i pravilima struke. Prvotuženik nije postavio zaštitnu mrežu niti na bilo koji način zaštitio predmetan dio ceste od odrona a što bi bila obveza 1. tuženika. Prvotuženik poslove izvanrednog održavanja ne ustupa drugim pravnim ili fizičkim osobama putem ugovora, već putem javnoga natječaja. Predlaže odbijanje tužbenoga zahtjeva te naknadu parničnoga troška te predlaže da se o parnici izvijesti osiguratelj 2. tuženika.
4. Podneskom od 22. svibnja 2024. Allianz Hrvatska d.d. stupio je kao umješač na strani 2. tuženika. Navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev te se pridružuje navodima, prigovorima i dokaznim prijedlozima 2. tuženika. Prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i neodgovornosti 2. tuženika za nastalu štetu. Drugotuženik nije štetnik i ne odgovara tužitelju na temelju izvan ugovorne odgovornosti za štetu, ne odgovara po principu objektivne odgovornosti, već samo u granicama sklopljenog ugovornog odnosa. Ne postoji obveza 2. tuženika osigurati da se kamen nikada ne nađe na cesti obzirom je na njega prenijeta samo obveza redovnog održavanja. Drugotuženik je obvezu ophodnje obavio, a obveza nije permanentni nadzor predmetne ceste 24 sata dnevno. Osporava visinu postavljenoga tužbenoga zahtjeva, te predlaže odbijanje tužbenoga zahtjeva uz naknadu parničnoga troška. Rješenjem od 12. lipnja 2024. posl. br. Pn-147/2023-12 dopušteno je stupanje Allianz Hrvatska d.d., Zagreb kao umješača na strani drugotuženika sukladno čl. 206. i 208. st. 1. ZPP-a. Sukladno čl. 208. a. ZPP-a ova presuda ima intervencijski učinak u odnosu na umješača.
5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u potvrdu PUPG PP Delnice, ispostava Čabar od 14. travnja 2023. (list 5-8 spisa), procjenu štete auto kuće C od 05. svibnja 2023. (list 9 spisa), fotografije predmetne dionice ceste (list 24-26 spisa), godišnji plan ophodnje redovitih pregleda cesta i objekata na području Tehničke ispostave Rijeka za 2023. godinu uz ophodarske dnevnike i izvještaje (list 32-99 spisa, dalje: Godišnji plan ophodnje), saslušan je svjedok LI (list 123-124 spisa), te je provedeno prometno procjeniteljsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Srećku Hlišću (list 139-147 spisa).
6. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
7. U ovom postupku je nesporno da se 14. travnja 2023. dogodila prometna nezgoda na državnoj cesti D 203-Brod na kupi-Delnice u općini Delnice na 2 km+460 m u kojoj je sudjelovala LI upravljajući vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] a koje vozilo se nalazi u vlasništvu tužitelja.
8. Sporna je pasivna legitimacija za prvotuženika i drugotuženika, dinamika nastanka prometne nezgode, visina nastale štete na osobnom vozilu tužitelja, odgovornost za štetu kao i tijek zakonskih zateznih kamata.
9. Uvidom u godišnji plan ophodnje za 2023. vidljiv je način ophodnje za dionicu na kojoj se dogodila prometna nezgoda, pa je tako utvrđeno da se ophodnja na predmetnoj državnoj cesti obavlja jednom dnevno. Isto tako je utvrđeno da je drugotuženik preuzeo obvezu obavljanja radova koje se tiču redovitog održavanja državnih cesta, što uključuje ophodnju i redovite preglede cesta i objekata, a područje primjene je Primorsko-goranska županija.
10. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.
11. Saslušan je svjedok LI koja u svom iskazu u bitnome navodi kako je vozila iz smjera Brod na Kupi prema Delnicama, izašla je iz zavoja te je prošla iznad kamena. Radilo se o kamenu koji se odlomio, a nije bilo nikakve postavljene zaštitne ograde. Vozila je brzinom oko 60 km/h, nije kočila jer nije bilo vremena za kočenja budući je već bila na kamenu. Cesta je bila sluzava a taj dio ceste nije bio osvijetljen. Iza nje se nalazio jedan kamion pa je skrenula u ugibalište, a taj kamion se nije zaustavio. Ne radi se o dobrom preglednoj cesti budući je cesta bila mokra te je padala kiša. Kamen se nalazio na sredini njezine desne trake. Podni dio vozila bio je potpuno potučen kao i mjenjač te su pozvali vučnu službu. Račun za popravak su platili. Na tom dijelu ceste nisu bili postavljeni nikakvi znakovi. Sa dijela sa kojeg je pao kamen nije bila postavljena nikakva ograda. Sa desne strane te desne prometne trake je pao taj kamen budući se na toj strani nalazi stijena. Nakon nezgode došli su iz hrvatskih cesta te su maknuli taj kamen. U trenutku nezgode bila je magla. Prije dolaska hrvatskih cesta nitko nije dirao kamen, a bila je prisutna i policija. Nije vidjela kamen već je osjetila kada je prošla iznad njega.
12. Sud je ocijenio iskaz svjedoka istinitim i logičnim a budući se njen iskaz podudara sa materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, a posebice sa nalazom i mišljenjem vještaka prometne struke. Sud je njezin iskaz cijenio vjerodostojnim i životnim.
13. Provedeno je vještačenje po vještaku prometne struke dipl. ing. Srećku Hlišću koji je sačinio nalaz i mišljenje kojeg ovaj sud ocijenio kao stručno rađenim sukladno pravilima struke i vještina, vještak je detaljno pojasnio dinamiku nastanka prometne nezgode, dao je valjane razloge svojega obrazloženja i mišljenja. Iz tako provedenoga vještačenja proizlazi kako se vozilo tužitelja u noćnim uvjetima i mokrog kolnika kretalo desnom voznom trakom državne ceste iz smjera Brod na Kupi prema Delnicama, gdje se sa desne strane nalazi nezaštićeni zemljano-kameniti zasjek, kada je prolaskom 50 m duge dionice kolnika u pravcu nakon izlaska iz nepreglednog desnog zavoja i ulaska u blagi desni zavoj, naletilo podvozjem na odronjeno kamenje koje je palo sa nezaštićenog zasjeka terena s desne strane kolnika. Ispred mjesta nezgode nije postavljen znak opasnosti "kamenje pada", dok je brzina kretanja ograničena na 90 km/h, dok brzinu vozila tužitelja nije moguće utvrditi niti isključiti mogućnost da se vozilo kretalo brzinom od 60 km/h. Nalet na kamen ne bi se mogao izbjeći snažnim kočenjem uzimajući u obzir iskaz da se iza vozača nalazio kamion što bi dovelo do opasnosti za vozača, niti bi se mogao izbjeći skretanjem ulijevo i prelaskom u suprotnu voznu traku a obzirom na eventualni mimoilazak s vozilom iz suprotnoga smjera. Kameni odron moguće je kratkim svjetlima zapaziti na daljim udaljenostima od 10-15 m iza vozila u slučaju mokroga kolnika, a u kojem bi slučaju prilagođena brzina vožnje za snažno kočenje trebala biti manja od 29 km/h, a za koju brzinu u danim uvjetima nije bilo objektivnih razloga. Da je odron kamenja koje može pričiniti ovakvu štetu bio fizički spriječen na bilo koji način, okolnost brzine vožnje i noćni vremenski uvjeti ne bi imali utjecaj na nastanak nezgode. Na vozilu tužitelja mogla je nastati šteta u visini od 4.439,40 EUR.
14. Na tako izrađeni nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi već su isto prihvatile u cijelosti pa stoga ovaj sud nije imao potrebe za pozivanjem vještaka radi davanja usmenog očitovanja.
15. Sukladno čl. 1045. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO- a) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Sukladno čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti.
16. Sukladno čl. 82. st. 1. Zakona o cestama („Narodne Novine“ br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, dalje: ZOC) propisano je da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o., dok je st. 3. propisano je da predmet poslovanja Hrvatskih cesta d.o.o. je među ostalom i organiziranje i obavljanje djelatnosti koji se tiču poslova održavanja iz članka 26. ZOC-a, odnosno planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima u pogledu redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta te ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta.
17. Neosnovan je navod prvotuženika da u konkretnom slučaju ne postoji njegova odgovornost za nastalu štetu. Naime, u postupku je utvrđeno, a što stranke niti nisu osporavale, da predmetna dionica nije zaštićena odgovarajućom zaštitnom mrežom a koja bi sprječavala odron kamenja na cestu. Zakonska obveza prvotuženika je da osigura sve potrebne uvjete kako bi se promet neometano mogao odvijati bez opasnosti za sudionike u prometu. Sasvim je razvidno da je u konkretnom slučaju došlo do propusta na strani prvotuženika budući isti nije osigurao sigurnosne uvjete za prolazak vozila navedenom dionicom.
18. Isto tako nije postavljen znak „odron kamenja“ koji bi upozoravao vozače na mogućnost odrona kamenja na cestu pa da bi trebali usporiti i na isto obratiti pažnju, a što je vještak istaknuo u svom nalazu i mišljenju. Nije moguće očekivati od vozača da u svakom trenutku pazi da li se na cesti nalazi kakav kamen, a posebice u konkretnom slučaju kada nisu bili prisutni idealni uvjeti već je bila noć, padala je kiša, bila je prisutna magla a dionica ceste bila je neosvijetljena. Posebice se ističe kako je asfalt bio mokar te se radilo o dionici gdje se nalazi zavoj, što dodatno otežava mogućnost vozača na primjećivanje stranih objekta na dionici na kojoj se kreće.
19. Odgovornost prvotuženika ujedno se ogleda u čl. 45. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne Novine“ br. 90/14, 3/21, dalje: Pravilnika) a koji propisuje izvanredno održavanje cesta u pogledu zamjene, ugrađivanje nove i poboljšanje vertikalne prometne signalizacije i opreme ceste (kilometarski i smjerokazni stupići, zaštitne ograde i slično) na većim dijelovima ceste, kao i saniranje odrona i popuzina. Ponavlja se kako prvotuženik nije postupio na propisan način da bi postavio zaštitnu mrežu koja bi spriječila odron kamenja sa stijena koja se nalazi tik uz dionicu, niti je postavio odgovarajući sigurnosni znak koji bi upozorio vozača na eventualnu opasnost na cesti i njegovu potrebu da obrati pažnju na navedeno. Iz gore opisanih odredbi to je razvidna odgovornost prvotuženika, pa stoga prigovor istog o isključivoj odgovornosti drugotuženika ovaj sud nije cijenio osnovanim,
20. Također je potrebno napomenuti kako je ograničenje brzine kretanja vozila na predmetnoj dionici bila 90 km/h a svjedokinja LI se mogla kretati prema njenom iskazu 60km/h, a koji iskaz je ovaj sud u potpunosti cijenio istinitim. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da LI nije mogla izbjeći kamen poduzimajući manevar snažnim kočenjem a obzirom na vozilo koje se nalazilo iza svjedokinje, niti je ista mogla poduzeti manevar skretanjem ulijevo prelaskom u suprotnu voznu traku imajući u vidu druga vozila koja bi mogla prilaziti iz suprotnog smjera.
21. Ovaj sud je mišljenja kako imajući u vidu mišljenje vještaka da bi izbjegavanje naleta snažnim kočenjem LI morala voziti brzinom manjom od 29km/h, i to da je ista mogla vidjeti kamen tek na udaljenosti od 10 do 15m imajući u vidu mokar kolnik, to je sasvim logično za zaključiti da ista nije objektivno mogla izbjeći udarac svojim vozilom u kamen, a koji je na predmetnu dionicu pao upravo iz razloga što prvotuženik nije poduzeo odgovarajuće mjere za zaštitu dionice od pada kamenja.
22. U odnosu na odgovornost drugotuženika ističe se kako isti obavlja poslove koji se tiču redovnog održavanja dionice temeljem sklopljenog Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta, a što stranke nisu osporavale. Potpuno je nelogičan navod drugotuženika u kojem upire u isključivu odgovornost prvotuženika navodeći kako su na njega prenijeti poslovi redovitog održavanja što ne uključuje poslove koji se tiču sanacije odrona. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da je došlo do odrona kamena na predmetnu dionicu. Sasvim je neživotno da drugotuženik prilikom ophodnje dionice ne bi poduzeo odgovarajuće radnje za osiguravanjem mjesta na kojem je nastao odron kamena budući da u poslove redovite zaštite cesta obuhvaća i omogućavanje nesmetanog i sigurnog prolaska predmetnom dionicom.
23. Sukladno čl. 2. st. 1. toč. 13. ZOC-a redovito održavanje čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela godine ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima, dok je toč. 14. propisano da je izvanredno održavanje cesta povremeni radovi koji se obavljaju radi mjestimičnog poboljšanja pojedinih dijelova ceste bez izmjene tehničkih elemenata ceste, osiguranja sigurnosti, stabilnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa. Mišljenje je ovoga suda kako redovni poslovi održavanja predmetne dionice svakako podrazumijevaju da cesta bude sigurna i od stranih objekata očišćena, što u konkretnom slučaju drugotuženik nije učinio, niti je ogradio navedeno mjesto, pa je stoga nelogičan navod drugotuženika da saniranje kamenja ne spada u redovno nego u izvanredno održavanje a sve to imajući u vidu da se njegova odgovornost ogleda u tome da je isti dužan o svim poslovima koji se tiču izvanrednog održavanja izvijestiti prvotuženika, te poduzeti sve potrebne mjere radi osiguranja sigurnosnih uvjeta sve do sanacije na cesti, što isti nije učinio.
24. Drugim riječima, poslovi koje se tiču postavljanja zaštitne mreže, odgovarajućih prometnih znakova i sanaciju odrona obuhvaćaju izvanredne poslove, dok redoviti poslovi podrazumijevaju ophodnju cesta, nadzor nad cestom i nad njezinom prohodnosti, te o svim izmjenama na cesti koje bi predstavljale izvanredne poslove izvještavanje tijela koje se time bavi, čime je utvrđena odgovornost kako prvotuženika tako i drugotuženika.
25. Provedenim vještačenjem također je utvrđeno da je šteta od 4.439,40 EUR mogla nastati a kako je to pobrojano u Izvidu štete od obrta [obrt], a sa čijim mišljenjem se slaže i ovaj sud, imajući u vidu da je isti sačinjen upotrebom verificiranog sustava za procjenu štete Audatex, te da se radi o procjeni štete koja je sačinjena detaljno te je svaki trošak zasebno klasificiran i odvojen, pri čemu je moguće utvrditi ukupan iznos koji je potrebno platiti na ime troškova popravka. Neosnovan je navod umješača da se istome ne može priznati utuženi iznos obzirom na činjenicu da račun ne prileži spisu, sve to imajući u vidu da je na vozilu tužitelja nastala šteta koju je ovlašteni obrt procijenio, a u konačnici koju je vještak potvrdio.
26. Nije osnovan prvotuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije imajući u vidu da se njegova odgovornost ogleda kroz njegovu zakonsku obvezu redovitog i izvanrednog održavanja državne ceste, odnosno kao što je to već prethodno istaknuti, postavljanje odgovarajućeg prometnog znaka i postavljanja zaštitne mreže, što je prvotuženik propustio učiniti, niti je osnovan drugotuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije imajući u vidu njegovu odgovornost u pogledu osiguravanja prohodnosti predmetne dionice.
27. Dakle iz svega gore navedenog to je utvrđena odgovornost prvotuženika u pogledu propuštanja postavljanja prometnog znaka i postavljanja zaštitne mreže, a odgovornost drugotuženika u pogledu propuštanja postupanja osiguravanja nesmetanog prolaska vozila, uklanjanjem ili ograđivanjem mjesta gdje se nalazi kamen, budući je drugotuženik taj koji putem ophodarske službe provodi pregled ceste i objekata prema Godišnjem planu ophodnje za 2023., pa je stoga trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te naložiti prvotuženiku i drugotuženiku da isplate tužitelju iznos od 4.439,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
28. Imajući u vidu kako se radi o nedjeljivoj obvezi, sukladno čl. 64. st. 1. ZOO-a na iste se primjenjuju pravila o solidarnosti obveza temeljem čl. 43. ZOO-a. Uzimajući u obzir da je u postupku utvrđeno da odgovornost snose i prvotuženik i drugotuženik, to je trebalo tuženike obvezati na solidarno ispunjenje predmetne obveze.
29. Sukladno čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete a obzirom je tužitelj zatražio zakonske zatezne kamate od trenutka podnošenja zahtjeva za naknadom štete, odnosno 20. travnja 2023., to je iste trebalo dosuditi od tog trenutka.
30. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužiteljici priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa).
31. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,43 EUR kao i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 90,85 EUR. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastav 2 podneska u ukupnom iznosu od 400,00 EUR (21. prosinca 2023. i 23. svibnja 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za pristup 4 ročišta u ukupnom iznosu od 800,00 EUR (04. rujna 2024., 17. listopada 2024., 19. veljače 2025. i 22. rujna 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 350,00 EUR, te za provedeno vještačenje i očevid u iznosu od 696,53 EUR
32. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja u potpunosti usvojen to su prvotuženik i drugotuženik sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužni tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 2.446,53 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.
33. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 57/22, 88/22) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 85/22) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.
34. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22), i čl. 151. st. 3. ZPP-a, pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada prvotuženik i drugotuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolaze u zakašnjenje, pa sve do isplate.
35. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude. U Rijeci, 26. siječnja 2026.
Sudac:
Damir Vinketa
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. 1. tuženika
- pun. 2. tuženika
- pun. umješač
poziv tužitelju na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 90,85 EUR.
Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:
Goran Maršić
