Republika Hrvatska

P-955/2024-17

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZC iz [adresa], Z 42, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grubeša i partneri d.o.o. iz Zagreba, Iblerov trg 10/V, protiv tuženog GC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatka Gregurića, Tatjane Figač-Gregurić i Hrvoja Mladinića, odvjetnici u Bjelovaru, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 11. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tuženika osobno, na ročištu za objavu presude 26. siječnja 2026. primjenom čl. 335. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP)

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha izricanjem sudskih penala ovršeniku u ovršnom predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-809/2024 u cijelosti."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u predmetu ovoga suda broj Ovr-809/2024. U tužbi tvrdi da je na pokretanje parnice upućena zaključkom ovoga suda broj Ovr-809/2024-19 od 26. rujna 2024. iz razloga istaknutih u žalbi protiv rješenja o ovrsi. Tužiteljica opisuje da je u žalbi protiv rješenja o ovrsi istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije jer je 4. svibnja 2022. ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju i dodatkom tome ugovoru prenijela vlasništvo i posjed svih svojih nekretnina na zajedničku djecu stranaka UC, ZCO i CC tako da više nije suvlasnik niti je u suposjedu ½ suvlasnička dijela nekretnina čija se predaja traži u posjed, a time je obveza predaje nekretnine u suposjed kao činidba postala nemoguća jer nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Tužiteljica tvrdi da je i prije pokretanja postupka iz kojeg potječe ovršna isprava u nekoliko navrata, pa tako i u srpnju 2017., tuženiku nudila predaju u posjed apartmana u prizemlju, ali tuženik je to odbio i time je pao u zakašnjenje. I zajednička djeca stranaka usmeno i pisanim putem 29. lipnja 2022. pozivala su tuženika na dogovor oko stupanja u posjed nekretnina, no tuženik se na njihov poziv oglušio. Tužiteljica tvrdi da su stranke i njihova zajednička djeca bili u pregovorima za mirno rješenje svih parnica koje međusobno vode, ali dogovor je izostao, a navedeno predstavlja još jedan razlog zbog kojeg tužiteljica u vrijeme kad je bila suvlasnica i suposjednica nekretnina nije bila dužna predati sporne nekretnine tuženiku dok on ne ispuni svoju istovrsnu obvezu. Tužiteljica je samo povremeno u nesamostalnom suposjedu ½ dijela nekretnina čije je suvlasništvo prenijela na zajedničku djecu stranaka i to uz njihovu suglasnost kao posrednih samostalnih suposjednika i ističe da predmetne nekretnine nisu etažirane i da je upravo tuženik osporavao način ostvarivanja i izvršavanja suposjeda ponuđenog mu dijela nekretnina. Zbog navedenih razloga tužiteljica smatra da su ispunjeni zakonski razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona koje je istakla u žalbi protiv rješenja o ovrsi i zbog kojih je upućena na pokretanje ove parnice, tj. smatra da je u opisanom dijelu ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost i bez učinka je u odnosu na tužiteljicu kao ovršenika. Osim toga, tužiteljica smatra da su izrečeni penali od 300,00 EUR za svaki dan zakašnjenja nerealno i previsoko odmjereni jer je tužiteljica u mirovini, a tuženik joj je blokirao redovni račun tako da na zaštićeni račun prima minimalni iznos i u preživljavanju joj pomažu djeca. Tvrdi da ne ostvaruje prihode od 50.000,00 EUR iznajmljivanjem osam apartmana u turističkoj sezoni jer te apartmane uopće ne iznajmljuje, a tuženik nije dokazao drugačije, tim više što je tužiteljica brisana iz odgovarajućeg upisnika za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i time je onemogućena u turističkom iznajmljivanju apartmana, dok je za vrijeme iznajmljivanja zapravo poslovala s gubitkom. Tužiteljica ističe da sudski penali u ovrsi nemaju svrhu naknade štete, nego predstavljaju sredstvo utjecaja za ispunjenje obveze. Stoga predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i da tuženiku naloži plaćanje troškova postupka.

U podnesku od 1. prosinca 2025. tužiteljica tvrdi da je sin stranaka PC u svoje ime i u ime svoje sestre ZCO i svoga brata UC na sastanku 6. kolovoza 2025. tuženiku ponudio ključeve svih zajedničkih nekretnina, ali tuženik je to odbio. Stoga tužiteljica smatra da je tuženik time zapao u vjerovničko zakašnjenje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona pravomoćno odlučeno rješenjem Županijskog suda u Puli broj Gž Ovr-320/2024-2 od 5. rujna 2024. kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi ovoga suda broj Ovr-809/2024-3 od 16. travnja 2024. i da zbog toga tužiteljica taj žalbeni razlog ne može isticati u ovoj parnici. Tuženik tvrdi da se ova parnica može voditi isključivo zbog činjenica koje su nastale u vrijeme kad ih tužiteljica više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka i zbog zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. Ovršnog zakona), a iz sadržaja tužbe nije moguće zaključiti koji razlog tužiteljica nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe pravomoćna presuda, dok prigovor zastare tužiteljica u tužbi ni ne spominje. Tuženik smatra da je odluka o visini izrečenih sudskih penala postala pravomoćna i da se o tome u ovoj parnici ne može raspravljati. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i tužiteljici naloži plaćanje troškova postupka.

Tuženik je u podnesku od 4. prosinca 2025. osporio tužiteljičine tvrdnje iz podneska od 1. prosinca 2025. navodeći da mu je sin stranaka CC **.**.2025. zaista ponudio stupanje u suposjed nekretnine koju čini obiteljska kuća u [adresa] (ovaj postupak odnosi se na predaju u suposjed nekretnina na otoku Rabu), no tuženik na to nije pristao zahtijevajući predočenje punomoći kojom tužiteljica CC ovlašćuje na predaju nekretnine u suposjed.

3. Tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 300,00 EUR pa je sud povodom tuženikovog prigovora da je ta vrijednost očito prenisko naznačena na ročištu održanom 16. travnja 2025. raspravnim rješenjem utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,23 EUR smatrajući da se vrijednost predmeta ovoga spora utvrđuje na temelju čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23).

4. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem zaključka od 25. rujna 2024., potvrde od 25. srpnja 2016., poziva na dogovor od 29. lipnja 2022., potvrda o primitku, ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, rješenja od 30. prosinca 2019., rješenja od 5. rujna 2024., prijedloga za dopuštenje revizije od 11. studenoga 2024., povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ispisa elektronske pošte od 28. listopada 2025., rješenja od 9. rujna 2025., presude od 20. ožujka 2024., zapisnika od 20. studenoga 2024. i ispisa 2 elektronske pošte od 31. listopada 2025..

Pročitani su preslika predmeta ovoga suda broj Ovr-809/2024 i predmet Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, broj P-903/2021.

5. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

6. Nisu izvedeni dokazi saslušanjem stranaka, saslušanjem svjedoka UC, ZCO i CC i uviđajem na licu mjesta jer to nije bilo potrebno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Čitanjem preslike spisa ovoga suda broj Ovr-809/2024 sud utvrđuje da je rješenjem o ovrsi broj Ovr-809/2024-3 od 16. travnja 2024. ovršeniku ZC određen naknadni rok od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi da ispuni svoju obvezu iz pravomoćne presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, broj P-903/2021-28 od 20. srpnja 2022. koja se sastoji od predaje u suposjed ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 3211 kuća i dvorište površine 66 m2, ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 3185 njiva površine 32 m2, čk.br. 3186/1 mošun površine 23 m2, čk.br. 3186/2 mošun površine 21 m2, čk.br. 3189 vrt površine 40 m2, čk.br. 3190 vrt površine 44 m2, čk.br. 3209 kuća stojna površine 48 m2 i čk.br. 3210 pašnjak površine 74 m2, i ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 3177/3 oranica površine 27 m2, čk.br. 3186 guvno površine 39 m2 i čk.br. 3212 gospodarska zgrada (mošun) površine 30 m2 (toč. I. izreke rješenja o ovrsi), a ako ovršenica ne ispuni obvezu ni u tom naknadnom roku tada je dužna ovrhovoditelju GC počevši od isteka naknadnog roka platiti iznos od 300,00 EUR za svaki dan zakašnjenja, sa zakonskom zateznom kamatom (toč. II. izreke rješenja o ovrsi). Također, ovršenici je naloženo da ovrhovoditelju plati trošak ovrhe u iznosu od 282,03 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom (toč. III. izreke rješenja o ovrsi).

Protiv toč. II. izreke rješenja o ovrsi od 16. travnja 2024. tuženik je kao ovrhovoditelj izjavio žalbu smatrajući da je iznos sudskih penala prenisko odmjeren. Protiv rješenja o ovrsi od 16. travnja 2024. tužiteljica je kao ovršenik izjavila žalbu u kojoj je istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije jer je 4. svibnja 2022. ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju i dodatkom tome ugovoru prenijela vlasništvo i posjed svih svojih nekretnina na zajedničku djecu stranaka tako da više nije u suposjedu ½ suvlasnička dijela nekretnina čija se predaja traži u posjed, a time je obveza predaje nekretnine u suposjed kao činidba postala nemoguća jer nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Tužiteljica kao ovršenik u žalbi tvrdi da je i prije pokretanja postupka iz kojeg potječe ovršna isprava u nekoliko navrata, pa tako i u srpnju 2017., ovrhovoditelju nudila predaju u posjed apartmana u prizemlju, ali ovrhovoditelj je to odbio i time je pao u zakašnjenje. I zajednička djeca stranaka usmeno i pisanim putem 29. lipnja 2022. pozivala su ovrhovoditelja na dogovor oko stupanja u posjed nekretnina, no ovrhovoditelj se na njihov poziv oglušio. Tužiteljica kao ovršenik tvrdi da su stranke i njihova zajednička djeca u pregovorima za mirno rješenje svih parnica koje međusobno vode. Osim toga, tužiteljica kao ovršenik smatra da su izrečeni penali od 300,00 EUR za svaki dan zakašnjenja nerealno i previsoko odmjereni jer je tužiteljica u mirovini, a tuženik kao ovrhovoditelj blokirao joj je redovni račun tako da na zaštićeni račun prima minimalni iznos i u preživljavanju joj pomažu djeca. Tvrdi da ne ostvaruje prihode od 50.000,00 EUR iznajmljivanjem osam apartmana u turističkoj sezoni jer te apartmane uopće ne iznajmljuje, a ovrhovoditelj nije dokazao drugačije, tim više što je ovršenik brisan iz odgovarajućeg upisnika za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i time je onemogućen u turističkom iznajmljivanju apartmana, dok je za vrijeme iznajmljivanja zapravo poslovao s gubitkom. Tužiteljica kao ovršenik ističe da sudski penali u ovrsi nemaju svrhu naknade štete, nego predstavljaju sredstvo utjecaja za ispunjenje obveze. Dakle, tužiteljica i u tužbi i u žalbi protiv rješenja o ovrsi od 16. travnja 2024. navodi iste razloge zbog kojih smatra da postupak ovrhe nije dopušten. Rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž Ovr-320/2024-2 od 5. rujna 2024. žalbe ovrhovoditelja i ovršenice odbijene su kao neosnovane i potvrđeno je rješenje o ovrsi ovoga suda broj Ovr-809/2024-3 od 16. travnja 2024., osim iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona (jer o tim žalbenim razlozima odlučuje parnični sud).

Zaključkom ovoga suda broj Ovr-809/2024-19 od 25. rujna 2024. tužiteljica je kao ovršenik upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9., toč. 10. i toč. 11. Ovršnog zakona koje je izjavila u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

9. Čitanjem priloženih isprava, preslike predmeta ovoga suda broj Ovr-809/2024 i predmeta Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu broj P-903/2021 sud utvrđuje da je presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu broj P- 903/2021-28 od 20. srpnja 2022. tuženoj ZC naloženo da u roku od 15 dana preda u suposjed tužitelju GC slobodne od stvari i osoba ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 3211 kuća i dvorište površine 66 m2, ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 3185 njiva površine 32 m2, čk.br. 3186/1 mošun površine 23 m2, čk.br. 3186/2 mošun površine 21 m2, čk.br. 3189 vrt površine 40 m2, čk.br. 3190 vrt površine 44 m2, čk.br. 3209 kuća stojna površine 48 m2 i čk.br. 3210 pašnjak površine 74 m2, i ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 3177/3 oranica površine 27 m2, čk.br. 3183 guvno površine 39 m2 i čk.br. 3212 gospodarska zgrada (mošun) površine 30 m2 (toč. I. izreke presude) i tuženoj je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak (toč. II. izreke presude). Ta presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1098/2022-2 od 12. siječnja 2023..

10. Ovršni zakon (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) u čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. – 11. u vezi čl. 52. st. 1. i 3. propisuje da će ovršni sud zaključkom uputiti ovršenika koji je protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona), ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona), ako je ispunjenje tražbine makar i na određeno vrijeme odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona), ili ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona).

11. Presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu broj P- 903/2021-28 od 20. srpnja 2022. tuženoj ZC naloženo je da u roku od 15 dana preda nekretnine u suposjed tužitelju GC, a rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovr-809/2024-3 od 16. travnja 2024. ovršeniku ZC određen je naknadni rok od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi da ispuni svoju obvezu iz pravomoćne presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, broj P- 903/2021-28 od 20. srpnja 2022. koja se sastoji od predaje u suposjed ½ dijela nekretnina ovrhovoditelju GC, pod prijetnjom sudskih penala. Stoga tužiteljica neosnovano prigovara da nije pasivno legitimirana za ispunjenje obveze koja je određena pravomoćnom sudskom presudom.

Svi preostali razlozi koje je tužiteljica iznijela u žalbi protiv rješenja o ovrsi od 16. travnja 2024. i u tužbi od 25. listopada 2024., osim razloga koji se odnose na osporavanje visine izrečenih sudskih penala i razloga koji su izneseni u podnesku od 1. prosinca 2025., a odnose se na ponudu CC od 6. kolovoza 2025. da zajednička djeca stranaka tuženiku predaju nekretnine u suposjed, predstavljaju razloge za žalbu protiv rješenja o ovrsi predviđene u čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona. Analizirajući te činjenice kako ih je tužiteljica prezentirala u žalbi protiv rješenja o ovrsi i u tužbi i analizirajući priložene isprave i pročitane predmete ovoga suda broj Ovr-809/2024 i Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, broj P-903/2021 sud utvrđuje da tužiteljica ponavlja iste činjenice koje je već iznosila tijekom parničnog postupka koji je prethodio donošenju presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu broj P-903/2021-28 od 20. srpnja 2022. i koje su bile predmetom utvrđivanja u prvostupanjskom i u drugostupanjskom parničnom postupku. Dakle, tužiteljica u žalbi protiv rješenja o ovrsi i u tužbi nije iznijela nove činjenice, tj. činjenice na temelju kojih bi tražbina prestala koje su nastale u vrijeme kad ih tužiteljica kao ovršenik više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, niti činjenice zbog kojih je ispunjenje tražbine makar i na određeno vrijeme odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno koje su nastale u vrijeme kad ih tužiteljica kao ovršenik više nije mogla istaknuti u postupku iz kojega potječe ovršna isprava.

Razlozi koje tužiteljica iznosi u podnesku od 1. prosinca 2025., a odnose se na ponudu CC od 6. kolovoza 2025. da zajednička djeca stranaka tuženiku predaju nekretnine u suposjed i na tuženikovo neprihvaćanje te ponude, ne mogu biti predmetom ispitivanja u ovoj parnici. Naime, riječ je o činjenicama koje su nastale nakon što je tužiteljica žalbom osporila rješenje o ovrsi od 16. travnja 2024. i nakon što je tužiteljica 25. listopada 2024. podnijela tužbu kojom je pokrenut ovaj postupak. Ako tužiteljica smatra da je ovršni postupak u predmetu ovoga suda broj Ovr-809/2024 nedopušten zbog činjenica koje se odnose na sastanak održan 6. kolovoza 2025. koje tužiteljica opisuje u podnesku od 1. prosinca 2025., tada je tužiteljica kako bi imala pravni interes podnijeti odgovarajuću tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom trebala ovršnom sudu podnijeti žalbu nakon proteka roka iz čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona. Na temelju tako podnesene žalbe nakon proteka roka ovršni sud mogao bi tužiteljicu kao ovršenika uputiti na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona i tada bi tužiteljica kao ovršenik na temelju čl. 55. st. 4. Ovršnog zakona mogla u ovoj parnici istaknuti razloge zbog kojih je izjavila žalbu podnesenu nakon isteka roka. Tužiteljica niti tvrdi niti je dokazala da je tako postupila i da ju je ovršni sud uputio na pokretanje parnice.

Tužiteljica ni u žalbi protiv rješenja o ovrsi ni u tužbi od 25. listopada 2024. ne tvrdi da je tuženikova tražbina zastarjela pa sud o zastari nije odlučivao, iako je ovršni sud zaključkom broj Ovr-809/2024-19 od 25. rujna 2024. tužiteljicu kao ovršenika uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

12. Tužiteljica tužbom osporava visinu izrečenih joj sudskih penala, ali ovaj parnični sud u ovom postupku nije ovlašten raspravljati o tom žalbenom razlogu budući da tužiteljica kao ovršenik zaključkom broj Ovr-809/2024-19 od 26. rujna 2024. nije upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog toga razloga. O tom žalbenom razlogu koji se odnosi na visinu izrečenih sudskih penala odlučeno je rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž Ovr-320/2024-2 od 5. rujna 2024. (žalba tužiteljice kao ovršenika odbijena je kao neosnovana i potvrđeno je rješenje o ovrsi od 16. travnja 2024., a odluku o pitanju visine izrečenih sudskih penala drugostupanjski sud obrazložio je u toč. 15. obrazloženja rješenja) i taj žalbeni razlog nije predmet ove parnice. Osim toga, ocjena visine izrečenih sudskih penala ne može biti predmetom ispitivanja u ovoj parnici i zbog toga jer se ne radi o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. – 11. Ovršnog zakona zbog kojih ovršenik može biti upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

13. Zbog navedenih razloga tužbeni zahtjev nije osnovan i odlučeno je kao u toč. I. izreke.

14. Odluka o parničnim troškovima iz toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu. Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR koji se odnose na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje punomoćnika na ročištima 16. travnja 2025. i 11. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište, sastav podneska od 4. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR i PDV u iznosu od 200,00 EUR. Navedeni troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi.

Odluka o trošku zastupanja punomoćnika na ročištu za objavu i uručenje presude uslijedit će nakon što se to ročište održi.

U Bjelovaru 26. siječnja 2026.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.