Poslovni broj:1 P-693/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku Stjepana Radića 81, OIB: 29399232217 po sucu Anđelki Bagić u pravoj stvari tužitelja, HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Dini Džaja Kovač, odvjetnici iz Šibenika, kao prozivateljici ureda odvjetnice Andree Zorica, protiv tuženika VODOVOD I ODVODNJA d.o.o., OIB: 26251326399, Kralja Zvonimira 50, Šibenik, zastupan po punomoćniku Jasminu Avdagić, odvjetniku iz Šibenika, radi činidbe, nakon zaključene javne glavne rasprave održane dana 16. prosinca 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Dina Džaja Kovač, odvjetnice iz Šibenika i zamjenika punomoćnika tuženika Ante Devčić, odvjetnik u Šibeniku, na ročištu objave i dostave presude dana 26. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku VODOVOD I ODVODNJA d.o.o., OIB: 26251326399, da u roku od 15 dana ukloni vodovodnu cijev koja je na Skici mjesta očevida, izrađenoj po Ivici Trošiću, geod., od 10. lipnja 2025. godine (koja Skica mjesta očevida čini sastavni dio ove presude), na nekretnini oznake čest. br. 5971 K. O. [katastarska općina], položena na liniji označenoj slovima: C-A-B, te da nakon uklanjanja iste vodovodne cijevi dio nekretnine oznake čest. br. 5971 K. O. [katastarska općina], koji je na navedenoj Skici mjesta očevida označen slovima: C-A, dovede u prijašnje stanje zatrpavanjem iskopa.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi prouzročeni parnični trošak 2.079,62 € sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do konačne isplate, po stopi za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka naveo da je tužitelj isključivi vlasnik i posjednik za cijelo nekretnine zemljišnoknjižno označene kao čest. br. 5971Z.U. 4908 K. O. [katastarska općina], u naravi kuća, površine 145 m2, dvorište, površine 318 m2, ukupne površine463 m2 (a koja je nekretnina ranije bila označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi kuća i dvor, površine 460 m2).

2.Toč. 1. izreke rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Ovr- 1463/2017 od 2. siječnja 2018. godine,određena je privremena mjera osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja, ovdje tuženika, tako što se nalaže protivniku osiguranja, ovdje tužitelju, da na nekretnini u [adresa], na dijelu zemljišta koje nosi zemljišnoknjižnu oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u vlasništvu protivnika osiguranja,ovdje tužitelja, dozvoli pristup radi izvođenja radova na polaganju vodoopskrbnog cjevovoda od ulične vodovodne mreže u [adresa] do stambenog objekta u vlasništvu LT u [adresa] i to do mjernog mjesta 67220, sve u koridoru nužnog prolaza.

3.Po donošenju istog rješenja, tuženik je pristupio navedenim radovima te je na dijelu predmetne nekretnine u vlasništvu tužitelja položio vodovodnu cijev, koja se vodovodna cijev proteže u dužini od 30,57 m (u dužini od 20,02 m ispod zemlje, a u dužini od 10,55 m iznad zemlje), i to na liniji koja je na Skici izmjere, izrađenoj po GEO NEXUS d.o.o. [adresa], od ožujka 2022. godine, označena slovima: A-B-C.

4.Tuženik je dana 19. siječnja 2018. godine, kao tužitelj, protiv tuženika, ovdje tužitelja, podnio tužbu Općinskom sudu u Šibeniku radi opravdanja navedene privremene mjere, a koji se postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku vodio pod poslovnim brojem: P-118/18.U međuvremenu, protiv gore navedenog rješenja Općinskog suda u Šibeniku, protivnik osiguranja, ovdje tužitelj, je podnio žalbu, koja je žalba usvojena rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž Ovr-208/2018- 3 od 31. kolovoza 2018. godine, kojim je preinačeno predmetno rješenje Općinskog suda u Šibeniku na način da se prijedlog za određivanjem navedene privremene mjere odbija kao neosnovan.

4.1.Presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: VI P-118/18 od 20. travnja 2018. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, ovdje tuženika, kao neosnovan, a ista je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž-3351/2019 od 15. listopada 2020. godine.

4.2.Dakle, na tužiteljevoj je nekretnini od strane tuženika bez ikakvog valjanog pravnog osnova položena navedena vodovodna cijev, dok se na usmene i pisane zahtjeve tužitelja da istu nezakonito postavljenu vodovodnu cijev ukloni, tuženik u potpunosti oglušio po dopisima tužitelja od 22. rujna 2021. godine i 08. lipnja 2017. godine,

5.Slijedom svojih navoda, tužitelj je predložio da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev, te obveže tuženika da mu naknadi parnični trošak.

6.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu , te da je točno da je tuženik vlasnik nekretnine katastarskih oznaka čest.br. 5971, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], po ranijoj izmjeri čest.br. 995, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], no navodi tužitelja postavljeni tužbom nisu osnovani. Nadalje, točno je da je na nekretnini tužitelja postavljena vodovodna cijev, no netočne su okolnosti postavljanja iste. Naime, preko nekretnine tužitelja, a na jugozapadnom dijelu iste, ranije se protezala vodovodna cijev na način da je išla neposredno uz obiteljsku kuću tužitelja.

Ista je bila postavljena na način da je predstavljala mnogo veće opterećenje predmetnoj nekretnini i veću opasnost uslijed eventualnih puknuća iste cijevi za obiteljsku kuću tužitelja, odnosno predstavljala potencijalnu opasnost da uslijed klimatskih promjena dođe do pucanja i zagađenja vode što bi izrazito nepovoljno utjecalo na zdravlje korisnika.

6.1Slijedom navedenog, te činjenice da sadašnji položaj cijevi predstavlja mnogo manju opasnost i manji teret nekretnini tužitelja, ističe se kako je tužbeni zahtjev tužitelja neopravdan. Također se napominje kako je sadašnji položaj cijevi i najbliži spoj iste sa susjednom nekretninom kojoj se na ovaj način i osigurava, odnosno omogućava spoj na vodu.

7.Člankom 158. st. 1. Zakona o vodama propisani su vodopravni uvjeti temeljem kojih se i vrše provedbe zahvata u prostoru, a radi njihova usklađenja s odredbama Zakona, provedbenim propisima i planovima.

7.1.Nadalje, članak 159. st. 1. Zakona o vodama određuje one situacije u kojima vodopravni uvjeti nisu potrebni:

„Vodopravni uvjeti nisu potrebni kada zahvat u prostoru ne utječe na ispunjenje ciljeva iz čl. 5. st. 2. i čl. 46 ovog Zakona, a osobito za građenje građevina u kojima se koristi voda za ljudsku potrošnju iz građevina za javnu vodoopskrbu i/ili ispuštaju sanitarne otpadne vode u građevine za javnu odvodnju.“

7.2.Slijedom navedenog da se citira se i članak 5. st. 2. točka 2. Zakona kojim su utvrđeni ciljevi upravljanja vodama: „Ciljevi upravljanja vodama su: " osiguranje potrebnih količina vode odgovarajuće kakvoće za različite gospodarske i osobne potrebe“

7.3.S obzirom na to da se u ovom slučaju radi o osiguravanju dovoljne količine vode za osobne potrebe g. LT kao vlasnika nekretnine koja se nalazi neposredno do tužiteljeve i koji je istu opskrbu već imao putem ranije postavljene i uklonjene trase, te da se na ovaj način tužiteljeva nekretnina opterećuje na najmanji mogući način, očito je kako je tužba tužitelja posve bespredmetna i maliciozna. Navedeno je jasno posebice kada se uzme u obzir da je vodovodna cijev položena neposredno uz kanalizacijsku cijev za koju je već proveden postupak izvlaštenja i to na dijelu nekretnine na kojoj je utvrđen nužni prolaz prema nekretnini LT.

8.Također se ističe kako je tužbeni zahtjev tužitelja promašen i neprovediv. Naime, Zakon o vodim uslugama jasno određuje u svojem članku 10. st. 1.: „1. Komunalne vodne građevine ne mogu se opteretiti založnim pravom, niti mogu biti predmetom ovrhe, osim kada je Zakonom drukčije određeno.“

Slijedom navedenog, da se postavlja se pitanje na koji način tužitelj misli provesti ovrhu na vodovodnoj cijevi, sve i da uspije s ovim tužbenim zahtjevom. Zakon jasno propisuje da vodna građevina, a što postavljena vodovodna cijev jest, ne može biti predmetom ovrhe.

9.Također, ističe se da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vodama iz 1018. godine, ito čl. 105. st. 3, u svezi s čl. 102. propisano kako već izgrađene vodne građevine (pri tome izjednačene su komunalne vodne građevine s regulacijskim i zaštitnim), a što predmetna cijev zaista i jest, predstavljaju vlasništvo Republike Hrvatske bez obzira na postojeće upise u zemljišnim knjigama i neovisno o tome tko je upisan kao njihov vlasnik. Navedena prava upisuju se u zemljišne knjige temeljem geodetskog elaborata ili nacrta služnosti.

9.1.Istim zakonskim odredbama propisano je kako se radi o građevinama izgrađenima do stupanja na snagu ovog Zakona o izmjenama i dopunama, a iz dokumentacije u spisu jasno je vidljivo kako je predmetna cijev postavljena prije stupanja na snagu citiranog zakona. Slijedom navedenog ima se smatrati da predmetna cijev ima navedeni karakter stoga tužitelj nema osnove za vođenje ovog postupka.

9.2.Skladu sa svime navedenim, predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te mu naložiti plaćanje svih troškova ovog parničnog postupka tuženiku.

10.Tužitelj je u odnosu na naprijed navedeni odgovor na tužbu naveo da se protivi svim navodima tuženika kao neosnovanima, neistinitima i bespredmetnima, a dokaznim prijedlozima kao suvišnima za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari.

10.1.Glede navoda iz toč. II. Odgovora na tužbu ističe se da su isti navodi posve neistiniti, posebice navod tuženika da se na nekretnini tužitelja ranije, na jugozapadnom dijelu iste, protezala vodovodna cijev koja da je išla neposredno uz obiteljsku kuću tužitelja pa da sadašnji položaj predmetne cijevi predstavlja manju opasnost i teret za nekretninu tužitelja.

10.2.Naime, da ne postoji nikakvo pravo služnosti radi polaganja predmetne vodovodne cijevi na nekretnini tužitelja, odnosno da isto pravo služnosti nije postojalo niti ranije na nekom drugom dijelu nekretnine tužitelja, nedvojbeno je utvrđeno u postupku koji se pred Općinskim sudom u Šibeniku, vodio pod poslovnim brojem: P- 118/2018, a u kojem je postupku Općinski sud u Šibeniku donio presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ovdje tuženika, da tamo tuženik, ovdje tužitelj, trpi izvršenje radova na predlaganju i ukopavanju postojećeg vodoopskrbnog cjevovoda na novu lokaciju, i to od ulične vodovodne mreže u [adresa] do stambenog objekta u vlasništvu LT u [adresa], do priključnog mjesta 67220, sve u koridoru nužnog prolaza na dijelu zemljišta koje nosi katastarsku oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koje je u vlasništvu tuženika (ovdje tužitelja).U navedenom je postupku tuženik, tamo tužitelj, također neistinito i bezuspješno isticao da je na nekretnini tamo tuženika, ovdje tužitelja, ustanovljena služnost, jer da je preko nekretnine tamo tuženika,ovdje tužitelja, ranije prolazila vodovodna cijev, odnosno da se radi o nastavku korištenja već uspostavljene stvarne služnosti na posluženom zemljištu u vlasništvu tuženika, ovdje tužitelja. U istom su postupku također saslušani svjedoci, CT, VT te JT, koje tuženik i sada predlaže saslušati u ovoj pravnoj stvari na iste okolnosti na koje su već saslušani u navedenom postupku, pa se isti dokazni prijedlog tuženika ukazuje potpuno suvišnim i usmjerenim na odugovlačenje predmetnog postupka. Navedena je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž-3351/2019-2 od 15. listopada 2020. godine, te je u obrazloženju iste presude jasno navedeno da:

„...nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je na nekretnini tuženika čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ustanovljena služnost vodovodnih cijevi jer to ne proizlazi iz rezultata provedenog postupka pred prvostupanjskim sudom”.

„Dakle, postoji javni interes za opskrbu vodom krajnjeg korisnika polaganjem vodovodnih cijevi preko nekretnine tuženika, no to je zakoniti cilj za pokretanje postupka izvlaštenja, tj. osnivanja služnosti na dijelu nekretnina u vlasništvu tuženika.” „Ne može se korisniku zemljišta nametnuti obveza da preko tog zemljišta isporučitelj vodne usluge spoji priključno mjesto stambenog objekta [adresa], na javni vodoopskrbni sustav prije nego se u posebnom postupku ne ustanovi pravo služnosti tog zemljišta. Prema odredbi čl. 6. Zakona o izvlaštenju(„Narodne novine” broj: 74/14, 19/17, dalje: ZION) nepotpunim izvlaštenjem ograničava se pravo vlasništva na nekretnini ustanovljavanjem zakupa ili služnosti.”

„Tužitelj nije dokazao da je ishodio odluku nadležnog tijela iz koje je razvidno da je prihvaćen

prijedlog za nepotpuno izvlaštenje polaganjem vodoopskrbnog cjevovoda na dijelu nekretnine u vlasništvu tuženika čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]...”

10.3.Dakle, već da je u ranijem postupku utvrđeno da ne postoji nikakva služnost u korist tuženika na predmetnoj nekretnini tužitelja radi polaganja vodovodne cijevi, kao i da nije proveden nikakav postupak nepotpunog izvlaštenja polaganjem vodovodne cijevi na dijelu nekretnine tužitelja, slijedom navedenog,jasno je da ne postoji baš nikakav zakonski osnov temeljem kojeg bi tuženik bio ovlašten postaviti predmetnu vodovodnu cijev preko nekretnine tužitelja, odnosno radi kojeg bi predmetna vodovodna cijev trebala nastaviti egzistirati na predmetnoj nekretnini tužitelja. Čak i da je služnost na nekretnini tužitelja bila ustanovljena (a nije!), odnosno da su točni navodi tuženika koje je isticao i u prijašnjem postupku u kojem je utvrđeno da ne postoji služnost, pravo zahtijevati prelaganje služnosti ne može pripadati tuženiku, već isključivo tužitelju kao vlasniku posluženog dobra, i to iz razloga ako je izvršavanje služnosti na dotadašnjem mjestu tužitelju kao vlasniku posluženog dobra osobito tegobno, sukladno odredbi čl. 179. ZV-a.

11.U odnosu na navode tuženika da sadašnji položaj predmetne cijevi predstavlja manju opasnost i teret za nekretninu tužitelja ističe se da je isti potpuno neistinit i paušalan jer upravo položaj predmetne vodovodne cijevi predstavlja opasnost i opterećenje za kuću sagrađenu na predmetnoj nekretnini tužitelja s obzirom da ista nezakonito položena vodovodna cijev, između ostalog, prolazi odmah iza kuće tužitelja sa istočne strane, pa bi se s obzirom na kosi nagib terena, a u slučaju puknuća iste cijevi, sva voda slijevala pod temelje kuće tužitelja. Dakle, nedvojbeno je već utvrđeno da je predmetna vodovodna cijev na predmetnoj nekretnini tužitelja položena bez ikakvog valjanog pravnog osnova jer nije proveden nikakav postupak nepotpunog izvlaštenja, a čak i da jest bio proveden, odnosno da je služnost ranije uspostavljena (a nije!), onda prelaganje vodovodne cijevi sa jednog mjesta na drugo mjesto na nekretnini tužitelja sukladno navedenoj odredbi čl. 179. ZV-a može zahtijevati isključivo tužitelj, a ne tuženik, kao i što je preinaka dotadašnjeg načina izvršavanja služnosti dopuštena jedino u sporazumu sa vlasnikom poslužne stvari, a ne jednostrano.

11.1.Slijedom svega navedenog, prethodno pitanje – postojanje, tj. ne postojanje pravnog osnova za polaganje predmetne vodovodne cijevi već je raspravljeno u pravomoćno okončanom postupku koji se predOpćinskim sudom u Šibeniku vodio pod poslovnim brojem: P- P-118/2018, na način da je utvrđeno da osnov ne postoji pa je nedvojbeno da je tuženik dužan ukloniti nezakonito postavljenu vodovodnu cijev.

12.Glede navoda iz toč. III. Odgovora na tužbu, ističe se da je potpuno bespredmetno i promašeno tuženikovo pozivanje na odredbe čl. 158. i 159. Zakona o vodama, odnosno odredbe o vodopravnim uvjetima, koje sa predmetnim postupkom apsolutno nemaju baš nikakve veze, a posebice ne mijenjaju nedvojbenu činjenicu da je predmetna vodovodna cijev nezakonito položena na nekretnini tužitelja.

12.1.Potreba ili nepostojanje potrebe ishođenja vodopravnih uvjeta koje uvjete, kao vodopravne akte,izdaje upravo javni isporučitelj vodnih usluga (tuženik) na zahtjev stranke, sve sukladno Pravilniku o izdavanju vodopravnih akata („Narodne novine”, broj: 9/2020), nema baš nikakvog utjecaja niti veze sa predmetom ovog postupka, pa tako niti sa donošenjem pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari. Neistinit je i neosnovan navod tuženika da je tužiteljeva tužba bespredmetna i maliciozna, kraj činjenice da je upravo tuženik taj koji je prekinuo vodoopskrbu pitkom vodom LT i posve nezakonito i samovoljno postavio predmetnu vodovodnu cijev preko nekretnine tužitelja, nanoseći takvim postupkom štetu kako tužitelju, tako i LT, pa svoje samovoljno i nezakonito, a time i maliciozno postupanje ne može nikako stavljati na teret tužitelju.

13.Dakle, upravo je postupanje tuženika nezakonito te upornim pokušavanjem iskrivljavanja činjenica usmjereno odugovlačenju ovog postupka te ka izbjegavanju provođenja zakonskih potrebnih postupaka(postupak nepotpunog izvlaštenja) kako bi se eventualno na predmetnom dijelu nekretnine tužitelja, u slučaju zadovoljavanja svih propisanih uvjeta, osnovalo pravo služnosti radi polaganja vodovodne cijevi i tužitelju isplatila naknada za umanjenu tržišnu vrijednosti predmetne nekretnine uslijed tako ustanovljene služnosti,kao što je to učinjeno za fekalnu kanalizacijsku cijev koju je tuženik postavio na dijelu nekretnine tužitelja, a temeljem rješenja kojim se prihvatio tuženikov prijedlog za nepotpuno izvlaštenje ustanovljavanjem služnosti radi izgradnje fekalne kanalizacije u postupku koji se vodio pred Uredom državne Šibensko-kninske županije, Službe za

gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-943-04/12–01/54.

14.Glede navoda iz toč. IV. Odgovora na tužbu, ističe se da su isti navodi također neistiniti, netočni, bespredmetni te promašeni. Prije svega, predmetna vodovodna cijev (gumena okiten cijev promjera cca 4cm) koja prolazi preko dijela nekretnine tužitelja, dijelom iznad, a dijelom ispod zemlje, svakako ne predstavlja pojam komunalne vodne građevine, za koji je pojam jasno određeno odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o vodama što sve u njega spada, a to svakako nije predmetna cijev, kao svojevrsna provizorna, privremena premosnica - priključak,kojom se građevina (kuća u vlasništvu LT) priključuje na javnu vodoopskrbnu mrežu kao komunalnu vodnu građevinu. Čak i da jest (a nije!), pitanje eventualne mogućnosti ili nemogućnosti provedbe ovrhe je posve bespredmetno za ovaj postupak. Čak i da jest (a nije!), uzgredno se ističe da to tužitelja ne sprječava u provedbi ovrhe jer predmetom ovrhe ne bi bila predmetna vodovodna cijev, već bi predmetom ovrhe bila činidba – uklanjanje predmetne vodovodne cijevi.

15.Tuženikovo pozivanje na odredbe čl. 105. st. 3., odnosno čl. 102. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama („Narodne novine”, broj: 46/18), sadržaj kojih odredbi pritom posve pogrešno tumači i netočno navodi, je posve promašeno. Zaključno, proizlazi da tuženik u svom odgovoru na tužbu iznosi niz neistinitih, netočnih,paušalnih i promašenih tvrdnji, da predlaže iste dokazne prijedloge koji su već izvedeni u pravomoćno okončanom postupku u postupku koji se pred Općinskim sudom u Šibeniku, vodio pod poslovnim brojem: P-118/2018, a na iste okolnosti za koje je u navedenom parničnom postupku nedvojbeno već utvrđeno da ne postoji nikakva služnost i da nije proveden postupak nepotpunog izvlaštenja, odnosno da nema nikakvog valjanog osnova za postavljanje i egzistiranje predmetne vodovodne cijevi na nekretnini tužitelja, pa slijedom svega navedenog, tužitelj ustraje u svom tužbenom zahtjevu i svim dokaznim prijedlozima, te predlaže da Sud po zaključenju raspravljanja, donese presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, koje je siti i uredio po podnesku od dana 18. listopada 2025. godine sukladno skici mjesta spora vještaka Ivice Trošić, ovlaštenog geodeta od dana 10. lipnja 2025. godine, a tuženiku nalaže da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke.

16.U tijeku ovog postupka sud je izveo dokaze pregledom rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Ovr-1463/2017 od 2. siječnja 2018. godine, rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž Ovr-208/2018-3 od 31. kolovoza 2018. godine, presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: VI P-118/18 od 20. travnja 2018. godine, presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž-3351/2019 od 15. listopada 2020. godine, skica izmjere, izrađena po GEO NEXUS d.o.o. Šibenik, od ožujka 2022. godine, dopis tužitelja od 22. rujna 2021. godine, dopis tužitelja od 08. lipnja 2017. godine, očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Ivice Trošić koji je održan 19.05.2023., pribava i uvid u spis Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-118/18, pribava i uvid u spis Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Ovr-1463/2017, saslušanjem svjedoka CT, VT i PT i tužitelja UT, pok. Ante, pregledom skice mjesta očevida od 12.06.2025., pregledom rješenja R1-73/79.

17.Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

18.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

19.Temeljem svih izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj cjelokupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku(«Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 25/13, 89/14, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11( prečišćeni tekst), 25/13 i 70/19, 80/22 i 114/23 dalje: ZPP) ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je između stranka ovoga postupka nesporno da je tuženik postavio vodovodnu cijev u kanal gdje je postavljena i kanalizaciona cijev za koju cijev ima služnost odnosno postupak izvlaštenja je proveden i tužitelju je isplaćena naknada , dok za polaganje vodovodne cijevi tuženik nije proveo postupak izvlaštenja , radi čega se tužitelj i protivi postavljanju vodovodne cijevi u isti kanal sa kanalizacionom cijevi , a i postavljanjem iste tužitelj nije suglasan ,već bi bio suglasna da je cijev za vodu postavljena ispod kuće , a ne iznad , jer ako bi pukla cijev da bi mu voda išla ispod kuće i izazvala prodor vode u kuću obzirom da je njegov položaj kuće niži od dvorišta gdje je položena cijev za vodu.,a da tuženik nije proveo postupak izvlaštenja i određivanje gdje bi bio kanal u dvorištu tužitelja uzimajući u obzir i razloge koji opravdavaju da se kanal za vodovodnu cijev postavi ispred kuće potvrdili su i svi saslušani svjedoci u svojim iskazima koji su predloženi za saslušanje od strane tuženika.

19.1Osim toga da postupak izvlaštenja pred upravnim organom nije proveden potvrđeno je i u postupku koji je vodio tuženik u ovom postupku protiv tužitelja – tuženika u tom postupku pod posl. br. P- ViP-118/2018 u kojem postupku je tužitelj zahtijevao od tuženika tužitelja u ovom postupku da je dužan trpjeti da tužitelj izvrši radove na polaganju i ukopavanju postojećeg vodoopskrbnog cjevovoda na novu lokaciju i to od ulične vodovodne mreže u [adresa] do stambenog objekta u vlasništvu LT u [adresa] do priključka mjernog mjesta 67220 , sve u koridoru nužnog prolaza na dijelu zemljišta koje nosi katastarsku oznaku čest. br. 995 K., O. Donje Polje, koje je vlasništvo tužitelja koji tužbeni zahtjev je odbijen presudom ovog suda pod posl. br. P- VI 118/18 od dana 20. travnja 2018. godine, koja presuda je potvrđena i od Županijskog suda u Osjaku presudom pod posl. br. Gž- 3351/2019-2 dana 15. listopada 2020. godine po izjavljenoj žalbi tužitelja tuženika u ovom postupku. Županjski sud je u svom obrazloženju i naveo da nije sporno da je tužitelj- tuženik u ovom postupku dužan uspostaviti vodoopskrbu krajnjem potrošaču u ovom slučaju do priključnog mjesta objekta u vlasništvu H, a da je to moguće samo postavljanjem vodoopskrbne cijevi preko zemljišta u vlasništvu tuženika u ovom postupku tužitelja. Neupitno da postoji javni interes za opskrbom vode krajnjem korisniku polaganjem vodovodnih cijevi preko nekretnine tuženika , a to da je zakoniti cilj za pokretanje postupka izvlaštenja i osnivanje služnosti na dijelu zemljišta u vlasništvu tuženika –tužitelja u ovom postupku. Dakle, da se ne može nametnuti obveza da preko toga zemljišta isporučitelj vodne usluge spoji priključno mjesto stambenog objekta [adresa], na javni vodoopskrbni sustav prije nego se u posebnom postupku ne ustanovi pravo služnosti tog zemljišta.

Osim toga po odredbi članka 6 Zakona o izvlaštenju ( „ Narodne novine“ broj 74/14,19/17, dalje ZION) nepotpunim izvlaštenjem ograničava se pravo vlasništva na nekretnini ustanovljenjem zakupa ili služnosti.

19.2.Županijski sud je nadalje u svom obrazloženju naveo da je u slučaju zadiranja javne vlasti u institut mirnog uživanja vlasništva potrebno u smislu čl. 1 Protokola Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda „ Narodne novine“ međunarodni ugovori broj 18/97,6/99,8/99) utvrditi je li zbog miješanja države postignuta ravnoteža između zahtjeva općeg interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca. Kako tužitelj u tom postupku – tuženik u ovom nije sukladno odredbi članka 16 ZION dokazao da je u postupku izvlaštenja od nadležnog tijela županije odnosno grada dozvolu iz koje je razvidno da je prihvaćen prijedlog za nepotpuno izvlaštenje polaganjem prednje vodovodne cijevi na djelu nekretnine u vlasništvu tužitelja tuženika u tom postupku to je tužbeni zahtjev tužitelja iz tih razloga i odbijen .

19.3.Potrebno je istaknuti da je prije pokretanja ovog postupka ovaj sud donio privremenu mjeru pod posl. br. Ovr- 1463/2017 od 2 siječnja 2018. godine kojom mjerom je naloženo tužitelju –protivniku osiguranja u tom postupka da u roku od dva dana dopusti predlagatelju osiguranja tuženiku u ovom postupku da na djelu zemljišta čest. zgr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , vlasništvo protivnika osiguranja , dozvoli pristup radi izvođenja radova na polaganju vodoopskrbne cijevi od uličnog vodovodne mreže u [adresa] do stambenog objekta u vlasništvu LT u [adresa], i to do njenog mjernog mjesta 67220, sve u koridoru nužnog prolaza. Pod točkom dva tog rješenja je protivniku osiguranja zapriječena novčana kazna od 5000,00 kn ako se bude protivio ovoj mjeri , te je točkom tri rješenje određeno da je predlagatelj osiguranja dužan podnijeti tužbu u roku od 15 dana radi opravdanja mjere. Ovako izrečena privremena mjera je odbijena po žalbi protivnika osiguranja od strane Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr- 208/2018-3 dana 2. siječnja 2018. godine. Obzirom na ovakav ishod ovih postupaka tužitelj je podnescima od dana 5. lipnja 2017 i 2. rujna 2021. godine zahtijevao od tuženik da se ukloni postavljena vodovodna cijev koja je postavljena neovlašteno i bez njegova dopuštenja i pravnog osnova, a koja je dijelom zatrpana prilikom završavanja izgradnje fekalne kanalizacije, jer ako tuženik to ne učini da će biti prisiljen pokrenuti sudski postupak, pa kako to tuženik nije učinio to je tužitelj podigao predmetnu tužbu.

20.Na održanom očevidu na mjestu spora održanom dana 19. svibnja 2023. godine vještak Ivica Trošić je izvršio identifikaciju predmeta spora , te u svom nalazu naveo da je predmet spora plastična vodovodna cijev položena na dijelu čest br. 5971 K. O. [katastarska općina] u dužini od 11 m plastična cijev je fi 0,32. U svojoj skici mjesta spra vještak je prikazao predmet spora slovima C-A-B plastična vodovodna cijev promjera 3,2 cm položena na katastarskoj čestici [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ranije čest. zgr. [katastarska čestica] , a prema podacima u katastru posjednik čestice je HT pok Ante , nekretnina je u naravi kuća 145 m2 i dvorište 318 m2 ukupno 463 m2. Dio cijevi koji je ispod zemlje, na skici mjesta očevida označen slovima A-C, ista je u dužini od 20 m.

21.Svjedok VT, sin L, je u svom iskazu naveo da je zaposlenik tuženika i da bio angažiran u poslu kada su se izvodili radovi ukidanjem starog priključka vode i rekonstrukcije vodovodne mreže [adresa], i prilikom te rekonstrukcije ispod nekretnine tužitelje, također preko nekoliko nekretnina je prolazila stara vodovodna mreža i ogranak za priključak u korist korisnika LT koji je kada su presjekli odnosno ukinuli stari cjevovod ostao bez vodoopskrbe i mi smo kao vodovod i odvodnja trebali korisniku omogućiti da ima vodu i kako je po rekonstrukciji vodovodna cijev išla po ulici odnosno javnom površinom izvan nekretnine tužitelja do određenog dijela i na tu cijev glavnu su priključili i starog korisnika LT na način da smo vodobrojilo izveli na javnoj površini i od te lokacije su ukopali cijev prema lokaciji starog vodobrojila, odnosno cijev plastična phd fi 20mm je dijelom ukopana u nekretninu od tužitelja, u kojoj je već prethodno položena kanalizacija, a dijelom ta cijev je izvan zemlje i ide direktno na vodovodni šaht u nekretninu korisnika LT. Cijev koja se nalazi izvan zemlje je trebala biti ukopana. Moram kazati da su radovi zaustavljeni od strane tužitelja, a da li tužitelj sa njihovim korisnikom ima nekih problema u pitanju vlasničkih pitanja to ne zna. Kad je ukinuta stara vodovodna cijev odnosno kad po njoj nije bila moguća opskrba vode korisnika LT da su postavili ovu spornu cijev kako je to i opisao, ali on je to izveo po nalogu tehničkog direktora ST. Koliko se sjećam nakon što mu je izdan nalog od direktora ST na postavljanju cijevi njih nije nitko ometao, ni tužitelj ni neka treća osoba i oni su ju postavili i takva se dan danas nalazi na istom mjestu i na način na koji je postavljena u vrijeme izvođenja radova. Poznato mu je da je bio nekakav spor na sudu vezano uz predmetnu cijev i polaganje, a to zna od pravne službe, od koje je i upoznat o tome da se vodio spor. Inače da nije razgovarao sa tužiteljem na čijoj nekretnini su položili cijev, a nije mu poznato ni da je to itko činio od drugih djelatnika kod tuženika. On je radio po nalogu direktora, a da li ga je direktor zvao i s njim razgovarao ili pravna služba, to ne zna, nije upoznat. Postavljena sadašnja cijev da je daleko povoljnija za iskoristivost nekretnine tužitelja nego što je to bila stara vodovodna cijev, osim što je bila stara bila je i opasnija jer je išla kroz dio nekretnine tužitelja koja je bila neprikladna za nekretninu tužitelja, kao i njima za održavanje te cijevi. Ovako postavljena cijev je daleko bolja i sigurnija kako za tužitelja tako i za korisnika LT, a njima je pristupačnija kada se dogodi kvar ili nekakve druge okolnosti gdje moraju kao vodovod reagirati. Mora istaknuti da cijev koja je položena na nekretnini tužitelja nije odgovoran tuženik, već bi za sve štete bio odgovoran korisnik LT.

21.1.Na postavljeno pitanje punomoćnika tužitelja odakle je ranije ili kud je ranije išla stara cijev putem koje je korisnik LT imao vodu, svjedok odgovara ranija cijev je išla sa nekretnine ispod dvorišta i vrta tužitelja, pa na šaht sa vodom korisnika LT, a ukidanjem te cijevi i usmjeravanjem cijevi na drugi dio ulice kao javne površine izmještanjem iz privatnih terena na javnu površinu korisnik LT je ostao bez priključka i onda se morao ugraditi sporna cijev preko nekretnine tužitelja. Logika polaganja vodovodne cijevi je bila što je već ranije u tom pravcu i projektu položena kanalizacijska cijev. Kanalizacijska cijev je imala dozvolu i izvlaštenja, a vodovodna cijev nije bila u projektu i to nije imala. Što se tiče izvlaštenja za kanalizacijsku cijev je sve uredno učinjeno i tužitelj je isplaćen u postupku izvlaštenja za oduzet dio zemlje, pa bi bilo logično da se pored kanalizacijske postavi i vodovodna cijev, što se inače radi da se ne bi kopao dodatni kanal i postavljala cijev. Inače kao rukovoditelj odjela montaže mogu kazati da gdje je to moguće prilikom pružanja kanalizacijskih cijevi ako postoji potreba za vodovodnu onda se ona postavlja iznad iste i na taj način se rješava i vodoopskrba, pa su tako trebali postupit i u ovom slučaju. Cijev je jedno vrijeme bila cijela 2 godine iznad zemlje, a nakon 2 godine su dio cijevi položili u zemlju kako se to vidi na očevidu, a za ostali dio koji je ostao iznad zemlje to nisu učinili jer ih je tužitelj zaustavio u radovima i cjelokupna cijev nije ukopana u zemlju, već je ostala dijelom iza zemlje do brojila kako je to danas na očevidu i vidljivo. Moglo bi se pozvati ljude koji su radove izvodili koji bi bolje znali objasniti zašto je jedan dio u zemlji, a jedan izvan zemlje.

22. Iz iskaza svjedoka Svjedok JT, proizlazi da je kao djelatnik tuženika radio na projektu izrade kanalizacijske mreže i rekonstrukcije vodovodne mreže i obavio dio kanalizacijskih radova na pristupnom putu koji se nalazi ispred nekretnine tužitelja. Sa pristupnog puta ide vod za kanalizaciju ispod zemlje po nekretnini tužitelja do početka nekretnine susjeda LT. Inače radim posao odvodnje, a što se tiče spornog priključka vode i uopće stanja vode i trase za priključak zaduženi su drugi kod tuženika i o tome ne bi imao saznanja. Što se tiče postavljanja kanalizacijskih cijevi u kanale gdje se te cijevi postavljaju, vrlo često se postavljaju i vodovodne cijevi na propisnoj udaljenosti kako je to propisano, a to je sve radi ekonomičnosti, smanjenja troškova i po uzancama struke se to pokušava iskoordinirati sa jednim građevinskim radovima da se postavi kanalizacija, vodovod i ostala infrastruktura.

23. Iz iskaza svjedoka ST, proizlazi da su se izvodili radovi radi sustava odvodnje u naselju gdje se nalazi i tužiteljeva kuća radila kanalizacija, a dijelom i rekonstrukcija postojećeg vodovodnog sustava. Prilikom izvođenja radova i postavljanja kanalizacionih kao i vodovodnih cijevi, nastojali su, koliko je to bilo moguće, da se cijevi isključe iz privatnih terena i da se postave na ulice. U ovom konkretnom slučaju, kada su izvršene izmjene cijevi na glavnoj cesti, ulici kao javnoj površini, postojeće priključke su prebacili na cestu i to je sad ovaj slučaj i kod LT. Obitelj LT nemaju javni pristup do svog objekta, i morali su postaviti i kanalizacione i vodovodne cijevi kroz dvorišni prostor od tužitelja jer se to nije moglo izbjeći. Svi radovi su izvedeni po građevinskoj dozvoli i po glavnom projektu. U građevinskoj dozvoli za obitelj LT je bio ucrtan samo kanalizacijski sustav i za polaganje tog cjevovoda u prostoru koji bi išao po nekretnini tužitelja izvršeno je izvlaštenje preko organa uprave i tužitelju je isplaćena naknada nakon što je dovršen postupak izvlaštenja. Nažalost nije bilo ucrtano u projektu da će se morati izmjestiti i voda, a onda im se najlogičnije učinilo da iznad kanalizacijskih cijevi se postave i priključne cijevi za vodu. Inače polaganje ovako kanalizacione cijevi i pored nje cijevi za vodu je u skladu sa strukom, i inače se to tako i radi, inače cijev od vode se mora staviti nešto iznad kanalizacione cijevi, makar to ne bi bilo toliko ni bitno, tako se radi inače. Kazao je da su dijelom izbacili vodovodnu cijev iz kanala obitelji tužitelja te ujedno i obitelji C i na taj način su očistili teren od tog tereta i služnosti i cijev su stavili od vode iznad kanalizacijske cijevi smatrajući da je to jedino logično rješenje, a tako se inače i radi, da se što manje opterećuje nekretnina tužitelja i da sve cijevi idu u jednom kanalu, kako kanalizaciona tako i za vodovodnu mrežu. Inače je praksa u zadnje vrijeme kada se vrši bilo kakva rekonstrukcija, da se što manje koristi zemljište privatnog vlasništva, a što više da se uključuju javne površine, a to je sve i predviđeno obzirom da se rekonstrukcije većinom rade iz europskih sredstava. Sve cijevi vodovodne i kanalizacione što se tiče područja [adresa] su postavljene da idu javnom ulicom, a priključke smo doveli do granice privatnog vlasništva do dvorišta svake kuće kako bi ljudi mogli nadalje dovesti vodu i odvodnju do svoje kuće. Mora kazati da su postavljanjem kanalizacionih i vodovodnih cijevi sve učinili da se što manje optereti nekretnina tužitelja, ali i bez minimalnog opterećenja koje su morali učiniti, sam sustav ne bi mogao biti u funkciji. Mora ukazati posebno za obitelj LT da oni imaju ugrađen sustav najmanje 50 godina i oni se nisu smjeli prilikom rekonstrukcije vodovodne i kanalizacione mreže izostaviti nikako. Nisu imali služnost puta i postavljanja cijevi u taj kanal.

Na pitanje pun. tužitelja da li je u trenutku postavljanja cijevi u kanal koji ide po nekretnini tužitelja na susjednoj nekretnini bio izgrađen kakav objekt, svjedok odgovara: ''Nije bio izgrađen nikakav objekt, a što se tiče polaganja cijevi koje bi išle na drugi način, odgovorno tvrdi da cijev nisu mogli položiti na drugi način obzirom da su za kanal u koji su položili kanalizacionu vodovodnu cijev imali izrađenu građevinsku dozvolu, uporabnu dozvolu i služnost, a u takvoj situaciji se ne može razmišljati o tome da bi se cijev mogla položiti nekim drugim koridorom oduzimajući opet nekom zemljište, što bi zahtijevalo dodatni postupak izvlaštenja, ali u ovom konkretnom slučaju se to nije moglo učiniti. Inače mora se kazati da je tužitelju prouzročena najmanja šteta jer su obje cijevi stavljene u isti kanal na kojima Vodovod ima služnost i za koji kanal je bio postupak izvlaštenja i tužitelj je dobio naknadu za to zemljište. Mora ukazati da je tužitelj također u toj rekonstrukciji priključen sa svojom kućom na kanalizacionu cijev, ali koja ide ulicom javnom površinom jer je to za njega bilo moguće, a obitelj LT to nisu mogli imati priključak na taj način i ovo je način na koji smo učinili i proveli kanalizacionu i vodovodnu cijev istim jednim kanalom za obitelj LT, a sa što manje opterećenja nekretnine tužitelja. Jedini mogući način je bio ovaj.''Inače mora istaknuti da je nama u skladu s našim aktima i pravilnikom i drugim propisima isključivo uređeno da se sve cijevi, bilo to kanalizacijske ili cijevi za vodu, postavljaju na javnoj površini, a ukoliko to nije moguće, onda se tek ide u privatne površine s pravom služnosti postavljanja kanalizacionih i vodovodnih cijevi, kao što je to u ovom slučaju.

24.Tužitelj HT, sin pok. Ante, je u svom iskazu naveo da kad je sagradio kuću dobio priključak direktno sa javne površine u svoju nekretninu. Ne pamti i moram reći da tvrdim da preko moje nekretnine korisnik LT nije imao pristup vodovodnih cijevi ni u kom dijelu, na što ukazuje naprijed saslušani svjedok VT, jer na tom dijelu ispred svoje kuće ima vrt i non stop ga obrađuje, sadi povrće i nikad ni u jednom dijelu nije naišao na cijev i cijevi nisu bile prolazile preko njegove nekretnine u tom dijelu. Susjed je bio priključen preko čest. ispod svoje kuće i drugih susjednih čest. Što se tiče kanalizacijskih cijevi da je isplaćen u postupku izvlaštenja. Mora reći da mu inače ne odgovara postavljanje cijevi u kanal gdje se nalaze cijevi za kanalizaciju, jer bi se vodovodna cijev postavila u zemlji poviše kuće, to mu nikako ne odgovara, da je to ispod kuće da, ali ne iznad kuće. Moram pojasniti da mu vodovodna cijev ne odgovara u kanalu gdje je kanalizacijska cijev jer bi ona išla iznad kuće, a u slučaju napuknuća cijevi voda bi mu išla ispod kuće i iz tog razloga to mu ne odgovara. Kazao je da je susjeda ispod njegove kuće tražila uklanjanje vodovodnih cijevi sa njenog zemljišta, a upravo ta cijev je spajala vodu za korisnika LT, a prije su bili i drugi mještani spojeni na tu cijev, ali su se prelaskom vodovoda glavnom ulicom spojili direktno na tu ulicu i nemaju problema. Mora kazati da se mjerilo za vodu nalazi na javnoj površini, samo njegovo mjerilo, a što se tiče LT njegovo je u njegovom dvorištu. Mora reći da je plastična cijev ostala izvan zemlje i neukopana u zemlju, ne jer je on to branio već susjed LT da ta cijev ide ispod verande ispod njegovih vrata kroz vrt do šahta. Tako je to ostalo, on nije bio kad se to ukopavalo i nije se protivio jer bi bio kažnjen sukladno rješenju o privremenoj mjeri. Njegovo spajanje vode prema susjedu LT ne odgovara nikako poviše kuće i on bi želio da to vodovod izmjesti kako je to sud i presudio, a način na koji bi to riješili mogu to napraviti kako je to bilo prije za susjeda LT.

25.Temeljem svih izvedenih dokaza sud je utvrdio slijedeće činjenice:

-da je po određenoj privremenoj mjeri pod posl. br. Ovr- 1463/2017 od dana 31. kolovoza 2018. godine tuženik postavio predmetnu vodovodnu cijev i to dijelom u koridoru nužnog prolaza poviše kanalizacijone cijevi, a ova privremena mjera je ukinuta po žalbi tužitelja i odluka je preinačena po rješenju Županijskog suda U Splitu broj Gž- Ovr-208/2018-e od dana 02. siječnja 2018. godine , dakle privremena mjera više nije na snazi, jer je prijedlog odbijen,a po istoj je uspostavljena vodovodna cijev prije pokretanja parničnog postupka

-da je tuženik u ovom postupku tužitelj u postupku pod posl. br. P- Vi P-118/18 koji postupak je bio u obvezi pokrenuti po rješenju o određivanju privremene mjere odbijen sa tužbenim zahtjevom da je tuženik- tužitelj u ovom postupku dužan trpjeti da tužitelj u tom postupku-tuženik u ovom postupku polaganje i ukopavanje postojećeg vodoopskrbnog cjevovoda na novu lokaciju i to od ulične vodovodne mreže u [adresa] do stambenog objekta u vlasništvu LT , [adresa] do priključnog mjesta 67220 sve u koridoru nužnog prolaza koji je na dijelu zemljišta čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja- tuženika u tom postupku koji tuženi zahtjev je od strane ovog suda odbijen presudom pod posl. br. VI P-118/18 dana 20. travnja 2018. godine, a koja presuda je i potvrđena od strane Županijskog suda u Osijeku presudom posl. br. Gž-3351/2019-2 od dana 15. listopada 2020. godine i žalba tuženika odbijena , a to sve obzirom da tužitelj ovdje tuženik nije imao proveden postupak izvlaštenja pred organima uprave, sve sukladno čl. 6. I 16 ZION, a što je sve i u skladu sa članku 1. Protokola1. Konvencije i zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

-da je tužitelj prije pokretanja ovog postupka zahtijevao od tuženika da ukloni postavljanu vodoopskrbnu cijev položenu u kanal zajedno sa kanalizacijskom cijevi , jer je ista postavljana bez pravnog osnova, a tim više bez provedenog postupka izvlaštenja i suglasnosti tužitelja u odnosu na položaj vodoopskrbne cijevi za koju tužitelj navodi da bi bio suglasna da ista ide ispred kuće , a ne iza kuće zbog bojazni da u slučaju pucanja cijevi može doći do prodiranja vode u temelje kuću , jer je kuća u nižoj razini od postavljene cijevi

26.Dakle, obzirom na sve naprijed navedene dokaze i utvrđene činjenice ovaj sud ocjenjuje sve navode tuženika o potrebi postavljanje vodoopskrbne cijevi kao jedinim mogućim načinom neosnovanim , jer tuženik nije proveo postupak izvlaštenja i uzeo u obzir zahtjeve tužitelj , pa očito nije postignuta ravnoteža između općeg interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca sukladno čl. 1 Protokola 1 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda , a tuženik nije ni do kraja ovog postupka dokazao da je donesena odluka od nadležnog tijela iz koje bi bilo razvidno da je prijedlog za nepotpuno izvlaštenje polaganjem vodoopskrbne cijevi na djelu nekretnine u vlasništvu tužitelja čest. zgr. [katastarska čestica] sada nove oznake 5971 K. O. [katastarska općina], donesena sukladno zahtjevu tužitelja ispod kuće, a odluka o određivanju privremene mjere je ukinuta i prijedlog odbijen od strane Županijskog suda temeljem koje mjere je postavljena vodoopskrbna cijev prema korisniku BT , te tužba radi trpljenja tužitelja da se vodoopskrbna cijev postavi odbijena i tuženik nije postavljenu cijev označenu u skici vještaka mjernika Ivice Trošić slovima C-A-B uklonio koja je postavljena bez pravnog osnova, što su i sami svjedoci u svojim iskazima naveli da tuženik nije ishodovao odluku o postavljanju vodoopskrbne cijevi , već da je ista postavljena u kanal za kanalizacijsku cijev za koju je nesporno proveden postupak izvlaštenja i isplaćena naknada tužitelju, te kad se uzme u obzir da je sam tužitelju svom iskazu naveo da je voljan da se vodovodna cijev postavi ispod njegove kuće , a ne iznad , zašto je trebalo provesti postupak izvlaštenja što tuženik nije učinio, to ovaj sud sve navode tuženika i pozivanje istog da je cijev u isti kanal postavljana da se manje tereti nekretnina tužitelja, kao i pozivanje na odredbe članka 158. 159. st. 1. Zakona o vodama, te članak 5. st. 2. neosnovanim, pa je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti i presudi kao u pravorijeku ove presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1, 155. i 164. ZPP-a («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 25/13, 89/14, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11( prečišćeni tekst), 25/13 i 70/19, 80/22 i 114/23 dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr. 7.1 i 9.1i 5 ( „Narodne novine“ br:69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12,103/14,118/14 i 107/15, dalje : OT), pa je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe 200,00 €, te zastupanja na ročištima održanim dana 2. veljače 2023. godine, 5. travnja 2023.godine, 19. svibnja 2023. godine, 9. rujna 2025. godine, i 16. prosinca 2025. godine svako ročište po 200,00 € , te za sastav obrazloženih podneska od dana 16. veljače 2023. godine, 17. travnja 2023. godine, 18. listopada 2025. godine svaki podneska po 200,00 € što je ukupno 1.800,00 € , te kad se ovom trošku doda i trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 26,54 € i presude 53,08 € , te predujam za trošak očevida u iznosu od 200,00 € dobije se ukupan trošak u iznosu do 2.079,62 € koji trošak je u obvezi naknaditi tuženik tužitelju sa pripadajućom zateznom kamatom sukladno odredbi članak 29. ZOO-a .

U Šibeniku, dana 26. siječnja 2026. godine

SUDAC

Anđelka Bagić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.

DN-a: - kao na zapisniku objave i dostave presude od dana 26. siječnja 2026. godine.