Poslovni broj: Us I-2902/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice: ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica EĆ, diplomirana pravnica i zaposlenica, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi prijevremene starosne mirovine, nakon javne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2025. u nazočnosti tužiteljice i opunomoćenice tuženika, dana 26. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141- 02/24-02/03143445405, URBROJ: 341-99-05/3-24-3183 od dana 21. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/24-02/03143445405, URBROJ: 341-99-05/3-24-3183 od dana 21. studenoga 2024., tužiteljica je, u bitnom, navela da je prvostupanjsko tijelo svojim rješenjem KLASA: 140-02/24-01/03143445405, UR.BROJ: 341-18-05/3-24-36349, br. spisa: 197770, od 25. travnja 2024. nije primijenilo odredbe čl. 52.a Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (ZPHBDR), radi čega je oštećena umanjenjem mirovine u odnosno na dosadašnje rješenje. Tužiteljica da ostvaruje pravo na usklađivanje mirovine sukladno Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, jer da je ostvarila pravo na prijevremenu starosnu mirovinu prema Zakonu mirovinskom osiguranju. Tuženik da citira odredbe članaka 27. i 28. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, ali da zanemaruje da se pravo na mirovinu ostvaruje po tom Zakonu i po Zakonu o mirovinskom osiguranju. Naime, da tužena krivo primjenjuje odredbe čl. 27. ZHBDR na štetu tužiteljice i umjesto da tužiteljici, kako je utvrđeno rješenjem tuženika iz 2023. godine, a po presudi Upravnog suda pod posl. br. 14 Usl-1346/21-6 od dana 30. studenog 2022. da utvrdi osobni bod ostvaren prema članku 86. ZOMO (43,7942) te povećava ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru (1528) za 30% i da iznosi 56,9624 te da kao hrvatskoj hraniteljici iz Domovinskog rata, osobni bod određuje sukladno članku 27. ZHBDR u iznosu 61,31111. Tuženik da osporavanim rješenje utvrđuje osobni bod u iznosu od 48,5064 (osobni bod 34,6474 i povećan za 30% sudjelovanja u borbenom sektoru i još 10% kao hrvatskom branitelju-dragovoljcu) niti daje mogućnost tužiteljici da sudjeluje u postupku. Iz svega navedenog da proizlazi da tužiteljica ostvaruje pravo na iznos mirovine kako je utvrđeno rješenje iz 2023. godine, s kojom da se utvrđuje osobni bod sukladno čl. 27. ZHBDR u iznosu od 61,3111. Tužiteljica da traži od suda da donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i predmet vraća na novo odlučivanje.

2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 10. prosinca 2025. tužiteljica je navela da ostaje kod svih navoda iznesenih u tužbi. Ističe kako nije predala žalbu na prvostupanjsko rješenje od dana 26. lipnja 2018., nego da je čekala 1. siječnja 2019. da stupi na snagu novi zakon. Ujedno, da moli sud da prilikom donošenja odluke ima u vidu odredbe čl. 52. st. 2. i st. 4., čl. 27., čl. 52.c i čl. 52.a st. 1. i st. 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Nadalje, da je tuženik dana 1. siječnja 2022. smanjenjem mirovine po čl. 49. obezvrijedio totalno taj članak na njezinu štetu.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa svim važećim zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 Usl- 1346/21-6 od dana 30. studenog 2022. da je poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/20-02/03143445405, URBROJ: 341-99-05/3-20-009955, broj spisa: 29286 od dana 27. siječnja 2021. i da je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak u kojem će tuženik ponovno odlučiti o žalbi tužiteljice na način da utvrdi o kojem je zahtjevu prvostupanjsko upravno tijelo odlučivalo te da u obzir uzme da tužiteljica ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata-dragovoljac. U navedenoj presudi da Sud nigdje ne navodi iznos osobnih bodova na temelju kojih tijelo prvoga stupnja treba odrediti mirovinu tužiteljice. U izvršenju navedene presude Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, donijelo je dana 8. prosinca 2022. rješenje KLASA: UP/II 140- 02/22-01/03143445405, URBROJ: 341-99-05/3-22-007425, broj spisa: 29286 kojim je poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u

Splitu, KLASA: 140-02/20-01/03143445405, URBROJ: 341-18-05/3-20-040227, broj: 19770 od dana 19.studenog 2020. U izvršenju rješenja Središnje službe, da je Područna služba u Splitu, donijela je dana 26. siječnja 2023. rješenje KLASA: 140- 02/22-01/03143445405, URBROJ: 341-18-05/3-22-045261, broj: 19770 koje je poništeno rješenjem Središnje službe, od dana 24. siječnja 2024., KLASA: UP/II 140- 02/23-01/03143445405, URBROJ: 341-99-05/3-23-005435, broj spisa: 29286. U izvršenju rješenja Središnje službe od dana 24. siječnja 2024. da je donijeto pobijano rješenje koje da je potvrđeno osporavanim rješenjem Središnje službe od dana 21. studenoga 2024. KLASA: UP/II 141-02/24- 02/03143445405, URBROJ: 341-99-05/3- 24-3183, broj spisa: 29286. Citirajući odredbe čl. 52.c st. 1., čl. 27. st. 1. ZOHBDR-a te čl. 79. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 130/10., 61/11., 114/11., 76/12., 112/13. i 133/13. - u nastavku teksta: ZOMO/98,) kao i odredbu čl. 86. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18.,62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - skraćeno: ZOMO) naveo je da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je pravomoćnim rješenjem Područne službe u Splitu, broj 197770 od dana 26. svibnja 2010. tužiteljici priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od dana 20. lipnja 2009. te da joj je mirovina određena od osobnih bodova prema čl. 79. ZOMO/98 koji iznose 34,6474. Citirajući odredbe čl. 1., čl. 2. st. 1. i čl. 6. st. 1. i st. 2. Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 79/2007 skraćeno Zakon o dodatku) naveo je da je uvidom u Banku podataka doznačenih mirovinskih primanja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno da se tužiteljici uz mirovinu priznatu od 20. lipnja 2009. uredno isplaćivao dodatak na mirovinu određen Zakonom o dodatku koji je isplaćivan bez donošenja rješenja. Citirajući odredbu čl. 1. i čl. 2. Zakona o dopuni Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, br. 79/07.) naveo je da je uvidom u Banku podataka doznačenih mirovinskih primanja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno da se tužiteljici od 1. siječnja 2012. mirovina isplaćuje u skladu s odredbom članka 1. Zakona o dopuni Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju tj. dodatak na mirovinu određen na način i pod uvjetima iz ovoga Zakona sastavni je dio mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. Slijedom izloženog, budući da je odredbom čl. 79. st. 1. ZOMO/98 kao i odredbom čl. 86. st. 1. ZOMO-a koji je na snazi, određen način izračuna osobnog boda tj. da se osobni bodovi dobivaju tako da se prosječni vrijednosni bodovi pomnože s ukupnim mirovinskim stažem i polaznim faktorom, a kako je i određeno pravomoćnim rješenjem Područne službe u Splitu broj 197770 od dana 26. svibnja 2010. tj. da su osobni bodovi izračunati na način da su prosječni vrijednosni bodovi (0,9451) pomnoženi s ukupnim mirovinskim stažem, iskazanim u obliku decimalnog broja (40,2858) i s polaznim faktorom (0,9100) te da osobni bodovi iznose 34,6474. Nadalje, u skladu s odredbom čl. 27. st. 1. ZHBDR-a da je tijelo prvoga stupnja osobni bod ostvaren prema čl. 79. ranije važećeg ZOMO-a 34,6474 povećalo ovisno o vremenu sudjelovanja u Domovinskom ratu u borbenom sektoru za 30% i još za 10% kao hrvatskom branitelju-dragovoljcu iz Domovinskog rata te da povećani osobni bod iznosi 48,5064 kako je i utvrdilo tijelo prvoga stupnja u pobijanom rješenju, a tijelo drugoga stupnja potvrdilo u osporavanom rješenju. Stoga, da nisu osnovani navodi tužiteljice da je pobijanim i osporavanim rješenjem tijela prvoga i drugoga stupnja pogrešno tumačena odredba članka 27. stavka 1. ZHBDR-a kao i odredba članka 52.c stavka 1. ZHBDR-a. Nisu osnovani niti navodi tužiteljice da ostvaruje pravo na iznos mirovine kako je utvrđen rješenjem iz 2023. kojim da je utvrđen osobni bod u iznosu od 61,3111 jer da je navedenim rješenjem pogrešno utvrđen osobni bod (jer kod primjene odredbe članka 27. ZOHBDR-a nisu uzeti osobni bodovi određeni pravomoćnim rješenjem Područne službe u Splitu u iznosu od 34,6474), a ono da je i poništeno rješenjem Središnje službe, od dana 24. siječnja 2024., KLASA: UP/II 140-02/23-01/03143445405, URBROJ: 341-99-05/3-23-005435, broj spisa: 29286. Slijedom navedenog, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

4. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 10. prosinca 2025. opunomoćenica tuženika je navela da ostaje u cijelosti pri navodima iz obrazloženja osporenog rješenja kao i kod navoda sadržanih u odgovoru na tužbu. Predložila je zaključiti raspravljanje i odbiti tužbeni zahtjev.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/24-02/03143445405, URBROJ: 341-99-05/3- 24-3183 od dana 21. studenoga 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: 140-02/24-01/03143445405, URBROJ: 341-18-05/3-24-007485 od dana 25. travnja 2024., a kojim rješenjem je osiguranici, hrvatskoj dragovoljki iz Domovinskog rata ĆĆ, ovdje tužiteljici, određena prijevremena starosna mirovina od 31. srpnja 2021. u svoti od 3.469,66 kn mjesečno. Od 1. siječnja 2022. da mirovina iznosi 3.547,27 kn mjesečno. Od 1. srpnja 2022. da mirovina iznosi 3.966,51 kn (499,90 EUR) mjesečno. Od 1. siječnja 2023. da mirovina iznosi 526,78 EUR. Od 1. srpnja 2023. da mirovina iznosi 570,92 EUR. Od 1. siječnja 2024. da mirovina iznosi 594,69 EUR. Umjesto te mirovine da je određena najniža mirovna u svoti od 3.486,79 kn mjesečno. Od 1. siječnja 2022. da mirovina iznosi 3.564,78 kn mjesečno. Od 1. srpnja 2022. da mirovina iznosi 3.785,11 kn (502,36 EUR) mjesečno. Od 1. siječnja 2023. da mirovina iznosi 529,38 EUR. Od 1. srpnja 2023. da mirovina iznosi 573,74 EUR. Od 1. siječnja 2024. da mirovina iznosi 597,62 EUR. Isplata mirovine da pripada od 31. srpnja 2021. i da će se isplaćivati zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Rješenje je doneseno u izvršenju rješenja ove Središnje službe broj 29286 od dana 24. siječnja 2024.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

7. U sporu je zakazana rasprava da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Odredbom čl. 52.c st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, dalje: ZHBDR) propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, pripadnici borbenog sektora, i članovi obitelji hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pripadnika borbenog sektora, koji su korisnici mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili općim propisima iz mirovinskog osiguranja koji prethode tom propisu, imaju pravo podnijeti zahtjev za određivanje novog iznosa mirovine uz primjenu članaka 27., 35. ili 48. toga Zakona.

11. Člankom 27. stavkom 1. ZHBDR propisano je da se hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pripadniku borbenog sektora, koji je na temelju navršenoga mirovinskog staža ostvari pravo na starosnu mirovinu, starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, prijevremenu starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca prema tom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju, osobni bod povećava ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru i to na način pobliže naveden u toj odredbi.

12. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: 141-02/24-02/03143445405 utvrđeno je: da je rješenjem Područne službe u Splitu, broj: 197770 od dana 26. svibnja 2010. tužiteljici počevši od dana 20. lipnja 2009. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu prema odredbama ZOMO-a koji je važio do 31. prosinca 2013. („Narodne novine“, br. 102/1998, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 43/2007, 79/2007, 35/2008, 40/2010, 121/2010, 130/2010, 61/2011, 114/2011, 76/2012 i 133/2013, dalje: ranije važeći ZOMO); da je tužiteljica dana 14. siječnja 2019. podnijela zahtjev za određivanje prijevremene starosne mirovine prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, br. 121/2017, 98/2019, 84/2021, 156/2023, dalje: ZHBDR) te da je u navedenom postupku doneseno rješenje Područne službe u Splitu broj 197770 od dana 12. srpnja 2019. kojim je tužiteljičin zahtjev za ponovno određivanje prijevremene starosne mirovine, prema odredbama ZHBDR, odbijen kao na zakonu neosnovan; da je tužiteljičina žalba odbačena kao nepravodobna rješenjem tuženika broj 29286 od dana 17. siječnja 2020.; da je tuženik svojim rješenjem broj 29286 od dana 24. rujna 2020. poništio rješenje tuženika broj: 29286 od dana 17. siječnja 2020., uvažilo žalbu te poništilo rješenje Područne službe u Splitu, broj: 197770 od dana 12. srpnja 2019. te predmet vratila Područnoj službi na ponovni postupak; da je u izvršenju naprijed navedenog rješenja Područna služba Split donijela rješenje broj: 197770 od dana 19. studenog 2020. kojim je odbilo zahtjev tužiteljice za određivanje prijevremene starosne mirovine prema odredbama ZHBDR-a; da je protiv navedenog rješenja tužiteljica podnijela žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika broj: 29286 od dana 27. siječnja 2021.; da je protiv naprijed navedenog rješenja tuženika tužiteljica pokrenula upravni spor te da je Upravni sud u Splitu svojom presudom poslovni broj: 14 Usl-1346/21-6 od dana 30. studenog 2022. poništio rješenje tuženika od dana 27. siječnja 2021.; da je u izvršenju naprijed navedene presude tuženik donio rješenje broj: 29286 od dana 8. prosinca 2022., poništilo rješenje Područne službe u Splitu, broj: 197770 od dana 19. studenog 2020. i vratilo predmet Područnoj službi na ponovni postupak; da je u izvršenju naprijed navedenog rješenja tuženika doneseno rješenje Područne službe u Splitu broj: 197770 od dana 26. siječnja 2023.; da je protiv navedenog rješenja tužiteljica uložila žalbu koja je uvažena rješenjem tuženika broj: 29286 od dana 24. siječnja 2024. te da je poništeno rješenje Područne službe u Splitu broj: 197770 od dana 26. siječnja 2023. i da je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak; da je u izvršenju naprijed navedenog rješenja tuženika broj: 29286 od dana 24. siječnja 2024. doneseno pobijano rješenje; da tužiteljica ima utvrđen status hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata kao i da je sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru 1528 dana 13. Iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika da proizlazi kako je, na temelju naprijed navedenog činjeničnog stanja, tijelo prvog stupnja pravilno pobijanim rješenjem utvrdilo da je žaliteljica dana 31. srpnja 2021. ispunila uvjete za određivanje prijevremene strasne mirovine prema čl. 52.c ZHBDR-a te da je pravomoćnim rješenjem Područne službe u Splitu broj: 197770 od dana 26. svibnja 2010. žaliteljici priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 20. lipnja 2009. te da joj je mirovina određena od osobnih bodova određenih prema članku 79. ranije važećeg ZOMO-a i koji iznose 34.6474. U skladu s člankom 27. stavkom 1. ZHBDR-a da je tijelo prvog stupnja osobni bod ostvaren prema članku 79. ranije važećeg ZOMO-a 34,6474. povećalo ovisno o vremenu sudjelovanja u Domovinskom ratu u borbenom sektoru za 30% i još 10% hrvatskom branitelju- dragovoljcu iz Domovinskog rata te povećan osobni bod iznosi 48,5064. Svota žaliteljičine prijevremene starosne mirovine da je izračunata u skladu s člankom 79. ZOMO-a na način da se osobni bod povećan prema članku 27. ZOHBDR-a 48,5064 pomnoži s mirovinskim faktorom 1,0 i aktualnom vrijednosti mirovine od 71.53 kn na dan ponovnog određivanja mirovine (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine, Narodne novine broj 94/2021) i iznosi 3.469,66 kn mjesečno kako je i određeno pobijanim rješenjem. Umjesto te mirovine da je žaliteljici u skladu s člankom 49. ZOHBDR-a određena najniža mirovina u svoti od 3.486,79 kn mjesečno. Vezano za žalbene navode žaliteljice ističe se da je žaliteljica u trenutku podnošenja zahtjeva u povodu kojeg je doneseno pobijano rješenje već bila korisnica prijevremene starosne mirovine određene prema odredbama ZOMO-a te da joj je tijelo prvog stupnja pravilno odredilo mirovinu primjenom članka 52.c ZOHBDR-a od osobnih bodova temeljem kojih joj je priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu i koji povećani prema članku 27. ZOHBDR-a iznose 48,5064 kako je i određeno pobijanim rješenjem pa se žalbeni navodi ukazuju kao neosnovani, a s kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

14. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužiteljice (koji se temelje na pogrešnom pravnom tumačenju relevantnih pravnih propisa) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

15. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 26. siječnja 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- tužiteljici ĆĆ iz [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,

Zagreb, Mihanovićeva 3

- u spis