Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-401/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužiteljice ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3A, Rijeka, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka čl. 10. Ugovora o kreditu broj 5103459639 zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,5% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, te da će se iznos naknade naplatiti prilikom isplate plasmana.

II/ Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3A, Rijeka da tužiteljici ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 613,51 EUR (šesto trinaest eura i pedeset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2007. do isplate i to:

- po stopi od 15% godišnje od 14. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007.,

- po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011.,

- po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015.

- od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3A, Rijeka da tužiteljici ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 352,32 EUR (tristo pedeset dva eura i trideset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ZŠ podnijela je 31. srpnja 2025. tužbu protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d. u kojoj navodi da je između stranaka 8. ožujka 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 5103459639 (dalje: Ugovor o kreditu) na iznos od 40.502,37 CHF. Ugovorena je naknada za obradu i odobravanje kredita u visini od 2,5% od iznosa kredita temeljem čega je 14. ožujka 2007. naplaćena tzv. ulazna naknada u iznosu od 4.622,54 kn / 613,51 EUR. Tužiteljica smatra da su nepoštene i ništetne odredbe o „ulaznoj naknadi“ jer su ugovorene prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, a na temelju sklopljenog ugovora niti na temelju dobivenih informacija od banke tužiteljica nije mogla predvidjeti ekonomske posljedice odredaba i kako utječu na ukupan trošak kredita, a koje odredbe su uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužiteljice budući da je učinkom tih odredaba kreditna obveza za tužiteljicu narasla. Tužiteljica smatra da su navedene odredbe nepoštene i ništetne u smislu čl. 81 i 87. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 270. i 296. Zakona o obveznim odnosima. Ništetnost navedenih ugovornih odredaba ima potvrdu u presudama Suda EU C-224/19 i C-84/19 vezano uz ulaznu naknadu. Slijedom navedenog razvidno je kako je tuženik protupravnim postupanjem stekao novčanu korist na štetu tužiteljice. Tužiteljica se dopisom od 4. studenoga 2024. obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora i dostavom dokumentacije koju joj je tuženik dostavio. Slijedom svega navedenog tužiteljica ovom tužbom traži da sud utvrdi ništetnom odredbu čl. 10. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno plaćanje predmetne naknade za obradu kredita te zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od 613,51 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana uplate, kao i naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Rješenjem broj P-401/2025-2 od 21. kolovoza 2025. tuženiku je dostavljena tužba te je isti pozvan da u roku od 45 dana od dana dostave navedenog pismena da svoj pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Tuženiku su tužba i rješenje broj P-401/2025-2 od 21. kolovoza 2025. uredno dostavljeni 8. rujna 2025. (dostavnica na stranici 33 spisa), no u ostavljenom roku od 45 dana od dostave tužbe tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331. b st. 1. ZPP odlučio kao u izreci.

3. Naime, prema spomenutoj odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4.1. Tuženik dakle, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku.

4.2. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi (iznesenih pod točkom 1. obrazloženja ove presude) koje činjenice tuženik nije osporio budući da u ostavljenom roku nije podnio pisani odgovor na tužbu. Naime, prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 96/2003, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, dalje: ZZP/03) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Odredba članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a prema stavku 2. ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Odredbom članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22; dalje: ZOO) propisane su posljedice ništetnosti na način da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, a što proizlazi i iz općeg pravila stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO, pri čemu odredba članka 1115. ZOO regulira i plaćanje zateznih kamata u slučaju stjecanja bez osnove na način da se iste plaćaju od dana stjecanja ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

4.3. Isto tako, sud je utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložila sama tužiteljica (zahtjev za mirno rješenje spora i dostavu kreditne dokumentacije od 29. listopada 2024., dopis tuženika od 20. studenoga 2024. – dostava dokumentacije, Ugovor o kreditu broj 5103459639 od 8. ožujka 2007., pregled prometa po kreditu broj 5103459639 za razdoblje od 14. ožujka 2007. do 29. rujna 2015.), kao i da ne postoje nikakve općepoznate okolnost i iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Nalazeći, dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno usvojiti tužben i zahtjev. Stopa zakonske zatezne kamate precizirana je za pojedina razdoblja sukladno izmjenama čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

6. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je tako tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor, tužiteljici dužan naknaditi parnične troškove koji se odnose na trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 200,00 EUR sukladno vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi i sukladno tbr. 7. toč. 1. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), na trošak dopisa upućenog tuženiku prije pokretanja ovog spora nazvan "zahtjev u mirnom postupku", ali ne u zatraženom iznosu od 200,00 EUR, već u iznosu od 50,00 EUR sukladno tbr. 37. toč. 1. Tarife, a to budući da se ne radi ni o kakvom zahtjevu za mirno rješenje spora koji bi bio propisan postojećim zakonskim propisima prije sudskog postupka u smislu tbr. 32. toč. 1. Tarife . Priznat je i zatraženi PDV na ove troškove u ukupnom iznosu od 62,50 EUR sukladno tbr. 46. Tarife, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu, ali ne u zatraženom iznosu od 100,00 EUR, već u plaćenom iznosu od 26,55 EUR kao iznos polovice propisane pristojbe, a koji iznos tužitelj općenito može platiti na dan podnošenja tužbe sukladno članku 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018 i 51/2023, dalje: ZOSP) zbog čega upravo taj iznos pristojbe sud smatra potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP vodeći računa o načelu ekonomičnosti postupka iz članka 10. stavak 1. ZPP prema kojem sud i stranke moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova. Iz istog razloga ekonomičnosti postupka trošak sudske pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe priznat je u iznosu od 13,27 EUR sukladno tbr. 2. st. 2. Tarife sudskih pristojbi i čl. 7. st. 3. ZOSP kojom je odredbom propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom na to da tužiteljica ima punomoćnicu odvjetnicu te s obzirom na odredbom čl. 133. st. 5. ZPP propisanu obveznu dostavu pismena odvjetnicima u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, tužitelj ici se putem njezine punomoćnice ova presuda dostavlja u elektroničkom obliku, zbog čega sukladno citiranoj odredbi čl. 7. st. 3. ZOSP ima mogućnost platiti pristojbu na ovu presudu u visini polovice Tarifom sudskih pristojbi propisanog iznosa ukoliko je plati u roku od tri dana, pa stoga trošak sudske pristojbe na ovu presudu također u visini polovice propisanog iznosa sud ocjenjuje troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, a ne i eventualno naknadno uplaćeni puni iznos pristojbe. Na dosuđene troškove u ukupnom iznosu od 352,32 EUR tužiteljici je na njezin zahtjev dosuđena i zakonska zatezna kamata i to tekuća od dana donošenja ove prvostupanjske presude do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

U Varaždinu 26. siječnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučeno poštom, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1/ Tužiteljica po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici iz Zagreba

2/ Tuženik Erste & Steiermarkische Bank d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka