Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-533/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja UJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 320- 50-3024357 koji je solemniziran po javnom bilježniku Zvjezdani Rauš-Klier dana 2. rujna 2005. pod poslovnim brojem OU-931/05-2 koji glasi:

"NAKNADA

Naknada 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, da tužitelju FJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 353,98 EUR (tristo pedeset tri eura i devedeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. rujna 2005. do isplate i to:

- po stopi od 15% godišnje od 7. rujna 2005. do 31. prosinca 2007.,

- po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011.,

- po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015.

- od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju FJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 362,34 EUR (tristo šezdeset dva eura i trideset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj FJ podnio je 8. listopada 2025. tužbu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. u kojoj navodi da je između stranaka 1. rujna 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 320-250-3024357 (dalje: Ugovor) kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u iznosu od 16.772,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, a Ugovor je 2. rujna 2025. solemniziran po javnom bilježniku Zvijezdani Rauš-Klier iz Varaždina pod brojem OU-931/05-2. Člankom 3. Ugovora ugovorena je ulazna naknada za obradu kredita u visini od 3,30% od iznosa kredita i to kao jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Odredba čl. 3. Ugovora koja se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita ništetna je te ne proizvodi nikakve pravne učinke među strankama. Riječ je o odredbi o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, već je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika zbog čega tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na njezin sadržaj. Stoga je tužitelju kao korisniku kredita ostalo nepoznato koji su troškovi obuhvaćeni naplatom naknade za obradu kredita , koja je struktura troškova te zašto je naknada određena upravo u visini od 3,30%. Takva obveza tužitelja kao potrošača čini je u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično tome citirana ugovorna odredba smatra se nepoštenom i ništetnom sukladno čl. 270. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Činjenica da čl. 3. Ugovora ne sadrži nikakve parametre za donošenje informirane odluke tužitelja kao korisnika kredita na temelju potpune obavijesti zajedno sa činjenicom nemogućnosti pregovaranja o predmetnoj odredbi, dovodi tužitelja u neravnopravan položaj koji za posljedicu ima neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 295. i 296. ZOO; navodi da je opće poznato da se o odredbama akta kreditora, ovdje tuženika, koji regulira materiju kreditiranja koji je sadržan u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, stoga se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornoj odredbi. Tužitelj navodi da nepoštenost predmetne odredbe proizlazi i iz odredbe čl. 53. st. 1. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača, a istu je odredbu sadržavao i ranije važeći Zakon iz 2003., kao i iz članka 3. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29). Isti pravni stav zauzeo je i Sud EU vezano za tumačenje odredbe čl. 4. Direktive 93/13/EEZ u smislu davanja odgovora na pitanje da li plaćena ulazna naknada odgovara stvarno pruženoj usluzi i troškovima, a o čemu je bilo govora u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19. Razvidno je kako je tekst ugovora, koji je sastavljen u banci od strane tuženika, potpisan i predan tužitelju radi solemnizacije ugovora, odnosno da je isti formularni, tipski ugovor koji sadrži ugovorne klauzule određene kao model za sklapanje budućih ugovora te kako je tužitelju bila isključena mogućnost pregovaranja o bilo kojem elementu ugovora. Tako iz ugovora ne proizlazi tečaj po kojem će se obračunavati sporna naknada niti je igdje utvrđeno hoće li biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili nešto treće. Stoga je ugovorena ulazna naknada nepoštena i ništetna odredba, netransparentna i protivna načelu savjesnosti i poštenja jer tužitelju nije predočeno u čemu se sastoje troškovi „obrade kredita“ niti postoji bilo kakva specifikacija izvršenih radnji na ime obrade kreditnog zahtjeva. Tužitelj je temeljem navedenog članka prilikom isplate kredita dana 6. rujna 2005. na ime troškova „obrade kredita“ morao platiti iznos od 2.667,08 HRK, što po tečaju konverzije iznosi 353,98 EUR , kako to proizlazi iz potvrde banke od 10. siječnja 2025. Vidljivo je da je sve troškove snosio tužitelj, međutim isti i danas ne zna koji su točno troškovi plaćeni tim iznosom, a s obzirom na to da je tuženik kreditna institucija koja ima zaposlenike zaposlene u tu svrhu, nije jasno koje je točno troškove tužitelj mogao imati vezano uz obradu konkretnog ugovora, a koje je bio dužan snositi tužitelj. Stoga tužitelj smatra kako je riječ o nepoštenoj, a time i ništetnoj odredbi te ovom tužbom traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora kao i da mu tuženik vrati plaćeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja te prouzročene parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Rješenjem broj P-533/2025-2 od 13. listopada 2025. tuženiku je dostavljena tužba te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog pismena da svoj pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Tuženiku su tužba i rješenje broj P-533/2025-2 od 13. listopada 2025. uredno dostavljeni 30. listopada 2025. (dostavnica na poleđini stranice 18 spisa), no u ostavljenom roku od 30 dana od dostave tužbe tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331. b st. 1. ZPP odlučio kao u izreci.

3. Naime, prema spomenutoj odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4.1. Tuženik dakle, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku.

4.2. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi (iznesenih pod točkom 1. obrazloženja ove presude) koje činjenice tuženik nije osporio budući da u ostavljenom roku nije podnio pisani odgovor na tužbu. Naime, prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 96/2003, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, dalje: ZZP/03) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Odredba članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a prema stavku 2. ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Odredbom članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22; dalje: ZOO) propisane su posljedice ništetnosti na način da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, a što proizlazi i iz općeg pravila stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO, pri čemu odredba članka 1115. ZOO regulira i plaćanje zateznih kamata u slučaju stjecanja bez osnove na način da se iste plaćaju od dana stjecanja ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

4.3. Isto tako, sud je utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložio sam tužitelj (Ugovor o kreditu broj 320-50-3024357 od 1. rujna 2005. i potvrda banke o visini isplaćene naknade od 10. siječnja 2025., zahtjev za izdavanje dokumentacije od 19. prosinca 2024.), kao i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Nalazeći, dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno usvojiti tužben i zahtjev. Stopa zakonske zatezne kamate precizirana je za pojedina razdoblja sukladno izmjenama čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

6. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je tako tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor, tužitelju dužan naknaditi parnične troškove koji se odnose na trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 200,00 EUR sukladno vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi i sukladno tbr. 7. toč. 1. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) te na trošak dopisa za dostavu dokumentacije u zatraženom iznosu od 50,00 EUR sukladno tbr. 36. st. 3. Tarife. Priznat je i zatraženi PDV na ove troškove u ukupnom iznosu od 62,50 EUR sukladno tbr. 46. Tarife, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i to u iznosu od 33,23 EUR kao iznos polovice propisane pristojbe, a koji iznos tužitelj općenito može platiti na dan podnošenja tužbe sukladno članku 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018 i 51/2023, dalje: ZOSP) zbog čega upravo taj iznos pristojbe sud smatra potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP vodeći računa o načelu ekonomičnosti postupka iz članka 10. stavak 1. ZPP prema kojem sud i stranke moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova. Iz istog razloga ekonomičnosti postupka trošak sudske pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe priznat je u iznosu od 16,61 EUR sukladno tbr. 2. st. 2. Tarife sudskih pristojbi i čl. 7. st. 3. ZOSP kojom je odredbom propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom na to da tužitelj ima punomoćnika odvjetnika te s obzirom na odredbom čl. 133. st. 5. ZPP propisanu obveznu dostavu pismena odvjetnicima u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, tužitelju se putem njegovog punomoćnika ova presuda dostavlja u elektroničkom obliku, zbog čega sukladno citiranoj odredbi čl. 7. st. 3. ZOSP ima mogućnost platiti pristojbu na ovu presudu u visini polovice Tarifom sudskih pristojbi propisanog iznosa ukoliko je plati u roku od tri dana, pa stoga trošak sudske pristojbe na ovu presudu također u visini polovice propisanog iznosa sud ocjenjuje troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, a ne i eventualno naknadno uplaćeni puni iznos pristojbe. Na dosuđene troškove u ukupnom iznosu od 362,34 EUR tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i zakonska zatezna kamata i to tekuća od dana donošenja ove prvostupanjske presude do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

U Varaždinu 26. siječnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1/ Tužitelj po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca

2/ Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69