REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: Povrv-50/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Nevi Lukin, na temelju prijedloga sudske savjetnice Tine Jelovac Milošević, u pravnoj stvari tužitelja OBALA I LUČICE d.o.o., OIB: 92410865062, Zadar, Andrije Medulića 2/2 kojeg zastupa zakonski zastupnik ĐU, a ovog punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Korljan & partneri d.o.o. sa sjedištem ureda u Zadru, protiv tuženice UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, bez održavanja rasprave, 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Pagu Katarine Oguić, poslovni broj Ovrv-16433/2024, UPP/OS-Ovrv-1280/2024 donesenim 24. prosinca 2024. kojim je tuženici naloženo tužitelju isplatiti iznos od 72,29 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 4,25 EUR od 16. ožujka 2022. do isplate

- 19,20 EUR od 16. travnja 2023. do isplate

- 6,37 EUR od 16. travnja 2020. do isplate

- 38,22 EUR od 16. veljače 2023. do isplate

- 4,25 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj OBALA I LUČICE d.o.o. (u nastavku teksta: tužitelj), ranije ovrhovoditelj, podnio je 5. prosinca 2024. protiv tuženice UU (u nastavku teksta: tuženica), ranije ovršenice, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine u iznosu od 72,29 Eura sa zateznim kamatama.

2. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-16433/2024, UPP/OS-Ovrv-1280/2024 donesenim 24. prosinca 2024. po javnom bilježniku u Pagu Katarini Oguić.

3. Protiv označenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženica, ranije ovršenica, pravodobno je podnijela prigovor u kojem je u bitnome navela kako isti podnosi jer nije primila uplatnice niti opomene prije pokretanja ovršnog postupka slijedom čega nije bila svjesna postojanja dugovanja i nije bila u mogućnosti podmiriti ih u propisanom roku. Nadalje je navela kako zbog navedenog smatra da pokretanje ovršnog postupka nije bilo opravdano bez prethodnog pokušaja slanja obavijesti ili opomene čime su povrijeđena njezina prava jer nije imala mogućnost platiti sporne kazne prije pokretanja postupka. Slijedom navedenog, predložila je prihvatiti prigovor i obustaviti ovršni postupak dok se navedeni razlozi ne razmotre.

4. Povodom pravodobnog prigovora tuženice, rješenjem ovoga suda pod poslovnim brojem Povrv-50/2025-5 od 20. kolovoza 2025., rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-16433/2024, UPP/OS-Ovrv-1280/2024 doneseno 24. prosinca 2024. po javnom bilježniku u Pagu Katarini Oguić stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak provesti pred parničnim odjelom ovoga suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Navedenim rješenjem stranke su upozorene na odredbe članka 461.a. stavaka 3. – 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP).

5. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev glasi na isplatu iznosa od 72,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, stoga se sukladno odredbi članka 461.a ZPP radi o sporu male vrijednosti.

6. Tužitelj je u podnesku kojim se očituje na navode tuženice iz odgovora na tužbu naveo kako se utuženo potraživanje temelji na izdanim dnevnim parkirališnim kartama za vozilo koje je u predmetnom razdoblju bilo u vlasništvu tuženice, koja je parkiranjem vozila na javnoj parkirališnoj površini, s organizatorom pakiranja, ovdje tužiteljem, sklopila ugovor o korištenju javnog parkirališta, prihvaćajući opće uvjete Ugovora o parkiranju propisanih Odlukom grada [adresa] o organizaciji i načinu naplate parkiranja. Nadalje je naveo kako u trenutku provedbe kontrole tuženica nije imala važeću parkirnu kartu za vozilo koje se nalazilo u njezinu vlasništvu, stoga joj je izdana dnevna karta i nalog za plaćanje dnevne karte, a kako ista nije izvršila uplatu, tužitelj joj je izdao račun. U odnosu na navode tuženice koji se odnose na nezaprimljene uplatnice i opomene, tužitelj je istaknuo kako takve tvrdnje nemaju pravni značaj jer, sukladno članku 31. Ovršnog zakona, opominjanje dužnika nije preduvjet za pokretanje ovršnog postupka, kao i da su sva pismena upućena tuženici na adresu koju je prijavila kao svoju adresu prebivališta te da nepostojanje prethodne opomene ne utječe na valjanost izdate vjerodostojne isprave niti mogućnost traženja ovrhe temeljem iste. Zaključno je istaknuo kako tuženica ne osporava postojanje predmetnog potraživanja te da je ista od dana zaprimanja rješenja o ovrsi 13. siječnja 2025. imala rok od osam dana da utuženo potraživanje podmiri, što nije učinila.

7. U podnesku kojim se očituje na tužiteljeve navode, tuženica je navela kako ne osporava da je u predmetnom razdoblju parkirala vozilo na mjestima koja se naplaćuju, ali osporava tvrdnje tužitelja vezane uz način dostave uplatnica i osnovanost potraživanja te ističe kako je tijekom godina zaprimala opomene na kućnu adresu i iste redovito i uredno podmirivala iz čega slijedi njezina spremnost da plati svoje obveze. Nadalje je navela kako dosad nije imala ovrhu od strane tužitelja te da ju ne bi imala ni sada da je uplatnice valjano primila, ističući kako je nesigurno da će vlasnik vozila iste i zaprimiti kada se kao valjan način dostave koristi ostavljanje uplatnica pod brisačem vozila, izlažući ju time kiši, vjetru i drugim vremenskim uvjetima. Tuženica je dodala i kako na ovaj način uplatnice može bilo tko ukloniti čime vlasnik vozila o njoj ne bude ni obaviješten, pa je radi toga i sama mislila da se promijenio način obavijesti o kazni za neplaćeni parking jer unutar perioda navedenog za potraživanja nije nalazila uplatnice na autu. Zaključno je istaknula kako se ne može smatrati pravičnim pokretanje ovršnog postupka na temelju uplatnica za koje ne postoji jamstvo da su korisniku dostavljene jer se time dovodi u položaj da snosi posljedice nečega što nije mogla spriječiti jer nije imala podatke za podmirivanje nastale obveze. Slijedom navedenog, predložila je odbiti tužbeni zahtjev, a podredno, ukoliko sud isti ocijeni osnovanim omogućiti joj obročnu otplatu duga bez zateznih kamata i troškova ovrhe.

8. S obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti i da nijedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog da se provede rasprava, a isto nije potrebno ni radi izvođenja dokaza, sud je donio odluku na temelju pisanog postupka sukladno odredbi čl. 461.a ZPP., a u dokaznom je postupku pregledao i pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 1522 od 4. prosinca 2024. (list spisa 9), obavijest poslovni broj Ovrv-16433/2024, UPP/OS-Ovrv-1280/2024 od 6. prosinca 2024., fotografije za predmet broj 1522 (list spisa 38-41), specifikaciju izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu za vozilo [registarska oznaka] (list spisa 42-46), informaciju MUP RH o vlasniku/korisniku vozila [registarska oznaka] (list spisa 47-48), Odluku o organizaciji i načinu naplate parkiranja u Gradu [adresa] objavljenu u Glasniku Grada Zadra 5. ožujka 2015. br. 3 (list spisa 50-55), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja u Gradu [adresa] od 29. svibnja 2018. (list spisa 56-57), Odluku o dopunama Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja u Gradu [adresa] od 18. prosinca 2018. (list spisa 58) i Potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje Opomene 582024716 u korist primatelja OBALA I LUČICE d.o.o. (list spisa 60).

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Isplatu iznosa od 72,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tužitelj od tuženice potražuje po osnovi izdanih dnevnih parkirališnih karata za vozilo [registarska oznaka].

11. Među strankama nije sporno da je tuženica vlasnica vozila registarske oznake [registarska oznaka], da je predmetno vozilo bilo parkirano na parkirnim mjestima koja se naplaćuju, kao i da parkirne karte prilikom parkiranja nisu plaćane.

12. Među strankama je sporno jesu li tuženici na valjan način dostavljene uplatnice, odnosno dnevne karte koje se izdaju nakon što je utvrđeno da za vozilo koje je parkirano na parkirnom mjestu koje podliježe plaćanju ne postoji važeća parkirna karta i je li tužitelj dužan istu prethodno pokretanju ovršnog postupka opomenuti o neplaćanju.

13. Čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 1522 od 4. prosinca 2024. i specifikacija izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu [registarska oznaka] utvrđeno je da tužitelj prema tuženici ima potraživanje od 6,37 EUR po računu br. 3177/PARKIS/2, koja tražbina je dospjela 15. travnja 2020., 4,25 EUR po računu br. 17861/PARKIS/2, koja tražbina je dospjela 15. siječnja 2021., 4,25 EUR po računu br. 1625/PARKIS/2, koja tražbina je dospjela 15. ožujka 2022., 38,22 EUR po računu br. 26599/PARKIS/2, koja tražbina je dospjela 15. veljače 2023 i 19,20 po računu br. 2623/PARKIS/2, koja tražbina je dospjela 15. travnja 2023.

14. Iz fotodokumentacije za predmet 1522 slijedi kako je vozilo oznake [registarska oznaka] na dane 4. veljače 2020. na lokaciji [adresa], 14. studenog 2020. na lokaciji [adresa], 22. siječnja 2022. Ul. Zd. mira, 16. prosinca 2022. na lokaciji [adresa], 28. prosinca 2022. na lokaciji [adresa] i 2. veljače 2023. na lokaciji [adresa] parkirano unutar označenih parkirnih linija te je na istom, ispod brisača vjetrobranskog stakla, istaknuta uplatnica.

15. Člankom 9. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja u Gradu [adresa] objavljenu u Glasniku Grada Zadra 5. ožujka 2015. KLASA: 340-01/15-01/57, URBROJ: 2198/01-1-15-3 od 3. ožujka 2015. (dalje: Odluka) propisano je da parkiranjem vozila na javnoj parkirališnoj površini korisnik sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta prihvaćajući opće uvjete ugovora o parkiranju propisanih odlukom, dok je člankom 3. iste Odluke propisano da poslove organizatora parkiranja na području Grada Zadra obavlja trgovačko društvo OBALA I LUČICE d.o.o.

16. Člankom 10. Odluke propisano je da se za korištenje javnih parkirališta koristi dnevna parkirališna karta te da cijenu dnevne karte čini umnožak cijene parkiranja u određenoj zoni i broj sati u vremenu plaćanja parkiranja unutar 24 sata,.

17. Člankom 12. stavkom 1. i 3. Odluke propisano je da nadzor nad parkiranjem vozila na javnim parkiralištima obavlja kontrolor koji se koristi odgovarajućom tehničkom opremom koja omogućuje evidentiranje mjesta i vremena parkiranja, marke, tipa, boje i registarske oznake vozila te ispisivanje dnevne karte i naloga za plaćanje dnevne karte, dok je stavkom 4. istog članka propisano da dnevnu kartu i nalog za plaćanje dnevne karte izdaje kontrolor koju pričvršćuje ispod brisača vjetrobranskog stakla ili uručuje osobno na zahtjev korisnika parkiranja. Stavkom 5. navedenog članka propisano je da se dostavljanje dnevnih karti i naloga za plaćanje dnevne karte na način iz stavka 4. ovog članka smatra urednim i kasnije oštećenje ili uništenje istih ne utječe na valjanost dostavljanja te ne odgađa plaćanje dnevne karte.

18. Člankom 13. Odluke propisano je da ako korisnik parkiranja ne plati dnevnu kartu u roku od 8 dana od dana izdavanja iste, organizator parkiranja pokrenut će protiv njega sudski postupak.

19. Analizirajući i cijeneći izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i u međusobnoj vezi, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, tuženica je priznala kako je vozilo, koje je u utuženom razdoblju bilo u njezinu vlasništvu, bilo parkirano na javnoj parkirališnoj površini čime je ista zaključila ugovor o korištenju javnog parkirališta, a nesporno je i da u vrijeme parkiranja vozila za vozilo nisu postojale važeće parkirne karte, slijedom čega je kontrolor, sukladno Odluci, imao ovlaštenje za predmetno vozilo izdati dnevne karte. Dnevne karte su, prema fotodokumentaciji u spisu, tuženici dostavljene pričvršćivanjem ispod vjetrobranskog stakla automobila, što se sukladno odredbama Odluke, smatra valjanim načinom dostave, pri čemu navodi tuženice da uplatnice, odnosno dnevne karte nije zaprimila nisu pravno relevantne jer iz citiranih odredbi Odluke slijedi kako je dostava istih isticanjem na vjetrobranskom staklu uredno izvršena, čak i ako iste kasnije budu oštećene ili uništene. U odnosu na navode tuženice da je ista ranije svoje obveze podmirivala po opomenama iz čega slijedi njezina spremnost da iste izvrši, što da bi učinila i sada da je opomenu zaprimila, ističe se kako opomena pred podnošenje prijedloga za ovrhu nije zakonski propisana obveza ovrhovoditelja, već se isključivo radi o njegovoj dobroj volji slijedom čega su njezini navodi irelevantni pri ocjeni tužbenog zahtjeva.

20. Na temelju utvrđenih činjenica i svih dokaza izvedenih tijekom postupka i primijenjenih zakonskih odredbi, utvrđeno je da je potraživanje tužitelja u cijelosti osnovano te da je tuženica u obvezi platiti tužitelju iznos od 72,29 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog računa po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO, te je odlučeno kako glasi u točki I. izreke presude.

21. U pogledu prijedloga tuženice da joj se, u slučaju da sud tužbeni zahtjev ocijeni osnovanim, omogući obročna otplata utuženog iznosa te oslobođenje od plaćanja zateznih kamata i troškova postupka, ističe se kako sud o istome nije ovlašten odlučivati već isti odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, sve sukladno članku 2. stavku 1. ZPP.

22. S obzirom na to da se ovaj postupak, nakon uloženog prigovora tuženice i stavljanjem izvan snage rješenja o ovrsi, smatra postupkom za izdavanje platnog naloga, to se o troškovima cjelokupnog postupka odlučuje, sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP, tek u presudi kojom se završava postupak pred sudom.

23. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška kao i troškova nastalih u tijeku ovrhe, ovo jer se sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017. o troškovima nastalim u tijeku ovršnog postupka odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku proizašlom iz ovršnog postupka pri čemu zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od dana donošenja prvostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka pa je stoga zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka osnovan. Pritom je sud odluku o trošku utemeljio i na odredbi članka 155. ZPP te na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 130/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23., dalje: Tarifa), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužitelju zastupanom po punomoćnicima iz reda odvjetnika priznat je kao osnovan trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (50 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 9. Tarife), što ukupno, uz uvećanje za zatraženi i osnovani PDV, temeljem Tbr. 46 Tarife, iznosi 125,00 Eura, međutim kako je tužitelj zatražio naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 Eura, isti im je u tolikom iznosu sud i priznao, dok u preostalom dijelu nije ni zatražen pa samim time nije ni priznat. Tužitelju nije priznat kao osnovan zatraženi materijalni trošak jer nije dokumentiran, kao ni sastav prijedloga za ovrhu jer je isti sastavni dio troška cjelokupnog prvostupanjskog postupka. Tužitelju pripada pravo na zatraženu zateznu kamatu na priznati mu iznos parničnog troška, a temeljem članka 151. st. 3. ZPP.

U Zadru, 22. siječnja 2026

Sudska savjetnica

Sutkinja

Tina Jelovac Milošević

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e-komunikacija, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e-komunikacije sukladno članku 106.a ZPP-a. O žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točka 3. ZPP-a.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženici