Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kžzd-23/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijana Grancarić, kao predsjednice vijeća za mladež, te Hrvoja Viskovića i mr. sc. Ane Brkić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene PH, zbog kaznenih djela iz čl. 158. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbama okrivljene i oštećenika, podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-180/2024-45 od 23. prosinca 2024., po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljene PH i oštećenog maloljetnika PHĐ kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-180/2024-45 od 23. prosinca 2024., okrivljena PH, oglašena je krivom zbog učina kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 1. i 2. KZ te je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i dva mjeseca.
1. 1. Na temelju čl. 54. KZ određuje se da se okrivljenoj PH u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provodi u istražnom zatvoru od 30. srpnja 2024. pa nadalje.
1. 2. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP oštećeno dijete ĆHĐ s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 20.000,00 Eura, upućuje se na parnicu.
1. 3. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP okrivljena PH djelomično se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP na ime psihijatrijsko - psihologijskog vještačenja u iznosu koji će sud odrediti naknadno posebnim rješenjem, zatim iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP na ime paušalne svote u iznosu od 2.000 Eura i iz čl. 145. st. 2. t. 7. ZKP na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će sud odrediti posebnim rješenjem dok je dužna naknaditi troškove iz čl. 145. st. 2. t. 8. ZKP na ime zastupanja oštećenika po opunomoćeniku u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela okrivljena putem branitelja Vedrana Špiljak, odvjetnika iz Zagreba, zbog odluke o kaznenoj sankciji, navodeći da je sud cijenio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljene o kojima ovisi kazna tako da joj je kod olakotnih okolnosti uzeo u obzir priznanje počinjenja kaznenih djela, iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenja, te činjenicu da je okrivljena ranije živjela socijalno prihvatljivim načinom života, dok ne postoje otegotne okolnosti osim onih za koje sud smatra da postoje kao štetne posljedice kaznenog djela u odnosu na ĆHĐ. Okrivljena je neosuđivana osoba, pa bi se specijalno preventivni učinak postigao i izricanjem blažih pojedinačnih kazni, a radi čega bi i izrečena jedinstvena kazna zatvora, trebala biti izrečena u kraćem trajanju. Smisao specijalne prevencije će svakako biti ostvaren budući da se radi o bezuvjetnoj zatvorskoj kazni, a čime je istodobno ostvarena i generalna prevencija, budući je dosuđena kazna jasan signal društvenoj zajednici, koja će time jačati društveni moral i odvraćati buduće počinitelje kaznenih djela. Predlaže da se prihvati žalba te preinači presuda u pogledu odluke o kaznu na način da okrivljenoj PH umanji pojedinačno dosuđene kazne, te na taj način i umanji dosuđenu jedinstvenu kaznu.
3. Žalbu protiv navedene presude podnio je i oštećeni mlt. ĆHĐ putem majka i zz IHĐ, a ona putem punomoćnika Ivana Jelavića, odvjetnika iz OD Jelavić i partneri j. t. d. u Zagrebu, zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu navodeći da je sud imao dovoljno osnova za odluku o tome budući je dostavljena medicinska dokumentacija oštećenika iz koje jasno proizlazi da je maloljetnom oštećeniku nanesena nepopravljiva šteta jer su kaznena djela kojih je bio žrtva snažno negativno odrazila na njegovo zdravlje i život. Naime, oštećenik je maloljetnik, učenik 7. razreda osnovne škole koji pohađa posebno razredno odjeljenje zbog teškoća koje ima zbog autizma, a pored autizma, oštećenik ima ostale zdravstvene poteškoće i to ADHD, disleksiju, dislaliju, disgrafiju i diskakuliju, te proživljene traume prorađuje uz pomoć stručnjaka psihologa i psihijatra. Povrh navedenog, sudu je kazano kako mlt. oštećenik trpi dodatnu viktimizaciju i stigmatizaciju od strane društva te da isti ima osjećaj srama zbog snimke spolnog odnošaja okrivljenice s mlt. oštećenikom koja se dijeli među društvom, a što dodatno psihički opterećuje mlt. oštećenika. Imajući na umu namjeru zakonodavca da se istovremenim odlučivanjem o kaznenom djelu i imovinskopravnom zahtjevu ostvari ekonomičnost postupanja i tako izbjegne vođenje dvostrukog suđenja, sud je navedenu okolnost također trebao uzeti u obzir jer bi se time oštećeniku osigurala znatno brža zaštita osobnih i imovinskih prava. Zbog svega navedenog, oštećenik predlaže nadležnom drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu, preinači presudu u dijelu koji se odnosi na imovinskopravni zahtjev te da usvoji imovinskopravni zahtjev kako je postavljen na raspravi od 16. prosinca 2024, a podredno, da u pobijanom dijelu vrati predmet na ponovni postupak.
4. Odgovor na žalbe nije podnesen.
5. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Prije svega treba reći kako je ovaj sud postupajući u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti i pri tom nije utvrdio postojanje bilo kakvih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljene povrijeđen kazneni zakon.
8. Neosnovano se žalbom traži izricanje blaže kazne okrivljenoj budući je prvostupanjski sud najprije pravilno utvrdio postojanje olakotnih i nepostojanje otegotnih okolnosti. S obzirom na činjenicu da je prvostupanjski sud upravo zbog navedenih olakotnih okolnosti koje se odnose na raniju neosuđivanost, priznanje kaznenih djela, činjenicu da je majka četvoro maloljetne djece, postojanje određenih zdravstvenih teškoća, odrastanje u složenim i po nju nepovoljnim obiteljskim prilikama, okrivljenoj za svako kazneno djelo izrekao kazne zatvora koje su ispod propisanog zakonskog minimuma, a jedinstvena kazna je primjenom pravila u stjecaju još ublažena za godinu dana i dva mjeseca zatvora, mišljenje je ovog vijeća kako ne postoje nikakvi objektivni razlozi za daljnje ublažavanje ovako izrečene kazne, slijedom čega je žalbu okrivljene u tom pravcu trebalo odbiti kao neosnovanu.
9. U odnosu na žalbu oštećenika maloljetnog ĆHĐ koja se odnosi na odluku o imovinskopravnom zahtjevu treba reći kako je ista također neosnovana. Suprotno navodima žalbe ovo je vijeće mišljenja kako prvostupanjski sud nije imao dovoljno dokaza temeljem kojih bi odlučivao o naknadi neimovinske štete maloljetnom oštećeniku. Okolnost da se u spisu nalazi medicinska dokumentacija za maloljetnog oštećenika, njegov svjedočki iskaz, odnosno da nalaz i mišljenje psihologa i multidisciplinarnog tima (psihijatar, psiholog i socijalni radnik) nije od utjecaja na odluku o imovinskopravnom zahtjevu jer je na temelju tih dokaza utvrđeno da se inkriminirani događaj spolnog zlostavljanja doista dogodio, da je maloljetnik od toga razvio reakciju na stres, te da njegovo liječenje nije završeno. Da bi se moglo odlučivati o imovinskopravnom zahtjevu u kaznenom postupku trebali bi postojati konkretni podaci koji se odnose na liječenje oštećenika, po mogućnosti da je ono završeno, sve kako bi se mogle izvršiti procjene o tome koliku je on štetu pretrpio i koliku mu naknadu treba dosuditi. U tom smislu bi bilo neophodno da se i imovinskopravni zahtjev postavljen od strane oštećenika konkretizira. Naime, na okolnost intenziteta i trajanja duševnih bolova, eventualnog straha te mogućih trajnih posljedica na psihičko zdravlje oštećenika, odnosno njegovo duševno stanje koje je uzrokovano inkriminiranim ponašanjem svakako bi neophodno bilo provesti vještačenja po mjerodavnim vještacima s obzirom na to da za utvrđenje takvih činjenica sud nema dovoljno vlastitog znanja. Takvo vještačenje u ovom kaznenom postupku nije provedeno, a notorno je da njegovim provođenjem, u odnosu na obojicu oštećenika bio znatno produljen ovaj kazneni postupak. Stoga, dokazna građa koja se nalazi u prvostupanjskom sudu nije dala dovoljno pouzdanu osnovu za donošenje odluke o imovinskopravnom zahtjevu, pa je s pravom oštećenik upućen da takav zahtjev može ostvarivati u parnici.
7. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zadru, 26. siječnja 2026. godine
ZAPISNIČAR
PREDSJEDNICA VIJEĆA
ZA MLADEŽ
Silvana Čubrilo
Dijana Grancarić
