Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 27 Kž-46/2026

(Kov-798/2025)

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to mr.sc. Ane Brkić, kao predsjednice vijeća, te Ante Bačića i Danijele Zubčić, univ.spec.iur., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NL, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika NL, podnesenoj putem branitelja Dana Marinovića, odvjetnika iz Zadra, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-798/2025 od 16. prosinca 2025., na sjednici vijeća 26. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika NL.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-798/2025 od 16. prosinca 2025., na temelju čl. 98. st. 1. i 2. t. 4 i 5. u svezi čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljeniku NL produljena je mjera opreza i to zabrana približavanja oštećeniku žrtvi AL na udaljenost manjoj od 100 metara i zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze sa oštećenikom žrtvom AL.

2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio okrivljenik NL, putem branitelja, uz prijedlog da se žalba usvoji i ukinu mjere opreza okrivljeniku.

3. Žalba okrivljenika NL nije osnovana.

4. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

5. Okrivljenik u žalbi ističe da žalbu podnosi i zbog povreda odredaba ZKP/08. Međutim, u žalbi ne konkretizira u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Kao što je razvidno iz prethodne točke obrazloženja samo ovo vijeće po službenoj dužnosti nije našlo da bi jedna takva povreda bila počinjena.

6. Suština okrivljenikove žalbe jest osporavanje postojanja osnovane sumnje da je počinio predmetna kaznena djela. Okrivljeniku se stavlja na teret učin dva kaznena djela. Učin kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i čl. 235. st. 1. KZ/11. Stavlja mu se na teret da je ta dva kaznena djela počinio u jednom slijedu događaja, u jednom vremenskom kontinuitetu. U ovoj fazi postupka ne vrši se detalja analiza te ocjenjivanje pojedinih dokaza. U ovoj fazi postupka se utvrđuje da li je sumnja da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret provjerljivo, utemeljena na dokazima u spisu u smislu višeg stupnja vjerojatnosti. Za sada se ova sumnja slijedi iz iskaza žrtve, osobe koja u bitnome potvrđuje činjenične navode iz optužnog akta. Rezultati sudsko medicinskog vještačenja za sada idu u prilog iskazu žrtve, baš kao i spisu priležeća snimka video nadzora. Točno je da okrivljenik osporava da bi počinio nešto što mu se stavlja na teret. Međutim, prethodno izloženi dokazi za sada su ipak takve kvalitete da se potpuno ispravno može zaključiti da postoji osnovana sumnja da je on počinio ono što mu se stavlja na teret. Hoće li se kojim slučajem na raspravi, ako dođe do potvrđivanja optužnice, osnovana sumnja osnažiti, ili će ona eventualno otpasti, pokazati će rezultati dokaznog postupka. Okrivljenik u žalbi detaljnije iznosi svoje viđenje činjeničnog stanja u pogledu osnovane sumnje. S obzirom na prethodno izneseno, s obzirom na fazu postupka, nije bilo potrebe posebno ulaziti u analizu njegovih činjeničnih tvrdnji u pogledu osnovane sumnje. Za sada ove tvrdnje predstavljaju isključivo okrivljenikovo viđenje činjeničnog stanja, njegovu subjektivnu ocjenu dokaza.

7. S pravom je prvostupanjsko optužno vijeće utvrdilo postojanje tzv. iteracijske opasnosti na strani okrivljenika. Ono je postojanje te opasnosti utemeljilo primarno na upornosti koju je okrivljenik svojim postupanjem prikazao u inkriminiranom događaju. S ovim se u potpunosti slaže i ovo drugostupanjsko vijeće. Naime, okrivljenik se nije zaustavio, kako bi za sada proizlazilo iz prikupljenih dokaza, pri verbalnom napadu, nego je nastavio djelovati kroz ispoljavanje agresije nad žrtvinom pokretnom stvari. Kada se to poveže sa činjenicom da su okrivljenik i žrtva evidentno u lošim odnosima jasno je da nije odlučna okolnost to što je okrivljenik neosuđivana osoba. Ta okolnost jest važna, međutim ostale spomenute, u svojoj ukupnosti, sasvim jasno ukazuju na spremnost okrivljenika na nedopušteno postupanje prema žrtvi i nespremnost na kontrolu takvog ponašanja.

8. Ovo vijeće drži irelevantnim gdje žive okrivljenik i žrtva, koliko su udaljeni jedan od drugog. S obzirom na vrstu i prirodu predmetnih kaznenih djela, posebice onog iz čl. 139. st. 2. KZ/11, inkriminirana vrsta postupanja može se poduzeti s bilo kojeg mjesta. S druge strane, i sam dolazak okrivljenika do žrtve nije nužno skončan sa znatnijim poteškoćama.

9. U pravu je optužno vijeće kada zaključuje da se svrha istražnog zatvora može ostvariti i predmetnim mjerama opreza. Poanta je u razdvajanju ove dvije osobe i sprječavanju njihovog kontakta. Kroz to će se ostvariti eliminacija tzv. iteracijske opasnosti. Predmetne mjere opreza na snazi su već duže vrijeme i nema podataka da bi bilo njihovog kršenja. Dakle, one se poštuju i u potpunosti ostvaruju svoju svrhu.

10. Nema govora o tome da bi ove mjere opreza mogle dovesti do toga da okrivljeniku bez njegove krivnje bude oduzeta sloboda. Naime, dužnost je okrivljenika poštivati mjere opreza. Ukoliko okrivljenik bude poštivao mjere opreza nema govora da će mu biti određen istražni zatvor. Ukoliko to ne bude činio, onda same mjere opreza ne mogu biti odgovorne za posljedice njegovog ponašanja.

11. Predmetne mjere opreza na snazi su dvije i pol godine. Doista se radi o značajnom vremenskom periodu. Za sada ovo vijeće ne vidi da bi, uslijed osjetno loših odnosa između okrivljenika i žrtve, načelo razmjernosti bilo ugroženo. Ove mjere opreza predstavljaju određena ograničenja slobode okrivljeniku, međutim ipak ne tolike prirode da bi se moglo zaključiti da ovaj vremenski period za sada ima utjecaj na to. Upućuje se optužno vijeće da, pri slijedećoj odluci o potrebi egzistiranja ovih mjera opreza, osjetnije izvrši test razmjernosti između ograničenja slobode okrivljenika i trajanje mjera opreza.

12. Slijedom iznijetog žalba okrivljenika NL, na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08, odbijena je kao neosnovana.

Zadar, 26. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Ana Brkić