Poslovni broj: Gž Ovr-226/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju nacrta prijedloga odluke koju je izradio viši sudski savjetnik – specijalist Dražen Lovretić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja OG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borni Okroši, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika CG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1076/2017-14 od 16. prosinca 2024., 26. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1076/2017-14 od 16. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem određena je ovrha na temelju ovršne isprave na nekretninama ovršenika radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja sukladno ovršnom prijedlogu predanom elektronskim putem 11. prosinca 2024., koji je sastavni dio tog rješenja (točka I. izreke). Isto tako, naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu tog suda upis zabilježbe ovrhe na nekretninama ovršenika (točka II. izreke). Nadalje, naloženo je ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 625,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja tog rješenja pa do isplate, u roku od 8 dana (točka III. izreke).
2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik ne navodeći izrijekom žalbeni razlog ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13.., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: OZ), predlažući drugostupanjskom sudu da pobijano rješenje odbaci.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj se usprotivio žalbenim navodima ovršenika te je predložio da se njegova žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovršenik u žalbi u bitnom tvrdi da nije vlasnik predmetne nekretnine jer da su izvanknjižni vlasnici druge osobe.
6. Odredbom članka 122. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15. i 94/17. - u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.
6.1. Odredbom članka 8. stavka 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24. - u daljnjem tekstu: ZZK) propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.
7. Iz spisa je vidljivo da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu, podnesen sudu 13. travnja 2017. priložio izvadak iz zemljišne knjige koji se odnosi na verificirani zemljišnoknjižni uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. č. [katastarska čestica] iz kojeg je vidljivo da je ovršenik zemljišnoknjižni vlasnik više nekretnina, i to četiri parkirna mjesta i dva stana
–jednoiposobni i dvosobni, u kući ukupne površine 392 m2 (listovi 22-24 spisa), a koje su predmet ove ovrhe.
8. Iz navedenog proizlazi kako je ovrhovoditelj postupio u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige, a koje se temelji na zakonskoj pretpostavci da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine (ZZK čl. 8 i ZVDSP čl. 122). To znači da se smatra da je ono što je upisano u zemljišnim knjigama točno i da odražava stvarno stanje, pa tko tvrdi suprotno, mora to na jasan i nedvojben način i dokazati. Nadalje, zaštita povjerenja u zemljišne knjige odnosi se na stjecatelje koji su u dobroj vjeri, odnosno koji nisu znali niti nisu imali razloga posumnjati da je upis u zemljišnim knjigama nepotpun ili različit od izvanknjižnog stanja. Dobra vjera podrazumijeva neskrivljeno neznanje o razlikama između zemljišnoknjižnog i izvanknjižnog stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti samo zato što stjecatelj nije istraživao izvanknjižno stanje.
8.1. S obzirom na to da ovršenik uz žalbu nije priložio nikakav dokaz o tome da nije stvarni izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina, a što je temeljem odredbe članka 50. stavka 2. OZ-a bio dužan uraditi, to je ovaj sud stajališta da ovršenik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
9. Kako su žalbeni navodi ovršenika neosnovani i kako prvostupanjski sud pri donošenju pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi s člankom 381. ZPP-a te u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, pazi po službenoj dužnosti, trebalo na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
10. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Splitu 26. siječnja 2026.
.
Sutkinja
Marija Šimičić
