REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-840/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Marković, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mato Krmek, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Maje Barbir Bekavac, odvjetnice u Zagrebu i zamjenika punomoćnika tuženika Tomislava Zagorca, odvjetnika u Zagrebu, 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''1. Utvrđuje se da je tužiteljica MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA ZAPREŠIĆ LUŠĆICA površine 2753 m2, upisana u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se nalaže tuženom da tužiteljici prizna pravo vlasništva i trpi upis tog prava u zemljišne knjige.

2. Nalaže se tuženom da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''

II. Nalaže se tužiteljici MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka uz iznosu od 3.750,00 EUR (slovima: tritisućesedamstopedeseteura) sa zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana je k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA ZAPREŠIĆ LUŠĆICA površine 2753 m2. Na predmetnoj nekretnini kao formalni vlasnik u zemljišnim knjigama u cijelosti je upisan tuženik. Tužiteljica je u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine više od 30 godina, računajući i posjed svojih prednika. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja ograđeno zemljište koje tužiteljica koristi sukladno njegovoj namjeni te u posjedu iste nije smetana. Tuženik nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine iako je formalno upisan kao vlasnik iste. Tužiteljica je 09.06.1999. godine sklopila Ugovor o kreditu broj 5012000017 sa Štedno kreditnom zadrugom „Financa“ te je Aneksom istog ugovora 28.01.2000. godine osnovala fiduciju na predmetnoj nekretnini radi osiguranja tražbine iz ugovora o kreditu. Nadalje, dana 25.05.2000. godine tužiteljica sklapa Ugovor o povratu vlasništva sa Štedno kreditnom zadrugom „Financa“ kojim ugovorom Zadruga pristaje na brisanje fiducija na ranije opterećenoj nekretnini i zadržava fiducij na nekretnini koja je predmet ovog spora. Iako je tužiteljica u potpunosti ispunila svoju obvezu iz navedenog Ugovora o kreditu, Štedno kreditna zadruga „Financa“ kao fiducijar lihvarski izračunava kamatu po predmetnim ugovorima te drži tužiteljicu u dugovanje te formalno vrši prijenos nekretnine na ovdje tuženika. Tužiteljica je u više navrata, pokretanjem sudskih postupaka, pokušala dokazati da je svoje potraživanje u cijelosti ispunila radi čega je bilo i provođeno financijsko vještačenje. Tuženik je u trenutku sklapanja gore navedenih pravnih poslova bio član trgovačkog društva „Financa“ te je sudjelovao i bio upoznat sa izračunima stanja duga tužiteljice te je znao da je dug u cijelosti podmiren. Kroz čitavo ovo vrijeme do dana podnošenja ove tužbe, tuženik nikada nije ušao u posjed predmetne nekretnine niti je polagao ikakvo pravo na istu. Valja naglasiti kako Štedno kreditna zadruga „Financa“ kao fiducijar, nikada nije tražila ovrhu radi predaje stvari u neposredan posjed čime je jasno kako nije ni polagala vlasnička prava. Tužiteljica je s druge strane u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine koji trajanjem i kvalitetom ispunjava sve zakonske preduvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Budući da tuženik odbija izdati valjanu ispravu tužiteljici radi uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te usklađenja formalnog stanja sa stvarnim, tužiteljica stoga sukladno članku 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima podnosi ovu tužbu te predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je vlasnik predmetne nekretnine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev. U odgovoru na tužbu navodi da su navodi iz tužbe pravno su neutemeljeni i potpuno neistiniti. Tužiteljica tvrdi da je bila vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje je temeljem Aneksa Ugovoru o kreditu br. 5012000017 od 28.01.2000. godine prenijela na Štedno kreditnu zadrugu “Financa” kao fiducijarno vlasništvo radi osiguranja tražbine. U nastavku tužiteljica paušalno i neistinito tvrdi da je u potpunosti ispunila svoju obvezu iz navedenog Ugovora o kreditu. Ne samo da je ova tvrdnja tužiteljica neistinita, već je otklonjena pravomoćnom sudskom presudom. Tužiteljica propušta navesti da je protiv tuženika već ranije podnijela tužbu kojom je tražila utvrđenje ništetnim predmetnog Aneksa ugovora o kreditu br. 5012000017, kao i zapisnika o radnjama u smislu čl. 277. Ovršnog zakona, te upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog na temelju Aneksa ugovora o kreditu br. 5012000017 i tog zapisnika, kao i upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja na temelju kupoprodajnog ugovora od 06.05.2005. godine prema kojem je tuženik upisan kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je istovremeno tražila uspostavu prethodnog zemljišnoknjižnog stanja i upis prava vlasništva na istim nekretninama u svoju korist. Prethodno navedena tužba tužiteljice djelomično je odbačena, a tužbeni zahtjev djelomično odbijen uz zaključak da je postupak pred javnim bilježnikom proveden zakonito. Dakle, ponovljeni navodi iz tužbe tužiteljice u ovom predmetu već su ranije pravomoćno otklonjeni, pa tužba ne predstavlja ništa drugo nego obijesno parničenje čiji je jedini cilj zabilježba spora u zemljišnim knjigama i onemogućavanje tuženika da slobodno raspolaže predmetnom nekretninom. Prednik tuženika ŠKZ Financa punopravno vlasništvo na predmetnoj nekretnini stekao je temeljem provedenog postupka pred javnim bilježnikom u kojem je tužiteljica mogla isticati prigovore i pravne lijekove. Nije sporno da su tužiteljica i prednik tuženika zaključili sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva u obliku javnobilježničkog akta, temeljem kojeg je javni bilježnik predniku tuženika izdao potvrdu sukladno odredbi čl. 279. u svezi s čl. 277. Ovršnog zakona te čl. 106. Zakona o javnom bilježništvu. Štoviše, u tom se postupku tužiteljica na poziv javnog bilježnika očitovala dana 11.05.2001. tako što je ovlastila javnog bilježnika za prodaju predmetne nekretnine. Budući da javni bilježnik nije uspio prodati nekretninu u roku od 3 mjeseca, Zapisnikom od 21.02.2002. godine potvrdio je da su ispunjene sve pretpostavke da prednik tuženika postane punopravnim vlasnikom navedene nekretnine, te je prednik tuženika upisan u zemljišne knjige kao vlasnik. Upravo prethodno navedena potvrda javnog bilježnika, koju tužiteljica u nijednom postupku nije uspjela dovesti u pitanje, ima značenje javne isprave, odnosno odluke suda ili druge vlasti temeljem koje je prednik tuženika stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini sukladno odredbi čl. 126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa su uistinu pravno promašene tvrdnje da prednik tuženika nikada nije polagao ikakvo pravo na predmetnu nekretninu. U nastavku tužbe tužiteljica ponovno iznosi neistinite ali i pravno neshvatljive tvrdnji. Unatoč tome što je vrlo očito da u konkretnom slučaju niti teoretski ne može imati ni zakonit, ni istinit, ni pošten posjed jer joj je vlasništvo prestalo još prije dvadeset godina, tužiteljica tvrdi da je stekla vlasništvo dosjelošću. Kako je to već rečeno, u sudskom postupku P-470/2005, pravomoćno je utvrđeno da je zakonito izvršen prijenos fiducijarnog u punopravno vlasništvo s tužiteljice na ŠKZ Financa. Svakako valja istaknuti da je tuženik stekao vlasništvo predmetne nekretnine nakon toga, ugovorom o kupoprodaji zaključenim između ŠKZ Financa kao prodavatelja s jedne strane i tuženika kao kupca s druge strane, koji tužiteljica u tužbi niti ne spominje. Dakle, upravo je tuženik savjestan i pošten stjecatelj predmetne nekretnine, pa ni teoretski posjed tužiteljice ne može biti ni zakonit, ni istinit, a još manje pošten. Koliko su navodi tužene vjerodostojni ukazuje i pravomoćna presuda donesena u predmetu P-386/2019. U tom predmetu suprug tužiteljice ĐF u svojstvu tužitelja tvrdi da je on predmetnu nekretninu stekao dosjelošću; da je predmetna nekretnina dogovorom između njega i njegove supruge, ovdje tužiteljice, pripala njemu iako je ona u zemljišnoj knjizi bila upisana kao vlasnica; da je samo on posjedovao tu nekretninu; da je njegova supruga nekontrolirano opterećivala svoje nekretnine za što on nije znao (...). U tom je predmetu također utvrđeno da MF, ovdje tužiteljica, nije otplatila kredit sukladno ugovoru te da je u postupku provedenom kod javnog bilježnika ŠKZ Financa stekla punopravno vlasništvo predmetne nekretnine da bi ju nakon toga prodala tuženiku koji je sada u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik te nekretnine. Budući da je ĐF ugovorom o jamstvu sa ŠKZ Financom jamčio za obvezu svoje supruge, znao je za sklapanje ugovora o kreditu te ga je očigledno odobrio i nije se protivio tome da se radi osiguranja povrata kredita zasnuje fiducijarno vlasništvo na predmetnoj nekretnini u korist Finance, stoga su njegove tvrdnje o stjecanju vlasništva dosjelošću odbijene. Nadalje, na obrazac postupanja i obijesno parničenje tužiteljice ukazuje i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne služba u Zaprešiću posl. broj P-400/2019-20 od 19. ožujka 2020. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž-970/2020-2 od 21.01.2021. godine. U tom predmetu, slične činjenične i pravne osnove za susjednu nekretninu, tužiteljica je također neistinito tvrdila da je stečena dosjelošću, nakon što je nekretnina kao sredstvo osiguranja (fiducijom) prešla u punopravno vlasništvo vjerovnika – ĆF, a nakon što zajam koji je podigao njen suprug ĐF, također nije vraćen. Iz svega navedenoga proizlazi da su svi navodi iz tužbe činjenično i pravno neutemeljeni, a jedini im je cilj zabilježbom tužbe spriječiti tuženika da raspolaže svojom nekretninom. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Među strankama su sporne sljedeće činjenice: je li tužiteljica imala kvalificirani posjed te trajanje tog posjeda.

4. Među strankama su sporna sljedeća pravna pitanja: je li tužiteljica temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u z.k. izvadak (list 5-6 spisa), ugovor o kreditu (list 7-10 spisa), aneks ugovora o kreditu (list 11 spisa), ugovor o povratu prava vlasništva (list 12-14 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 29-32 spisa), presudu Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. P-470/05 od 6. travnja 2011. (list 33-38 spisa), presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-998/11- 2 od 8. veljače 2012. (list 39-42 spisa), izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (list 43-46 spisa), presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba Koprivnica posl. br. Gž-925/2020-2 od 11. ožujka 2021. (list 47-50 spisa), presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. P-386/2019-11 od 7. travnja 2020. (list 51-57 spisa), presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba Zaprešić posl. br. P- 400/2019-20 od 19. ožujka 2020. (list 59-62 spisa), presuda Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-970/2020-2 od 21. siječnja 2021. (list 65-68 spisa), izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (list 70-72 spisa), pročitao spis Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. P-407/05 (list 80 spisa), saslušao tužiteljicu kao stranku (list 80-81 spisa), izvornik spisa javnog bilježnika Mladena Matoša u Zagrebu posl. br. OU- 652/1999 (list 97-126 spisa), proveo očevid na licu mjesta i saslušao svjedoke ŽF i ŠF (list 148-150 spisa) te snimio, uložio u spis i pregledao fotografije (list 154-156 spisa).

6. Primjenom čl. 299. st. 3. ZPP-a sud nije uzeo u obzir dokazni prijedlog tužitelja istaknut na ročištu za glavnu raspravu dana 16. siječnja 2024. a nakon zaključenja prethodnog postupka. Ovo stoga što je tužitelj već uz tužbu, a najkasnije do zaključenja prethodnog postupka trebao predložiti sve dokaze kojima pobija navode protivne strane (čl. 7. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP-a). Tužitelj niti tvrdi niti dokazuje zašto bez svoje krivnje predloženi dokaz nije mogao istaknuti do zaključenja prethodnog postupka u smislu čl. 299. st. 2. ZPP-a. Ističe se da je sud upravo zbog važnosti ograničenja mogućnosti iznošenja novota već u pozivu radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, i u pozivu za pripremno ročište i na samom pripremnom ročištu, upozorio stranke na prekluziju prava na iznošenje novih činjenica i predlaganja novih dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog sud je riješio da se neće saslušati predloženi svjedok.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetne nekretnine (list 5 spisa) ovaj sud je utvrdio da su upisane kao vlasništvo tuženika.

9. Iz Ugovora o kreditu te anexa ugovora o kreditu (list 7-11 spisa) koji je tužiteljica zaključila sa ŠKZ Financa proizlazi da je tužiteljica fiducijarno prenijela vlasništvo predmetne nekretnine na ŠKZ Financa.

10. Iz Ugovora o povratu vlasništva (list 12-14 spisa) koji je tužiteljica zaključila sa ŠKZ Financa proizlazi da je ista djelomično podmirila dug prema vjerovniku te da joj vjerovnik vraća vlasništvo kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ali ne i utužene nekretnine.

11. Iz zapisnika javnog bilježnika od 11. svibnja 2001. posl. broj OU-652/99-3 (list 118-119 spisa) proizlazi da ovom ispravom, MF obavještava predlagatelja osiguranja da za javnog bilježnika koji će prodati nekretninu (ovdje utuženu) danu kao osiguranje imenuje Mladena Matoša iz Zagreba, Ilica 297."

12. Iz iskaza tužiteljice kao stranke danog na ročištu 16. siječnja 2024. proizlazi da je to zemljište uz kuću. Može reći da je zaključila ugovor o zajmu sa ŠKZ Financa gdje je založila prvo jedno zemljište, koje je prodano zbog njenog dugovanja, a u međuvremenu je založila i drugo zemljište. Nju je otac od tuženika prisilio da založim navedeno zemljište uz riječi "ja sam ti jedini bog i ti imaš napraviti onako kako ja velim" i pritom je prstom upirao u nju, ona je imala dvoje djece i bojala se. Ne može se sjetiti kako je ŠKZ Financa stekla vlasništvo navedenog zemljišta. To je bilo upis 2000. i neke godine, ne može se točno sjetiti, tada se ŠKZ Financa upisala kao vlasnik. Oni su nakon potpisa 2000. i neke vodili parnicu radi toga da to nije njegovo zemljište i da se makne sa njihovog zemljišta. To je završilo na način da nije bilo dobro za njih jer ŠKZ Financa nije izbrisana. To je zemljište djelomice ograđeno zidom, a djelomice ograđeno žičnom ogradom visine 1,5 m i oni to neprekidno uživaju od 1992. godine kada su to kupili. Oni kose to zemljište. Nikad nije prijavila policiji prisilu koju je naprijed iskazivala jer se nije usudila. Na poseban upit pun. tužitelja je li tuženik ikad tražio ulazak u posjed, smetao posjed tužiteljice ili sudskim putem tražio ulazak u posjed odgovara da nije. Na poseban upit pun. tuženika je li bila u braku u trenutku kada je stekla predmetnu nekretninu odgovara da jest. . Na koji je način stekla predmetnu nekretninu odgovara da je bila kupoprodaja od fizičke osobe, a novac za kupoprodaju su bila sredstva zarađena radom supruga i nje. Može reći da ograda stoji od 1992. kao i danas. Na pitanje je li tužiteljici poznato da bi njezin suprug ĐF pokretao kakve postupke u kojima je navodio da polaže neka prava na ovu nekretninu odgovara da joj je to poznato.

13. Iz iskaza ZF danog na očevidu dana 10. prosinca 2024. proizlazi tužiteljicu poznaje jer mu je susjeda. Pamti od cca 1976. godine i može reći da su oni ovdje doselili prije tužiteljice. Može reći da je tužiteljica doselila 1980. -ih godina. Može reći da je tužiteljica imala kuću u izgradnji i to upravo ovu zgradu u kojoj se sada nalaze. Zna da je postavljena ograda oko parcele, ali ne zna od kojih godina. Nije mu poznato da bi tužiteljicu netko smetao u posjedu, govorio da je to njegovo ili si prisvajao pravo vlasništva. Može reći da spornu površinu održava tužiteljica i njezin suprug u smislu da istu kose. Ne zna tko je betonirao dvorište. Na posebno pitanje pun. tužiteljice tko je postavio ogradu, odgovara da misli da je tužiteljica. Na posebno pitanje pun. tužitelja je li ikad na spornom dijelu vidio osobu koja se zove HF, odgovara da ne poznaje tu osobu. Na posebno pitanje pun. tuženika sjeća li se je li ograda postavljena prije 2000. godine, odgovara da je. Na posebno pitanje pun. tuženika je li tužiteljica spominjala ikakve probleme oko vlasništva predmetne nekretnine, odgovara da ne, nisu nikada pričali o tome. Na posebno pitanje pun. tuženika je li na bilo koji način, npr. od susjeda ili putem oglasnika, čuo da se prijeporna nekretnina prodaje, odgovara da ne.

14. Iz iskaza ŠF danog na očevidu dana 10. prosinca 2024. proizlazi može reći da mu je tužiteljica susjeda preko 40 godina. Živi preko ceste. Misli da je tužiteljica ovdje doselila 1984. Tužiteljica živi u ovoj kući [adresa] i uvijek je živjela u ovoj kući od kada je doselila. Može reći da dvorište, odnosno prijepornu nekretninu održava suprug tužiteljice i tužiteljica. Koliko zna, ogradu je postavila tužiteljica i to prije više od 20 godina, ne može se točno izjasniti, ali sigurno ima 20 godina. Koliko zna, nitko tužiteljici nije oduzimao posjed niti svojatao pravo vlasništva, ali su prije cca 5 godina došli neki ljudi koji su radili probleme, ali to se više nije ponovilo. Ne zna što se događalo. Na posebno pitanje pun. tužitelja poznaje li svjedok osobu imena HF, odgovara da ne. Na posebno pitanje pun. tuženika je li svjedoku poznato osobno ime ČF, odgovara da nije. Na posebno pitanje pun. tuženika je li mu tužiteljica ikad govorila da ima problema s vlasništvom prijeporne nekretnine, odgovara da mu nikada nije ništa govorila. Na posebno pitanje pun. tuženika je li svjedoku poznato zemljišnoknjižno stanje prijeporne nekretnine, odgovara da ne zna. Može reći da je suprug tužiteljice asfaltirao dvorište. Može reći da je asfaltiranje, odnosno betoniranje dvorišta bilo prije više od 20 godina.

15. Sud u cijelosti vjeruje iskazima svjedoka, jer su nezainteresirani za ishod ovog postupka a osobito da je tužiteljica neprekidnom suposjedu sa svojim suprugom preko 40 godina, međutim isto je neodlučno za presuđenje kako će to biti kasnije izneseno.

16. Sud vjeruje iskazu tužiteljice u dijelu u kojem ista iskazuje o suposjedu predmetne nekretnine, jer je taj dio suglasan iskazima nezainteresiranih svjedoka. Također sud vjeruje iskazu tužiteljice da je ŠKZ Financa stekla pravo vlasništva cca 2000. tih jer to sadržajno korespondira sa zapisnikom javnog bilježnika od 11. svibnja 2001. posl. broj OU-652/99-3 (list 118-119 spisa), kao i da je vođen postupak protiv pravnog prednika tuženika koji je završio negativno za tužiteljicu. U preostalom dijelu sud nije cijenio iskaz tužiteljice jer je neodlučan za presuđenje.

17. Na temelju provedenih personalnih dokaza nedvojbeno je tako utvrđeno da je predmetna nekretnina u suposjedu tužiteljice i njezinog supruga koji neprekidno traje cca 40 godina.

18. Iz opažanja na očevidu proizlazi da tužiteljica pokazuje predmet prijepora. Radi se o zatvorenoj površini s voćkama. Gledajući od istoka prema zapadu, tužiteljica navodi da se radi o dugačkoj parceli koja je s desne strane omeđena klupama, s gornje strane na istoku omeđena ogradom, na sjevernoj strani omeđena ogradom, na zapadnoj strani omeđena zidom. Tužiteljica iskazuje da se radi o dugačkoj uskoj nekretnini.

19. Predmet ovog postupka je utvrđenje prava vlasništva na nekretnini stečenog na temelju dosjelosti u smislu odredbe članka 159. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00.

73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP) i na obvezivanje tuženika na izdavanje tabularne isprave radi upisa tužiteljeva prava vlasništva u zemljišnim knjigama u smislu čl. 119. st. 1. ZVDSP-a.

20. Među strankama je sporno postojanje potrebnih kvaliteta posjeda tužitelja na predmetnoj nekretnini potrebnih za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

21. Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZVDSP-a). Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo stvar protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost), odnosno protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja ako je njegov posjed barem pošten (izvanredna dosjelost) (čl. 159. st. 2. i st. 3. ZVDSP-a). Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnog za dosjelost (čl. 160. st. 1. ZVDSP-a).

22. Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da se dosjelošću može steći pravo vlasništva jedino ako postoji posjed stvari koji ima zakonom određeni sadržaj i kakvoću te takav neprekinuto traje zakonom određeno vrijeme.

23. Glede kakvoće posjeda za redovnu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten.

24. Slijedom navedenog, kvaliteta posjeda koja uvijek mora biti ispunjena kod stjecanja prava vlasništva bilo redovitom bilo izvanrednom dosjelošću, je poštenje.

25. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZVDSP-a).

26. Ukazuje se da čl. 18. ZVDSP određuje u st. 1. da je posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), u st. 2. da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, u st. 3. da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, u st. 4. da ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku, u st. 5. da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

27. Uvidom u pravomoćnu Presudu Općinskog suda u Zaprešiću posl.br. P- 470/05 od 6. travnja 2011. koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž-998/2011 od 8. veljače 2012. utvrđeno je da je u pravnoj stvari tužiteljice MF (ovdje tužitelja) protiv I. tuženika Štedno kreditna zadruga Financa i II. tuženika HF radi utvrđenja i uspostave rasnijeg zemljišnokjižnog stanja, odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Zaprešiću, u predmetu pod brojem Z-1946/00 u z. k. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je donijeto na temelju Aneksa ugovora o kreditu broj 5012000017 od 28. siječnja 2000. solemniziranog po javnom bilježniku broj Ou-652/99-1 i Ugovora o kreditu broj 5012000017 od 9. lipnja 1999. javnobilježnički solemniziranog broj OU- 652/99 prema kojem z.k. stanju je prvotuženik upisan kao vlasnik nekretnina upisanih u z. k. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz zabilježbu suda da je prijenos izvršen radi osiguranja temeljem čl. 274. st. 5. Ovršnog zakona te se nalaže upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Zaprešiću, u predmetu pod brojem Z-5396/02 u z. k. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je donijeto na temelju zapisnika o radnjama u smislu čl. 277. OZ i pravnim posljedicama istih –punopravnom vlasništvu predlagatelja osiguranja od 21. veljače 2002. solemniziranog po javnom bilježniku Mladenu Matošu pod brojem OU-652/99-4 prema kojem zemljišnoknjižnom stanju je brisana zabilježba da je prijenos vlasništva u korist prvotuženika izvršen radi osiguranja temeljem čl. 274. st. 5. OZ te se nalaže upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Zaprešiću u predmetu pod brojem Z- 1612/05 u z. k. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je donijeto na temelju kupoprodajnog ugovora od 2. svibnja 2005. prema kojem z.k. stanju je drugotuženik upisan kao vlasnik nekretnina upisanih u z. k. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz istovremenu uspostavu prethodnog zemljišnoknjižnog stanja i upis prava vlasništva na istim nekretninama u korist tužiteljice, u roku od 15 dana.“

28. Sud je priklopio i pročitao navedeni spis te utvrdio da su predmet tog postupka iste nekretnine koju su predmet ovog postupka i to k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA ZAPREŠIĆ LUŠĆICA površine 2753 m2, upisana u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

29. Međutim, minimalna zakonska pretpostavka za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti je samostalan i pošten posjed onoga koji dosijeda.

30. Po mišljenju ovoga prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju tužiteljica, nema pošten posjed, jer je na temelju pravomoćne presude već donesene u predmetu ovoga suda poslovnog broja: P-470/05 od 6. travnja 2011. imala dovoljno razloga posumnjati da joj nikako ne pripada pravo na (su)posjed predmetne nekretnine, što znači da je nepošteni (su)posjednik i kao takav ne može dosjelošću steći pravo vlasništva predmetne nekretnine u smislu čl. 159. i 160. ZVDSP-a.

31. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužitelj nije zakoniti posjednik predmetne nekretnine jer nema valjani pravni temelj posjedovanja odnosno nema pravo na posjed u smislu čl. 18. st. 1. ZVDSP-a, a što je tužitelj znao imajući u vidu da u svom iskazu sam navodi da se ne može sjetiti kako je ŠKZ Financa stekla vlasništvo navedenog zemljišta, da je to je bilo upis prava vlasništva na ime ŠKZ Financa bilo 2000. i neke godine, a da je nakon potpisa 2000. i neke vodila parnicu radi toga da to nije zemljište ŠKZ Financa i da se makne sa našeg zemljišta, a to je završilo na način da nije bilo dobro za njih jer ŠKZ Financa nije izbrisana.

32. Sve navedeno tužiteljev posjed čini nepoštenim jer znajući navedeno znao je da mu ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine zasigurno već barem 20 godina.

33. Naime, iz ugovora u kupoprodaji kojim je tuženik stekao pravo vlasništva sporne nekretnine proizlazi da je zaključen 2005. godine iz čega proizlazi da je ŠKZ Financa zasigurno prije stekla pravo vlasništva, osobito kada se to dovede u vezu s zapisnikom javnog bilježnika od 11. svibnja 2001. posl. broj OU-652/99-3 (list 118-119 spisa), dakle tužiteljica zasigurno od 2005. godine ima svijest da joj ne pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine slijedom čega je nepošteni posjednik.

34. Slijedom navedenog tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću jer nisu ispunjeni uvjeti niti iz čl. 159. st. 2. ZVDSP niti iz čl. 159. st. 3. ZVDSP posjed tužiteljice nije pošten.

35. Kako nepošten posjednik bez obzira na vrijeme posjedovanja ne može steći vlasništvo dosjelošću, pa niti izvanrednom dosjelošću valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

36. Odredbom čl. 219. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispr., 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

37. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

38. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

39. Ukazuje se da gore navedeno stranka ne mora dokazati sa stupnjem izvjesnosti, već s dovoljno uvjerljivim stupnjem životne vjerojatnosti, ali s obzirom na izloženi i utvrđeni činjenični supstrat tužiteljica nije dokazala da je u poštenom posjedu predmetne nekretnine i posljedično da je stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

40. U odnosu na trošak valja reći da je tuženik uspio u cijelosti, te je opravdan njegov zahtjev za trošak.

41. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a budući da je tuženik uspio u sporu, te mu je valjalo, u smislu čl. 155. st. 1 ZPP-a kao potrebne, u skladu s odredbama Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) i a prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora u skladu sa troškovnikom, priznati trošak sastava odgovora na tužbu od 4. listopada 2022. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištima 18. rujna 2023., 16. siječnja 2024., 10. prosinca 2024. i 1. rujna 2025. u iznosu od po 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, odnosno ukupno 3.000,00 EUR, uvećano za PDV u iznosu od 750,00 EUR te tužitelj dužan naknaditi tuženiku iznos od 3.750,00 EUR, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

42. Na dosuđeni trošak parničnog postupka tuženiku pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP.

43. Tuženiku su dosuđene zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) i to po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

44. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. siječnja 2026.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.