REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4639/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Marina Sabljić, odvjetnica u Zagrebu, Frana Vrbanića 20, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, 26. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Tužba se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je 05. svibnja 2025. tuženiku podnio zahtjev za naknadni upis u knjigu hrvatskih državljana. Tužbom traži uvažavanje tužbe, naložiti tuženiku u roku od 15 dana od dostave presude odlučiti o zahtjevu te naložiti tuženiku da mu naknadi troškove spora sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je tužiteljeva opunomoćenica podnesak naslovljen "Zahtjev za naknadni upis u knjigu hrvatskih državljana" poslala putem pošte izravno tuženiku, te istom priložila samo punomoć i jednu ispravu (presliku rješenja Sekretarijata za opće upravne poslove općine Osijek od 03. lipnja 1982., donesenog temeljem rješenja Sekretarijata za opću upravu Skupštine općine Čukarica br.204-562/82 od 07.svibnja 1982.)

2.1. Dalje je dodao kako se upravni postupak utvrđivanja hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana pokreće osobnim podnošenjem zahtjeva na obrascu upitnika za utvrđivanje hrvatskog državljanstva na način propisan odredbom čl. 24. st. 3., 4. i 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91, 70/91-ispravak, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15, 102/19 i 138/21) tj. osobno nadležnoj policijskoj upravi/policijskoj postaji, prema mjestu odobrenog ili privremenog ili stalnog boravka. Osoba koja nema privremeni ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj (kao što nema tužitelj) zahtjev treba podnijeti osobno putem konzularnog tijela Republike Hrvatske u inozemstvu, nadležnog po mjestu njezinog prebivališta, na obrascu upitnika za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, uz ovjeru konzularne službe utvrđivanja identiteta stranke uvidom u njezinu važeću identifikacijsku ispravu, te uz plaćanje konzularne pristojbe propisane za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.

2.2. Istaknuo je kako se jedino uredni zahtjevi, podneseni putem nadležne policijske uprave/policijske postaje ili konzularne službe Republike Hrvatske u inozemstvu mogu unijeti u sustav zaprimljenih zahtjeva za stjecanje /utvrđivanje hrvatskog državljanstva. U konkretnom slučaju upućen je dopis Veleposlanstvu RH u Beogradu kako bi pozvali tužitelja na uredno podnošenje osobnog zahtjeva za utvrđivanje hrvatskog državljanstva na za to predviđenom obrascu upitnika uz ovjeru konzularnog tijela, utvrđivanje identiteta podnositelja zahtjeva uvidom u njegovu važeću identifikacijsku ispravu, te uz plaćanje upravne pristojbe propisane za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.

2.3. Napomenuo je kako je o navedenom traženju obaviještena i tužiteljeva punomoćnica te istaknuo da će kad mu navedeno Veleposlanstvo dostavi uredno podneseni zahtjev isti unijeti u sustav zaprimljenih zahtjeva za državljanstvo tuženika te proslijediti na postupak utvrđivanja hrvatskog državljanstva nadležnoj policijskoj postaji.

2.4. Tuženik je naveo kako u ovom konkretnom slučaju ne postoji pokrenut upravni postupak jer je sukladno odredbi čl.40st.2.Zakona o općem upravnom postupku propisano da kad se postupak pokreće na zahtjev stranke, postupak se smatra pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva stranke javnopravnom tijelu.

2.5. Zaključno, tuženik smatra da tužba nije osnovana jer postupak može započeti tek po urednom zahtjevu, pa predlaže odbacivanje tužbe kao prijevremene.

3. Ocjenjujući zakonitost propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke Sud je izvršio uvid u sudski spis .

4. Tužba nije dopuštena.

5. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik dana 05. svibnja 2025. godine zaprimio „zahtjev za naknadni upis u knjigu hrvatskih državljana“, koji je u ime tužitelja podnijela opunomoćenica, a koji je zahtjev činjenično utemeljen na rješenju Socijalističke Republike Hrvatske, Općina Osijek, Sekretarijat za opće upravne poslove , broj: 4367 UP/I-08-157/82 od 03.lipnja 1982., prema kojem rješenju je ovdje tužitelju odobren naknadni upis podataka o državljanstvu SR Hrvatske i SFRJ, koje je doneseno temeljem rješenja Sekretarijata za opću upravu Skupštine općine Čukarica br. 204-562/82 od 07.svibnja 1982.kojim je utvrđeno da je ovdje tužitelj hrvatski državljanin.

6. Zakon o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 70/91. - ispravak, 28/92., 113/93., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21., dalje ZHD) u praksi se može podijeliti na dva temeljna dijela: 1) članke 30. i 30.a, koji služe za utvrđivanje hrvatskog državljanskog korpusa na dan 8. listopada 1991. (tzv. zatečeni državljani), te 2) ostatak zakona, koji uređuje stjecanje i prestanak hrvatskog državljanstva nakon tog datuma. ZHD, dakle, istodobno uređuje tko se smatra hrvatskim državljaninom u trenutku njegova stupanja na snagu, kao i načine stjecanja i prestanka državljanstva nakon 8. listopada 1991.

7. Prema članku 30. ZHD-a, hrvatskim državljaninom smatra se svaka osoba koja je na dan 8. listopada 1991. imala status hrvatskog republičkog državljanina prema tada važećim propisima o državljanstvu. Za osobe rođene prije stupanja ZHD- a na snagu, primjenjuje se načelo pravnog kontinuiteta, što znači da se njihov državljanski status utvrđuje prema propisima koji su vrijedili do 8. listopada 1991. Drugim riječima, kako bi se utvrdilo ima li neka osoba rođena prije stupanja ZHD-a na snagu status hrvatskog državljanina, potrebno je primijeniti prijašnje zakone o državljanstvu, a ne odredbe samog ZHD-a.

8. Prema odredbama članka 24. ZHD, zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva podnosi se osobno nadležnom tijelu – policijskoj upravi/postaji Ministarstva unutarnjih poslova za osobe s boravištem u [adresa] ili diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske ako osoba nema boravište u [adresa].

9. U konkretnom slučaju zahtjev nije podnesen osobno kako je to propisano ZHD koji je lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP). Kako podnesak tužitelja nije bio uredan, nisu bili ispunjeni uvjeti za pokretanje postupka, odnosno postupak se ne smatra pokrenutim u smislu članka 40. stavka 2. ZUP-a, niti je počeo teći rok iz članka 101. ZUP-a za odlučivanje o zahtjevu. Stoga u vrijeme podnošenja tužbe nisu postojale pretpostavke za nastup šutnje uprave. Naime, da bi tužitelj mogao podnijeti tužbu zbog šutnje uprave, mora prethodno podnijeti uredan zahtjev javnopravnom tijelu. Ako zahtjev nije uredan, ne nastupa obveza tijela da postupi po njemu niti počinje teći rok za rješavanje. U ovom slučaju zahtjev nije bio uredan, pa rok iz članka 101. ZUP-a nikada nije počeo teći. Urednost zahtjeva je procesna pretpostavka za dopuštenost tužbe zbog šutnje uprave. Ako ta pretpostavka nije ispunjena, tužba se odbacuje kao nedopuštena. Budući da nije podnesen uredan zahtjev, nije ni nastala šutnja uprave.

10. Sud primjećuje da je tužitelj nije izjavio žalbu zbog šutnje uprave. Naime, za odlučivanje o žalbi kada prvostupanjsko tijelo (policijska uprava, odnosno policijska postaja) nije odlučilo na zahtjev stranke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, nadležno je odlučiti Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za upravne poslove i državljanstvo, Služba za državljanstvo, sukladno odredbi članka 6. stavka 1. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave (Narodne novine, broj 85/20., 21/23. i 57/24.) u vezi članka 314. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova (Narodne novine, broj 97/20., 7/22., 149/22. i 90/25.).

11. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. – dalje ZUS) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.

12. Prema odredbi članka 40. stavka 2. ZUS-a pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.

13. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.

14. S obzirom da tužiteljev zahtjev nije uredan, to do podnošenja tužbe nije istekao rok iz članka 40. stavka 2. ZUS-a.

15. Stoga je tužba prijevremena zbog čega je trebalo na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

16. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 26. siječnja 2026.

Sutkinja:

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

1. odvjetnica Marina Sabljić, Frana Vrbanića 20, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, [adresa] Zagreb

3. U spis