REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-72/2019-45.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj I-tužiteljice ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tuženika NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV-tuženika OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V-tuženice ČIF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i VI-tuženice LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Odvjetničkom društvu Reljić, Zelić, Židanić i Mar, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2025., u prisutnosti V-tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužitelja, tuženika i zamjenika punomoćnice tuženika, dana 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da terasa na tlu stvarne površine 19,24 m2 koja se nalazi s istočne strane zgrade sagrađene na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica] oznake [adresa] površine 395 m2, dvorište površine 274 m2, stambena zgrada br. 35 površine 121 m2, ukupno 395 m2, predstavlja zajednički dio nekretnine njenih svakodobnih suvlasnika.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.153,89 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su suvlasnici nekretnine zk.č.br. 5674/5, u naravi stambena zgrada broj 35 i dvorište [adresa], površine 395 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je na navedenoj nekretnini uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, da je tuženik suvlasnik 763/10000 opisane nekretnine povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine – etažni dio E1, upisan u [broj poduloška]. Dalje navode da je tuženik na dan 7. kolovoza 2018. bio uknjižen kao vlasnik posebnog dijela nekretnine E1, prostorija za ostavljanje manjih motornih vozila oznake P1 u podrumu površine 47,74 m2, u elaboratu etažiranja označeno u tlocrtu podruma smeđom bojom, a koju nekretninu je stekao Kupoprodajnim ugovorom od 7. veljače 2018. od ranije vlasnice ŽI. Navode kako je gore opisani dio nekretnine osnovan i upisan u zemljišnoj knjizi rješenjem broj Z-2855/11, zaprimljen 20. siječnja 2011. i to na temelju Očitovanja volje za upis posebnih dijelova nekretnine u zemljišne knjige od 9. ožujka 2010., Potvrde Grada Zagreba, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo, Klasa: 361-08/2010-03/18, Ur. broj: 251-13/22/604-2010-3 od 16. ožujka 2010. Tužitelji ističu da sastavni dio navedenog posebnog dijela nekretnine ne čini terasa ili bilo koji drugi dio izvan tog posebnog dijela nekretnine, a što proizlazi iz zemljišne knjige na dan 7. kolovoza 2018. Isto tako, niti iz Kupoprodajnog ugovora od 7. veljače 2018. niti iz etažnog elaborata na osnovu kojeg je provedeno etažiranje ne proizlazi da bi terasa činila sastavni dio posebnog dijela nekretnine koji je sada u vlasništvu tuženika. Nadalje, tužitelji navode da je dana 4. listopada 2018. pod brojem Z-52518/2018 zaprimljen prijedlog tuženika kojem je i udovoljeno te je izvršena promjena opisa posebnog dijela nekretnine u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], umjesto dotadašnjeg opisa nekretnine upisan 1. suvlasnički dio 763/10000 etažno vlasništvo E1, 2. trosobni stan, oznake S9 u podrumu koji se sastoji od ulaza, dnevnog boravka, blagovaonice s kuhinjom, kupaonice i dvije sobe, stvarne površine 44,52 m2, kojem stanu pripada terasa na tlu, stvarne površine 19,24 m2. Tužitelji smatraju da rješenje broj Z-52518/2018 nije doneseno u skladu s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Zakona o zemljišnim knjigama, navode da je uknjižba prava vlasništva izvršena i za dio nekretnine, terasu na tlu stvarne površine 19,24 m2, za koju tuženik nikada nije stekao pravo vlasništva, ističu da je za promjene na zajedničkim dijelovima nekretnine potrebna suglasnost svih suvlasnika, navode da je sporni upis izvršen na temelju očitovanja volje samog tuženika kojim je on sebi dozvolio upis promjene opisa i površine dijela nekretnine na štetu ostalih suvlasnika zgrade, ističu da takav upis utječe na suvlasničke omjere ostalih suvlasnika, odnosno da je upisom umanjen suvlasnički omjer drugih suvlasnika i to bez njihove suglasnosti. Tužitelji tvrde da terasa na tlu stvarne površne 19,24 m2, sa istočne strane zgrade, predstavlja zajednički dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega traže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj Z-52518/2018 od 9. listopada 2018. povrijeđeno pravo vlasništva tužitelja u odnosu na navedenu terasu te naložiti brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženika i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe spornog upisa. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelji traže da sud presudom utvrdi da sporna terasa predstavlja zajednički dio nekretnine njenih svakodobnih suvlasnika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je upisan kao vlasnik E-1 etaže predmetne nekretnine, a koja je ranije bila upisana kao prostorija za ostavljanje manjih motornih vozila, međutim, tvrdi da je navedeni posebni dio nekretnine od izgradnje zgrade u naravi bio stan sa terasom do koje se može doći isključivo kroz stan tuženika. Navodi da terase uz stanove E-1 i E-2 nisu nigdje označene u Planu posebnih dijelova zgrade, iako su izgrađene skupa sa zgradom, a stanovi označeni kao P1 i P2 od izgradnje su potpuno funkcionalni stanovi, a ne spremišta bez zidova kako je to prikazano u Planu posebnih dijelova zgrade. Dalje navodi da spomenute terase nisu navedeni kao zajednički dijelovi zgrade, ističe da je sporna terasa bila nelegalna jer je bila sagrađena protivno građevinskoj dozvoli, navodi da je Potvrda od 3. listopada 2018. izdana nakon izvršenog očevida kojim je utvrđeno da stanu u vlasništvu tuženika pripada terasa, odnosno da se ne radi o zajedničkom dijelu nekretnine, nego o posebnom dijelu koji je vezan za predmetni stan, a isto je potvrdio i stalni sudski vještak Radovan Rastović pa je tuženik temeljem spomenuta tri dokumenta i očitovanja volje upisao stvarno stanje svoje nekretnine u gruntovnicu. Tuženik ističe da on nije bio investitor, već da je stan kupio u postojećem stanju skupa s terasom i da istu koristi potpuno samostalno od prvoga dana, isto što je terasu prije njega koristila njegova prednica ŽI. Navodi da istovjetna situacija postoji i sa stanom u vlasništvu ŠI (E-2) koji također samostalno koristi terasu vezanu uz njegov stan. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži da mu tužitelji nadoknade prouzročeni parnični trošak.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, obavljen je uviđaj na licu mjesta, provedeno je građevinsko vještačenje te su saslušani svjedoci ŽI i ŠI, tužiteljica ČIF i tuženik CI. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev osnovan.

4. Predmet spora je upis koje je izvršen rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj Z-52518/2018 od 9. listopada 2018. Nije sporno da je tuženik suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica] i vlasnik posebnog dijela nekretnine upisanog kao etažno vlasništvo E-1, suvlasnički dio 763/10000. Također, nije sporno da je tijekom ovog postupka preinačeno rješenje Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj Z-52518/18 od 9. listopada 2018. na način da je odbijen prijedlog za upis promjene opisa nekretnine u tuženikovom vlasništvu i da je uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje. Među strankama je sporno je li terasa površine 19,24 m2 sa istočne strane zgrade sastavni dio posebnog dijela nekretnine u vlasništvu tuženika ili ista predstavlja zajednički dio nekretnine upisane u zemljišne knjige ovog suda zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

5. Odredbom čl. 73. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZVDSP) propisano je da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine uspostavlja na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika te nekretnine i da se vlasništvo posebnog dijela ne može uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina, a navedena potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela.

6. Iz iskaza svjedokinje ŽI proizlazi da je prvi vlasnik predmetnog stana bio njezin djed koji je stan kupio od investitora oko 2010. godine, da je stan bio upisan kao ostava za motorna vozila, ali je u naravi to bio pravi stan sa svim prostorijama, uključujući i spornu terasu koja je bila zazidana. Svjedokinja je iskazala da je prije nego što je stan 2016. godine prodala tuženiku provedena legalizacija, da je stan bio legaliziran zajedno s terasom, ali da legalizacija nije provedena u zemljišnim knjigama. Iskazala je da je pribavila rješenje o izvedenom stanju, da je napravljen etažni elaborat za cijelu zgradu, ali isti nije proveden u zemljišnoj knjizi jer nije uspjela prikupiti potpise svih suvlasnika. Također, iskazala je da ni ona ni njezini prednici nisu vršili nikakve prepravke ni u stanu ni na spornoj terasi, da terasu nikada nije koristio nitko od ostalih suvlasnika jer je zazidana tako da se na istu može pristupiti jedino iz predmetnog stana.

7. Svjedok ŠI, jedan od suvlasnika zgrade, iskazao je da je doselio 2002. i da se od tada stanje što se tiče stana i terase tuženika nije promijenilo, da je predmetna terasa veća od balkona u stanovima iznad tuženikovog, da tu terasu koristi isključivo tuženik i da mu nije poznato da bi istu ikada koristio netko drugi, a na spornu terasu može se doći isključivo iz tuženikovog stana.

8. Tužiteljica ČIF iskazala je da krajem 2009. godine kada su svi stanovi bili spremni za useljenje sporne terase nije bilo, odnosno da tada uopće nije bilo rupe, već je okolni teren bio neuređen, a dva stana u suterenu bila su samo ožbukana, imala su pregradne zidove i bila su namijenjena za spremišta. Iskazala je da su stanovi u suterenu prodani 2011. godine, da ne zna kako su isti izgledali u to vrijeme jer je u zgradu uselila početkom 2012. i tek tada je vidjela da je uz jedan od tih stanova iskopana udubina koje prije nije bilo, ali ista tada nije bila zazidana. Nadalje, iskazala je da je na traženje ostalih suvlasnika tadašnja vlasnica ŽI u više navrata obećavala da će zatrpati spomenutu jamu, da joj ostali suvlasnici nisu dali suglasnost za legalizaciju stana jer sporna terasa nije bila predviđena u projektu, a budući da ŽI unatoč obećanjima nije zatrpala jamu, a 2017. je postavljena i ograda, ostali suvlasnici su protiv nje podnijeli tužbu radi uklanjanja stupića i ograde. Tužiteljica je iskazala da je tuženik nakon što je kupio predmetni stan uz suglasnost ostalih suvlasnika izveo radove u samom stanu, dok za radove na terasi nije imao suglasnost ostalih suvlasnika, da je cijela zgrada legalizirana 2010. i da je tom prilikom tuženikov stan bio upisan kao spremište za motorna vozila bez balkona ili bilo kakvih dodataka te da je kasnije došlo do promjene zemljišnoknjižnog stanja i da je posebni dio nekretnine u vlasništvu tuženika upisan kao stan sa terasom. Tužiteljica je iskazala da tuženik od ostalih suvlasnika nikada nije tražio suglasnost za takav upis niti ih je obavijestio o tome, da sporni prostor prije nego što ga je tuženik uredio kao terasu nikada nije bio upotrebljavan niti je imao tu funkciju, već se tamo samo sakupljao otpad. Također, iskazala je da je spomenute stupiće tuženik kasnije uklonio, da joj nije poznato tko je iskopao rupu na mjestu gdje se nalazi sporna terasa i kada je to točno napravljeno ali se sjeća da je terasa bila popločena kada je tuženik kupio stan i da je jama bila zazidana sa strane.

9. Iz iskaza tuženika proizlazi da je stan kupio 2018. od ŽI, da mu je ista predala svu dokumentaciju vezanu za stan, uključujući i ispravu o legalizaciji terase, da je nakon što su ostali suvlasnici protiv njega podnijeli tužbu kontaktirao investitora koji je izgradio zgradu i da mu je on potvrdio da je terasa izgrađena istovremeno kad i zgrada, da je otpočetka stanje neizmijenjeno te da nikome od ostalih kupaca nije obećao dio zemljišta na kojem je terasa. Također, iskazao je da se na predmetnu terasu može pristupiti isključivo iz njegovog stana i da on nije ništa mijenjao u stanu niti vezano za terasu, već je istu jedino obojao.

10. Stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Vjeko Katić, mag. ing. aedif. nakon uviđaja i izvršenog uvida u dokumentaciju u spisu utvrdio je da je Aneksom etažiranja nekretnine broj 318-E/2018 koju je izradio i ovjerio Radovan Rastović, ing. građ. pogrešno utvrđeno da rekonstrukcijom prostora za ostavljanje manjih motornih vozila oznake P1 nije izvršeno proširenje na zajedničke dijelove zgrade. Vještak je naveo da je rekonstrukcijom prostora za ostavljanje manjih motornih vozila izvršeno proširenje izvan gabarita zgrade te je time došlo do proširenja na zajedničko vlasništvo svih suvlasnika. Nadalje, utvrdio je da je u tlocrtu podruma iz Plana posebnih dijelova stambene građevine (projekt etažiranja) iz veljače 2010. koji je izradila ZI, dipl. ing. građ. vidljivo da prostorija za ostavljanje manjih motornih vozila u vlasništvu tuženika ne sadrži spornu terasu, dok je u Općim uvjetima Projekta etažiranja iz 2010. navedeno da se zemljište na kojoj je građevina izgrađena smatra zajedničkim dijelovima nekretnine koje je nedopustivo fizički dijeliti jer bi se time narušila struktura zgrade. Rješenjem o izvedenom stanju Klasa: UP/I-350-05/12- 007/200, Urbroj: 251-13-22/604-2013-9 od 14. ožujka 2013. Grada Zagreba - Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo, Peti područni odsjek za graditeljstvo (Trešnjevka), ozakonjeni su završeni rekonstruirani dijelovi stambene zgrade - prenamjena spremišta za manja motorna vozila u stambenu jedinicu na etaži podruma, osim prenamjene spremišta u stambenu jedinicu ucrtana je i sporna terasa.

11. Vještak je dalje naveo da je Aneksom etažiranja nekretnine broj 318-E/2018 koju je izradio i ovjerio Radovan Rastović, ing.građ. bilo potrebno promijeniti i suvlasničke omjere zbog prenamjene spremišta za manja motorna vozila u stambenu jedinicu te zbog dodavanja terase na tlu u jedinstvenu uporabnu cjelinu stana jer se prenamjenom spremišta u stambeni prostor promijenio koeficijent za obračun korisnih vrijednosti površina s 0,75 za spremište u 1,0 za stameni prostor pa je tako prema izračunu vještaka došlo do promjene neto korisne površine posebnog djela u vlasništvu tuženika, a posljedično tome dolazi i do promjene svih suvlasničkih omjera. Iz tablica navedenih u nalazu i mišljenju proizlazi da je prenamjenom prostorije za ostavljanje manjih motornih vozila u stambeni prostor i dodavanjem terase (novonastali trosobni stan oznake S9 u podrumu) došlo do promjene pojedinačne površine samostalne uporabne cjeline sa 35,81m2 na 54,14m2, kao i do promjene ukupne sume svih površina stambene zgrade sa 469,24m2 na 487,57m2 što dovodi do promjene suvlasničkih omjera svih suvlasnika na štetu tužitelja a u korist tuženika.

12. Slijedom svega prethodno navedenog vještak je zaključio da prema stanju u zemljišnoj knjizi u vrijeme podnošenja tužbe sporna terasa tvori jedinstvenu uporabnu cjelinu sa stanom u vlasništvu tuženika, ali da Aneksom etažiranja predmetna terasa nikako nije smjela biti pripojena stanu tuženika jer se nalazi na dijelu nekretnine koja je u vlasništvu svih suvlasnika zgrade pa je stoga pripajanjem terase stanu tuženika oduzeto zajedničko vlasništvo svih stanara nad tim dijelom dvorišta. Prema mišljenju vještaka provedbom Aneksa etažiranja kojim je pripojena sporna terasa i kojim je prenamijenjeno spremište u stambeni prostor, došlo je do promjene suvlasničkih omjera u odnosu na raniji elaborat o etažiranju u korist tuženika.

13. Sud je prihvatio mišljenje vještaka kao stručno i objektivno jer je nalaz pregledan i jasan, a izneseno mišljenje proizlazi iz utvrđenja utemeljenih na dostavljenoj dokumentaciji, opažanjima s uviđaja i izvedenim izračunima. Vještak se detaljno i argumentirano očitovao na sve tuženikove prigovore, tako da istima nije dovedena u sumnju pravilnost provedenog vještačenja, isto kao ni nepristranost vještaka.

14. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-48218/2024- 20 (Z-9173/2019, Z-8768/2019, Z-52518/2018) od 5. prosinca 2024. uvaženi su prigovori podnositelja zaprimljeni pod brojem Z-8768/19 i Z-9173/19 te je preinačeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta broj Z-52518/18 od 9. listopada 2018. na način da je odbijen prijedlog ovdje tuženika za upis promjene opisa nekretnine u njegovom vlasništvu te je naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta broj Z-52518/18 od 9. listopada 2018. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Zk-6/2025-2 od 5. veljače 2025.

15. Na temelju prethodno navedenih odluka u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjiženo je brisanje posebnog dijela neodvojivo povezanog sa 763/10000 dijela kčbr. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 35 (površine 121 m2) i dvorište (površine 274 m2), koji se sastoji od trosobnog stana oznake S9 u podrumu, koji se sastoji od ulaza, dnevnog boravka, blagovaonice s kuhinjom, kupaonice i dvije sobe, stvarne površine 44,52 m2, kojem stanu pripada terasa na tlu stvarne površine 19,24 m2 (E-1), u vlasništvu CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te je ponovno upisan posebni dio neodvojivo povezan sa 763/10000 dijela kčbr. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 35 (površine 121 m2) i dvorište (površine 274 m2), koji se sastoji od prostorije za ostavljanje manjih motornih vozila oznake P1, u podrumu, površine 47,74 m2, u elaboratu etažiranja označeno u tlocrtu podruma smeđom bojom u vlasništvu CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

16. Nakon što je doneseno rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-zk- 6/2025-2 od 5. veljače 2025. kojim je potvrđeno rješenje Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj Z-48218/2024-20 od 5. prosinca 2024., tužitelji su povukli tužbu u djelu u kojem su tražili uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Budući da je spomenutim odlukama već uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje, tužitelji sada traže utvrđenje da je ranijim upisom povrijeđeno njihovo pravo vlasništva u odnosu na spornu terasu, odnosno utvrđenje da predmetna terasa predstavlja zajednički dio nekretnine u vlasništvu svih suvlasnika.

17. S obzirom na to da je rješenje broj Z-52518/2018 od 9. listopada 2018. preinačeno na način da je prijedlog za uknjižbu posebnog dijela nekretnine u vlasništvu tuženika odbijen i da je naložena (i provedena) uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, ranija odluka više ne egzistira, isto kao ni upis koji je postojao u trenutku podnošenja tužbe. Dakle, više ne postoji pravni interes tužitelja za utvrđenje da je rješenjem broj Z-52518/2018 od 9. listopada 2018. povrijeđeno njihovo pravo vlasništva.

18. Budući da sporna terasa više nije upisana kao posebni dio nekretnine, odnosno dio stana u vlasništvu tuženika, niti bilo kojeg drugog posebnog dijela nekretnine, predmetna terasa je prema sadašnjem zemljišnoknjižnom stanju zajednički dio nekretnine u vlasništvu svih njezinih suvlasnika. Slijedom svega prethodno navedenog, odlučeno je kao u izreci.

19. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 151. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1 u vezi s Tbr. 40), trošak sastava podnesaka od 2. veljače 2023., 12. veljače 2025. i 3. travnja 2025. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 13. studenog 2019., 5. ožujka 2020., 5. svibnja 2021., 28. rujna 2022. (uviđaj), 4. rujna 2025. i 12. prosinca 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 9/7 u vezi s Tbr. 7/1), u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih parničnih radnji što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 2.500,00 EUR. Tužiteljima je priznat trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 547,71 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 EUR.

U Zagrebu 26. siječnja 2026.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljima po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćnici