Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3278/2024-22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. siječnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 2. stavak 1. i članku 4. stavak 3. Ugovora o kreditu broj 3214222128/08, kreditna partija: 7104299547 koji su tužitelj KP, kao korisnik kredita, i tuženik Zagrebačka banka d.d., kao kreditor, zaključili dana 28. kolovoza 2008., u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s važećim Odlukama tuženika ili drugim aktima tuženika, te su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa koje je donio tuženik.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 560,56 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 8,57 EUR od 16. kolovoza 2009. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. rujna 2009. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. listopada 2009. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. studenoga 2009. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. prosinca 2009. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. siječnja 2010. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. veljače 2010. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. ožujka 2010. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. travnja 2010. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. svibnja 2010. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. lipnja 2010. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. srpnja 2010. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. kolovoza 2010. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. rujna 2010. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. listopada 2010. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. studenoga 2010. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. prosinca 2010. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. siječnja 2011. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. veljače 2011. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. ožujka 2011. do isplate,

- 8,57 EUR od 20. travnja 2011. do isplate,

- 8,57 EUR od 13. svibnja 2011. do isplate,

- 8,57 EUR od 3. rujna 2011. do isplate,

- 8,57 EUR od 7. listopada 2011. do isplate,

- 8,57 EUR od 30. listopada 2011. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. studenoga 2011. do isplate,

- 8,57 EUR od 16. prosinca 2011. do isplate,

- 8,57 EUR od 8. ožujka 2012. do isplate,

- 8,96 EUR od 22. siječnja 2013. do isplate,

- 8,96 EUR od 16. veljače 2013. do isplate,

- 8,96 EUR od 16. ožujka 2013. do isplate,

- 8,96 EUR od 16. travnja 2013. do isplate,

- 8,96 EUR od 16. svibnja 2013. do isplate,

- 8, 96 EUR od 16. lipnja 2013. do isplate,

- 8,96 EUR od 10. rujna 2013. do isplate,

- 8,77 EUR od 10. rujna 2013. do isplate,

- 8,77 EUR od 13. rujna 2013. do isplate,

- 8,77 EUR od 16. listopada 2013. do isplate,

- 8,77 EUR od 16. studenoga 2013. do isplate,

- 8,77 EUR od 16. prosinca 2013. do isplate,

- 8,77 EUR od 15. veljače 2014. do isplate,

- 7,17 EUR od 15. veljače 2014. do isplate,

- 4,73 EUR od 16. travnja 2014. do isplate,

- 4,73 EUR od 16. svibnja 2014. do isplate,

- 4,73 EUR od 16. lipnja 2014. do isplate,

- 4,73 EUR od 16. srpnja 2014. do isplate,

- 3,57 EUR od 16. kolovoza 2014. do isplate,

- 3,57 EUR od 16. rujna 2014. do isplate,

- 3,57 EUR od 16. listopada 2014. do isplate,

- 3,57 EUR od 18. studenoga 2014. do isplate,

- 3,57 EUR od 2. prosinca 2014. do isplate,

- 122,28 EUR od 19. prosinca 2014. do isplate,

- 0,03 EUR od 19. prosinca 2014. do isplate, sve po kamatnoj stopi, za razdoblje do 31. srpnja 2015., određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu br. 3214222128/08, kreditna partija: 7104299547 koji su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik kao kreditor zaključili dana 28. kolovoza 2008., a koja glasi: "Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge Kreditora.".

IV Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 199,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2008. pa do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 181,04 EUR.

VI Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.528,48 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 28. kolovoza 2008. sklopio Ugovor o kreditu broj 3214222128/08, temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 200.000,00 kn, koji se tužitelj obvezao vratiti u vrijeme i način utvrđen Ugovorom te je čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, a koja je na dan sklapanja iznosila 9,55% godišnje. Ugovoreno je i da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 3.273,93 kn, a čl. 2. Ugovora je ugovoreno i da se korisnik kredita obvezuje uplatiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge kreditora. 29. kolovoza 2008. tuženik je tužitelju, prilikom isplate kredita, ustegnuo iznos od 1.500,00 kn po osnovi naknade za obradu kredita. U tužbi se, nadalje, navodi da je tuženik samoinicijativno mijenjao redovnu kamatnu stopu tako da je početna vrijedila do 1. srpnja 2009., od 1. srpnja 2009. do 1. srpnja 2013. ista je iznosila 10,25%, od 1. srpnja 2013. do 1. siječnja 2014. je iznosila 10,22%, od 1. siječnja 2014. do 1. srpnja 2014. kamatna stopa je iznosila 9,93%, a od 1. srpnja 2014. je iznosila 9,71%. Tužitelj navodi da je predmetni ugovor sklopio kao potrošač te da su sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o obvezi plaćanja naknada sukladno odluci tuženika ništetne, budući da se radi o tipskom ugovoru o odredbama kojeg se nije pregovaralo. Nadalje, prije i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik, kao trgovac, nije tužitelja, kao potrošača, u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, iz čega proizlazi da je tuženik postupio protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Naime, tuženik mu nije dao potrebnu informaciju na temelju koje bi mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja promjenjive kamatne stope i sve rizike koje takva ugovorna odredba nosi, a temeljem takve odredbe isti je jednostrano mijenjao kamatnu stopu po svom nahođenju, bez da je tužitelj u tomu sudjelovao. U odnosu na naknadu za obradu kredita, tužitelj je istaknuo kako u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada i zašto se naplaćuje u određenom iznosu te se ni o toj odredbi nije posebno pregovaralo, a niti je tužitelj mogao utjecati na njen sadržaj. Slijedom navedenog predložio je da sud utvrdi ništetnu odredbe predmetnog ugovora o kreditu sadržane u čl. 2. i čl. 4. st. 3. ugovora u dijelu u kojima je određena promjenjivost kamatne stope u skladu s važećim odlukama ili drugim aktima tuženika, te da utvrdi da su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, kao i da naloži tuženiku da mu po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 741,61 EUR, jer smatra da je u tom dijelu preplatio svoju obvezu, i to sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja pojedinog preplaćenog iznosa do isplate. Zatražio je i da sud utvrdi ništetnom odredbu sadržanom u čl. 2. predmetnog Ugovora kojom se korisnik kredita obvezao platiti naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge kreditora te je zatražio da mu tuženik vrati iznos od 199,08 EUR naplaćen po osnovi naknade za obradu kredita i to sa zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2008. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao da su stranke sklopile Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 3214222128/08 dana 28. kolovoza 2008., kao i da je istim tužitelju stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 200.000,00 kn, međutim, osporio je u cijelosti osnovanost svih tužbenih zahtjeva, kao i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u dijelu zatražene isplate po osnovi preplate zbog odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok je učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva u dijelu zatraženog povrata naplaćene naknade, te je učinio nespornim i datum naplate kao u tužbi. Istaknuo je i da tužitelj nije dokazao da je potrošač te da se sredstvima od kredita koristio isključivo u potrošačke svrhe. Istaknuo je i kako su sve promjene kamatne stope izvršene sukladno tada važećim propisima, prema kojima je tuženik bio u obvezi prethodno izvijestiti tužitelja o promijeni kamatne stope i to najmanje 15 dana prije nego se ista počinje primjenjivati, a što je tuženik i učinio. Smatra da navedena odredba nije nepoštena, te da je deklaratorna zaštita koju traži tužitelj usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa jer se zapravo traži izmjena promjenjive kamatne stope u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, iako su stranke htjele ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu. Istaknuo je i prigovor zastare navodeći i kako u konkretnom slučaju nije došlo do prekida zastare vođenjem spora radi zaštite kolektivnih interesa potrošača - korisnika kredita, koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, jer se isti odnosi na ugovore sa valutnom klauzulom u CHF. Glede odredbe o naknadi za obradu kredita, tuženik osporava da bi se radilo o nepoštenoj i ništetnoj odredbi jer je ista jasna, razumljiva i lako uočljiva, pa nije dopušteno ocjenjivati njenu nepoštenost te je ustvrdio i da je tužitelja u cijelosti informirao o njegovoj obvezi na plaćanje naknade, tako da je tužitelj mogao shvatiti ekonomske posljedice takve odredbe, a stavio mu je na raspolaganje i Odluku o tarifi za usluge kreditora u kojoj je bilo propisano da naknada za obradu kredita iznosi 2% od iznosa traženog kredita. Dodao je i da je iz Upute službenicima za odobravanje kredita građanima razvidno da se ta naknada mogla platiti iz sredstava kredita ili iz vlastitih sredstava, što znači da su službenici tuženika sigurno komunicirali s tužiteljem kako bi se utvrdio model plaćanja naknade. Tuženik je naveo i da je ta naknada pokrivala operativne troškove, zatim materijalne troškove, troškove trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluge i povezane regulatorne troškove. Tvrdi da niti navedena odredba nije značajnije utjecala na ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Osporio je i tijek zateznih kamata jer tvrdi da je bio pošten stjecatelj pa da zatezne kamate ne mogu teći od dana stjecanja, već eventualno od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 28. kolovoza 2008. (dalje: Ugovor), potvrdu javnog bilježnika, dopis od 9. svibnja 2024. pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7104299547, promete po kreditu/specifikaciju uplate, efektivnu kamatnu stopu/realna godišnja kamatna stopa, letak - proizvodi za domaće i strane fizičke osobe, letak - obvezne radnje pri odobravanju kredita, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o., te je saslušan tužitelj.

4. Tužitelj je podneskom od 22. prosinca 2025. uskladio tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te je zatražio isplatu iznosa od 560,56 EUR, čime je snizio tužbeni zahtjev, pa kako sniženje tužbenog zahtjeva ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe, kojem povlačenju se tuženik u roku od 15 dana od primitka navedenog podneska usprotivio, sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), valjalo je odlučiti o prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu.

5. Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan kao pod točkom I-IV izreke.

6. Među strankama nije sporno, a isto i proizlazi iz sadržaja Ugovora, tj. da su isti sklopili tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 28. kolovoza 2008. te da je temeljem istog Ugovora tužitelju stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 200.000,00 kn, s promjenjivom kamatnom stopom u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i Sporazuma o suradnji u povoljnijem kreditiranju zaposlenika društva OT-Optima telekom d.d. Zagreb, koja kamatna stopa je na dan sklapanja tog Ugovora iznosila 9,55%, kako to proizlazi iz sadržaja Ugovora i to čl. 2. st. 1., a proizlazi i da je čl. 4. st. 3. istog ugovoreno i da korisnik kredita pristaje, za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Iz Ugovora proizlazi i da je istim ugovorena obveza tužitelja na plaćanje svih naknada i troškova sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge kreditora, koja odredba je sadržana u čl. 2. Ugovora, što isto tako nije sporno između stranaka. Dakle, nije sporno da je predmetnim Ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika, kao i obveza za korisnika kredita plaćanja svih naknada i troškova koje su propisane tuženikovom jednostranom odlukom.

7. Iz sadržaja Ugovora proizlazi i da se radi o nenamjenskom kreditu, a s obzirom da je tužitelj iskazao, koji iskaz je sud prihvatio u cijelosti kao logičan i uvjerljiv, da je kredit podigao radi adaptacije stana u kojem živi s obitelji, proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07).

8. S obzirom da se radi o kunskom kreditu, a ne o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, te da odredba o obvezi plaćanja naknada banci nije bila predmetom postupka povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača - korisnika kredita, koji postupak je, sukladno čl. 502.a ZPP, vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, utvrđenja suda iz tog postupka nisu primjenjiva u ovom postupku, već je sud ocjenom izvedenih dokaza zajedno u svojoj ukupnosti i svakog dokaza zasebno, utvrđivao radi li se o ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se tuženiku obratio radi kredita jer je to tada bila njegova matična banka, a kada je došao potpisati ugovor, on je bio već pripremljen. Bio je svjestan da je u ugovoru ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ali mu je rečeno da će se to vrlo malo mijenjati, odnosno da može biti razlika 10-20 kn u visini rate, iako je kasnije došlo do većeg porasta rate. Iskazao je i da mu nije objašnjeno na koji način i vezano uz koje parametre će se mijenjati ta kamatna stopa. Isto tako je pitao i za odredbu koja se odnosi na naknade, te mu je rečeno da je to naknada za obradu kredita i da se taj trošak odbija od samog iznosa kredita, te se ne može drugačije platiti, a pritom mu nije objašnjeno koji su to troškovi na koje se odnosi ta naknada, već mu je djelatnica tuženika rekla samo da će ista iznositi oko 1.500,00 kn. Iz razgovora s njom je shvatio da nema načina da se promijeni ta odredba, te nije bilo mogućnosti da se o bilo kojoj odredbi u ugovoru pregovara, već je bilo po principu "uzmi ili ostavi".

10. Dakle, u postupku utvrđeno da je predmetni Ugovor sklopljen na standardiziranom, unaprijed pripremljenom obrascu, te da tužitelj nije informiran o načinu promjene kamatne stope, odnosno na koji način i vezano uz koje parametre će se ista mijenjati. Utvrđeno je i da mu nije objašnjeno zašto mora platiti naknadu za obradu kredita i na koje troškove se ista odnosi, već je tek upoznat s njenom okvirnom visinom, a da mu nije objašnjeno niti zašto se baš u toj visini naplaćuje. Utvrđeno je i da prilikom sklapanja Ugovora nije bilo pregovaranja o pojedinačnim odredbama ugovora, odnosno da tužitelj nije mogao utjecati na odredbu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi niti na odredbu o naknadi za obradu kredita, odnosno na odredbu kojom preuzima obvezu plaćanja svih naknada i troškova sukladno jednostranoj odluci tuženika.

11. Neosnovano je tuženik prigovorio zastari u dijelu zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, sukladno 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

12. Glede pak osnovanosti ovog dijela zahtjeva, za istaknuti je da je odredbom čl. 96. st. 1. ZZP/07, koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno st. 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, s tim da trgovac može dokazati da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo (st. 4.), što znači da je teret dokaza ove okolnosti na trgovcu. Sukladno čl. 97. ZZP/07, uz ispunjenje navedenih pretpostavki, mogle bi se smatrati nepoštenima, primjerice, i odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, a sukladno čl. 98. ZZP/07, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, pri čemu, sukladno čl. 99. ZZP/07, nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Nadalje, sukladno čl. 102. ZZP/07, nepoštena ugovorna odredba je ništetna, s tim da ništetnost ugovorne odredbe ne povlači ništetnost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

13. Sporna ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika jest odredba o cijeni, a s obzirom da ista nije jasna i lako razumljiva, dopušteno je raspravljati o njenoj poštenosti. Naime, ta odredba nije bila određena niti odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO te je sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužitelju jer nije znao na koji način i vezano uz koje parametre će se kamatna stopa mijenjati, pa je u tom kontekstu neodlučno što je tuženik obavještavao tužitelja o promjeni kamatne stope. Banke su visokospecijalizirane novčarske ustanove, kojima je predmet poslovanja plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, pa su dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom korisniku kredita i pomoći mu, u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti, da se koristi njihovim uslugama, ali ne na korisnikovu štetu, te je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog korisnika kredita nadmoćno pa sud smatra da su upravo zato banke bile dužne svakog korisnika kredita ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju, a nema dokaza da je tuženik to učinio.

14. Iz navedenog proizlazi da je neodređena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, suprotna načelu savjesnosti i poštenja jer je od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika. Naime, ta odredba je takva da mu nije omogućavala ni približnu procjenu kako će se ta kamatna stopa kretati, pa takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Za dodati je i da nepostojanje propisa u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva tj. načela savjesnosti i poštenja u konkretnom slučaju. Vodeći računa o načelu savjesnosti i poštenja, bez obzira što u vrijeme zaključenja Ugovora nije bilo propisano da ugovor o kreditu u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati elemente za koji se veže promjena te način promjene kamatne stope, banka je, kao savjesni gospodarstvenik, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način te primjene, iz čega slijedi da bi se radilo o ništetnim ugovornim odredbama te da su nezakonite odluke tuženika kojima je mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu.

15. Glede odredbe o obvezi korisnika platiti naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge tuženika, za istaknuti je da ta ugovorna odredba ne predstavlja odredbu o predmetu ugovora i cijeni, pa se na nju ne odnosi odredba čl. 99. ZZP/07. Nadalje, iako je navedena odredba naizgled jasna i razumljiva, u smislu obveze tužitelja na plaćanje naknada i troškova koje propiše tuženik, ta odredba nije jasno određena u dijelu vrste naknada i troškova koje je on u obvezi platiti i na koje troškove i naknade se ona odnosi, niti je to tužitelju objašnjeno prilikom dogovaranja, odnosno sklapanja Ugovora, pa se, po ocjeni suda, radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Ovo stoga što se, kao i u slučaju odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kojom je tužitelju nametnuta obveza plaćanja naknade za obradu kredita u relativno visokom iznosu od 199,08 EUR, te je istom prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača. Pritom je za istaknuti i da je nelogično da bi ti troškovi odgovarali izvršenoj usluzi, prvenstveno s obzirom da je ista naplaćena u postotku od iznosa kredita, pa je nejasno kako bi upravo taj postotak (2%), odnosno nesporno naplaćeni iznos od 199,08 EUR, mogao korespondirati s visinom eventualnih troškova, a naplata istih je neosnovana i imajući u vidu, osim toga, da se može raditi jedino o redovnim troškovima poslovanja banke koji se istom naplaćuju, kao što su plaće djelatnika, režijski troškovi, porezi i sl., za koje svakako nije dokazao ni da korespondiraju s iznosom naknade koja je naplaćena tužitelju. Pritom je za dodati i da je cijena kredita sadržana u ugovornoj kamati, pa tuženik ne može osnovano još i redovne troškove svog poslovanja prebaciti na korisnika kredita - potrošača. Slijedom navedenog, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je nametnula obvezu tužitelju kao potrošaču plaćanja neobrazloženih troškova i naknada u iznosu koji svakako ne odgovara eventualnim stvarnim troškovima koji su mogli nastati prilikom obrade kredita, koja odredba je, imajući u vidu i visinu naplaćene naknade, kao i način ugovaranja, po ocjeni suda, prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača. Stoga je ista, kao i odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, sukladno čl. 102. ZZP/07, ništetna, s tim da ništetnost tih odredbi ne povlači ništetnost samog ugovora, budući da on može opstati bez njih, slijedom čega je sud prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio ništetnost spornih ugovornih odredbi te odlučio kao pod točkama I i III izreke.

16. Sukladno odredbi 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, iz čega slijedi da se na predmetna potraživanja usmjerena na isplatu primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO. Međutim, iako je od dana plaćanja preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te po osnovi odredbe o obvezi plaćanja naknada i troškova, do dana podnošenja tužbe (24. svibnja 2024.) proteklo više od 5 godina, potraživanje tužitelja nije zastarjelo iz razloga što je on u ovom postupku zatražio da sud te sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, utvrdi ništetnima. Ovo s obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., prema kojem u slučaju restitucijskog zahtjeva, koji je konkretno posrijedi, zastarijevanje počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, iz čega slijedi da zastarijevanje tih tražbina tužitelja, koje su usmjerene na povrat neosnovano naplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i na ime naknade za obradu kredita, ne počinje teći sve do pravomoćnosti ove odluke.

17. Kako je visina preplate po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi sporna, dok visina naplaćene naknade za obradu kredita i datum naplate iste nije, na okolnost sporne visine je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o. Iz nalaza i mišljenja vještaka, koje je sud prihvatio kao nepristrano i obrazloženo te sukladno pravilima struke i zadatku vještačenja, a na isto niti stranke nisu imale primjedbi, proizlazi da ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa (iz nalaza proizlazi da je ista mijenjana isključivo na više), u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu, iznosi 4.224,40 kn, odnosno po fiksnom tečaju EUR (1 EUR = 7,53450 HRK) ista iznosi 560,56 EUR.

18. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva po ovoj osnovi u iznosu od 181,04 EUR. Isto tako je tuženiku naloženo i da tužitelju isplati zatezne kamate, sukladno čl. 1115. st. 1. ZOO, tekuće od dana plaćanja pojedinog preplaćenog iznosa, koji je utvrđen provedenim vještačenjem, do dana isplate. Tuženiku je naloženo i da tužitelju vrati naplaćeni iznos naknade za obradu kredita u iznosu od 199,08 EUR i to sa zateznim kamatama tekućim, kako je to i zatraženo, od dana naplate naknade, odnosno 29. kolovoza 2008., do isplate, sukladno istom čl. ZOO. Ovo s obzirom da predmetna potraživanja predstavljaju stečeno bez osnove, te da pravo na zatezne kamate tekuće od dana naplate naknade pripada tužitelju jer je tuženik bio nepošten, budući da je znao i morao znati da je ništetna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, isto kao i odredba o naknadama, s obzirom da tužitelj nije bio upoznat s načinom i parametrima promjene kamatne stope i s obzirom da je tuženik morao znati da naplaćivanje navedenog iznosa naknade ne opravdavaju troškovi na koje se odnosi, kao i da tužitelj nije bio upoznat s tim na što se naknada odnosi i zašto se baš u toj visini, odnosno postotku od iznosa kredita, naplaćuje te je znao da tužitelj nije bio u mogućnosti pregovaranja o tim ugovornim odredbama.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP, jer kada se uzme u obzir uspjeh u osnovi (tužitelj je uspio 100% sa sva četiri postavljena zahtjeva) te uspjeh u visini (uspio je 100% s tri te 75,59% s četvrtim tužbenim zahtjevom), proizlazi da je njegov uspjeh u prosjeku 96,95%, odnosno da nije uspio s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, u vezi kojeg nisu nastali posebni troškovi. Trošak je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

20. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to: trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. (75 bodova), trošak sastava podnesaka od 5. rujna 2024. i 22. prosinca 2025., oba po Tbr. 8. toč. 1. (2x75 bodova), zatim trošak zastupanja na ročištima od 3. veljače 2025., 2. srpnja 2025. i 13. siječnja 2026. sve po Tbr. 9. toč. 1. (3x75 bodova), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude po Tbr. 9. toč. 3. (37,5 bodova), kao i trošak PDV-a u iznosu od 243,75 EUR, te pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 EUR i pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR, a isto tako i trošak vještačenja u iznosu od 250,00 EUR.

21. Slijedom navedenog, dosuđena mu je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 1.528,48 EUR i to sa zateznim kamatama, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

22. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 26. siječnja 2025.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, a koja se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte