Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5698/2023-25

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikolina Koletić Carić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, koju zastupa punomoćnica Katarina Prelec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 26. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 5. Ugovora o kreditu broj 9012507258, kreditna partija 9012507258 od 16.05.2007. godine koji je solemniziran kod javnog bilježnika Ljubice Jožinec iz Samobora pod brojem OV-17687/2007 sklopljen između Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, ranije Zagreb, Račkoga 6, podružnica Zagreb kao kreditora i tužitelja [adresa], 10432 Bregana, MBG: [jedinstveni matični broj građana] kao korisnika kredita u dijelu u kojem se kamata iz prethodnog stavka preračunava u CHF,a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne lisite Banke važeće na dan plaćanja kamate.

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredba članka 6.2. Ugovora o kreditu broj 9012507258, kreditna partija 9012507258 od 16.05.2007. godine koji je solemniziran kod javnog bilježnika Ljubice Jožinec iz Samobora pod brojem OV-17687/2007 sklopljen između Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, ranije Zagreb, Račkoga 6 podružnica Zagreb kao kreditora i tužitelja [adresa], 10432 Bregana, MBG: [jedinstveni matični broj građana] kao korisnika kredita u dijelu po kojoj se kredit u iznosu od 19.839,50 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora isplaćuje u 60 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju GOTIĆ MARIU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos koji je više uplaćen zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u visini od 2.488,83 EUR sa zateznom kamatom:

- na iznos od 0,30 EUR tekuće od 30.06.2007.godine pa do isplate,

- na iznos od 1,21 EUR tekuće od 01.08.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,35 EUR tekuće od 01.09.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,22 EUR tekuće od 01.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,48 EUR tekuće od 01.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,75 EUR tekuće od 01.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,88 EUR tekuće od 01.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,08 EUR tekuće od 01.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,59 EUR tekuće od 01.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,80 EUR tekuće od 01.07.2028. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,70 EUR tekuće od 04.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,11 EUR tekuće od 03.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,02 EUR tekuće od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,34 EUR tekuće od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,01 EUR tekuće od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,41 EUR tekuće od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,46 EUR tekuće od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,16 EUR tekuće od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,50 EUR tekuće od 05.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,38 EUR tekuće od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,09 EUR tekuće od 02.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,53 EUR tekuće od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,64 EUR tekuće od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,41 EUR tekuće od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,39 EUR tekuće od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,17 EUR tekuće od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,55 EUR tekuće od 03.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,35 EUR tekuće od 02.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,20 EUR tekuće od 02.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,42 EUR tekuće od 03.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,02 EUR tekuće od 09.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,06 EUR tekuće od 11.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 42,40 EUR tekuće od 10.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,15 EUR tekuće od 12.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,01 EUR tekuće od 05.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,49 EUR tekuće od 19.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,23 EUR tekuće od 04.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,96 EUR tekuće od 06.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,80 EUR tekuće od 04.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,77 EUR tekuće od 03.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,38 EUR tekuće od 05.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,32 EUR tekuće od 04.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 84,25 EUR tekuće od 05.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 103,46 EUR tekuće od 02.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,95 EUR tekuće od 04.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,39 EUR tekuće od 05.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 88,63 EUR tekuće od 03.12.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 92,45 EUR tekuće od 05.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 97,47 EUR tekuće od 03.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 94,68 EUR tekuće od 03.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 95,45 EUR tekuće od 05.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR tekuće od 02.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 98,04 EUR tekuće od 02.06.2012. godine pa do isplate

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.077,95 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 26. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu 16.05.2007., kojim je tužena odobrila i stavila na raspolaganje korisniku kredita, ovdje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.839,50 CHF-a obračunato prema srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita. Istim ugovorom tužitelj se obvezao navedeni iznos vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužitelj dalje ukazuje na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17, kojom je utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te naloži tuženiku isplatiti mu iznos 2.468,67 eura sa zateznim kamatama, s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kao i naložiti tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se tužitelj neosnovano poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Tvrdi da je tužitelj dužan dokazati da mu sporne odredbe ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, a ako to uspije dokazati tada mora dokazati i da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Tvrdi da je tužitelju dao sve potrebne informacije. Također tuženik ističe prigovor zastare te navodi da je predmetni ugovor prestao isplatom kredita. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tužitelj je podneskom od 15. prosinca 2025. uskladio kondemnatorni tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka te predložio da sud naloži tuženiku isplatiti mu iznos 2.488,83 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to naznačeno u petitu (listovi 99-101 spisa).

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 12-15 spisa), otplatni plan kredita (listovi 16, 20-21), pregled uplata po kreditu (listovi 33-34), knjigovodstvenu karticu (listovi 22-32), nalaz i mišljenje vještaka Irene Franceković (listovi 35-43) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću (listovi 70-75, 92-93) i saslušanjem tužitelja (listovi 86-87).

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu 16. svibnja 2007., kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 19.839,50 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

7. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.

8. Iz odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu proizlazi da se naplata zateznih kamata veže uz valutu švicarski franak te iz čl. 6.2. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja.

9. Presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom VTS poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a

12. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

13. Na okolnost jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, je li se o istima pojedinačno pregovaralo te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužitelja koji je u bitnome naveo da je uzeo kredit radi kupnje auta za osobne potrebe. Otišao je u PBZ s obzirom da je tamo imao otvoren račun i primao plaću i upravo su ga u banci naveli na sklapanje kredita u CHF jer je to bio najpovoljniji kredit u tom trenutku. Pri tom ga nisu upozoravali na posljedice porasta tečaja CHF. Nije s njima posebno pregovarao o navedenoj ugovornoj odredbi jer je ona bila zadana.. Ugovor je sastavila banka, a on ga je pročitao, ali kada ga se pita je li razumio ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli navodi da to nije njegova domena. Nije bio posebno upozoren na rizike ugovaranja valutne klauzule. Da je u tom trenutku znao da će rata kredita toliko porasti ne bi uzeo kredit u CHF. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu se nije raspitivao o drugim kreditnim proizvodima jer je banka rekla da je ovo najpovoljniji kredit. Nakon što su porasle rate je tražio objašnjenje od banke, čak je pokušao konverziju ali to nije bilo moguće.

13.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao uvjerljiv i logičan. Sud prihvaća iskaz tužitelja posebno u dijelu u kojem navodi da je prihvatio sklapanje navedenog ugovora jer je bila riječ o najpovoljnijoj ponudi, koju je mogao dobiti, a bez posebnog upozorenja vezano uz porast tečaja valute CHF te mu prethodno u banci nisu objašnjavali rizike porasta tečaja CHF.

14. U odnosu na svojstvo potrošača valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren je i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, radi kupovine vozila (čl. 2. Ugovora) tužitelju kao fizičkoj osobi. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit uzeo radi kupnje automobila za osobne svrhe, te da je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu bio zaposlen kod privatnika, nije imao otvoren obrt niti trgovačko društvo. Zbog navedenog ovaj sud utvrđuje da je tužitelj potrošač, slijedom čega je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

15. Prema tome, a prihvaćajući utvrđenja iz pravomoćnih presuda u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, sud je utvrdio ništetnim dio odredaba predmetnog Ugovora o kreditu i to čl. 5. i čl. 6.2. kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

16. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnom tečaju CHF.

17. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika, jer je 4. travnja 2012. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Naime, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je člankom 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba u ovom predmetu podnesena 8. lipnja 2023. (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

18. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnom tečaju CHF.

19. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

19.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu ukoliko se primjeni srednji tečaj kreditora za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da je tužitelju na dan sklapanja Ugovora o kreditu bio poznat srednji tečaj kreditora za valutu CHF na dan isplate kredita pa se ovako utvrđeni tečaj ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka utvrđenima (tako i VSRH Revt 249/14).

19.2. U svom nalazu i mišljenju vještak je izračunao ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 18.751,99 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 2.488,83 EUR. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, iznosi -32,13 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi -4,25 EUR.

19.3. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je imao primjedbe, koje je vještak otklonio očitovanjem od 25. lipnja 2025., nakon čega tužitelj nije više imao primjedbe, dok je tuženik istaknuo da su njegove primjedbe pravne prirode iz kojeg razloga nije potrebno usmeno saslušati vještaka.

19.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.

20. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćeni iznos s osnove razlike u tečaju CHF u iznosu od 2.488,83 eura, prema nalazu i mišljenju vještaka. Dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio tužitelj predstavljaju tzv. "pozitivne razlike". Naime, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita (odluka proširenog vijeća VSRH u Rev 549/23 od 18. prosinca 2023.).

20.1. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate te po čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20.2. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20.3. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem srednjeg tečaja HNB-a za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženik je propustio tužitelja upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

21. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 19. prosinca 2025., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, podneska od 5. rujna 2024., 3. veljače 2025. i 15. prosinca 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 10. rujna 2024., 5. veljače 2025. i 19. prosinca 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), te za ročište 16. svibnja 2025. iznos od 50,00 eura (Tbr. 9.5. Tarife) ukupno 1.450,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 1.812,50 eura. Tužitelju pripada i trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 265,45 eura. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 2.077,95 eura.

21.1. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 11. rujna 2024., jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a prema kojoj sud prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave . Sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18) tužitelj nema pravo na trošak sudskih pristojbi budući da je oslobođen plaćanja.

22. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 2.077,95 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki IV. izreke.

U Zagrebu, 26. siječnja 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte