REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

P-1153/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Aniti Marković, odvjetnici u Bjelovaru, Antuna Mihanovića 2, protiv tuženika Grada Bjelovara OIB:18970641692, Trg Eugena Kvaternika 2, zastupanog po gradonačelniku SN, a dotični po generalnoj punomoćnici RND, dipl.iur., zaposlenici tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 11. prosinca 2025. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, te u odsutnosti zastupnice tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 26. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj RN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnik ½ dijela nekretnina upisanih kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Bjelovaru u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] livada sa 1385 m2, čkbr. [katastarska čestica] oranica sa 11937 m2, čkbr. [katastarska čestica] livada sa 716 m2, čkbr. [katastarska čestica] livada sa 716 m2, čkbr. [katastarska čestica] oranica sa 27834 m2, čkbr. [katastarska čestica] oranica sa 7528 m2, čkbr. [katastarska čestica] oranice sa 4963 m2 i šuma sa 4676 m2, čkbr. [katastarska čestica] voćnjak sa 1708 m2 i čkbr. [katastarska čestica] oranice sa 2417 m2, odnosno ukupne površine navedenog zemljišta od 63880 m2, kao vlasništvo Grada Bjelovara, a tuženik Grad Bjelovar OIB:18970641692, Trg Eugena Kvaternika 2 je dužan trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti, ishodi u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama na svoje ime i u svoju korist, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

II. Nalaže se tuženiku Grad Bjelovar OIB:18970641692, Trg Eugena Kvaternika 2, da tužitelju RN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.079,64 Eura u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao neodređen zahtjev tužitelja u vezi isplate zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika, podnio tužbu podneskom od 01. prosinca 2024. godine, radi utvrđenja prava vlasništva na 1/2 suvlasničkog dijela nekretnina tuženika, upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (čestice broj 1, 46, 46/3, 53/3, 53/B/5, 53/C, 491/1, 491/2, 491/5, 492/1, 493, 494/4, 497, 498/1, 498/A i 499).

2. U tužbi je naveo da je tužitelj izvanknjižni vlasnik te polovice nekretnina koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, upisana kao suvlasništvo tuženika, te da te nekretnine u naravi predstavljaju obiteljsku kuću s dvorištem i vrtom, livadama i oranicama, vinogradima i voćnjacima, što u najvećem dijelu čini gospodarsku cjelinu koju koristi tužitelj.

3. Tužitelj tvrdi da je tuženik upisan u zemljišnoj knjizi, kao suvlasnik tih nekretnina na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-164/2024 od 23. kolovoza 2024. godine, na način da je nekretnina kao ošasna imovina utvrđena vlasništvom tuženika, iako tuženik nije nikada bio u posjedu tih nekretnina. U drugu ruku, tužitelj se nalazi u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu svih tih nekretnina, a do trenutka podnošenja predmetne tužbe tužitelja, niti tuženik, niti bilo koja druga osoba nije tužitelju osporavala pravo na posjed ili izvanknjižno vlasništvo, a niti prednika tužitelja na tim nekretninama. Tužitelj tvrdi da je te nekretnine stekao darovanjem od svoga oca FN, koji je te nekretnine stekao kupoprodajom od HN i VN, tijekom 1979. godine o čemu su postojali pisani kupoprodajni ugovori koji su u međuvremenu zagubljeni.

4. Pozivajući se na čl. 159.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZV), tužitelj predlaže da ga se utvrdi vlasnikom navedenih nekretnina, obzirom da se sa svojim precima, nalazi u samostalnom, zakonitom, istinitom i pooštenom posjedu tih nekretnina, duže vrijeme od potrebnih 10 godina, za stjecanje izvanknjižnog prava vlasništva dosjelošću.

5. Kako je tijekom ove parnice došlo do promjene evidentiranog zemljišnoknjižnog stanja u vezi nekretnina koje su predmet spora, na način da je došlo i do promjene u opisu nekretnina koje su predmet ove parnice, tako da su nekretnine koje su bile upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao posljedica promjene u katastarskoj općini u kojoj se nalaze te nekretnine, koje se sada vode u BZP, tužitelj je podneskom od 27. listopada 2025. godine, preinačio tužbu promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva na način da je uskladio tužbeni zahtjev u pogledu predmetnih nekretnina, sa sadašnjim zemljišnoknjižnim stanjem, a koje nekretnine su sada upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način naveden u Izvatku iz BZP-a sa stanjem na dan 21.10.2025.g., priloženom tom podnesku (list 67).

6. U pisanom odgovoru na tužbu, zastupnica tuženika je osporila tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, tuženik je priznao tvrdnju tužitelja o tome na koji je način tuženik postao suvlasnik predmetnih nekretnina, ali je osporio tvrdnju tužitelja o tome da je tužitelj izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina i da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju obiteljsku kuću s dvorištem i vrtom, livadama i oranicama, vinogradima i voćnjacima, što u najvećem dijelu čini gospodarsku cjelinu koju koristi tužitelj. Također, tuženik je osporio i tvrdnje tužitelja iz točke 3. i 5., historijata tužbe, te je predlođio da se odbije kao neosnovan zahtjev tužitelja, ali i da tužitelj nadoknadi tuženiku, opravdane parnične troškove.

7. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi uvidom u izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Bjelovaru, za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa stanjem na dan 23.12.2024.g. (list 7-8), identifikaciju čestica Područnog ureda za katastar u Bjelovaru od 03.07.2023.g. (list 9-10), izvod iz katastarskog plana sa stanjem na dan 30.06.2023.g. (list 11-12), neslužbenu kopiju prijepisa posjedovnih listova broj 145 i 1663, sa stanjem na dan 27.12.2024.g. (list 13-15), rješenje o nasljeđivanju iza pok. VN, Općinskog suda u Bjelovaru broj O 164/2024 od 23.08.2024.g. (list 16-17), zapisnik sa ročišta održanog dana 18.10.2024.g., pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu u predmetu Pom -115/2024, na kojem je povodom zamolnice Općinskog suda u Bjelovaru u predmetu broj P- 650/2023, saslušana svjedokinja SND (list 18-20), pisani nalaz i mišljenje vještaka Ivana Tomljanovića od 03.08.2025.g., iz ovodudnog predmeta broj P-650/2023, zajedno sa fotografijama iz Geoportala i ostalim prilozima u vidu izvadaka iz zemljišnih knjiga, te prijepisa posjedovnih listova (list 43-56), te uvidom u izvadak iz BZP-a, Općinskog suda u Bjelovaru, za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa stanjem na dan 21.10.2025.g. (list 67-68), odnosno preslicima dvaju zapisnika iz ovosudnog spisa broj P-650/2023, koji se nalaze u posebnoj koverti u koricama ovoga spisa.

8. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka EN (list 38-39), ĐN (list 39-40), te tužitelja (list 40-41) u svojstvu stranke.

9. Izvedeni dokazi su ocijenjeni u smislu čl. 8. ZPP.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

11. Između stranaka nije bilo sporno da je tuženik upisan u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, kao suvlasnik predmetnih nekretnina u ½ dijela, te da je taj suvlasnički dio stekao tijekom ostavinskog postupka iza pokojnog VN iz [adresa], na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru broj O 164/2024 od 23. kolovoza 2024. godine, sukladno čl. 127. Zakona o nasljeđivanju. Nesporno je bilo i da je u preostalih ½ dijela u zemljišnoj knjizi, kao suvlasnica svih predmetnih nekretnina koje se sada upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u BZP, kod Općinskog suda u Bjelovaru, upisana sada pokojna, HN iz [adresa].

12. Između stranaka je bilo sporno da li je tužitelj izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina, te da li se doista radi o nekretninama koje tužitelj koristi i posjeduje, odnosno koje čine obiteljsku kuću s dvorištem i vrtom, livadama i oranicama, vinogradima i voćnjacima, što u najvećem dijelu predstavlja gospodarsku cjelinu koju koristi tužitelj i koje sve nekretnine je za života VN, svojevremeno kupio otac tužitelja FN, od zk.suvlasnika tih nekretnina, VN i HN, oboje iz [adresa]. Sporno je i da li je tužitelj darovanjem od svog oca stekao te predmetne nekretnine.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Tomljanovića datiranog sa 03. kolovozom 2025. godine, a koji dokaz geodetskim vještačenjem, uz uviđaj na licu mjesta je izveden u ovosudnom spisu broj P-650/2023, ali i ovome predmetu priloženih zapisnika sa ročišta održanih u predmetu broj P-650/2023, dana 10. ožujka i 07. srpnja 2025. godine, proizlazi da je tužitelj prije ove parnice, već pokrenuo parnicu u vezi istih nekretnina koje su predmet ove parnice, ali u vezi preostalog suvlasničkog dijela od ½ dijela i to protiv tužene, TN u svojstvu nasljednice pokojne HN iz [adresa].

14. Iz samog navedenog nalaza geodetskog vještaka nije bilo razvidno tko uopće koristi faktički i posjeduje na licu mjesta sve predmetne nekretnine koje je vještak naveo u pisanom nalazu i mišljenju, međutim iz sadržaja zapisnika s uviđaja održanog dana 07. srpnja 2025. godine, na licu mjesta u predmetu broj P-650/2023 (a koji se nalazi u koverti koja prileži ovome spisu) je bilo razvidno da je upravo tužitelj pokazao prilikom tog uviđaja sudskoj komisiji i vještaku lokaciju na kojoj se se nalazile predmetne nekretnine, a sudac koji postupa u tom predmetu je na zapisniku konstatirao da se u naravi radi o kući, dvorištu, vrtu, oranicama, pašnjaku, livadama, šumi, voćnjaku i vinogradu.

15. Saslušana u ovoj parnici svjedokinja EN je navela da je rođena u [adresa] i da je živjela u kući koja se nalazila pored kuće u kojoj sada živi tužitelj u [adresa], sa iste strane ceste, sve do nekih 1992. – 1993. godine, te se sjećala da je tužitelj došao još davne 1979. godine, živjeti u kuću koja se nalazila pored kuće u kojoj je u [adresa] živjela svjedokinja i to sa članovima svoje mnogobrojne obitelji, pri čemu su u tu kuću uz tužitelja, uselili i njegovi roditelji i njegova sestra, ali i njegova braća. Svjedokinja je kazivala i o tome da su tužitelj i članovi njegove obitelji, osim navedene kuće od 1979. godine, koristili i posjedovali u [adresa], veliko imanje koje se sastojalo od poljoprivrednog zemljišta cca 20 rali. Svjedokinja tvrdi da je čula, kao prva susjeda obitelji tužitelja, ali i njegovih prednika – VN i HN, te njenog sina GN, da su R prodali to cijelo imanje – kuću i cjelokupno poljoprivredno zemljište, roditeljima tužitelja. Svjedokinja je također navela da su roditelji tužitelja, ostali živjeti u toj istoj kući u [adresa], kada je svjedokinja prestala živjeti u [adresa], a tamo su ostali zajedno sa tužiteljem , kao najmlađim djetetom i tužitelj je tamo živio sa svojim roditeljima sve do njihove smrti o roditeljima je praktički jedini brinuo (jer su braća tužitelja, odselili nakon što su se oženili), a i sada tužitelj živi u toj istoj kući, nakon smrti roditelja, sa svojom ženom ĐN i sinom S. Svjedokinja je navela da joj je poznato kako je upravo njezin sada pokojni otac, MN, sastavljao pisani kupoprodajni ugovor, kada su R prodavali cjelo imanje roditeljima tužitelja, dakle da je bio o toj kupoprodaji sačinjen pisani kupoprodajni ugovor.

15. Iz iskaza supruge tužitelja, ĐN, proizlazi da se udala za tužitelja 1987. godine i da se nakon udaje preselila u ovu kuću u [adresa] u kojoj je tada živio tužitelj, a gdje i sada živi sa tužiteljem i djecom S i F. Svjedokinja je navela da su u to vrijeme kada se udala i kada je došla živjeti u navedenu kuću k mužu, osim tužitelja, u toj kući živjeli i roditelji tužitelja, a nije bilo niti jednog brata ili sestre tužitelja. Svjedokinja je istakla da joj je poznato da osim navedene kuće njezin muž tamo u [adresa] ima veliku poljoprivrednu površinu koju koristi sa kojom raspolaže zajedno sa svjedokinjom, a tamo ima i livada i vinograda i šume. Ova svjedokinja je još navela kako je zajedno sa svojim mužem, dohranila osobno i sa svojim mužem, njegove roditelje.

16. Tužitelj je saslušan u svojstvu stranke naveo da su njegovi roditelji doista kupili kuću i to cijelo imanje u [adresa], tijekom 1979. godine, od VN HN i njegove maćehe HN (u koje vrijeme se imanje sastojalo od kuće i gospodarskih objekata, te većeg poljoprivrednog zemljišta, koje se nije protezalo samo na 1 lokaciji, već je na jednoj lokaciji bila površina od 14-15 rali iza kuće, na drugoj nekih 4-5 rali livade, što je sada pretvoreno u oranice, a ukupna kupljena površina je bila nekih 19 rali i 900 čhv.), te su te dvije osobe prije tužitelja živjele u toj staroj kući u [adresa] na kbr. 138. Osim te stare kuće u kojoj je tužitelj svojevremeno živio sa svojim roditeljima, braćom i sestrom, pored te kuće se nalazi nova kuća u [adresa], koju je upravo tužitelj napravio i financirao gradnju, time da je tijekom 2017. godine, bila osposobljena za stanovanje, a upravo u toj novoj kući sada živi sa svojom suprugom i djecom. Osim te dvije kuće se tu od gospodarskih objekata nalaze štala za krave i svinje, štala za ovce, štagalj, šupa i kukuruzane. Tužitelj se sjećao da su baš 03. ožujka 1979. godine, došli živjeti u [adresa] u kuću broj 138, te su tada uz oca tužitelja FN, majku ON, još u toj kući živjeli 6-tero braće tužitelja i 1 sestra. Tužitelj je istakao da mu je u međuvremenu sestra umrla, te da su sva njegova braća odselila i žive na drugim adresama, pri čemu su se oni odselili u razdoblju od 1980. godine, pa do 1988. godine. Tužitelj je istakao da mu je otac umro prije 8 godina, te da mu je majka umrla prije 6 godina i istina je da je sa svojom suprugom dohranio svoje roditelje. Tvrdi da je tek nakon očeve smrti shvatio da se ova kuća i cijeli veliki kompleks zemljišta u [adresa], koji dugi niz godina koriste i posjeduju, nije vodio na oca tužitelja, međutim tvrdi da su mu otac i majka rekli, kao jedinom sinu koji je živio sa svojim roditeljima do njihove smrti, da mu ostavljaju svu tu imovinu, a također tvrdi da niti njegova 1 sestra koja sada živi u [adresa] ili bilo koji od braće ne polažu vlasnička prava na predmetnim nekretninama. Tužitelj je potvrdio da je otac svjedokinje EN, sa stavio kupoprodajni ugovor, kada su VN i njegova maćeha UN, prodali roditeljima tužitelja i kuću i cijelo imanje, no taj ugovor više ne postoji jer ga je netko omaškom bacio u vatru. Napomenuo je da niti njega, niti njegove roditelje nitko nikada nije uznemiravao u posjedovanju nekretina, a na dan saslušanja u ovoj parnici tužitelj (koji je inače rođen tijekom 1961. godine) već duže od 40 godina koristi te nekretnine.

17. Iz iskaza saslušane FND, pred zamolbenim Općinskim sudom u Novom Zagrebu (list 18-20 spisa), za potrebe parničnog postupka koji se vodi kod ovoga suda pod brojem P-650/2023, jasno proizlazi da je stara kuća sa popratnim zemljištem, vinogradima itd., bila u [adresa] vlasništvo HN i njezinog posinka VN, te da je tu kuću sa cijelim zemljištem temeljem pisanog kupoprodajnog ugovora, prodala HN i njezin posinak VN, ocu tužitelja, a jedan od svjedoka sklapanja pisanog kupoprodajnog ugovora je bio i GN, bivši muž ove svjedokinje koji je umro 1993. godine. Po informacijama svjedokinje sada je tužitelj u posjedu te kuće i cijelog zemljišta, a navedena HN je inače bila majka, bivšeg muža svjedokinje, navedenog GN.

18. Prema tome, cijeneći okolnost da je prilikom uviđaja održanog u ovosudnom predmetu pod brojem P-650/2023, tužitelj sam pokazao vještaku lokaciju predmetnih nekretnina koje je vještak potom identificirao kao predmetne, te da je u tom postupku postupajući sudac utvrdio prilikom uviđaja da se na predmetnim nekretninama nalazi i kuća s dvorištem, te vrtom, ali i oranice, pašnjaci, livade, šuma, voćnjak i vinograd, a imajući u vidu sadržaje iskaza svih saslušanih osoba u ovoj parnici, ali i iskaz svjedokinje ŠN iz parnice broj P-650/2023 (jer se u ovome predmetu nalazi 1 zapisnik zamolbenog suda, za potrebe navedene parnice broj P- 650/2023, sa ročišta na kojem je saslušana svjedokinja FND, a također je priložen ovome spisu zapisnik sa ročišta održanog dana 10. ožujka 2025. godine u predmetu broj P-650/2023, na kojem su saslušani svjedoci EN, BN i ON, uz tužitelja), sud utvrđuje da je tužitelj u ovoj parnici, prije svega, dokazao da je njegov suposjed na predmetnim nekretninama, započeo još prije više od 40 godina, odnosno još tijekom davne 1979. godine, kada je otac tužitelja sam ili eventualno sa svojom suprugom – majkom tužitelja, kupio sve predmetne nekretnine, dakle kuću u [adresa] i cijelokupno veliko imanje koje je obuhvaćalo veliko poljoprivredno zemljište, livade, šumu, oranice, voćnjak i vinograd.

19. Osim toga, iz u bitnom suglasnih iskaza saslušanih osoba koje je sud prihvatio kao točne, jasno proizlazi da se relativno brzo ili samo nekoliko godina nakon doseljenja u [adresa], braća i sestra tužitelja otišli živjeti na druge lokacije, te da je tužitelj ostao sam živjeti u toj kući sa svojim roditeljima, odnosno da nitko drugi od djece roditelja tužitelja, osim tužitelja i njegove supruge, nije živio više u [adresa]. Iz izvedenih dokaza je također, bilo utvrđeno da u trenutku udaje ĐN (supruga tužitelja), tijekom 1987. godine, za tužitelja i njezinog preseljenja u predmetnu kuću broj 138 u [adresa], gdje je nastavila živjeti sa tužiteljem i njegovim roditeljima, nisu u toj kući živjela neka braća tužitelja ili bilo koja od sestara tužitelja, a tužitelj i njegova žena su praktički dohranili roditelje tužitelja, koji su samo po tvrdnji tužitelja, njemu usmeno rekli da mu ostavljaju cijelo imanje.

20. Ovu tvrdnju tužitelja o nekakvom usmenom darovanju predmetnih nekretnina u vezi koje ne postoji niti jedan materijalni dokaz, ali i u vezi koje nisu kazivali neki drugi saslušani svjedoci, sud ocjenjuje nedokazanom, no u drugu ruku nebitnom za razrješenje predmeta spora.

21. Iz izvedenih dokaza u ovoj parnici, bez svake sumnje, jasno proizlazi da je posjed svih predmetnih nekretnina od strane članova obitelji tužitelja, dakle, njegovih roditelja, više braće i jedne sestre, bio i zakonit i istinit i pošten, a kako se kontinuirani i nesmetani posjed kuće, ali i svih predmetnih nekretnina, tijekom godina posjedovanja, nakon što su te nekretnine prestali koristiti tužiteljeva braća i sestra, nastavio faktički izvršavati samo od strane tužitelja i supruge tužitelja, nakon smrti oba roditelje tužitelja (tijekom 2017. i 2019. godine), nedvojbeno je da se i posjed tužitelja, ne može nikako drugačije tretirati nego li kao kvalificiran (dakle, istinit, zakonit i savjestan).

22. Vodeći računa o činjenici da se pravo vlasništva na nekretninama koje su bile kupljene još za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, formalno moglo steći ne po sklapanju kupoprodajnog ugovora, nego li tek nakon uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na određenim nekretninama, na temelju kupoprodajnog ugovora, ako sklopljeni ugovor uopće ispunjava sve zakonske pretpostavke za takav upis uknjižbe prava vlasništva (bez obzira da li se radilo o primjeni Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ili Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – u daljnjem tekstu: ZV u trenutku kada je bio podnesen zahtjev za upis uknjižne prava vlasništva, nadležnoj gruntovnici), jasno je da ni prednici tužitelja (neovisno o tome, da li se radilo prvo o ocu tužitelja, a potom o majci ili istovremeno o ocu i majci, ukoliko su oboje kupili predmetne nekretnine od HN), nisu stekli knjižno pravo vlasništva na svim predmetnim nekretninama temeljem pravnog posla jer nije nikada bio izvršen na ime bilo kojeg roditelja tužitelja upis uknjižbe prava vlasništva, ali u drugu ruku, po uvjerenju suda je u ovoj opisanoj i utvrđenoj situaciji bilo nedvojbeno da su ti prednici tužitelja, radi se o roditeljima tužitelja, bili izvanknjižni vlasnici predmetnih nekretnina, svakako za svog života (neovisno o tome da li je to prvo bio samo otac tužitelja, ukoliko je dotični sam kupio nekretnine, a njegova supruga je postala izvanknjižni vlasnik, tek nakon smrti oca tužitelja, FN ili su oba roditelja tužitelja, bili izvanknjižni vlasnici svih predmetnih nekretnina u slučaju da su njih dvoje kupili od HN kuću sa imanjem u [adresa]).

23. Tužitelj RN je u trenutku smrti oca i majke, kao njihov pravni sljednik u posjedovanju, odnosno kontinuirani suposjednik svih predmetnih neketnina, ali i kao jedan od zakonskih nasljednika, svojih roditelja, koji je jedini za razliku od ostale braće tužitelja ili jedine žive sestre tužitelja, koja inače živi izvan Republike Hrvatske, bio u kontinuiranom i nesmetanom samostalnom posjedu svih predmetnih nekretnina, koje koristi i dan danas, postao izvanknjižni vlasnik tih nekretnina, a pravo izvanknjižnog vlasništva na tim nekretninama je stekao po ispunjenju zakonskih uvjeta za stjecanje, dakle dosjelošću i nasljeđivanjem svog oca i majke, sukladno čl. 159.st.2. i čl. 160.st.1. i 2. ZV, obzirom da je sukladno Zakonu o nasljeđivanju, baš u trenutku smrti oca tužitelja, ali i u trenutku smrti majke tužitelja, njihovo već ranije stečeno izvanknjižno pravo vlasništva na svim predmetnim nekretninama prešlo na tužitelja (koji tužitelj nije bio u tom trenutku samo zakonski nasljednik svojih roditelja, kao naprimjer neki brat tužitelja, već je bio i suposjednik i sukorisnik svih tih predmetnih nekretnina, ali i pravni sljednik oba svoja roditelja u samostalnom i nesmetanom posjedovanju nakon smrti izvanknjižnih vlasnika ili suvlasnika tih predmetnih nekretnina).

24. Na temelju opisanih okolnosti slučaja, sud je utvrdio u ovoj parnici, da je tuženik postao knjižni suvlasnik predmetnih nekretnina u ½ dijela, temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O 164/2024 od 23. kolovoza 2024. godine, dakle samo na temelju činjenice da tijekom ostavinskog postupka iza pokojnog VN, nije bilo zakonskih nasljednika ostavitelja, ali u ovoj parnici je također utvrđeno i da tuženik nije nikada koristio ili posjedovao bilo koju od predmetnih nekretnina, pa je tužitel j dokazao sve iznesene bitne činjenice iz historijata tužbe, na kojima je utemeljio svoj vlasnički zahtjev u ovom slučaju.

25. Kako je tužitelj postao izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina po ispunjenu zakonskih uvjeta za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama temeljem Zakona, a u ovom slučaju je to bilo u trenutku smrti oca tužitelja i majke tužitelja, te uknjižba tako stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi nema konstitutivni značaj, već ima samo deklaratorni značaj, valjalo je usvajanjem tužbenog zhatjeva tužitelja, samo utvrditi da je tužitelj vlasnik ½ dijela nekretnina koje su upisane kao suvlasništvo Grada Bjelovara u zemljišnoj knjizi, te da je tuženik dužan trpjeti zemljišnoknjižnu provedbu upisa uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na ime tužitelja, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva sa imena tuženika.

26. Vezano za donošenje odluke o parničnom trošku, valja istaći da je ista donesena u smislu čl. 154.st.1. ZV jer se u ovom slučaju u smislu te odredbe valja lo odlučiti o naknadi opravdanih parničnih troškova tužitelju, od strane tuženika.

26. Nebitna je pri tome činjenica da se tuženik usprotivio još u odgovoru na tužbu i snašanju parničnih troškova tužitelju, kao što se protivio i tužbenom zahtjevu, navodeći kako troškovi nisu uzrokovani krivnjom tuženika, obzirom da se radi o sređivanju zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama tužitelja jer je tuženik primjerice mogao priznati tužbeni zahtjev i time bi minimalizirao sve parnične troškove ili se mogao oglušiti na poziv suda za davanje odgovora na tužbu (pa bi se donijela presuda zbog ogluhe), no tuženik je osporavao tužbeni zahtjev, zbog čega je uostalom i došlo do stvaranja većih parničnih troškova u odnosu na one koji su se odnosili samo na sastavljanje tužbe i sudske pristojbe.

27. Opravdani parnični troškovi su tužitelju odmjereni na temelju vrijednosti predmeta spora, sukladno troškovniku odvjetnice tužitelja datiranom sa 11. prosincem 2025. godine, a primjenom važeće Odvjetničke tarife.

28. Za sastav tužbe je tužitelju priznat iznos od 200,00 Eura, za zastupanje tužitelja po punomoćnici, na ročištima održanim dana 08. svibnja, 21. listopada i 11. prosinca 2025. godine, tužitelju je priznat ukupan iznos od 600,00 Eura ili po 200,00 Eura, za svako zastupanje, a na ove ukupno opravdane parnične troškove u ukupnom iznosu od 800,00 Eura, priznat je tužitelju pripadajući porez na dodanu vrijednost od 200,00 Eura.

29. Nadalje, kako je tužitelj već platio u vezi sudske pristojbe na tužbu iznos od 26,55 Eura, koji iznos je tražio da mu se nadoknadi, ali je tražio i u vezi sudske pristojbe na presudu da mu se prizna, kao opravdan parnični trošak iznos od 53,09 Eura, valjalo je i ta dva iznosa u vezi tih zatraženih osnova priznati tužitelju kao opravdane parnične troškove.

30. Shodno tome, tužitelju je dosuđen iznos od 1.079,64 Eura u vez i naknade parničnih troškova, te je tuženik obvezan u roku od 15 dana, podmiriti taj iznos tužitelju bez zatezne kamate.

31. Kako je tužitelj, posredstvom odvjetnice, svojim konačnim zahtjevom istaknutim u podnesku od 27. listopada 2025. godine, propustio konkretizirati od kada to točno predlaže da mu se dosudi zatezna kamata (nebitno je što je u početnom zahtjevu bilo naznačeno od „dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate“, kada ništa takvo određeno u smislu zatezne kamate nije bilo navedeno u konačnom zhatjevu tužitelja), takav zahtjev tužitelja je sud tretirao neodređenim, zbog čega je isti rješenjem u izreci ove odluke, bio odbačen.

U Bjelovaru, 26. siječnja 2026. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 27. siječnja 2026. godine, a putem ovoga suda.