REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1362/2025-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, kojeg zastupa Anđelko Jureško, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jureško i Buntak, Zagreb, Radnički dol 23, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 , kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u odvjetničkom društvu Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 10. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 122,07 EUR sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2021. do isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te naposljetku za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 456,15 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 125,01 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

IV. Odbija se, kao neosnovan, tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 995,00 s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i daljem tijeku postupka u bitnome navodi da se 30. listopada 2020. na 84,100 km autoceste A4 (Zagreb-Goričan), dionici d10 (Sv. Helena- Popovec) oko 13:30 sati dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovala dva motorna vozila na način da je teretno motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] naletjelo na osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), koje se kretalo ispred njega, pri čemu je došlo do izlijetanja vozila i udara u zaštitnu ogradu koja je prilikom naleta oštećena. Motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police]. Radi popravka oštećenja nastalih u štetnom događaju tužitelju su nastali troškovi u ukupnom iznosu od 3.873,13 kn (514,05 EUR) specificirani u troškovniku koji dostavlja u prilogu tužbi. Tužitelj se 15. siječnja 2021. obratio tuženiku podnošenjem odštetnog zahtjeva - Prijava štete broj štete: 98/21/AOO temeljem kojeg mu je tuženik isplatio iznos od 2.953,36 kn (391,98 EUR). Isplatom nespornog iznosa tuženik nije u cijelosti nadoknadio štetu tužitelju te je ostala razlika u iznosu od 919,77 kn (122,07 EUR) koju tužitelj ovom tužbom potražuje. Tužitelj navodi da je aktivno legitimiran u ovoj parnici temeljem Zakona o cestama prema kojem on upravlja autocestama iako su one nesporno u vlasništvu Republike Hrvatske, a koje upravljanje uključuje i financiranje njihovog održavanja. Navodi da je ovdje riječ o naknadi štete zbog radnji koje se ne mogu podvesti pod redovno održavanje jer prometna nesreća ne predstavlja redovni tijek događaja. Ističe i to da je prema odredbi čl. 41.a Pravilnika o održavanju cesta tužitelj dužan održavati opremu autocesta u stanju koje odgovara Standardu redovitog održavanja autocesta koje je sastavni dio navedenog Pravilnika, a kojim je propisano da zaštitne ograde moraju biti netaknute, pravilno postavljene i sposobne pravilno funkcionirati. Stoga bi uništeni dijelovi ograde – da nije bilo štetne radnje o kojoj je riječ u ovom postupku - mogli stajati na njihovom mjestu i sljedećih pedeset godina, neovisno o svojoj starosti, dok god ispunjavaju tražene kriterije sigurnosti. Predlaže u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka u cijelosti osporava osnovu i visinu zahtjeva te ističe nedostatak aktivne legitimacije jer je temeljem Zakona o cestama šteta nastala na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske. Smatra da dio štete nije ni nastao jer se radi o redovnom održavanju koje se financira cestarinama kako je propisano čl. 9. st. 3. Zakona o cestama. Radi se o paušalnoj naknadi koju svi korisnici plaćaju unaprijed i neovisno o stvarnom trošku koji je korisnik prouzročio tako da tužitelj sada traži da se ovaj navodni trošak sanacije ograde dva puta plati, jednom od strane korisnika i drugi put od strane tuženika. Nadalje, tužitelj štetu temelji na svom internom troškovniku kojim je sam utvrdio cijene, kao i navodne posljedice ove prometne nesreće. Na takvim se troškovnicima, koji su privatne isprave čiji se sadržaj i točnost osporava, ne može temeljiti nešto što Zakon o obveznim odnosima priznaje kao stvarnu štetu. Nadalje navodi da su sve stavke troškovnika sporne, kao i sam troškovnik čija se istinitost osporava jer nema ni pečata ni potpisa, a njime tužitelj traži štetu jer je njegov radnik za vrijeme obavljanja svog posla, a u koji djelokrug je i održavanje prometnica, pomeo ručno cestu nakon nesreće. Tuženik ukazuje na to da je iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova jasno kako su oštećenja nastala u vidu brisotina boje te nije bilo razloga da se ograda u cijelosti mijenja u traženoj duljini. Tuženik smatra i neosnovanim zahtjev za plaćanjem dolaska ophodara na mjesto nesreće i toga što je isti za vrijeme obavljanja svog radnog zadatka postavio prometnu signalizaciju i izvršio čišćenje. Istovremeno, ophodar bi, i da nije bilo nesreće, morao u sklopu svog radnog mjesta obilaziti prometnicu. Povrh toga, tuženik smatra neosnovanim i tužiteljevo traženje naknade za „intervenciju ophodara - uklanjane posljedica“ koju naplaćuje 329,07 kn, i ukazuje na to da isti kasnije traži i naknadu za „postavljenje regulacije“ te „ručno čišćenje“. Šteta na stvarima je osim gornjih razloga, sporna i zbog toga što navedena oprema ima vijek trajanja i svoju nabavnu cijenu. Zbog toga tuženik smatra potrebnim utvrditi potrošenost oštećene stvari te je li ista otpisana iz imovine tužitelja i ako je - na koji način je otpisana. Tuženiku je sporno kada su naručeni dijelovi ograde, po kojoj cijeni, jesu li popravljeni, jesu li otpisani u poslovnim knjigama, je li zbog otpisa imovine plaćen manji porez i u kojem iznosu, koliki je vijek trajanja ograde i koliko se elastične ograde reciklira ili proda kao otpad . U tom kontekstu tuženik navodi da bi se prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na način na koji ga je postavio tužitelj istome davala naknada za potpuno nove stvari , a ne naknada za stvarno oštećenu i upotrebljavanu stvar pa bi se uspostavilo stanje bolje od onoga kakvo je bilo prije nesreće. Tuženik spori i traženi tijek kamata jer se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti zbog koje tužitelj nije vršio plaćanje trećim osobama.

3. Pri odlučivanju o tome koje podneske stranaka će uzeti u obzir u ovom postupku, a s tim u vezi i koje predložene dokaze će razmotriti, sud se rukovodio odredbom čl. 461.a. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine , broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP). Ta odredba propisuje da su u sporovima male vrijednosti stranke dužne već u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje navedenih činjenica. Nadalje, u obzir je valjalo uzeti i odredbu čl. 461.a. st. 6. ZPP -a prema kojoj stranke činjenice i dokaze mogu iznositi na pripremnom ročištu samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti ranije u postupku.

4. Temeljem naprijed navedenoga, sud je u obzir uzeo tužbu (list 1. i 2. sp isa) s prilozima i odgovor na tužbu (list 41. – 45. spisa) te tužiteljev podnesak od 26. srpnja 2022. (list 47.- 50. spisa) s prilozima jer tužitelj u istome odgovara na tuženikove prigovore iz odgovora na tužbu, a za koje nije znao prije nego što su izneseni. Nadalje sud je uzeo u obzir tuženikov podnesak od 11. rujna 2023. jer u tom podnesku tuženik daje očitovanje na zahtjev suda. S druge strane, sud nije uzeo u obzir tuženikov podnesak od 23. svibnja 2023. (list 54. – 62. spisa) s prilozima jer je navode iz tog podneska i priložene dokaze tuženik mogao iznijeti odnosno priložiti već u odgovoru na tužbu te tuženikov podnesak od 28. srpnja 2023. (poslan sudu 8. lipnja 2023., list 239. - 241. spisa) s prilozima iz istih razloga. Nadalje, budući da sud nije uzeo u obzir naprijed navedeni tuženikov podnesak, nije uzeo u obzir ni podnesak od 21. kolovoza 2023. s prilozima (poslan sudu 16. kolovoza 2023., list 248. – 250. spisa) kojim tužitelj na njega odgovara jer odgovor u ovom slučaju nije potreban, a uvidom u sadržaj tog podneska sud je utvrdio da je tvrdnje iznesene u njemu tužitelj mogao iznijeti i već ranije u postupku – ili u tužbi ili u podnesku kojim odgovara na odgovor na tužbu. Sud nije uzeo u obzir ni tužiteljev podnesak od 25. kolovoza 2023. (poslan sudu 17. kolovoza 2023., list 275. – 276. spisa) kojim se tužitelj očituje na tuženikov podnesak od 28. srpnja 2023. (poslan sudu 8. lipnja 2023., list 239. - 241. spisa) jer sud nije uzeo u obzir taj tuženikov podnesak od 28. srpnja 2023. Sud nije uzeo u obzir tuženikov podnesak od 6. rujna 2023., (list 277. – 278. spisa) jer isti nije dostavljen pravovremeno odnosno osam dana prije održavanja ročišta 6. rujna 2023. Naposljetku, sud nije uzeo u obzir tužiteljev podnesak od 22. rujna 2023., (list 290. -292. spisa) jer je utvrdio da je navode iznesene u njemu tužitelj mogao i trebao iznijeti ranije u postupku da bi se smatrali pravovremenima. Sudska praksa u obliku presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -751/22 i P- 752/22, iz tužiteljevog podneska od 12. listopada 2023. s prilozima (list 293. – 314. spisa) ne smatra se dokazom te nije od utjecaja na odluku u ovoj stvari. Za presudu P-751/22 sud je utvrdio da je mogla biti dostavljena ranije u postupku, dok presuda P-752/22 nije mogla biti ranije dostavljena jer je donesena tek 11. listopada 2023. Sud je uzeo u obzir i navode stranaka iznesene na ročištima 6. rujna 2023. (list 279. - 281. spisa) i 12. listopada 2023. (list 318. i 319. spisa) uz poštovanje pravila o pravovremenom iznošenju činjenica i dokaza u sporovima male vrijednosti. Naposljetku, sud nije uzeo u obzir tuženikov podnesak od 10. prosinca 2025. jer isti nije dostavljen u spis pravovremeno, odnosno barem osam dana prije održavanja ročišta na način da bi se druga strana u postupku mogla očitovati na njega.

5. Presudom ovog suda P-756/2022-18 od 22. studenog 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 919,77 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 15. siječnja 2021. (t. I. izreke) i tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 124,42 EUR/937,44 s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate (t. II. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 66,36 EUR/500 kn s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate (t. III. izreke) i odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu 928,64 EUR/6.996,84 s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

6. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv navedene prvostupanjske presude, rješenjem poslovni broj Pž-349/2024-2 od 13. svibnja 2025. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

7. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u naprijed navedenom rješenju naveo da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda o tome da tužitelj nema pravo na naknadu troškova otklanjanja posljedica prometne nezgode zato što su te radove obavili njegovi djelatnici. Takvo stajalište nema uporišta u općim pravilima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, a ni u odredbama Pravilnika o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji javnih cesta. To što je tužitelj prema Zakonu o cestama (Narodne novine, broj: 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022 i 114/2022) i pravilnicima donesenim na temelju toga Zakona dužan obavljati poslove redovnog i izvanrednog održavanja javnih cesta radi nesmetanog i sigurnog obavljanja prometa ne znači da nema pravo na naknadu štete ako je potreba za održavanjem ceste nastala kao posljedica štetnog događaja za kojega je odgovoran tuženikov osiguranik, dakle one štete koja je uzrokovana protupravnom radnjom tuženikovog osiguranika. Prema pravilima obveznog prava oštećenik ima pravo i sam popraviti svoju oštećenu stvar, odnosno sanirati štetu svojim sredstvima i ulaganjem svoga rada (u ovom slučaju rada svojih zaposlenika), a takvo mu postupanje ne oduzima pravo da od štetnika zahtijeva naknadu štete u visini vrijednosti uloženog svoga rada u otklanjanju štete. Tako je člankom 1090. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/22; dalje: ZOO) propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, dakle u ono stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastupila (članak 1085. stavak 1. ZOO-a), pa sve ono što je tužitelj napravio i bio dužan napraviti radi uspostavljanja onoga stanja kakvo je bilo prije štetne radnje predstavlja štetu koju je pretrpio i koju je tuženik kao osiguranik štetnika dužan nadoknaditi. Zbog pogrešnog stajališta da tuženik [očita pogreška u pisanju, pravilno: tužitelj] nema pravo na naknadu onih troškova u kojima je „karakteristična osobina ljudski rad“, prvostupanjska presuda uopće nema razloga o bitnim činjenicama jesu li troškovi čiju naknadu tužitelj traži uzrokovani štetnim događajem i jesu li bili potrebni za otklanjanje štete. To predstavlja takav nedostatak zbog kojega se presuda ne može ispitati, pa je njenim donošenjem učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju sadržajem svoje žalbe ukazuje žalitelj.

8. Uputa koja je ovom sudu dana jest da će u ponovljenom postupku otkloniti nedostatke na koje je drugostupanjski sud ukazano navedenim rješenjem tako da će dati razloge o bitnim činjenicama potrebnim za pravilnu odluku suda u ovoj pravnoj stvari pa na utvrđene činjenice pravilno primijeniti odredbe materijalnog prava o pravu oštećenika na naknadu štete neovisno o tome je li tužitelj sam otklonio posljedice štetnog događaja i donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku. U toj odluci će se ponovo odlučiti i o troškovima postupka uključujući i troškove žalbenog postupka.

9. Slijedom navedenog, ovaj sud je u ponovljenom postupku uzeo u obzir okolnosti koje je naveo Visoki trgovački sud Republike Hrvatske i obrazlaže kao u nastavku.

10. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb KLASA: 211-04/20-P/27254 o provedenim izvidima (list 4. i 5. spisa) s fotografijama (list 6. - 15. spisa), zapisnik o prometnoj nesreći br. 1325 od 30. listopada 2020. (list 16. i 17 . spisa) uz fotografije mjesta prometne nesreće (list 18. - 20. spisa), dnevnik rada HAC- a od 30. listopada 2020. (list 21. spisa), ophodarski dnevnik HAC-a od 30. listopada 2020. (list 22. spisa), putni radni list broj 3080/2020 od 30. listopada 2020. (list 23. i 24. spisa), troškovnik zapisničkog broja 1325/2020 (list 25. i 26. spisa), dopis i HAC– ov troškovnik radova za otklanjanje posljedica prometne nezgode (list 27. - 37. spisa), prijavu štete Ur. broj: 4211-300-402/2021 (list 37. spisa) i sporazum o izvansudskoj nagodbi od 22. veljače 2021. (list 51. spisa) i uvid u izvještaj o poslovanju tužitelja za 2019. i 2020. za koji je tuženik u dogovoru na tužbu dostavio poveznice kojima se može pristupiti sadržaju tih izvještaja na internetu (list 42. spisa).

11. Sud je odbio kao nesvrsishodan i neekonomičan tužiteljev dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka HŽ. Valja napomenuti i to da je tužitelj u tužbi predložio dokaz saslušanjem navedenog svjedoka a uz podnesak od 26. srpnja 2022. u spis je dostavio pisani iskaz navedenog svjedoka s potpisom davatelja iskaza ovjerenim kod javnog bilježnika (list 52. i 53. spisa). Tuženik je osporio taj iskaz u podnesku od 11. rujna 2023. (list 289. spisa). Sud je u tom slučaju, da je odlučio provesti navedeni dokaz, morao saslušati svjedoka usmeno na ročištu u skladu s odredbom čl. 492.c st. 1. ZPP-a, a što nije učinio jer taj dokaz, kako je naprijed navedeno, u kontekstu cjelokupnog stanja spisa predmeta ne smatra svrsishodnim niti ekonomičnim. Nadalje, sud je odbio izvođenje dokaza prometno- tehničkim vještačenjem uz uviđaj na licu mjesta jer iz navoda stranaka proizlazi da dinamika nastanka štetnog događaja nije sporna. Također je odbijen tužiteljev dokazni prijedlog za provođenje prometno-strojarsko-građevinskog vještačenja na okolnost nastale štete uz uviđaj na licu mjesta jer bi troškovi izvođenja tog dokaza bili nerazmjerno visoki u odnosu na tužbeni zahtjev. Odbijen je, kao nesvrsishodan, i tuženikov dokazni prijedlog da se od tužitelja pribave podaci o tome kada i po kojoj cijeni je uništena ograda kupljena i je li otpisana u poslovnim knjigama . Sud nije izveo dokaze predložene u podnescima koji su ocijenjeni kao nepravovremeni u ovom postupku jer su posljedično i sami dokazni prijedlozi postavljeni nepravovremeno. Sud nije izvršio spajanje ovog predmeta s ovosudnim predmetima koje tužitelj navodi u svojem podnesku od 11. rujna 2023. jer nije riječ o istoj činjeničnoj osnovi i u tim predmetima je već donesena odluka.

12. Vezano za ovu pravnu stvar, treba istaknuti da je svaka stranka u ovom sporu koji je, među ostalim, spor male vrijednosti u smislu čl. 502. ZPP -a, dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. u vezi čl. 461.a ZPP -a) te da navedene odredbe određuju teret dokazivanja odlučnih činjenica. Valja ukazati i na načelo ekonomičnosti prema kojem sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a). U svjetlu naprijed navedenih odredbi treba razumjeti i odredbu čl. 464.a ZPP-a, a kojom je propisano da u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka.

13. Stoga je sud, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 122,07 EUR, u ovom postupku po slobodnoj ocijeni zaključio o postojanju odlučnih činjenica sukladno čl. 464.a ZPP-a iz 2022. te je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim .

14. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja te to da je tuženik platio tužitelju iznos od 2.953,36 kn temeljem tužiteljevog odštetnog zahtjeva i troškovnika koji je istovjetan troškovniku koji je dostavljen u prilogu tužbi.

15. Između stranaka je sporna tužiteljeva aktivna legitimacija te osnovanost i visina tražbine.

16. Kao prvo, u vezi s tužiteljevom aktivnom legitimacijom, valja navesti da sukladno odredbi čl. 81. Zakona o cestama Hrvatske (Narodne novine , broj: 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023, 156/2025, dalje: ZCH) Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama tog zakona. Stoga sud, uzimajući u obzir sadržaj tužbenog zahtjeva i navodno nastalu štetu povodom prometne nesreće, tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije smatra neosnovanim pa tužitelja smatra aktivno legitimiranim zahtijevati naknadu štete nastale u predmetnom štetnom događaju.

17. Kao drugo, da bi se moglo ispitati osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva valjalo je prije svega razmotriti koje točke troškovnika se može uzeti za osporene . S obzirom da je na tužitelju teret dokaza o postojanju i visini tražbine, upravo je tužitelj trebao precizirati koje točke odnosno točke troškovnika mu tuženik nije platio – što je u biti dokazivanje sadržaja njegove tražbine prema tuženiku, ako je htio ograničiti raspravljanje na te točke. Ovdje valja ukazati na to da je tužitelj u tužbi naveo da mu je tuženik na ime troška prema priloženom troškovniku od ukupno dugovanih 3.873,13 kn isplatio iznos od 2.953,36 kn te da isplatom tog nespornog iznosa tuženik nije u cijelosti nadoknadio štetu tužitelju i da je ostala razlika u iznosu od 919,77 kn koji tužitelj potražuje u ovom postupku (list 2. spisa). Tužitelj uz tužbu dostavlja troškovnik zapisničkog broja 1325/2020 (list 25. i 26. spisa), ali ne navodi koje točke troškovnika je tuženik podmirio odnosno koje je osporio. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi: „[p]rimjera radi, a sve stavke troškovnika od 30.10.2020., su sporne...‟ čime osporava cijeli tužiteljev troškovnik, a samom tekstu osporava, s različitom preciznošću, razne stavke troškovnika. U podnesku od 26. srpnja 2022. tužitelj osporava tuženikove navode iz odgovora na tužbu te tom podnesku prilaže sporazum o izvansudskoj nagodbi od 22. veljače 2021. u kojem se u točki 6. tog sporazuma navodi: „troškovnik umanjen za stavke I-1, II-2 am. 20% i III-1 – PDV.‟ (list 51. spisa). Naposljetku, Tuženik u podnesku od 11. rujna 2023., još jednom ističe da su sporne sve stavke troškovnika te smatra da je izvršenom nespornom isplatom u cijelosti izmirio svoje obveze prema tužitelju (list 288. i 289. spisa).

18. Iz spisa predmeta dakle proizlazi da stranke nisu suglasne koji troškovi iz troškovnika bi bili izvansudski podmireni, ali da su suglasne da je riječ o tražbini koja bi eventualno proizlazila upravo iz troškovnika dostavljenog u spis. Dokument iz kojeg bi se mogao iščitati podatak o tome koje točke troškovnika su podmirene - Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 22. veljače 2021. (list 51. spisa) – nije dostavljen pravovremeno uz tužbu u ovom sporu male vrijednosti. Povrh toga, taj sporazum nije niti potpisan, a tužitelj na okolnost njegova sklapanja i valjanosti nije predložio drugi dokaz poput saslušanja svjedoka. Tuženik je na ročištu 12. listopada 2023. osporio da bi sporazum kojim se uređuje izvansudsko plaćanje troškova sadržaja kakvog je priložen u spis ikada bio sklopljen. Stoga je sud tražbinu ispitao uzimajući u obzir sve točke troškovnika - jer je nesporno da se tražbina odnosi na troškovnik zapisničkog broja 1325/2020 - da bi utvrdio duguje li tuženik tužitelju osim plaćenog iznosa i dodatni iznos do pune cijene iz troškovnika.

19. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da je onaj koji drugome prouzroči štetu dužan mu i naknaditi tu štetu, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a. šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Elementi odgovornosti za štetu su, općenito, štetnik, oštećenik, štetna radnja, uzročna veza, šteta i protupravnost. Protupravnost udarca automobila u zaštitnu ogradu u konkretnom slučaju nije sporna. Nadalje, valja zaključiti da bi u predmetnom događaju oštećenik bile Hrvatske autoceste d.o.o., kao osoba koja održava cestu i sigurnosnu opremu o kojoj je riječ u ovom postupku, a štetnik osoba koja je automobilom prouzročila štetni događaj (ovdje osigurana kod tuženika), dok se odgovornost za isplatu iznosa štete pripisuje vlasniku automobila u skladu s odredbom čl. 1069. ZOO-a, a naknada štete može zahtijevati i od Euroherc osiguranja d.d. kao njegova osiguratelja temeljem police br. [broj police] (list 1. spisa). Štetna radnja bila bi udarac automobila u zaštitnu ogradu kako je opisano u potvrdi Policijske uprave Zagrebačke (list 4. i 5. spisa). U konkretnom slučaju valja utvrditi kojim se radnjama iz troškovnika može uspostaviti uzročnost sa štetnim događajem u ovom predmetu a nakon toga treba utvrditi je li temeljem tih radnji tužitelju nastala šteta koju može potraživati od tuženika.

20. U troškovniku zapisničkog broja 1325/2020. navedeno je osam točaka čije je plaćanje tužitelj zatražio od tuženika, i to: I.1. intervencija ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata, I.2. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2-osiguranje mjesta nesreće, I.3. ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka, debljine 0.01 m3/m2, II.1. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj B-osiguranje mjesta rada, II.2. zamjena plašta dvostrane elastične odbojne ograde, razmak stupova 4m, II.3. popravak dvostrane distantne odbojne ograde R-4 dovođenje u liniju s učvršćenjem, razmak stupova 4m, III.1. obavljanje očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika i III.2. skupljanje, utovar i odvoz otpadnog materijala kamionom 3t na deponij, prosječna udaljenost 10 km.

21. Sud će se prvo osvrnuti na točke troškovnika za koje smatra da je njihova karakteristična osobina ljudski rad: I.1., I.2., I.3., II.1. i II.3., III.I. i III.2. Za točku II.2 sud smatra da je u njezinoj cijeni u znatnoj mjeri uključena cijena materijala – ograde.

22. Pravilnik o održavanju cesta (Narodne novine, broj: 9020/14. i 3/2021., dalje: Pravilnik o održavanju cesta) strukturiran je na način da sadrži četiri glave pri čemu je Glava II. pravilnika naslovljena „Popis poslova redovitog i izvanrednog održavanja" i podijeljena na dva dijela: 1. dio naslovljen „Redovito održavanje" (članci 12. – 41.) i drugi dio naslovljen „Izvanredno održavanje" (članci 42. - 45.). Da bi utvrdio što uključuje poslove redovitog održavanja, analizirajući prvi dio naslovljen „Redovito održavanje" sud osobito uzima u obzir sljedeće odredbe. Članak 13. Pravilnika o održavanju cesta pod redovitom održavanjem cesta podrazumijeva među ostalim redovito održavanje prometnih površina, bankina, pokosa, prometne signalizacije i opreme, cestovnih naprava i uređaja i vegetacije ali i osiguranje preglednosti i čišćenje ceste te interventne radove. Člankom 14. naslovljenim „Nadzor i pregled cesta i objekta" propisana je obveza nadzora ceste redovitom i izvanrednim pregledima i vođenje evidencije o svim prikupljenim podacima, a koja uključuje i zapisnike o obavljenim pregledima uz prikupljene dokaze (skice, slike, izjave i slično). Člankom 26. navedenog pravilnika naslovljenim „Redovito održavanje prometne signalizacije i opreme" propisno je da je upravitelj ceste u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste, obavlja poslove redovitog održavanja ceste na način da istu čisti i nadopunjuje, da zamjenjuje ili popravlja dotrajalu, oštećenu, manjkavu ili nestalu prometnu signalizaciju i opremu nosećih dijelova odnosno konstrukcije, da prometnu signalizaciju i opremu na cesti održava tako da se osigura njena potpuna funkcionalnost i vidljivost, kao i da udovolji svim zahtjevima koji proizlaze iz pozitivnih propisa kojima je regulirana sigurnost cestovnog prometa, kao i prometna signalizacija i oprema na cestama. Člankom 28. pravilnika naslovljenim „Redovito održavanje vegetacije" propisana je obveza održavanja vegetacije na površinama koje čine sastavni dio javne ceste. Člankom 30. navedenog pravilnika naslovljenim „Čišćenje ceste" popisano je da je upravitelj ceste u obvezi osigurati da izvođač redovnog radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša. Nadalje, iz čl. 32. tog pravilnika naslovljenog „Interventni radovi" proizlazi da je upravitelj ceste dužan osigurati da izvođač redovnog održavanja ceste organizira dežurnu službu i radne grupe za izvođenje interventnih radova u slučaju nastanka izvanrednih događaja (čl. 32. st. 1.). U slučaju prirodnih nepogoda, kao što su oluje, poplave, lavine, potres, požar i slično, pri teškim prometnim nesrećama i drugim izvanrednim događajima ili po zahtjevu Ministarstva unutarnjih poslova, upravitelj ceste dužan je osigurati da izvođač radova redovnog održavanja ceste, bez odlaganja ukloni posljedice tih nepogoda (oštećenja ceste, prepreke na cesti i slično), zbog kojih je ometan ili ugrožen promet ili zbog kojih može doći do većih oštećenja javne ceste ili veće materijalne štete (čl. 32. st. 2.), a ako to nije moguće, dužan je odmah označiti opasno mjesto i osigurati promet s propisanom prometnom signalizacijom, poduzeti nužne mjere za osiguranje javne ceste i uspostaviti prohodnost javne ceste, ako je to moguće (čl. 32. st. 3.). Uz „dežurne službe" i „radne grupe za izvođenje interventnih radova" koji se u čl. 32. navode kao subjekti zaduženi za interventne radove, Pravilnik o održavanju cesta poznaje i pojam ophodara iz članka 20. tog pravilnika naslovljenog „Ophodarska služba". Djelatnost ophodarske službe je ophodnja na cesti, i ta služba raspolaže za to potrebnim osobljem i opremom, a njezin posao uključuje i nadziranje svih događanja na cestama i provođenje mjera za zaštitu cesta i prometa. Radni zadaci ophodarske službe detaljnije su uređeni Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (Narodne novine, broj: 75/14. i 7/21., dalje: Pravilnik o ophodnji). Člankom 2. Pravilnika o ophodnji propisano je da se ophodnja javnih cesta obavlja radi, među ostalim, provedbe mjera za zaštitu javnih cesta i prometa na njima, osiguranja iznenadno nastalog izvora opasnosti na javnoj cesti koji se nije mogao predvidjeti i otklanjanja posljedica izvanrednih događaja na javnim cestama dok je člankom 52. tog pravilnika naslovljenim „Radovi, radnje i druge aktivnosti koje obavlja ophodar" propisano da ophodar obavlja među ostalim i uklanjanje rasutog materijala, predmeta i sl. s kolnika i ostalih prometnih površina.

23. Da bi se utvrdila razlika između poslova redovitog održavanja ceste i poslova izvanrednog održavanja ceste valja razmotriti i drugi dio Pravilnika o održavanju cesta naslovljen „Izvanredno održavanje" (članci 42. - 45.). U tom dijelu, u članku 42. određuje se, prije svega, da izvanredno održavanje spada u grupu zahtjevnijih i opsežnijih radova održavanja cesta kojima je temeljni cilj dugotrajnije uređenje i poboljšanja pojedinih dijelova ceste bez izmjene njenih tehničkih elemenata, osiguranja sigurnosti, stabilnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa, a izvodi se u skladu s čl. 43. Pravilnika o održavanju cesta samo na temelju projekta koji se izrađuje za provedbu takvog održavanja, dok je razmjer tih radova vidljiv iz čl. 45. tog pravilnika gdje se kao primjer izvanrednog održavanja cesta navodi obnavljanje i zamjena kolničkog zastora a kao izvanredno održavanje cestovnih objekata zamjena kolnika ili hidroizolacije.

24. Sud je analizom naprijed navedenih odredbi važećih propisa zaključio da u redovito održavanje cesta pripadaju radovi koji uključuju pravilno opremanje prometnice cestovnom opremom, uključujući ograde, stupove i odstojnike, i održavanje te opreme u stanju prikladnom za uporabu, što podrazumijeva i njezin popravak i zamjenu, popravljanje površina uz cestu obraslih vegetacijom, čišćenje prometnica od elemenata koji bi mogli ugroziti sigurno odvijanje prometa te uspostavljanje i održavanje prometne signalizacije potrebne za sigurno odvijanje prometa. Te radove obavljaju ophodari, dežurne službe i radne grupe. Nadalje, radovi redovitog održavanja cesta ne obavljaju se samo pri redovnom tijeku događaja, već i kao interventni radovi (čl. 13. Pravilnika o održavanju cesta: „..Pod redovitim održavanjem cesta podrazumijevaju se osobito sljedeći poslovi [...] interventni radovi") koji se poduzimaju u slučaju izvanrednih događaja poput prometne nesreće (čl. 19. Pravilnika o održavanju cesta: „[...] teže prometne nesreće, požara, eksplozije, klizanja terena te drugih izvanrednih događaja.."). Dakle, suprotno tužiteljevom mišljenju, redovito održavanje ceste obuhvaća i radnje koje su vezane ne samo za redovni tijek događaja na cestama nego i interventne radove u slučaju izvanrednih događaja, koji po svojem sadržaju mogu biti isti radovi, ali je potreba za njihovim obavljanjem nastala zbog različitih uzroka. Sud smatra da u nabrojane radove po svojim svojstvima u bitnome pripadaju svi radovi navedeni u točkama I.1.,

I.2., I.3., II.1., II.3., III.1., i III.2. troškovnika zapisničkog broja 1325/2020. (list 25. spisa).

25. Nadalje, radove iz točaka I.1., I.2., I.3., II.1., II.3., III.1., i III.2., koji u bitnome predstavljaju sanaciju mjesta nakon prometne nesreće, vrše zaposlenici subjekta koji održava cestu, bilo da je riječ o pojedinačnim ophodarima ili radnim grupama osnovanima za te potrebe (čl. 32. Pravilnika o održavanju cesta i čl. 2., čl. 52. i čl. 53. Pravilnika o ophodnji javnih cesta). Pritom osobito valja naglasiti da je člankom 2. stavkom 1. točkom 2. i 4. Pravilnika o ophodnji javnih cesta propisano da se ophodnja javnih cesta obavlja i radi osiguranja izvanredno nastalog izvora opasnosti na javnoj cesti koji se nije mogao predvidjeti, radi provedbe mjera za zaštitu javnih cesta i prometa na njima te radi otklanjanja posljedica izvanrednih događaja na javnim cestama.

26. Uz naprijed navedeno, radovi navedeni u točkama I.1., I.2., I.3., II.1., II.3., III.1., i III.2.. troškovnika uključuju u bitnome ljudski rad pa je njihova cijena ustvari cijena rada osobe ili osoba koji taj posao obavljaju. Visoki trgovački sud je u svojoj drugostupanjskoj odluci izrijekom naveo da je pogrešno stajalište da tužitelj nema pravo na naknadu onih troškova u kojima je „karakteristična osobina ljudski rad“ i da isti ima pravo na potrebni za otklanjanje štete. Drugostupanjski sud je osobito naglasio da prema pravilima obveznog prava oštećenik ima pravo i sam popraviti svoju oštećenu stvar, odnosno sanirati štetu svojim sredstvima i ulaganjem svoga rada (u ovom slučaju rada svojih zaposlenika), a takvo mu postupanje ne oduzima pravo da od štetnika zahtijeva naknadu štete u visini vrijednosti uloženog svoga rada u otklanjanju štete, pozivajući se pritom na odredbu čl. 1090. ZOO-a kojom je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, dakle u ono stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastupila (članak 1085. stavak 1. ZOO-a), pa sve ono što je tužitelj napravio i bio dužan napraviti radi uspostavljanja onoga stanja kakvo je bilo prije štetne radnje, predstavlja štetu koju je pretrpio i koju je tuženik kao osiguranik štetnika dužan nadoknaditi.

27. Sud je proučavanjem sadržaja poslova nabrojenih u točkama I.1., I.2., I.3., II.1., II.3., III.1. i III.2. utvrdio da oni jesu logično vezani za nastanak prometne nesreće i da ih je, s obzirom na njihov sadržaj, tužitelj morao poduzeti da bi osigurao mjesto prometne nesreće (točke I.1. i I.2. te II.1.), počistio to mjesto da ne ometa promet (točke I.1., I.3., i III.2.), da bi cestovnu opremu vratio u stanje u kojem ona pruža sigurnost sudionicima u prometu (točka II.3.) i da bi naposlijetku dokumentirao štetu koja mu je nastala radi ostvarivanja svojeg zahtjeva za njezinu naknadu (točka III.1.). Nadalje, iz tužiteljevog ophodarskog dnevnika na listu 22. spisa proizlazi da je 30. listopada 2020. zabilježena prometna nesreća na autocesti A4 na 84,100 km pa je razumno zaključiti da su radovi iz dnevnika rada za navedeni dan (list 21. spisa), koji opisuju čišćenje ceste i postavljanje signalizacije povezani upravo za navedeni događaj. Stoga sud smatra da su ti radovi uistinu poduzeti u ovom slučaju.

28. Količinu tih radova sud je utvrdio po slobodnoj ocijeni, zaključivši da, s obzirom na oštećeno područje duljine osam metara, nisu navedeni u neprimjerenom iznosu. Tako npr. dolazak i rad ophodara i postavljanje i održavanje privremene regulacije u trajanju od sat vremena nipošto ne djeluje nerazumno za prometnu nesreću koja se dogodila na autocesti.

29. Isto tako, valja ukazati na to da je tužitelj cijenu rada svojih radnika obračunao upravo prema vlastitom cjeniku, a kojim sam određuje koliko će koštati rad njegovih zaposlenika. Valja uzeti da svaka osoba koja se uključuje u promet na autocesti mora znati da njome upravlja tužitelj i koje usluge pruža (jer putovanje autocestom nije ničija obveza već slobodan izbor), pa onda tužitelj ima pravo za rad svojih zaposlenika u slučaju prometne nesreće naplatiti upravo cijenu njihova rada koju sam odredi. Tužitelj je u troškovniku izrazio cijenu po svakom konkretnom radu upravo onako kako je ona naznačena u njegovom cjeniku (točke troškovnika: A.1., A.3., C.7., C.35., E.1., F.1., K.8).

30. Stoga, slijedeći uputu drugostupanjskog suda, sud je utvrdio da su radovi iz točaka troškovnika I.1., I.2., I.3., II.1., II.3., III.1., i III.2. povezani s predmetnom prometnom nesrećom, uistinu izvršeni i to u onoj količini kako su navedeni. Nadalje, iako su ih obavili zaposlenici tužitelja u okviru svojeg radnog vremena i za plaću koju primaju od tužitelja, budući da tužitelj ima pravo na naknadu svake štete koja mu je nastala, pa i one koju je sanirao vlastitim radom, tužitelj ima pravo na naknadu na taj način nastalih troškova popravljanja štete. Stoga je tužiteljev zahtjev tuženiku za plaćanje točaka troškovnika I.1., I.2., I.3., II.1., II.3., III.1. i III.2. osnovan.

31. Stoga preostaje ispitati je li osnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška iz točke II.2. troškovnika koji se odnosi na zamjenu plašta dvostrane elastične odbojne ograde, razmak stupova 4m.

32. Iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb KLASA: 211-04/20-P/27254 o provedenim izvidima proizlazi da je u prometnoj nesreći povodom koje je nastala šteta o kojoj se raspravlja u ovom postupku oštećena dvostruka metalna zaštitna ograda u vidu brisotina boje u dužini od 8,00 metara. Na fotografijama izrađenima povodom policijskog očevida na listu 10.-15. spisa se vidi da se na mjestu na kojem je došlo do prometne nesreće uistinu nalazi dvostruka metalna zaštitna ograda. Na fotografiji na listu 13. spisa se pored postavljenog policijskog štapa vide i ogrebotine na navedenoj ogradi.

33. Nadalje, i iz samog tužiteljevog zapisnika na listu 16. i 17. spisa proizlazi da je izvršena zamjena plašta dvostrane elastične odbojne ograde, razmak stupova 4m, u duljini 8 metara.

34. S obzirom na dinamiku prometne nesreće, u kojoj je teretno motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] naletjelo na osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) koje se kretalo ispred njega, pri čemu je došlo do izlijetanja potonjeg vozila i udara u zaštitnu ogradu, a koja dinamika među strankama nije sporna, sud smatra da je logično zaključiti da je vozilo koje je udarilo u ogradu i ostrugalo odnosno oštetilo njezin plašt. Naime, elastična odbojna ograda kao cestovna oprema koja osigurava sigurnost prometa, služi tome da spriječiti sklizanje motornog vozila s kolnika autoceste, odnosno prihvati i zadrži na kolniku autoceste skrenuta vozila. U tom tijeku stvari logično je da se udarcem i trenjem ošteti upravo njezin plašt koji je u dodiru s vozilom.

35. Stoga sud smatra da je povodom prometne nesreće, kako je opisana u tužbi i policijskoj potvrdi, nastalo upravo oštećenje plašta dvostrane elastične odbojne ograde koja se nalazila uz rub ceste na mjestu prometne nesreće. Dakle, zamjena plašta te ograde je opravdan trošak na strani tužitelja.

36. Vezano za duljinu plašta koji je valjalo zamijeniti, konkretno osam metara, sud prije svega ukazuje da ta duljina proizlazi iz policijskog zapisnika. Sud ne vidi razlog zašto bi djelatnici policije, koji su obučeni za izvide mjesta prometnih nesreća i sa sobom nose mjernu opremu (poput štapa koji se vidi na slikama), namjerno nasumce unosili duljinu od 8 metara oštećenja ograde u zapisnik , da ograda nije oštećena upravo u toj duljini. S druge strane, tužitelj tvrdi da je popravio ogradu upravo u toj duljini, i to po cijeni koja je za to navedena u njegovom troškovniku (točka C7 troškovnika). Naposljetku, navedena duljina nije nerazumna za klizanje automobila po zaštitnoj ogradi na autocesti gdje se vozila kreću brzinom većom od uobičajene u prometu.

37. Uzimajući u obzir da je vrijednost predmeta spora od 122,07 EUR, vrijednost navedene stavke II.2. troškovnika koja se odnosi na zamjenu plašta dvostrane elastične odbojne ograde, razmak stupova 4m, u duljini 8 metara (1.905,92 kn bez PDV-a, odnosno 2.382,40 kn s PDV-om, dakle 252,96 EUR bez PDV-a, odnosno 316,20 EUR s PDV-om), te činjenicu da bi cijena prometnog/strojarskog/građevinskog vještačenja vrlo izgledno premašila i iznos predmeta spora i navedene stavke, sud je po slobodnoj ocjeni, bez izvođenja dokaza vještačenjem zaključio da tužitelj osnovano potražuje trošak iz točke II.2.

38. Budući da, kako je naprijed navedeno, tužitelj u ovom postupku nije naveo koje točke troškovnika zapisničkog broja 1325/2020 je tuženik podmirio izvansudskim plaćanjem, da je tuženik naveo da smatra da je plaćanjem podmirio sva dugovanja po utuženom troškovniku i da je među strankama nesporno da je u ovom postupku riječ upravo o radovima koji su nabrojani u troškovniku zapisničkog broja 1325/2020, sud je uzeo u obzir ukupan iznos troškovnika od 3.873,13 kn bez PDV-a (514,05 EUR), odnosno 4.841,42 kn s obračunatim PDV-om (642,57 EUR s PDV-om).

39. Budući da među strankama nije sporno da je tuženik na ime troška iz troškovnika zapisničkog broja 1325/2020 izvansudski platio iznos od 2.953,36 kn (391,98 EUR), s obzirom na to da je sud utvrdio da tužitelj osnovano može tražiti od tuženika plaćanje svih troškovničkih stavki, proizlazi da tuženik po troškovniku duguje tužitelju još 122,07 EUR ako se uzme u obzir iznos troškovnika bez PDV -a, odnosno 250,59 EUR ako se uzmu u obzir iznos troškovnima s PDV-om. Dakle, tužbeni zahtjev je postavljen u okviru onoga što tužitelj može osnovano zahtijevati od tuženika.

40. Nakon utvrđenih činjenica sud je na temelju odredbe čl. 81. ZCH-a, odredbi čl. 13., čl. 14., čl. 20., čl. 26., čl. 28., čl. 30. i čl. 32. Pravilnika o održavanju cesta, odredbi čl. 2., čl. 52. i čl. 53. Pravilnika o ophodnji javnih cesta te odredbe čl. 1045. st. 1. i čl. 1085. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 2., čl. 7., čl. 10. i čl. 461.a. st. 2. 6. ZPP-a i 464.a ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan i dosudio mu je 122,07 EUR odnosno presudio kao u točki I. izreke presude.

41. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO -a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate.

42. Iz spisa predmeta proizlazi da je do prometne nesreće došlo 30. listopada 2020., a iz dnevnika rada, radnog naloga i putnog radnog lista (list 21. do 24. spisa) proizlazi da su radnje otklanjanja štete poduzete istoga dana . Ovaj sud i smatra logičnim da su te radnje poduzete neposredno nakon štetnog događaja jer je riječ o sanaciji oštećenja na autocesti kojom se odvija promet pa se bilo kakva oštećenja ili prepreke sigurnom odvijanju prometa moraju bez odgađanja otkloniti. Riječ je dakle, suprotno tuženikovim navodima, o popravljenoj (repariranoj šteti), iako je štetu popravio sam tužitelj. U tom slučaju tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od dana kada su popravci izvršeni, dakle 30. listopada 2020., a budući da zateznu kamatu traži od kasnijeg dana – konkretno 15. siječnja 2021., sud mu je dosudio zateznu kamatu od zatraženog dana.

43. Zatezne kamate na glavnicu obračunavaju se po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Sud je pri određivanju visine kamate uzeo u obzir da je u odnosu na glavnicu riječ o izvanugovornom odnosu i primijenio odgovarajuće uvećanje referentne stope od tri postotna poena.

44. Odluka o troškovima parničnog postupka iz t. II. i I II. izreke temelji se na odredbama čl. 154., 155. i čl. 164. ZPP-a i uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora.

45. Sud je tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka našao osnovanim u sljedećem dijelu: trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 8.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 138/23., dalje: Tarifa), trošak sastava podneska od 25. srpnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 8.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 6. rujna 2023. u iznosu u od 50,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 12. listopada 2023. u iznosu od 50,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.2. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 77,76 EUR (temeljem odredbe TBR. 10. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu 10. prosinca 2025. u iznosu u od 50,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife). Na ukupni iznos dosuđenog troška od 327,76 EUR, sud je tužitelju priznao PDV u skladu s odredbom TBR. 46. Tarife (koji iznosi 81,94 EUR). Sud je tužitelju, dakle, na ime poduzetih radnji u parničnom postupku priznao troškove u ukupnom iznosu od 409,70 EUR.

46. Sud je tužitelju priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu u skladu s odredbom čl. 4. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18. i 51/23.) i odredbom TBR.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23.) u iznosu od 6,64 EUR, u okviru onoga što je zatražio, jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Nadalje, sud je tužitelju priznao i trošak sudske pristojbe na presudu temeljem odredbe čl. 4. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama i TBR.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi u visini od 13,27 EUR, u onom iznosu koji je tužitelj platio, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR u skladu s odredbom čl. 4. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama i TBR.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi. Stoga je sud tužitelju na ime pristojbi dosudio ukupno 46,45 EUR, čime je tužitelju dosuđen ukupan trošak postupka u iznosu od 456,15 EUR i riješeno kao u točki II. izreke.

47. Na taj trošak sud je tužitelju temeljem njegovog zahtjeva dosudio i zakonsku zateznu kamatu temeljem odredbe članka 30. Ovršnog zakona (Narodne novine , broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024; dalje u tekstu: OZ), a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a uz uvećanje referentne stope koje se odnosi na izvanugovorne odnose.

48. Sud je u točki III. izreke odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka koji se odnosi na sastavljanje podneska od 16. kolovoza 2023. i 21. rujna 2023. (zaprimljeni 21. kolovoza 2023. i 22. rujna 2022.) u visini pod 100,00 EUR uvećano za PDV (ukupno 125,00 EUR) iz razloga što te podneske nije uzeo u obzir u ovom postupku, a kako je obrazloženo u točki 4. obrazloženja ove presude . Isto tako, sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadom troška pristojbe na prvostupanjsku presudu za 0,01 euro cent (koja je razlika između zatraženih 13,28 EUR i plaćenih 13,27 EUR). Stoga je tužitelj odbijen za ukupno 125,01 EUR.

49. Budući da je tuženik izgubio parnicu, sud je u cijelosti odbio njegov za zahtjev za naknadom parničnih troškova i odlučio kao u točki IV. izreke.

U Zagrebu 26. siječnja 2026.

SUTKINJA

Dina Jellin

prijedlog odluke izradila:

viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku