Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj P-67/2023-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužiteljice BZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Milanu Šariću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: ad/1 BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad/2 ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad/3 ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja valjanosti oporuke, dana 26. siječnja 2026.,

pr e s udio je

I. Utvrđuje se da Oporuka ostaviteljice HZ od 05.11.2012. sačinjena pred svjedocima, a koja je proglašena u ostavinskom postupku pod posl. br. O – 403/2021 javnog bilježnika Vedran Plećaš iz Metkovića kao povjerenika Općinskog suda u Metkoviću, nije istinita, nije pravno valjana i ne proizvodi pravne učinke.

II. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.276,06 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u ostavinskom postupku naslovljenog suda pod posl. br. O–403/2021 iza smrti pok. HZ pok. B, ista temeljem pravomoćnog rješenja od 10. studenog 2022. godine potvrđenog od strane Županijskog suda u Vukovaru pod posl. br. Gž–63/2023 od 15. veljače 2023. godine, upućena da u roku od 15 dana od pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja pokrene parnični postupak radi utvrđenja istinitosti i pravne valjanosti oporuke ostaviteljice od 05. studenog 2012. godine. U naprijed navedenom ostavinskom postupku javni je bilježnik kao povjerenik naslovljenog suda proglasio oporuku ostaviteljice sastavljenu u Zajedničkom odvjetničkom uredu Petar Barbir i Mateo Barbir iz Metkovića, pred dvojicom svjedoka (VZ i GZ), datiranu „U Metkoviću, 05.11.2012.”, kojom je ostaviteljica raspolagala svojom imovinom na način da je: 1/2 dijela čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina] ostavila u vlasništvo tuženiku ad.2 AZ (sin ostaviteljice); čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve za K. O. [katastarska općina] ostavila za cijelo tuženiku ad.3 ŠZ (unuk ostaviteljice); tužiteljicu isključila iz nasljedstva. Nadalje, navodi da obzirom da je sporna oporuka nastala na način da je netko treći (odvjetnik) sastavio njezin tekst, a ostaviteljica navodnu istu potpisala pred dvojicom svjedoka, tužiteljica tvrdi kako: se opisana oporuka nije mogla sastaviti u obliku i formi u kojem se nalazi, a razlog leži u činjenici što ostaviteljica nije bila pismena osoba. Naime, majka tužiteljice uopće nije završila osnovnoškolsko obrazovanje, a to što je svojom rukom na spornoj oporuci navodno stavila svoj potpis, odnosno navodno se znala potpisati, ne može se smatrati da je ista znala ili čitati ili pisati. Dakle, ukoliko je ista imala namjeru oporučno raspolagati, tada je njezina oporuka morala biti sastavljena kao javna oporuka kako je to propisano odredbama čl.32. – 33. Zakona o nasljeđivanju; potpis ostaviteljice uopće nije njezin potpis što je lako vidljivo ako se usporede njezini navodni potpisi na spornoj oporuci, zatim na Ugovoru o doživotnom uzdržavanju sklopljenim samo dva tjedna kasnije sa tuženom ad.1, te sa usporedbom potpisa na Ugovoru o darovanju trajnog prava korištenja grobnice u korist tuženika ad.2 od 25. veljače 2019. godine.

2. Tuženica ad/1 u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi kako je njena prednica potpisala oporuku koja je predmetom osporavanja te da je ova oporuka sastavljena prema odredbama Zakona o nasljeđivanju te da su navodi tužiteljice kontradiktorni kada pojašnjava razloge ništetnosti. Nadalje, navodi da iz sadržaja oporuke proizlazi da je ostavitelj napravio pismenu oporuku pred svjedocima, kao što predviđa čl. 69. Zakona o nasljeđivanju, prema kojem oporučitelj koji zna čitati i pisati može napraviti oporuku tako da će ispravu koju mu je netko drugi sastavio vlastoručno potpisati u prisutnosti dvaju svjedoka izjavljujući pred njima da je to njegova oporuka. Također navodi kako je oporučitelj pročitao pismeno koje mu je sastavila druga osoba, pa takvo pismeno proizvodi pravne učinke. Za valjanost spomenute odluke nije bitno da li ju je oporučitelj doista pročitao, već samo da je on bio u stanju da je pročita. Zato su tuženoj nejasni razlozi zbog kojih se ova oporuka spori, posebno uzimajući u obzir da istoj prileži i Ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojeg su zaključili HZ i BZ, koji Ugovor je solemnizirao javni bilježnik.

3. Tuženici ad/2 i ad/3 po stavu ovog suda nisu priznali tužbu i sud drži da podnesci na listu 33 i 34 spisa, kao i tuženice ad/1 na listu 35, nisu podnesci od navedenih osoba – ĆZ i ŠZ te BZ, a što su u naravi te osobe i porekle da bi bili njihovi podnesci i zbog čega je sud o sveme obavijestio nadležno državno odvjetništvo zbog sumnje u kazneno djelo.

4. Među strankama je sporno da li je oporuka ostaviteljice HZ **.**.2012. sačinjena pred svjedocima, a koja je proglašena u ostavinskom postupku pod posl. br. O – 403/2021, istinita i valjana.

4.1. Među strankama nije sporno da su stranke potomci HZ koja je preminula, te nakon čije smrti se vodi ostavinski postupak u kojem je BZO upućena u parnicu da dokaže nevaljanost oporuke HZ od 05.11.2012. sačinjena pred svjedocima.

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan. a takvu svoju odluku temelji na sljedećim dokazima i na njima izvedenim zaključcima.

6. Sud je prihvatio prijedlog za pregledom isprava, pribavom ostavinskog spia i izvođenjem dokaza grafološkog vještačenja, te saslušanjem svjedoka oporuka i parničnih stranaka.

7. Iz dopisa PBZ od 21.05.2024. (list 52-54 spisa) proizlazi da ista nema sačuvane potpise pok. HZ obzirom na to da se radi o velikom vremenskom proteku.

8. Iz dopisa PP Metković od 22.05.2024. (list 55-57 spisa) vidljivo je da su isti u spis dostavili Obrazac 2 (zahtjev za izdavanje osobne iskaznice) i Obrazac 4 (karton izdane osobne iskaznice) s nespornim potpisom pok. HZ, rođene **.**.1937. i iz priloženih citiranih isprava je razvidno da se radi o potpisima iz druge polovice 2012. godine, odnosno okvirno bliskog vremena iz kojeg potiče sporni potpis /datum sporne oporuke.

9. Pribavljeni su dakle nesporni potpisi pok. HZ i to zahtjev za izdavanje osobne iskaznice, potpisni karton PP Metković te je pribavljen posebno i javnobilježnički upis za 2012. godinu (list 40 upisnika – datum 19.10.2012.), a koje isprave je analiziralo tijelo za vještačenje. Za istaknuti je da su sve te isprave datirane svega par mjeseci razmaka od datuma spornog potpisa, pa sud drži da je taj nesporni materijal relevantan materijal za vještačenje spornog potpisa.

10. Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ dostavio je ovom sudu dana 01 srpnja 2025. svoj stručni nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi kako HZ nije ispisala sporni potpis na predmetnoj Oporuci. Sud je i usmeno saslušao vještaka koji je sačinio vještvo te je vještak izričito ostao kod stava da HZ nije ispisala sporni potpis dajući za to obrazloženje u vidu razlika između nespornih potpisa na kojima su utvrđene slijedeće razlike u općem izgledu potpisa, ritma pisanja te kvalitete poteza (kao najznačajnija i isključujuća razlika), pravac pisanja, pozicioniranje potpisa obzirom na rubriku pisanja te oblikovanje svih grafema. Od vještaka nisu utvrđene značajne sličnosti i podudarnosti te je stoga i dano decidirano mišljenje da se ne radi o potpisu HZ. Usmeno je vještak pojasnio da je imao izvornik predmetne oporuke kao i izvornik nespornih potpisa te da je vještačenje provedeno nepristrano prema metodi po kojoj i drugi vještak verificira vještvo ukoliko se slaže s donesenim mišljenjem.

11. Prijedloga za drugim vještačenjem nije bilo, a kako je vještak dao vrlo stručno i obrazloženo mišljenje i svoj nalaz, te je i logički prihvatljiv, to ga je i sud kao takvog prihvatio.

12. Sud se ipak odlučio saslušati i svjedoke oporuke te ih je saslušao na ročištu (list 105-107 spisa) te su svjedoci UZ koji je u vrijeme sastavljanja oporuke bio odvjetnik koji je navodno sastavio oporuku po kazivanju HZ, te VZ i OZ koji su bili pozvani svjedoci oporuke. Svi svjedoci su suglasno iskazivali da je potpis HZ na spornoj oporuci potpis upravo HZ te su baš iskazivali da su gledali to potpisivanje. Međutim, postoji razlika u iskazivanju svjedoka UZ koji je iskazivao da je potpis izvršen u naravi u njegovom uredu, a svjedoci VZ i GZ su iskazivali da se to radilo u kući HZ i to na katu kuće. Podudarni dio iskaza tih svjedoka je bio glede prisutnosti ostalih osoba i to BZ. Međutim, iako ovaj sud drži da su očito navedeni svjedoci prisustvovali potpisivanju određene oporuke pok. HZ, nalaz vještaka je decidiran da se na ovoj spornoj oporuci ne radi o potpisu HZ, pa kod očite razlike u iskazima svjedoka o lokaciji potpisa oporuke, gdje svjedok UZ tvrdi da se potpisivalo u njega u uredu, a svjedoci VZ i GZ da se potpisivalo u kući HZ, ovaj sud ne može prihvatiti zaključak da se radilo u slučaju sporne oporuke priložene u spisu baš o oporuci s njenim potpisom. Spisu nisu priložena nikakva druga pismena kao oporuke, a ova oporuka koja je predmet spora, obzirom na mišljenje vještaka i različitosti u iskazivanju svjedoka, očito dovodi sud do zaključka da nije sastavljena, odnosno potpisana od strane HZ.

13. Sud drži da je HZ bila sposobna potpisati se jer je posve očito to učinila u PP Metković pri potpisu potpisnog kartona, a očito i potpisivanjem kod javnoig bilježnika, te kod potpisivnja Ugovora o doživotnom uzdržavanju (list 12-14) i ugovora o kreditu oko kojeg se svojevremeno sporila s tužiteljicom BZO, rođena HZ, a što nije sporno među strankama da je postojao spor između HZ i njene kćerke ĆZO.

14. Sud zaključuje iz iskaza svjedoka i tuženika da je uistinu postojao loš odnos pok. HZ i tužiteljice ĆZO, uslijed Marininog zalaganja Dragičine kuće za kredit koji BZO nije vraćala, pa je došlo do teškog poremećaja odnosa između HZ i BZO zbog čega bi i postojala volja HZ da je isključi sukladno sadržaju oporuke BZO iz nasljedstva. Međutim, uzimajući u obzir nalaz vještaka i različitost iskaza svjedoka, sud zaključuje da HZ nije skriptor sporne oporuke, što je čini nezaknitom sukladno čl. 31.st.1. Zakona o nasljeđivanju..

15. I iskaz tuženice BZ za koju se u iskazima navodi još kao jedinu osobu pored svjedoka i HZ da je bila prisutna, ukazuje da je potpisivanje oporuke bilo u kući HZ u koju je došao odvjetnik UZ. Tužena BZ ukazuje na zdravstvene probleme – drhtavu ruku prilikom potpisivanja, no tuženici nisu predložili na tu okolnost dokaze (npr.medicinske isprave ili medicinsko vještačenje kako bi se eventualno dokazala ta činjenica utjecaja na skripturu), a valja ukazati i na činjenicu da se u oporuci navodi da se oporuka sastavila u uredu odvjetnika UZ – saslušanog svjedoka, pojašnjavajući da je UZ dolazio već prije jednom u majkinu kuću i prema njenom kazivanju sačinio zapis što sve treba, pa kasnije donio i čitao sporne prigode oporuku koju je majka potpisala pred svjedocima. Međutim, i to je u suprotnosti s iskazom UZ, koji je izričito tvrdio da je HZ došla i identificirala s osobnom iskaznicom i sadržajem oporuke da je sastavljena u njegovu uredu.

16. Zbog svega navedenog sud drži da baš sporna oporuka nema podlogu da bi ju se smatralo potpisanom od HZ, pa je i odlučeno kao u izreci ove presude.

17. Sama činjenica da je majka govorila tuženima ĆZ i ŠZ kakav je sadržaj oporuke, u naravi baš onakav kakav je u spornoj oporuci, o čemu su tuženici ĆZ i ŠZ iskazivali, nije dovoljan da bi sud stekao uvjerenje u valjanost oporuke. Sud uistinu vjeruje tuženicima ĆZ i ŠZ da im je majka odnosno baka HZ govorila da je sadržaj oporuke takav kakav jest, odnosno da im je govorila da je sastavila takvu oporuku, međutim sporna oporuka pored prethodno opisanih nedostataka ne može imati status valjanosti neovisno o tome.

18. Zbog svega navedenog riješeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

19. Odluka o trošku postupka u toč. II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, i Tbr.7., Tbr.8.t.1., Tbr.9. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje: „Tarifa“) jer je tužiteljica uspjela u sporu u cijelosti, te su joj priznati troškovi koji su bili nužni i opravdani:

- trošak tužbe uz iznosu od 200,00 EUR,

- ročišta od 29.08.2024., 03.12.2024., 29.10.2025. i 19.12.2025. od po 200,00 EUR,

- trošak pristojbe na tužbu 26,55 EUR i za prvostupanjsku presudu 26,55 EUR,

- trošak vještva u iznosu od 222,96 EUR, dok se ostatak od 477,04 EUR vraća tužiteljici,

odnosno ukupno se tužiteljici priznaje sve prethodno zbrojeno 1.276,06 EUR.

Metković, 26. siječnja 2026.

S u d a c :

Ante Šprlje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Milan Šarić, odvjetnik u Splitu, - e oglasnom

2. BZ, e- oglasnom

3. ĆZ, e- oglasnom

4. ŠZ, e - oglasnom