REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1278/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja ŽP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomo Ljubić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnica ŽPJ, dipl.iur., prema generalnoj punomoću Su- 758/14, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. studenoga 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika Tome Ljubića i punomoćnika tuženika ŽPJ, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev:

„1. Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB, Stjepana Radića 1, 10000 Zagreb, OIB: 61817894937, da tužitelju ŽP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 42.471,29 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 09.10.2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB, Stjepana Radića 1, 10000 Zagreb, OIB: 61817894937, da tužitelju ŽP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 24. srpnja 2020. godine bila poplava u Zagrebu kojom prilikom je tužitelju nastala znatna šteta u skladištu na adresi [adresa], sve prizemlje tj. nivo sa asfaltom – ravno ništa ne uzvišeno mimo dolazne ceste tako da je voda nesmetano mogla prodirati u prostor iz razloga što nisu očišćeni adekvatno šahtovi i kanali slivnih voda da prihvati vodu u količini koja se apsorbirala i dolazilo je do toga da voda nije mogla proći kroz cijevi te se razina vode dizala i nije imala gdje otjecati, a razina vode se podizala do te mjere da je ulazila kroz vrata i u navedeni prostor, a nije se nikada to do sada dogodilo unazad toliko godina koliko postoji navedeni prostor. Tužitelj je odmah po nastanku štete istu prijavio tuženiku. Tužitelj je u više navrata pozivao tuženika da izađe na teren kako bi utvrdio nastalu štetu, kao i visinu iste; istu je prijavio Gradu Zagrebu u zakonskom roku i periodu sukladno navodima na službenim stranicama Grada Zagreba sa detaljnjim opisom. Tuženik je, nakon višestrukih poziva tužitelja, izašao na lice mjesta i utvrdio štetu koja je nastala tuženiku, u iznosu od 300.000,00 kn koja je utvrđena na licu mjesta i u skladu s nabavnom vrijednošću; a koja činjenica je utvrđena Zapisnikom od dana 9. listopada 2020. Tuženik je putem e-mail poruke od dana 14. listopada 2020. godine tužitelju dostavio predmetni Zapisnik iz kojeg je na nesporan način utvrđena osnova i visina štete. Uz navedenu štetu, tužitelju je nastala i dodatna šteta u iznosu od 20.000,00 kn koja se odnosi na prijevoz uništenih stvari, čišćenje cijelog prostora gdje su se stvari nalazile i utrošeno vrijeme radi vraćanja prostora u prvobitno stanje. Konačno specificiranim zahtjevom iz podneska od 28. svibnja 2025. traži isplatu42.471,29 EUR s pripadajućim kamatama. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnovu, uzročno-posljedičnu vezu i visinu. Tužitelj, kao fizička osoba, ničime ne dokazuje da se radi o stvarima u njegovu vlasništvu, odnosno za pretpostaviti je da se radi o stvarima odnosno imovini u vlasništvu trgovačkog društva Lux trgovina j.d.o.o. za usluge, čiji je tužitelj (bio) direktor, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje. Prema tome, tužitelj nije ovlašten zahtijevati naknadu štete na imovini koja je očigledno vlasništvo pravne osobe, trgovačkog društva Lux trgovina j.d.o.o. za usluge. Kako je razvidno iz uvida u podatke Sudskog registra za pravnu osobu Lux trgovina j.d.o.o. za usluge, OIB: 81770787135, ista je osnovana 6. veljače 2020., a potom brisana dana rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Tt-20/43096-1 od 20. studenoga 2020. Dakle, s obzirom da se štetni događaj prema tvrdnjama tužitelja dogodio dana 24. srpnja 2020., da se radi o stvarima u skladišnom prostoru na adresi [adresa], te da se i u prijavi za štetu od poplava tužitelj predstavljao kao direktor društva (u e- mailu koji je prilog tužbe), a da je u trenutku podnošenja ove tužbe pravna osoba prestala postojati, to tužitelj kao fizička osoba nije aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe, jer se u konkretnom slučaju ne radi niti o obvezama obrta, niti tužitelj dokazuje da bi uništena imovina bila njegovo vlasništvo. Da se radi o skladištu trgovačkog društva Lux trgovina j.d.o.o. za usluge odnosno stvarima društva, razvidno je i iz obrasca prijave štete br. 13-2-9-2020 od dana 9.listopada 2020., te priležeće foto-dokumentacije, a koji obrazac je tužitelj ispunio u vlastito ime, kao fizička osoba, iako je još uvijek bio direktor navedenog društva čije je skladište tj. imovina u njemu stradala uslijed izvanredne poplave. Također se skreće pozornost, da sukladno Odluci o novčanoj pomoći za ublažavanje i otklanjanje posljedica izvanrednog događaja (poplave) u Gradu Zagrebu 24. srpnja 2020., pravo na novčanu pomoć imaju samo fizičke osobe, te je vjerojatno to razlog zbog kojeg je tužitelj navedenu štetu prijavio u svoje osobno ime. Također, znanja radi, tuženik ističe da se citiranom odlukom ostvaruje pravo na jednokratnu novčanu pomoć u smislu pomoći Grada Zagreba za ublažavanje posljedica izvanrednog događaja (poplave) za stambene objekte, te se ne radi o priznanju niti naknadi štete eventualno oštećenim osobama u smislu odredaba o izvanugovornoj odgovornosti za štetu sukladno Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje u tekstu ZOO). Tuženik nije vlasnik nekretnine. Također, prema navodima Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., koja je izvršila očevid javnog kanalskog sustava i sustava oborinske odvodnje, čim je tuženik saznao za predmet tužbe, utvrđeno je kako nisu uočene nikakve pravilnosti na istom, te da u proteklom razdoblju nije bilo nikakvih prijava niti poziva na intervenciju na mjestu štetnog događaja. Izvršenim očevidom utvrđena je pak zapuštenost odnosno neadekvatno održavanje objekata oborinske odvodnje unutar tvorničkog kruga gdje se nalazi predmetno skladište, te se nastavno ukazuje na čl. 140. st.1. Zakona o vodama (NN 66/19) koji propisuje da „Građevine oborinske odvodnje iz stambenih zgrada, poslovnih i drugih prostora grade i održavaju njihovi vlasnici“, a tuženik nesporno nije vlasnik predmetne nekretnine. Osim toga, količina oborina koja je navedenog dana pala na području Grada Zagreba predstavlja ekstremno odstupanje od uobičajene količine padalina, odnosno specifičnost je zapravo u intenzitetu oborine, jer je glavnina izmjerene količine oborine pala u vrlo kratkom vremenskom razdoblju od svega sat-dva vremena. Kako je to na svojim službenim stranicama naveo DHMZ-Državni hidrometeorološki zavod, radi se o iznimno rijetkom događaju, toliko rijetkom da se može očekivati prosječno jednom u 400 godina(!). Prema svemu navedenom, očigledno je riječ o višoj sili, odnosno nepredvidivom uzroku koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti kako to navodi čl. 1067. ZOO-a. Tuženik stoga osporava postojanje uzročno-posljedične veze između navodnog štetnog događaja i nastale štete s (ne)postupanjem tuženika, jer ista iz činjeničnih navoda tužbe te dostavljene dokumentacije, ne proizlazi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Prijavu štete i email korespondenciju (list 6-14 i 31-32 spisa), Zapisnik s očevida od 9. listopada 2020. (list 15-18 spisa), Izvadak iz sudskog registra za Lux trgovina j.d.o.o. (list 25-30, 54 spisa), Odluka o novčanoj pomoći za ublažavanje posljedica izvanrednog događaja (poplave) u Gradu Zagrebu 24. srpnja 2020. (list (33-34 spisa), Očitovanje Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. (list 35- 36 spisa), pregledane su fotografije (list 37-39, 60-84, 152-171 spisa), pročitano je Priopćenje DHMZ-a (list 40-46 spisa), Izvadak iz obrtnog registra (list 52 spisa), račun TOZ Penkala –Tvornica olovaka Zagreb – u stečaju (list 59 spisa), Zaključak radne skupine od 9. listopada 2020. (lis 91-92 spisa), Ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti održavanja građevina javne odvodnje oborinskih voda u 2020. (list 93-96 spisa), Program održavanja komunalne infrastrukture za 2020. (list 97-100 spisa), saslušani su svjedoci VP (list 137-138 spisa) i ZP (list142-143 spisa), tužitelj (list 138-139 spisa), Popis robe (list 177- 308).

4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete koju je pretrpio u skladištu, koji se nalazi u prizemlju, na adresi [adresa] uslijed poplave do koje je došlo zbog ekstremnih oborina u kratkom vremenskom razdoblju 24. srpnja 2020., a do prodora vode, prema navodima tužitelja, došlo je zbog neodržavanja javnog kanalskog sustava (obližnjih šahtova) i sustava oborinske vode.

7. Nije sporno da je 24. i 25. srpnja 2020. došlo do ekstremnih oborina u kratkom vremenskom razdoblju, da je tužitelj tada imao sklopljen ugovor o najmu skladišnog prostora TOZ Penkala –Tvornica olovaka Zagreb – u stečaju koji se nalazi u prizemlju, da je tuženik donio Odluku o novčanoj pomoći za ublažavanje posljedica izvanrednog događaja (poplave) u Gradu Zagrebu 24. srpnja 2020., da je tužitelj prijavio štetu i da je komisija izašla na lice mjesta 9. listopada 2020. te sastavila Zapisnik o očevidu u kojem je navedeno da šteta nije otklonjena i osigurana, a procijenjena je na 300.000,00 kn / 39.816,84 EUR.

8. Sporna je osnova (uzročno-posljedična veza i odgovornost) i visina, aktivna i pasivna legitimacija, dakle, tko je bio vlasnik uništenih stvari koje su se nalazile u skladištu u trenutku poplave, nalazi li se skladište unutar tvorničkog kruga TOZ Penkala –Tvornica olovaka Zagreb – u stečaju te je li uzrok plavljenja skladišta zapuštenost odnosno neodržavanje objekata oborinske odvodnje (slivnici i rešetke) unutar ili izvan tog tvorničkog kruga.

9. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje u tekstu ZOO) pripisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan ju mu ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Zakonom o obveznim odnosima, kao općim propisom koji uređuje materiju odgovornosti za štetu, nisu nabrojene opće pretpostavke odgovornosti za štetu. U pravnoj teoriji kao opće pretpostavke uglavnom se navode: 1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu; 2. štetna radnja štetnika; 3. šteta; 4. uzročna veza između štetne radnje i štete i 5. protupravnost. Te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a ako ne postoji makar jedna od njih, ne postoji ni odgovornost za naknadu štete.

9.1. Uzročnost (kauzalni neksus) kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. U nizu pojava i događaja među mnogobrojnim uzrocima i posljedicama treba pronaći onaj događaj koji je pravno odlučan (relevantan) i koji se u pravu uzima kao uzrok određene posljedice. Prema adekvacijskoj teoriji, među različitim događajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice kao uzrok uzima se samo onaj koji je tipičan za nastanak određenog štetnog događaja. Tipičan je onaj uzrok koji redovito dovodi do određene štete. To je onaj događaj za koji životno iskustvo pokazuje da se redovito uz njegovu pojavu može očekivati nastup određene štetne posljedice. Prema toj teoriji treba isključiti sve one slučajne događaje koji se upliću u redovito zbivanje te su išli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali ti uzroci nisu za nastanak štete tipični. U prvom redu među uzrocima koji su doveli do određene štetne posljedice mora biti ljudska radnja, ali ljudska radnja podrazumijeva uz aktivnost i propust. Ako pri nastupu nekog štetnog događaja koje indiciraju kao uzroci ljudska radnja i prirodni događaj, uzima se samo u obzir ljudska radnja. Ako djeluje više uzroka, a svi potječu od ljudske radnje, kao uzrok uzima se ona koja je štetnom uspjehu najbliža i za određeni štetni događaj tipična. Uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta te dok ta veza postoji, štetnik je odgovoran za posljedice štetne radnje. Uzročna veza između štetne radnje i štete je nužna pretpostavka odgovornosti za štetu, ali je oštećenik mora dokazati, jer se ona ne predmnijeva.

10. Polazeći od navedenog, pored tuženikovog izričitog osporavanja uzročno- posljedične veze te tvrdnje da je šteta nastala unutar ograđenog tvorničkog kruga TOZ Penkala –Tvornica olovaka Zagreb – u stečaju gdje se nalazi skladište, što tužitelj nije osporio, tužitelj je trebao dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, dakle i dovesti u vezu da je uzrok plavljenja skladišta u kojem su se nalazile njegove stvari zapuštenost odnosno neodržavanje objekata oborinske odvodnje (slivnici i rešetke) izvan ograđenog tvorničkog kruga, koji je sastavni dio javne kanalizacijske mreže, odnosno dio javne odvodnje oborinske vode, a za koju je odgovoran tuženik sukladno čl. 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18, 110/18, 32/20 – dalje u tekstu: ZKG) jer za održavanje infrastrukture oborinske odvodnje unutar ograđenog tvorničkog kruga odgovora vlasnik iste, sukladno čl. 140. Zakona o vodama (Narodne novine broj 66/19).

10.1. Dakle, bilo je potrebno utvrditi mikrolokaciju skladišta, nalazi li se unutar ili izvan ograđenog tvorničkog kruga TOZ Penkala - Tvornica olovaka Zagreb - u stečaju, lokacija i udaljenost skladišta u odnosu na odvodne šahtove i slivnike te njihovu propusnost, a koje je dužan održavati tuženik, dovesti u vezu konfiguraciju terena i količinu padalina prema podacima DHMZ-a. Tužitelj niti je predložio očevid na licu mjesta niti je predložio odgovarajuće vještačenje, a na osnovi kojeg bi doveo u vezu poplavu u skladištu i navodni propust tuženika u održavanju infrastrukture javne oborinske vode. Stranke su tijekom postupka dostavili više fotografija, međutim iz istih se ne može utvrditi navedeno. Također, tuženik je predlagao vještačenje samo na okolnost dokazivanja visine (Podnesak tužitelja od 22. travnja 2022. – točka IX., ročište od 7. prosinca 2022. i 27. rujna 2023.). Konačno, sud je upozorio tužitelja na obvezu predlaganja svih dokaza, sukladno čl. 299. ZPP-a, na ročištu od 27. rujna 2023., a osim toga tužitelja je tijekom cijelog postupka zastupao kvalificirani punomoćnik – odvjetnik, koji nije neuka stranka u postupku.

11. S obzirom da je na tužitelju teret dokazivanja uzročno-posljedične veze sukladno čl. 219. ZPP-a, a koju nije dokazao, odlučeno je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Pravila o teretu dokazivanja u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazno).

12. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete ni na temelju Odluke o novčanoj pomoći za ublažavanje posljedica izvanrednog događaja (poplave) u Gradu Zagrebu 24. srpnja 2020. jer je istom predviđena novčana pomoć fizičkim osobama samo ako su vlasnici oštećenog objekta, nemaju dugovanja prema Gradu Zagrebu i imaju prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj se nalazi stambeni objekt oštećen poplavom (čl.2.), što tužitelj ne ispunjava, jer je šteta nastala u zakupljenom skladištu (nesporno), na kojoj nije imao prijavljeno prebivalište.

13. S obzirom da tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu, sud nije ulazio dalje u obrazlaganje visine i aktivne legitimacije, pa time i u ocjenu ostalih dokaza (materijalnih i personalnih).

14. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 26. siječnja 2026.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun;

- tuženiku po pun;