REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-780/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Jugović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jurica Borojević i Domagoj Jugović, S. Stepinca 16A, Nova Gradiška, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik EF, službena osoba, radi službene ocjene za 2024., 26. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 812-01/25-01/1, 512M-02-03-25-2 od 22. svibnja 2025.
II. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Oružanih snaga RH, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva Karlovac KLASA: UP/I-812- 01/25-01/3, URBROJ: 3468-G1-01-25-1 od 19. ožujka 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku uz zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 812-01/25-01/1, 512M- 02-03-25-2 od 22. svibnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Oružanih snaga RH, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva Karlovac KLASA: UP/I-812-01/25-01/3, URBROJ: 3468-G1- 01-25-1 od 19. ožujka 2025.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj, kao pozornik, u statusu bolovanja, u Oružanim snagama Republike Hrvatske od 1. prosinca 2020. ocjenjuje se godišnjom službenom ocjenom za 2024. „Ne zadovoljava“.
3. Tužitelj u tužbi tvrdi da su u postupku povrijeđene odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj br. 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., 125/19., 155/23., 158/23. i 14/24., dalje: Zakon) te Pravilnika o ocjenjivanju djelatnih vojnih osoba (Narodne novine, broj 114/14., 134/15., 5/17., 26/19. i 20/20., dalje: Pravilnik). Poziva se na propisano člankom 18. Pravilnika da prvoocjenjivač osobno uručuje i obrazlaže ocjenu ocjenjivanoj osobi i daje je na očitovanje, te navodi da tužitelj nije primio ocjenu (Obrazac - 2) od prvoocjenjivača niti mu je ocjena obrazložena, pa se nije imao mogućnost očitovati na istu. Nadalje, tvrdi da mu je opisanim postupanjem uskraćeno pravo da zna tko je drugoocjenjivač te su povrijeđene i odredbe članka 20. Pravilnika jer je tužitelj imao mogućnost podnijeti zahtjev za preispitivanje službene osobe osobi nadređenoj drugoocjenjivaču, a u kojem slučaju ta osoba mora osnovati povjerenstvo u skladu s člankom 21. Pravilnika, koje je dužno utvrditi činjenično stanje i preispitati osporavanu ocjenu.
3.1. Nadalje, prigovara da prije donošenja ocjene “ne zadovoljava” je prvoocjenjivač bio u obvezi provesti najmanje dva savjetovanja prema članku 22. Pravilnika, a da je s tužiteljem proveo samo jedno i to ono početno savjetovanje, a tvrdi i da s tužiteljem nije provedeno niti redovno savjetovanje koje se provodi od 15. svibnja do 15. srpnja u skladu s člankom 16. Pravilnika.
3.2. Tužitelj smatra i da s obzirom da je rok za donošenje službenih ocjena 31. siječanj tekuće godine, a ocjena tužitelja je donesena 19. ožujka 2025., da je ista donesena izvan roka te je postupljeno protivno odredbi članka 107. Zakona i članka 7. Pravilnika. Predlaže Sudu saslušati ga te po provedenom postupku poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela uz naknadu troška spora sa zakonskom zateznom kamatom.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti citira obrazloženje osporavanog rješenja, dok u vezi tužbenih navoda, suprotno istima ističe da tužitelj tijekom 2024. nije uspio postići zadovoljavajuću razinu tjelesne spremnosti te stoga nije ispunio ugovornu obvezu iz članka 9. Ugovora o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme, pa mu posljedično tome, prema članku 12. tog Ugovora prestaje djelatna vojna služba. Tvrdi da su netočne konstrukcije tužitelja da mu nikada nisu prezentirani rezultati tjelesne provjere ta da isti možda pripadaju drugom vojniku. U vezi provođenja dva obavezna savjetovanja, navodi da su ispunjeni uvjeti iz članka 14. stavka 7. Pravilnika za donošenje ocjene “ne zadovoljava”, dok u vezi roka i ne donošenja ocjene do 31. siječnja, navodi da se radi o prekluzivnom roku i da isto nije od utjecaja na zakonitost rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. U očitovanju na odgovor na tužbu, tužitelj ponavlja navode tužbe, te navodi kako tuženik priznaje kako nije postupao u skladu s Pravilnikom i nije poštivao proceduru prilikom ocjenjivanja tužitelja. Navodi kako “telefonsko priopćavanje” ocjene tužitelju nije propisano Pravilnikom već se ocjena osobno uručuje prema članku 18. Pravilnika te obrazlaže i daje se na očitovanje. Smatra i da ne treba tužitelj dokazivati da nije obaviješten o ocjeni jer ne može dokazivati negativnu činjenicu već je tuženik taj koji treba dokazati da je pravilno obavijestio tužitelja. Ističe kako upravo radi važnosti ocjenjivanja je zakonodavac propisao osobnu dostavu i obvezno savjetovanje najmanje dva puta u slučaju ocjene “ne zadovoljava”.
6. Sud je u ovom sporu održao raspravu u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), a kako bi, prije donošenja presude, strankama bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravi je usvojen prijedlog tužitelja te je isti saslušan. U vezi primitka ocjene „ne zadovoljava“ usmenim putem izjavio je da je telefonskim putem kontaktiran isključivo radi povratka na posao te mu ocjena nije saopćena usmenim putem budući da nije nazvan niti od prvo niti drugo ocjenjivača već od osobe koja je prvi dočasnik njegovog voda, a koja osoba nije zapovjedno odgovorna nad njim. K tome, da je svrha poziva bila samo zaključenje bolovanja te povratak na posao. U vezi motoričke provjere od 11. lipnja 2024. za koju je ocjenjen ocjenom „ne zadovoljava“, a u kojem obrascu je navedeno ime SF je izjavio da se istoga s obzirom na protek vremena ne sjeća. Nadalje, u odnosu na razdoblje ocjenjivanja za prethodnu godinu, 2023. kada je tužitelj bio potpuno zdrav a s obzirom na način priopćavanja ocjene, je izjavio da je bio ocjenjen ocjenom „osobito se ističe“ te mu je ocjena priopćena putem obrasca savjetovanja koji je osobno potpisao, te je dobio i takvu godišnju ocjenu i pismeno obrazloženje na ocjenu. U toj ocjeni je tjelesna sposobnost ocjenjena također s ocjenom „osobito se ističe“. U vezi procedure nakon uručenja ocjene je izjavio da je tijekom 2024. provedeno samo jedno savjetovanje iako su predviđena minimalno dva, te da u prvom savjetovanju je navedeno da fizičku spremu održava na istoj razini kao i 2023. Tvrdi da je trebao biti upoznat da ukoliko ne zadovoljava tražene kriterije da može provesti dopunsko savjetovanje i s tim treba biti upoznat pisanim putem, a što u konkretnom slučaju nije. Izjavio je i da kada dobije obrazac o savjetovanju i bude upoznat sa ocjenom, da ima mogućnost žalbe, a da on nije upoznat sa ocjenom drugoispitivača niti je upoznat o kojoj osobi se radi, a ocjena ocjenjivača je dana u veljači 2024. dakle 10 mjeseci prije završetka ocjenjivačkog razdoblja za što je tražio objašnjenje, ali ga nije dobio. Izjavio je i da mu ocjena nije uručena niti je s obzirom na mogućnost žalbe formirano povjerenstvo koje bi o istoj odlučivalo. U vezi provjere fizičke spreme i posljedice iste je izjavio da je smatrao da će dobiti ocjenu „osobito se ističe“ s obzirom da je prethodne godine imao tu ocjenu, a u odnosu na fizičku provjeru pri kojoj se ozlijedio je naveo da je ista provedena u neadekvatnim uvjetima te je tuženik u vezi ozljede na radu preuzeo odgovornost. U vezi provjere fizičke spreme 11. lipnja 2024. je izjavio da nije bio upoznat sa rezultatima iste niti je znao da prema tim podacima nije zadovoljio propisane kriterije te da su ti rezultati upitni s obzirom na pogrešno navedeno ime SF na obrascu koji se odnosio na njega. Posebno je istaknuo da s obzirom na ovu ocjenu mu nije utvrđen prestanak službe već je promaknut u čin pozornika što je vidljivo iz njegovog obračuna plaće.
6.1. Opunomoćenik tužitelja je predložio usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška spora prema troškovniku predanom u spis (str. 46 spisa), a opunomoćenik tuženika je predložio odbiti isti.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj, djelatna vojna osoba, pozornik, ocijenjen ocjenom “ne zadovoljava” za 2024. iz razloga što nije zadovoljio propisane kriterije tjelesne spremnosti.
8.1. Sporno prema tužbenim navodima je je li poštivana procedura prilikom donošenja te ocjene predviđena Zakonom i Pravilnikom.
9. Prema članku 107. stavku 1. Zakona, djelatne vojne osobe ocjenjuje se za rad i postignuća tijekom kalendarske godine službenom ocjenom koja se koristi za odabir kandidata za promicanje, napredovanje u službi, izobrazbu, raspored i otpust iz službe. Rok za donošenje službenih ocjena je 31. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu (stavak 2.).
9.1. Člankom 108. stavkom 1. Zakona je predviđeno da se ocjenjivanje provodi u dvije razine neposredne nadređenosti. Prema stavku 2., prvoocjenjivač je obvezan provesti savjetovanje s ocjenjivanom osobom najmanje jedanput u ocjenjivanom razdoblju, a stavak 3. propisuje da u drugoj razini drugoocjenjivač nadzire pravilnost i objektivnost postupka ocjenjivanja te donosi zaključnu ocjenu koja odražava procijenjene mogućnosti ocjenjivane osobe.
9.2 Odredbama članka 110. Zakona propisano je da osoba nezadovoljna ocjenom može podnijeti zahtjev za preispitivanje ocjene osobi nadređenoj drugoocjenjivaču u roku od 15 dana od dana primitka ocjene (stavak 1.), a u slučaju iz stavka 1. ovoga članka osoba nadređena drugoocjenjivaču obvezna je osnovati povjerenstvo od tri člana koji imaju najmanje isti čin, isti razinu obrazovanja i po mogućnosti stručno usmjerenje kao i ocjenjivana osoba (stavak 2.). Prema stavku 3., Povjerenstvo je dužno preispitati osporavanu ocjenu u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva i donijeti završnu ocjenu.
10. Člankom 18. stavkom 1. Pravilnika je propisano da prvoocjenjivač osobno uručuje i obrazlaže ocjenu ocjenjivanoj osobi i daje joj je na očitovanje i potpis. Prema stavku 2., ocjenjivana osoba obvezna je najkasnije u roku od tri dana potpisati i vratiti ocjenu prvoocjenjivaču sa svojim primjedbama i komentarima, a prema stavku 3. drugoocjenjivač prati i nadzire rad prvoocjenjivača u postupku ocjenjivanja te na temelju ocjene prvoocjenjivača i osobnih zapažanja donosi zaključnu službenu ocjenu.
10.1 U poglavlju III. Pravilnika, Preispitivanje službene ocjene i postupak donošenja ocjene i postupak donošenja službene ocjene “Ne zadovoljava” u članku 20. predviđeno je da osoba nezadovoljna ocjenom može podnijeti zahtjev za preispitivanje službene ocjene osobi nadređenoj drugoocjenjivaču u roku od 15 dana od dana primitka ocjene.
10.1. Člankom 22. stavkom 1. tog Poglavlja Pravilnika je predviđeno da Službena ocjena »ne zadovoljava« se ne može donijeti ako prvoocjenjivač nije proveo najmanje dva savjetovanja osobe koju ocjenjuje. Stavak 2. propisuje da nakon provedenih savjetovanja drugoocjenjivač ocjenu »ne zadovoljava« donosi u upravnom postupku.
11. Dakle, iz navedenih odredbi Zakona i Pravilnika proizlazi da je postupak ocjenjivanja strogo formalan te posebno dodatno usložen u slučaja davanja ocjene “ne zadovoljava” imajući u vidu posljedice koje takva ocjena proizvodi. Upravo stoga je i predviđeno člankom 109. stavkom 2. Zakona da se samo ocjena „ne zadovoljava“ donosi u upravnom postupku.
12. U spisu provedenog postupka je priložen Obrazac za ocjenjivanje (Obrazac – 2) Zapovjedništva razine grane funkcionalno zapovjedništvo ustrojstvena jedinica - postrojba Hrvatske kopnene vojske, Bojna nuklearno biološko kemijske obrane 2. satnije NBKO/Vod za RBKi za tužitelja u 3 primjerka, za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. (redovno ocjenjivanje) s podacima o prvo i drugoocjenjivaču, datum ocjenjivanja u prvoj razini - 17. prosinac 2024. U jednom primjerku tih obrazaca je navedeno da se tužitelj, koji nije zadovoljio godišnje motoričke provjere iznimno, prema članku 14. stavku 8. ocjenjuje godišnjom ocjenom „zadovoljava“, dok u druga dva, u svemu identičnim obrascima se navodi da se radi toga što nije zadovoljio niti jednu godišnju motoričku provjeru ocjenjuje ocjenom „ne zadovoljava“. Obrasci su potpisani samo po prvoocjejnivaču, dok u rubrici V. Potvrda priopćenja prijedloga službene ocjene, a koja obuhvaća datum uručenja, potpis, primjedbe i drugo, su rubrike prazne. Nadalje, u spisu su priložena još tri identična obrasca koja sadrže ocjenu „ne zadovoljava“, a u kojima je navedeno da je ocjena tužitelju priopćena telefonskim putem i da je tužitelj suglasan s prijedlogom prvoocijenjivača te da je odbio potpisati ocjenu, koje navode tužitelj prilikom iskazivanja na ročištu pred ovim Sudom u cijelosti opovrgava.
12.1. Dakle, iz obrazaca o ocjenjivanju, a što proizlazi i iz izjave tužitelja dane pred ovim Sudom na raspravi, ne proizlazi da mu je obrazac godišnje ocjene osobno uručen, iako je jasno i izričito člankom člankom 18. stavkom 1. Pravilnika predviđeno da se ocjena osobno uručuje i obrazlaže, a kako bi se omogućio eventualno daljnji predviđeni postupak preispitivanja službene ocjene u dvije razine neposredne nadređenosti, provođenje savjetovanja koje u konkretnom slučaju nije provedeno te daljnje preispitivanje osobi nadređenoj drugoocjenjivaču, sve predviđeno u skladu s člankom 110. Zakona i člancima 20. i 22. Pravilnika. K tome, opaska u obrascu za ocjenjivanje da je tužitelj odbio potpisati ocjenu, a da mu je ista priopćena telefonskim putem i da je suglasan s prijedlogom ocjenjivanja je kontradiktorna te za istu nema dokaza, a tužitelj tvrdi da je navedeno netočno i da se telefonski poziv uopće nije odnosio na godišnju ocjenu već na njegovo bolovanje i povratak na posao.
12.2. Nadalje, ukoliko je tvrdnja tuženika točna da je tužitelj izbjegavao primiti godišnju ocjenu, prvostupanjsko tijelo je trebalo uputiti službeni poziv tužitelju da pristupi radi uručenja ocjene te imati dokaz u uručenju takvog poziva, pa ukoliko tužitelj odbije pristupiti u zakazano vrijeme te mu se ocjena ne može uručiti, pri čemu mu je omogućeno preuzeti je i osporavati i poduzeti daljnje korake predviđene Zakonom i Pravilnikom, u tom slučaju bi postojao dokaz da je osobno uručenje ocjene u skladu s predviđenim člankom 18. stavkom 1. Pravilnika pokušano i ostalo bezuspješno.
12.3. U vezi datuma donošenja sporne ocjene, 19. ožujka 2025., a s obzirom na predviđeni rok donošenja iste do 31. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu (članak 107. stavak 2. Zakona), tuženik opravdano navodi da se ne radi o prekluzivnom roku i isto nije od utjecaja na zakonitost odluke.
13. Dakle, ne ulazeći u opravdanost i pravilnost godišnje ocjene za tužitelja za 2024., Sud je utvrdio da postupak predviđen Zakonom i Pravilnikom nije pravilno niti zakonito proveden te da tužitelju ocjena nije uručena i obrazložena mu na način predviđen tim propisima, pa mu je posljedično tome onemogućeno preispitivati ju putem savjetovanja i nadležnog Povjerenstva. Stoga osporavana rješenja Sud nije mogao ocijeniti zakonitima, te je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio pobijane akte i odlučio kao pod točkama I. i II. izreke presude, te predmet vratio na ponovni postupak. U istome će prvostupanjsko tijelo osobno uručiti tužitelju godišnju ocjenu za 2024. te omogućiti mu daljnji postupak predviđen Zakonom i Pravilnikom, pri čemu je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove odluke (članak 119. stavak 4. ZUS-a).
14. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbama članka 144. i 147. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3.
14.1. Tako tužitelju pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife) uz pripadajući iznos PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife, te isti iznos za pristup na ročište 12. siječnja 2025. (Tbr. 27/2 Tarife). Zatražena zatezna kamata određena je u skladu s člankom 144. stavkom 4. ZUS-a.
14.2. S obzirom na zatraženu naknadu troška podneska od 1. listopada 2025. isti ne sadrži nikakva nova činjenična niti pravna razlaganja koja nisu mogla biti iznesena u tužbi ili na ročištu, pa je zahtjev u tom dijelu ocijenjen neosnovanim.
14.3. U vezi zatraženog troška puta na raspravu (benzin i cestarina) te troška izbivanja iz pisarnice, u skladu sa ustaljenom sudskom praksom (primjerice presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4281/19-2 od 23. siječnja 2020., odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Gž
- 377/04 od 12. rujna 2007. i dr.) u slučaju kada je stranka zastupana po opunomoćeniku - odvjetniku čije sjedište kancelarije nije u sjedištu Suda, stranci koju zastupa opunomoćenik iz grada koji je udaljen od sjedišta Suda ne priznaje se kao opravdani i nužan trošak naknade materijalnih troškova prijevoza odvjetnika iz mjesta rada u mjesto sjedišta Suda. Takvim stajalištem se ne dira u pravo na pristup sudu, niti je tužitelj onemogućen u ostvarivanju svojih prava, uključujući i odabir odvjetnika kojeg će opunomoćiti da ga zastupa u upravnom sporu, ali odabirom odvjetnika čije je sjedište izvan sjedišta suda, odnosno udaljeno od sjedišta suda koji vodi upravni spor se stvaraju troškovi za protustranku, ovdje tuženika. Dakle, premda se ne dovodi u pitanje pravo tužitelja na odabir opunomoćenika, takvim odabirom i posljedično prouzročenim troškovima (materijalnih troškova prijevoza odvjetnika iz mjesta rada u mjesto sjedišta suda i trošak izbivanja odvjetnika iz pisarnice) tužitelju se taj trošak ne može priznati kao opravdan i nužan. K tome, Sud je ocijenio neosnovanim i zatraženi trošak izbivanja iz pisarnice jer je opunomoćeniku tužitelja priznat trošak zastupanja stranke na raspravi, pa mu u isto vrijeme ne može pripasti trošak po dvije osnove.
14.4. Slijedom iznesenoga, a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu navedenog priznatog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, a koji mu je tuženik dužan naknaditi, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen.
14.5. Stoga je Sud odlučio kao u točki III. izreke presude.
U Osijeku 26. siječnja 2026.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točki I. i II ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS- a). Protiv točke III. dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćeniku
2. Tuženiku, uz spis
