REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: Povrv-2982/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o., [adresa] OIB 70133616033 kao pravni slijednik iza Totalna televizija d.o.o. iz Zagreba, Buzinski prilaz 10 OIB 80112273645, kojeg zastupa odvjetnik Hrvoje Sučić iz Zagreba protiv tuženika OR iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja ročišta, dana 26. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Petra Barbarića sudski posl. br. Ovrv-20806/2022, javnobilježnički posl. br. Ovrv-1175/2022 a kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 290,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena) do 31.12.2022. godine, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12. 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 30,21 EUR od 21.12.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR od 21.01.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR od 21.02.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR od 21.03.2022. godine pa do isplate ,

- na iznos od 119.93 EUR od 21.08.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,90 EUR od 21.08.2022. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak postupka u iznosu od 274,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 78/15 NN 114/22, NN 156/22, NN 155/23) (uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine), od 26. siječnja 2026. g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Petra Barbarića iz Pisarovine, Trg Stjepana Radića 4/I poslovni broj Ovrv-20806/2022 od 23. studenog 2022. godine određena je ovrha općenito na imovini ovršenika, ovdje tuženika, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, u iznosu od 2.190,18 kuna (290,69 EUR) sa zateznim kamatama od dospijeća na pojedine mjesečne iznose do isplate (točka I izreke) zajedno s odmjerenim troškovima i to nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 500,00 kuna te ovršnog troška sa zakonskim zateznim kamatama. Podneskom od 22. listopada 2025. g. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev jer je došlo do promjene službene valute u RH.

2. U prigovoru koji se ima smatrati odgovorom na tužbu, tuženik osporava postojanje bilo kakvog duga ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, jer je često zvao da nema signala, i da ne može gledati programe, na što pravni prednik tužitelja nije reagirao. Također je tražio da se zbog navedenog smanji rata preplate ali je na to odgovoreno da postoji ugovorna obveza. Kako su kontinuirano imali problema sa signalom, da nisu poslali tehničare na teren, bili su prisiljeni isključiti aparat jer ionako nisu gledali televiziju. Proizlazi da ističe kako tužitelj nije ispunjavao svoju ugovornu obvezu i tužbu odbiti.

3. Povodom prigovora ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinski sud u Novom Zagrebu je u skladu s odredbom čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, i 131/20) stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga rješenjem broj Povrv-13/2023-2 od 24. siječnja 2023. godine. Rješenjem od 9. ožujka 2023. g. Općinski sud u Novom Zagrebu se oglasio mjesno nenadležnim i ustupio predmet na daljnje postupanje ovom sudu.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje o ovrsi, ispis otvorenih stavki tužitelja (list 10), zahtjev za zasnivanje ugovornog odnosa (list 40), potvrdu o sklopljenom Pretplatničkom ugovoru (list 42), Opće uvjete poslovanja za uslugu Total TV (list 43-55), račun broj 3332860-1-2 (list 57), račun broj 3370492-1-2 (list 58), račun broj 3407944-1-2 (list 59), račun broj 3595134 (list 60), financijsku karticu (list 61-62), opomenu pred utuženje (list 64), dopis o jednostranom raskidu ugovora (list 66) i izvod iz sudskog registra (list 85-88).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je naknada za korištenje tužiteljeve usluge - prijema televizijskog programa putem satelita te trošak zadržane satelitske opreme te naknada za prijevremeni raskid pretplatničkog ugovora.

7. Nije sporno da je među strankama sklopljen pretplatnički ugovor 7. rujna 2020. g. broj 900112556 na temelju kojeg je tuženik koristio usluge tužitelja, te se istim tuženik obvezao ne samo redovito plaćati mjesečne naknade za korištenje Total TV usluge, u skladu s Općim uvjetima tužitelja, nego i pravovremeno dostaviti satelitsku opremu a sve sukladno Općim uvjetima koji se sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, dalje: ZOO) smatraju dijelom preplatničkog ugovora. Nadalje, čl. 11 st. 10. Općih uvjeta pretplatnik je dužan po prestanku ugovornog odnosa vratiti satelitsku opremu tužitelju u roku od 14 dana od dana raskida na dresu sjedišta Total TV u Zagrebu, a ako to ne učini dužan je nadoknaditi njezinu vrijednost prema Ponudi s cjenikom, budući da se satelitska oprema daje na korištenje za vrijeme trajanja ugovora, odnosno ista je vlasništvo tužitelja.

8. Općim uvjetima je propisano da kada je korisnik dužan plaćati račune te koje su posljedice oglušenja na iste. Podmirivanje dugovanja za ugovorene usluge je osnova obveznih odnosa, što je propisano čl. 9. ZOO-a. Pretplatnički ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme uz minimalno trajanje pretplate u skladu s Općim uvjetima a može biti raskinut u skladu s čl. 7. Općih uvjeta. U odnosu na navode tuženika da je imao smetnje prilikom prijama signala, tuženik nije tijekom postupka dostavio sudu dokaze o istome, a razvidno je da je 7.9.2020. g. ugovor zaključen na neograničeno vrijeme uz ugovornu obvezu u trajanju od 24 mjeseca. Usluga je tuženiku isključena 9.2.2022. g. te je s tim nadnevkom nastupio jednostrani raskid ugovora od strane prednika tužitelja, o čemu je tuženik obaviješten dopisom od 6.4.2022. g. Kako je do raskida došlo prije protijeka roka od 24 mjeseca – ugovornog razdoblja, to je tuženik dužan platiti naknadu, a također je dužan i vratiti satelitsku opremu, odnosno tek u slučaju da se vrati satelitska oprema naknada se stornira. Predmetna naknada je fakturirana računom od 31.8.2021. g. pa je dakle tuženik bio dužan vratiti satelitsku opremu najkasnije do 15.9.2022. g. Svi računi koje je tužitelj dostavio sadrže sve bitne elemente koje računi trebaju imati.

9. S obzirom kako tuženik ne osporava zaprimanje satelitske opreme, a niti osporava kako istu nije vratio tužitelju u roku određenom odredbama Općih uvjeta, tuženik je sukladno sklopljenom ugovoru o zasnivanju pretplatničkog odnosa i citiranim odrebama Općih uvjeta, dužan tužitelju platiti naknadu za nevraćenu satelitsku opremu, sve sukladno odredbama Općih uvjeta koje je u skladu sa zakonom odobrio HAKOM kao stručno tijelo i regulatorna agencija koje odobrava Opće uvjete, ne samo tužitelja, već svih operatera na tržištu. Naknada za nevraćenu satelitsku opremu zaračunata je na računu broj 3595134-1-2 od 31.07.2022. godine u iznosu od 119.93 EUR (903,61 kn). Prema odredbi čl. 65. st. 1. ZOO-a propisano je kako je na temelju obveze vjerovnik ovlašten od dužnika zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Dakle, iz navedenog proizilazi kako tužitelj ima pravo potraživati naknadu vrijednosti satelitske opreme koja nije vraćena, jer se tuženik oglušio o ugovornu obvezu. S obzirom da tuženik tužitelju nije vratio satelitsku opremu, te da su prošli svi rokovi određeni Općim uvjetima za povrat satelitske opreme ista je, zbog propuštanja koja je isključiva krivnja tuženika, postala njegovo vlasništvo. Stoga je tuženik dužan tužitelju platiti naknadu za navedenu nevraćenu opremu u iznosu od 119,92 EUR. Navedeni iznos uključuje cijenu HD satelitskog prijemnika koji je instaliran na adresi tuženika, a čija pojedinačna cijena iznosi 90,25 EUR, te NDS satelitske kartice čija pojedinačna cijena iznosi 29,67 EUR. Cijena HD satelitskih prijemnika i NDS satelitskih kartica utvrđena je Ponudom s cjenikom Totalne televizije.

10. Nadalje, Opomena pred utuženje od 20. travnja 2022. godine, je na temelju čl. 7. st. 3. Općih uvjeta tužitelja zaračunata na računu broj 3595134-1-2 od 31. srpnja 2022. godine u iznosu od 49,90 EUR (376,00 kn). Potrebno je istaknuti kako je čl. 296. ZOO

(Ništetnost pojedinih odredaba) jasan i navodi:

(1) Ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

(2) Prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana.

(3) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive.

11.Dakle, zakon je jasan – prilikom ocjene ništetnosti pojedinih odredbi predmetnih Općih uvjeta sud je dužan u skladu s čl. 296. st. 2. ZOO-a uzeti u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravnu narav ugovora ili usluge koja je objekt činidbe, kao i ostale odredbe ugovora. Tuženik je imao vlastiti izbor odlučivanja na koji ga nitko nije prisiljavao i to, između više pružatelja usluga te još nekih dodatnih opcija nekih drugih pružatelja usluga, a što je notorna općepoznata činjenica. Također, mogao se kod tužitelja sam odlučiti, na osnovu vlastite procjene potreba, za opciju ugovorne i bez ugovorne obveze, a kad se već odlučio, u ovom slučaju za ugovornu obvezu, mogao se, opet i jedino sam, odlučiti, bez ikakvog pritiska za jednu od nebrojenih opcija pretplata koja najbolje odgovara njegovim potrebama.

12.Nadalje, čl. 296. st. 3. ZOO-a jasno navodi da se odredbe čl. 296. st. 1. ZOO-a ne primjenjuju na one odredbe Općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive. Odredbe Općih uvjeta tužitelja (čl. 7. st. 3.), a na temelju kojih je zaračunata naknada za prijevremeni raskid ugovora, preuzete su iz važećeg propisa i to čl. 41., u vrijeme sklapanja ugovora važećeg, Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17).

13.Na gore navedeno nadovezuju se i odredbe čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22) koje navode:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

(3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima.

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

(5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

14. Nesporno da su odredbe sadržane u važećim Općim uvjetima poslovanja, koji čine sastavni dio predmetnog Ugovora zaključenog između tužitelja i tuženika, u cijelosti preuzete iz pozitivnih propisa Republike Hrvatske, odnosno iz odredbi Zakona o elektroničkim komunikacijama. Slijedom toga, primjena navedenih odredbi Općih uvjeta poslovanja temelji se izravno na zakonu, pa se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe članka 296. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, niti članka 53. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača. Umjesto toga, primjenu nalaze izričite zakonske odredbe – članak 296. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima te članak 53. stavak 5. Zakona o zaštiti potrošača – koje omogućuju da ugovorne odredbe koje su propisane zakonom ili temeljem zakona budu izuzete od ocjene nepoštenosti.

15. U konkretnom slučaju riječ je o dobrovoljnom pristupanju tuženika ugovornom odnosu s operaterom kojeg je samostalno izabrao, među više dostupnih pružatelja usluga na tržištu, bez ikakvog vanjskog utjecaja ili prisile. Tuženik je pri tome imao slobodu izbora ne samo između različitih operatera, već i između različitih modela ugovora, uključujući opcije s ili bez ugovorne obveze. Riječ je o općepoznatoj i notornoj činjenici o postojanju konkurencije na tržištu elektroničkih komunikacija, kao i o dostupnosti različitih usluga i ugovornih modela krajnjim korisnicima.

Slijedom navedenog, ne postoji nikakva neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana koja bi bila na štetu potrošača, budući da je ugovorni odnos rezultat informiranog i dobrovoljnog izbora tuženika.

16. Pored toga, primjenu u ovom predmetu nalazi i odredba članka 371. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj će se sud, pri odlučivanju o izmjeni ili raskidu ugovora, rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa, među ostalim, o svrsi ugovora, podjeli rizika, trajanju i djelovanju izvanrednih okolnosti te interesima obje strane.

17.Nesporno je da je svrha sklapanja ugovora na određeno razdoblje – konkretno 24 mjeseca – bila ostvarivanje posebnih pogodnosti (polovica mjesečne naknade za prva tri mjeseca, dostupnost dodatnih programskih paketa besplatno) koje je tužitelj nudio isključivo uz sklapanje ugovora s ugovornom obvezom, a što jasno upućuje na dobrovoljnu i svjesnu odluku tuženika. Dodatno, tuženiku je bila dostupna i mogućnost sklapanja ugovora bez ugovorne obveze, čime je dodatno potvrđena njegova sloboda izbora. Tužitelj je u cijelosti izvršio svoje obveze proizašle iz ugovora, te je pružio sve ugovorene usluge na način kako je to ugovoreno.

18. Nadalje, a uzimajući u obzir da je trgovačko društvo Totalna televizija d.o.o. prestalo postojati nakon pravomoćno okončanog postupka pripajanja društvu Telemach Hrvatska d.o.o. za telekomunikacijske usluge, sa sjedištem u [adresa], upisano u registarski uložak s MBS [matični broj subjekta], OIB: 70133616033 te da je pravni slijednik preuzeo postupak pod poslovnim brojem gornjim, te s obzirom da od 01.01.2023. godine kuna više nije službena valuta u Republici Hrvatskoj sud nalazi tužbeni zahtjev utemeljenim i dokazanim.

19. Kako je tužitelj dokazao i osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, to je bilo potrebno odlučiti kao točki I izreke ove presude. Naime, tužitelj je u smislu odredaba čl. 9., 29. st. 1. i 2. i čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 126+5/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) u svezi čl. 219. st. 1. ZPP-a dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i to za iznos 290,67 eura te prema priloženim računima za zadržanu satelitsku opremu koja je postala vlasništvo tuženika, te je stoga sud platni nalog održao na snazi u cijelosti po čl. 451. st. 3. ZPP-a . U odnosu na zakonske zatezne kamate sud je primijenio čl. 29. st. 2. i čl. 183. st. 1. ZOO- a počev od dana kad je tuženik pao u zakašnjenje s plaćanjem.

20. U odnosu na trošak ovog sudskog postupka, u ovom sporu male vrijednosti (VPS je 690,69 eura) sud je primijenio čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tužitelju priznao trošak sastava prijedloga za ovrhu od 25 bodova a kako je vrijednost 1 boda 2 eura to je iznos od 50,00 eura i trošak PDV-a od 25% što ukupno iznosi 12,50 eura po Tbr. 11 i Tbr. 42 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i trošak javnobilježničke nagrade od 19,90 eura i PDV-a od 25% u visini od 4,98 eura kao i trošak sastava podneska od 1.3.2023. g. i od 22.10.2025. g. svaki po 25 bodova po Tbr. 8.1. OT dakle, 50 bodova time da je vrijednost 1 boda 2 eura, što čini 100,00 eura i trošak PDV-a od 25% odnosno 25,00 eura, te trošak pristupa na ročište dana 11.11.2025. g. po Tbr. 9. 5. OT od 25 bodova, odnosno 50,00 eura i trošak PDV-a od 12,50 eura, odnosno sveukupni iznos od 274,88 eura. Pri čemu se sud rukovodio sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava koji je istaknuo da trošak postupka mora biti u srazmjeru s vrijednošću predmeta spora i pri čemu sudski trošak ne može biti otegotan za stranke u postupku. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude. Potrebno je dodati da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim daljnjim troškovima parničnog postupka. Sud je priznao tužitelju zakonske zatezne kamate na troškove postupka po čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona i na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a počev od dana donošenja ove presude.

U Zagrebu, 26. siječnja 2026. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.(članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku