Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-4043/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ČH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. iz Osijeku, protiv tuženika SVAGUŠA H2O j.d.o.o., OIB: 40506711366, Mravince, 27. rujna 22, zastupan po direktoru JH, [adresa], **.**.2027., OIB [osobni identifikacijski broj] , radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika dana 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SVAGUŠA H2O j.d.o.o., Mravince, 27. rujna 22, OIB: 40506711366 platiti tužitelju ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.981,68 EUR sa zateznim kamatama po stopi od 3 % godišnje od 17.4.2015. godine do 31.7.2015. godine, a od 1.8.2015. godine pa do isplate zateznu kamatu primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3 (tri) postotna poena određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za više zatraženu glavnicu i kamatu iznad 3% do 12% tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužbom od 9. travnja 2020. tužitelj ČH navodi da je između njega i tuženika trgovačko društvo Svaguša j.d.o.o. kao primatelja pozajmice dana 16. travnja 2014. sklopljen ugovor o kratkoročnoj pozajmici na rok od godine dana. Tužitelj je istog dana na račun tuženika uplatio iznos od 3.981,68 EUR. Obveza tuženika dospjela je 17. travnja 2015. U više navrata je pozivao tuženika na ispunjenje obveze no tuženik nije ispunio obvezu. Traži od suda da naloži tuženiku da mu isplati 3.981,68 EUR sa kamatom 12% od 17. travnja 2015. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate sa kamatom 3%.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je podmirio u cijelosti potraživanje tužitelja, unatoč tome što je ugovoren beskamatni zajam te se protivi istoj u cijelosti, da je tuženik vratio tužitelju više nego što mu pripada.

2.1.Navodi da je platio ukupno 5.176,19 EUR-a i to dana 5. svibnja 2014. iznos od 597,25 EUR, 9. svibnja 2014. iznos od 530,89 EUR, 21. kolovoza 2014. iznos od 530,89 EUR, 30.kolovoza 2014. iznos od 796,34 EUR, 22. rujna 2014. iznos od 663,61 EUR, 15. listopada 2014. iznos od 132,72 EUR, 5. lipnja 2015. iznos od 1.924,48 EUR. Isplatio je i glavnicu i visoke kamate, a tužitelj da je bio svjestan da ono što predmetnim ugovorom želio postići da nije dozvoljeno, protivno moralu i pravnim propisima. Tužitelj je iskoristio stanje nužde i teško materijalno stanje tuženika te je za sebe ugovorio korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on tuženiku dao, pa je sklopljen zelenaški ugovor. Prigovara zastari potraživanja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

3. Ovaj sud je dana 17. ožujka 2025. donio presudu pod brojem P-1141/2020 koja je ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru dana 4. rujna 2025. pod brojem Gž- 353/2025.

3.1. Županijski sud u Bjelovaru navedenim Rješenjem upućuje ovaj sud da da ocjenu svjedočenja svjedoka CH jer u donesenoj presudi to nije učinio ovaj sud.

4. Sud je u provedenom postupku pročitao: Ugovor o kratkoročnoj pozajmici (str.4. spisa), uplatnica (str. 5. spisa) konto kartice (str. 15.-16. spisa), Izvod prometa po računu (str.17. i 19.-26. spisa), uplatnice (str. 18. spisa), saslušani su svjedoci CH, TH, ĆH, GH i KH (str. 73.-80.), saslušan je tužitelj i zakonski zastupnik tuženika (str. 80-83 spisa).

5. Postupajući sukladno odredbi iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 3.981,68 EUR koji se odnosi na Ugovor o zajmu sklopljen između stranaka dana 16. travnja 2014. a koji su stranke nazvale Ugovor o kratkoročnoj pozajmici (str. 4. spisa).

6.1. U postupku nije sporno da je tužitelj sklopio Ugovor o zajmu sa tuženikom i da mu je dao novac od 3.981,68 EUR.

6.2. Sporno je je li tuženik u obvezi platiti tužitelju iznos zatražen ovom tužbom, je li isplatio tužitelju pozajmljeni novac, je li nastupila zastara potraživanja i je li ništetan ovakav ugovor

7. Odredbom čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

7.1.Sukladno odredbi čl. 247. i 249. ZOO-a ugovor se smatra sklopljenim kada se stranke suglase o bitnim sastojcima ugovora pri čemu se izjava volje može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave.

7.2. Čitajući Ugovor o kratkoročnoj pozajmici (str. 4. spisa) sud utvrđuje da se radi o Ugovoru o zajmu sklopljenom između stranaka sa rokom otplate na 1 godinu (čl. 2 Ugovora).

8. Čitajući Konto karticu 1270 (str. 15. spisa) vidljivo je da postoji pozajmica na ime ČH od dana 16. travnja 2014. u iznosu od 3.981,68 EUR. Sud zaključuje po opisu knjiženja da je dana 9. svibnja 2014 iznos od 530,89 EUR, 21. kolovoza 2014. iznos od 530,89 EUR, 30.kolovoza 2014. iznos od 796,34 EUR, 22. rujna 2014. iznos od 663,61 EUR, 15. listopada 2014. iznos od 132,72 EUR tuženik vraćao pozajmice jer u opisu knjiženja piše vraćanje pozajmice.

8.1. Sud ne može sa sigurnošću utvrditi da se navedena vraćanja pozajmica odnose na predmetni Ugovor o zajmu jer ne piše ni datum ugovora o zajmu niti kakva druga oznaka koja se odnosi baš na taj Ugovor. Tim više tuženik nema ni potvrdu od tužitelja za isplatu navedenih iznosa.

8.2. Čitajući dalje Konto karticu 2141 (str. 16. spisa) stoji da je 5. lipnja 2016. u opisu knjiženja izvršen povrat pozajmice u iznosu 1.924,48 EUR-a. Isto tako ne piše u odnosu na koga se izvršio povrat ni temeljem kojeg ugovora.

8.3. Sud zaključuje a čitajući izvod prometa po računu (str. 17. ) od dana 16. travnja 2014. (pod brojem 16.) da je ČH izvršio pozajmicu na firmu Svaguša H2O u iznosu od 3.981,68 EUR čime je na račun tuženika sjeo navedeni iznos. Prema konto kartici 1270 radi se o istom predmetnom iznosu.

8.4. Čitajući izvod prometa po računu (str. 17. i 19., 21 - 26.) uz priložene uplatnice (str. 18., 20. spisa) sud zaključuje da je 5. svibnja 2014., 9. svibnja 2014., 30. kolovoza 2014., 22. rujna 2014.,21. kolovoza 2014., 5. lipnja 2015. i 15. listopada 2014. u opisima plaćanja navedeno vraćanje pozajmice tužitelju ČH. Novac je putem uplatnica isplaćivan na ime vraćanja dijela pozajmice primatelju zakonskom zastupniku tuženika navedenih datuma, osim 22. rujna 2014. kada je isplata išla KH.

8.5. Odredbom čl. 10 ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

8.6. Dakle tuženik kao pravna osoba time što je vršio isplate sa računa pravne osobe zakonskom zastupniku tuženika nije postupao s pažnjom dobrog stručnjaka. Isplate nisu vršene na račun tužitelja već su prema dostavljenim uplatnicama (str. 18. spisa) kao i izvodu prometa po računu vršene zakonskom zastupniku tuženika. Dakle zakonski zastupnik tuženika (dalje: z.z. tuženika) u gotovini je isplaćivao navedene iznose na pravnu osobu H20-tuženika.

9. Sud je saslušao svjedoka CH na ročištu od 12. prosinca 2024. (str. 74. spisa) koji u kazuje da su u to vrijeme on i zakonski zastupnik tuženika – JH u to vrijeme imali ured vrata do vrata. Nije vidio nikakvo posuđivanje novaca niti ikakve Ugovore ali ga je u to vrijeme pozvao z.z. tuženika u ured jer treba vratiti čovjeku neke novce. U uredu je bio tužitelj ČH i njemu je z.z. tuženika dao "zadnjih" 2.000,00 EUR-a, sjeća se da je to bilo otprilike prije 6,7 godina. Tužitelj je brojio novac, radilo se o velikim novčanicama. Nakon što je tužitelj prebrojao novac nije davao nikakvu primjedbu i zato zna da se radilo o iznosu od 2.000,00 EUR-a.

9.1. U odnosu na ovakvo kazivanje svjedoka koji je nesrodan sa zakonskim zastupnikom tuženika sud ga cijeni kao istinito i vjerodostojno kazivanje. Ovaj svjedok potvrđuje da je vidio vraćanje "zadnjih" 2.000,00 EUR-a zakonskog zastupnika tužitelju. Kada je svjedok rekao "zadnjih" sud zaključuje da je z.z. tuženika naveo da vraća "zadnjih" 2.000,00 EUR-a. Nakon što je tužitelj prebrojao on je uzeo novce i nije dao nikakvu primjedbu te je otišao. To bi značilo da je prihvatio povrat posuđenog novca u iznosu od 2.000,00 EUR-a.

10. Svjedok TH sudu iznosi (str. 75 spisa) da su na kavi bili tužitelj, zakonski zastupnik tuženika i on i da se na toj kavi spominjao tužbom zatraženi iznos od 3.981,68 EUR koji će se vratiti. Prvi put je rečeno da će se vratiti još 1.000,00 EUR uz navedeni iznos. Zakonski zastupnik tuženika mu je rekao da se traži još dodatnih 1.000,00 EUR-a. Kazuje kako je vraćeno 1.000,00 EUR, te dodatno 1.000,00 EUR, a da to zna od zakonskog zastupnika tuženika.

10.1. Ovakvo kazivanje svjedoka je nelogično, sa nepotpunim slijedom i sud zaključuje kako ovaj svjedok nema neposredna saznanja. Čuo je na kavi spominjanje predmetnog tužbom zatraženog iznosa, a onda kazuje da mu je zakonski zastupnik tuženika rekao da se traži dodatni iznos.

11. Svjedok ĆH sudu opisuje da su tužitelj i zakonski zastupnik tuženika bili prijatelji. Radi započinjanja posla s vodomjerima tužitelj je zakonskom zastupniku tuženika posudio novac, dogovor je bio vratiti kamatu na pozajmljeni iznos, a da on to zna jer mu je rekao zakonski zastupnik tuženika i da misli da je novac vraćen jednokratno.

11.1. Ovakvo kazivanje svjedoka nije neposredno nego iz priče zakonskog zastupnika tuženika, samim time je nepotpuno i nevjerodostojno.

12. Svjedokinja GH, supruga tužitelja u bitnom kazuje da je tužitelj posudio tuženiku predmetni iznos novaca i za svaki vodomjer koji će zakonski zastupnik tuženika ugraditi da će dati tužitelju određeni iznos novaca a da novac nije vraćen.

12.1. Iz ovakvog kazivanja sud zaključuje da je postojao dogovor između tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika da će od ugradnje vodomjera zakonski zastupnik tuženika davati novac tužitelju.

13. Prema kazivanju svjedokinje KH, supruge zakonskog zastupnika tuženika sud zaključuje da je tužitelj posudio tužbom zatraženi iznos novca uz kamatu. Kada kaže da je zakonski zastupnik tuženika vratio novac u gotovini uz veliku kamatu, takvo kazivanje sud ocjenjuje kao subjektivno i pristrano.

14. Saslušan je tužitelj koji je u bitnom rekao da su imali poslovnu suradnju on i zakonski zastupnik tuženika. Kamate nije bilo. Suradnja se odnosila na ugradnju vodomjera, isplate su trebale biti za ugrađeni 1,33 EUR, a za prodani vodomjer 133,00 EUR. Uplatio je novac putem banke, ne sjeća se koje banke.

15. Zakonski zastupnik tuženika kazuje da mu je tužitelj uplatio 3.981,68 EUR „na ruke“. Na banci je rekao kada je polagao novac da je to pozajmica od tužitelja, on je potpisao virman. Tužitelj je posudio novac od nekoga iz Ericssona i dogovorili su se vratiti po pola uz 1.000,00 EUR kamate, po pola svaki od njih.

16. Stavljajući u korelaciju ovakve iskaze svjedoka sa kazivanjem tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika sud utvrđuje kako je tužitelj dao zakonskom zastupniku tuženika 3.981,68 EUR kako bi tuženik započeo posao sa ugradnjom vodomjera. U ovom pravnom odnosu se radi o ugovoru o zajmu kojim fizička osoba- tužitelj daje 3.981,68 EUR tuženiku kao pravnoj osobi s rokom povrata na godinu dana.

16.1. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Od zakonskog zastupnika tuženika se očekuje povećana pažnja u poslovanju prema pravilima struke. U ispunjavanju obveznog odnosa po ugovoru o zajmu on je dužan postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika. Za razliku od njega tužitelj je dužan primijeniti pažnju dobrog domaćina, što je niži stupanj pažnje.

16.2. Slijedom svega izloženog utvrđuje se da je tužitelj temeljem Ugovora o zajmu dao novac za poslovanje tuženika uplatom na račun, a ovaj mu se obvezao vratiti u roku godine dana. S obzirom na to da je tuženik sklopio ugovor kao trgovac te da je tim ugovorom pribavio sredstvo za obavljanje djelatnosti, on je bio dužan postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika, pa ne uživa isti stupanj zaštite prava kao obična fizička osoba - tužitelj. Od tuženika se očekuje da posluje putem računa sa tužiteljem pa kad je sud čitao konto kartice i izvode sa računa iz kojih je nije vidljivo da su se isplate vršile tužitelju sud zaključuje da tuženik nije ispunjavao svoju obvezu iz predmetnog ugovora o zajmu. Ne piše u odnosu na koga se izvršio povrat ni temeljem kojeg ugovora. Tuženik je dužan vršiti vraćanje zajma sukladno običajima trgovačkog prava.

16.3. Tuženikovi navodi da je u gotovini vratio novac tuženiku i isplate koje su vršene od strane tuženika zakonskom zastupniku tuženika nisu dokaz da su isplate išle tužitelju, isto tako ni navodi saslušanih svjedoka osim svjedoka ČH. Svjedok ČH sa sigurnošću je svjedočio sudu kako i kada je z.z. tuženika vratio tužitelju 2.000,00 EUR-a koje je tužitelj uzeo i otišao. Obzirom da je tužitelj prihvatio 2.000,00 EUR-a u prisustvu nepristranog svjedoka ČH koji je kazao sudu da je ušao kao svjedok u ured z.z. tuženika. U uredu je bio tužitelj ČH i njemu je z.z. tuženika dao "zadnjih" 2.000,00 EUR-a, sjeća se da je to bilo otprilike prije 6,7 godina. Tužitelj je brojio novac, radilo se o velikim novčanicama. Nakon što je tužitelj prebrojao novac nije davao nikakvu primjedbu i zato zna da se radilo o iznosu od 2.000,00 EUR-a. Sud je ocijenio istinitim ovakvo kazivanje svjedoka. Stoga je i predmetni utuženi iznos valjalo umanjiti za iznos od 2.000,00 EUR-a jer je utvrđeno da je tužitelj uzeo 2.000,00 EUR- a prebrojivši sav navedeni novac i otišao. Takvo vraćanje novca predstavlja ispunjenje djelomične obveze zajma.

16.3. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je odlučio kao u točki I. izreke presude.

17. U odnosu na prigovor zastare za kazati je da odredbom čl. 214. st. 1. i 2. ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Zastarni rok za povrat zajma je pet godina. Taj rok počinje teći prvim danom poslije dospijeća obveze povrata zajma, u ovom slučaju počinje teći od 17. rujna 2015. Tužba je podnesena 9. travnja 2020., pa je stoga neosnovan tuženikov prigovor da je nastupila zastara potraživanja.

18. Sukladno odredbi čl. 29. st.2. ZOO-a propisano je da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

18.1. Odluku o kamatnoj stopi sud temelji na citiranoj odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, stoga je tužitelj prekoračio tužbeni zahtjev u dijelu potraživanja kamate po stopi od 12% godišnje od 17.4.2015. godine do 31.7.2015. godine. Ne radi se o ugovoru između trgovaca, već o ugovoru između trgovca i fizičke osobe, te je kamata za taj period 3%.

19. Odredbom čl. 329. st.1 ZOO-a propisano je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

19.1. U odnosu na tuženikov prigovor ništetnosti Ugovora o zajmu za kazati je da je isti paušalan i neosnovan jer su stranke ugovorile davanje novaca i povrat u roku od godine dana kao i potpisale predmetni ugovor. Sud ne nalazi da je ništetan ovako sklopljen ugovor o zajmu, stoga se odbija prigovor tuženika.

20. Odredbom članka 154. st.4. ZPP-a propisano je da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u približno jednakim dijelovima sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Obzirom da je tužiteljevo potraživanje 3.981,68 EUR- a a tuženik je uspio sa 50,20 % sud utvrđuje da su stranke djelomično uspjele u približno jednakim dijelovima.

20.1. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu 26. siječnja 2026.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP- a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u Bjelovaru.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis