Poslovni broj: P-136/2024-35

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Filip Lisac, odvjetnik iz Opatije, Stubište Lipovica 3, protiv tuženika 1. ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. PROJEKTNI ATELJE d.o.o. [adresa], OIB: 27577000052, koje zastupa VG, odvjetnica iz [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine i prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2025. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja AG, odvjetničke vježbenice, punomoćnice prvo i drugotuženika VG, odvjetnice iz [adresa] i prvotuženika FG osobno, a objavljene dana 26. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 1. tuženika ZG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čine prava: jedan poslovni udio u trgovačkom društvu PROJEKTNI ATELJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:27577000052, upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci, pod brojem MBS: [matični broj subjekta], koji predstavlja iznos od 2.654,46 EUR/20.000,00 kn temeljnog kapitala što čini 100% ukupnog temeljnog kapitala društva PROJEKTNI ATELJE d.o.o..

II. Utvrđuje se da je tužiteljica SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovlaštenik na poslovnom udjelu 1. tuženika ZG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u trgovačkom društvu PROJEKTNI ATELJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:27577000052, u ½ dijela poslovnog udjela 1.tuženika ZG u trgovačkom društvu PROJEKTNI ATELJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:27577000052, a što čini 50% ukupnog temeljnog kapitala društva.

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se upravi trgovačkog društva PROJEKTNI ATELJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:27577000052, da u nadležnom sudskom registru Trgovačkog suda u Rijeci izvrši prijavu upisa tužiteljice kao suovlaštenika u ½ dijela poslovnog udjela koji predstavlja 100% temeljnog kapitala trgovačkog društva PROJEKTNI ATELJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:27577000052, upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci, pod brojem MBS: [matični broj subjekta], te da istu promjenu upiše u Knjigu poslovnih udjela trgovačkog društva PROJEKTNI ATELJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:27577000052, sve u roku od 8 dana, što će u protivnom zamijeniti ova presuda."

IV. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u ½ dijela, nekretnina upisanih u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Opatija, k. o. [katastarska općina]:

- u zk. ul. [broj ZK uloška], kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, i 652/3, šuma, ukupne površine 167 m2;

-u zk. ul. [broj ZK uloška], kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 1070 m2,

te je tužiteljica SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovlaštena temeljem ove presude izvršiti uknjižbu prava vlasništva na gore opisanim nekretninama u svoje ime i za svoju korist u ½ dijela."

V. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. U tužbi od 1. ožujka 2024. godine tužiteljica je navela da je zajedno s prvotuženikom ZG započela izvanbračnu zajednicu 2007. godine rođenjem njihovog prvog zajedničkog djeteta (JG, rođ. **.**.2007. u [adresa]). Tijekom trajanja izvanbračne zajednice koja je prethodila sklapanju braka da je rođeno još troje djece: NG, rođ. **.**.2010. u [adresa], U GG rođ. **.**.2014. u [adresa]. Dana 15. prosinca 2020. godine da je zaključen brak između tužiteljice i prvotuženika koji je upisan u Maticu vjenčanih matičnog područja Opatija pod rednim brojem 00315 u 2020. godini. Tužiteljica i prvotuženik da su neprekidno živjeli zajedno od 2007. godine pa sve do kolovoza 2022. godine kada je prvotuženik ZG napustio bračnu zajednicu. U tijeku da je brakorazvodna parnica koja se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P Ob-450/2023. Tijekom trajanja izvanbračne i bračne zajednice tužiteljice i prvotuženika da su zajedničkim radom i sredstvima stekli 100% poslovni udio u društvu drugotuženika Projektni atelje d.o.o. [adresa]. Navedeno društvo da je osnovano izjavom od 3. prosinca 2008. godine. Prvotuženik ZG da je u registru samo formalno upisan kao isključivi vlasnik budući da je na temelju čl. 36. st. 3 Obiteljskog zakona tužiteljica ovlaštenik u 1/2 na poslovnim udjelima u društvu drugotuženika, a sve na temelju čl. 417. ZTD-a. Drugotuženik Projektni atelje d.o.o. [adresa] da je upisano kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] kao kč. br. [katastarska čestica] šuma i 652/3 šuma, ukupne površine 167 m2 i u zk. ul. [broj ZK uloška] kao kč. br. [katastarska čestica], šuma, površine 1070 m2. Vlasništvo nad predmetnim nekretninama drugotuženik da je stekao od imovine koja je u suvlasništvu tužiteljice. Tužbenim zahtjevom zatražila je da se utvrdi da poslovni udio u društvu drugotuženika predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika (točka I.), da se utvrdi da je tužiteljica ovlaštenik na poslovnom udjelu prvotuženika u društvu drugotuženika (točka II.), da se naloži upravi društva drugotuženika da se izvrši odgovarajuća prijava za upis u registar te da se promjena upiše u knjigu poslovnih udjela (točka III.), a točkom IV. zatražila je da se utvrdi da je vlasnik u 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] kao kč. br. [katastarska čestica] šuma i 652/3 šuma, ukupne površine 167 m2 i u zk. ul. [broj ZK uloška] kao kč. br. [katastarska čestica], šuma, površine 1070 m2. Predložila je provođenje dokaza saslušanjem stranaka kao i da se provede zabilježba spora u registru kojem prijedlogu je sud udovoljio po rješenju od 8. ožujka 2024. godine (str. spisa 30-32).

2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili označenu vrijednost predmeta spora navodeći da je prenisko označena. Osporili su osnovanost tužbenog zahtjeva. Pozvali su se na primjenu odredbi Obiteljskog zakona - NN 116/03, 17/04 i 136/07. Naveli su da poslovni udio u društvu drugotuženika ne predstavlja bračnu stečevinu. Izvanbračna zajednica da je započela tek dolaskom u RH i to kasno ljeto 2007. godine. Pravo rada da ni tužiteljica, a niti prvotuženik nisu imali u vrijeme osnivanja drugotuženika jer da nisu bile ispunjene pretpostavke propisane Zakonom o strancima. Stoga da nije bilo imovine koja potječe od rada u trenutku osnivanja drugotuženika koji da je osnovan od vlastitih sredstava prvotuženika. Na iznijete okolnosti predložili su provođenje dokaza saslušanjem stranaka, pribavom podataka od Ministarstva unutarnjih poslova, pribavu preslike putovnica tužiteljice, podataka od HZMO u vezi radnih odnosa te kompletne dokumentacije vezane za statusne promjene drugotuženika u registru. Nekretnine da su imovina drugotuženika i da tužiteljica nije navela temelj po kojem bi joj pripadalo pravo suvlasništva. Naveli su da se radi o zlouporabi prava kako bi se ishodila zabilježba spora u zemljišnim knjigama, a sve iz razloga što su u tijeku parnice oko skrbništva nad djecom. Predložili su odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. U daljnjem tijeku postupka tužiteljica je u bitnome navela da je nesporna činjenica početka izvanbračne zajednice rođenjem zajedničke djece od 2007. godine, da je irelevantan navod da tužiteljica, u vrijeme osnivanja drugotuženika, nije imala radnu dozvolu za rad u RH kao i okolnost da nije bila u radnom odnosu budući da je relevantan i njezin doprinos i rad na odgoju i brizi oko djece i kućanstva. Istaknula je da je 2008. godine prvotuženik bio zaposlen u društvu ART LIBORI SISTEM d.o.o. Tužiteljica da se zaposlila u 2013. godini u društvu UPRAVDOM d.o.o. čiji je osnivač bio prvotuženik. Povremena putovanja izvan RH da su bez utjecaja na kontinuitet životne zajednice između tužiteljice i prvotuženika pri čemu da je tužiteljica na putovanja u Rusiju odlazila s prvotuženikom. U vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina da su tužiteljica i prvotuženik bili ruski državljani i da je jedini način stjecanja nekretnina bio da se trgovačko društvo upiše kao vlasnik nekretnine.

4. Tuženici su u bitnome naveli da je u vrijeme osnivanja društva drugotuženika, prvotuženik ZG radio svega pet mjeseci, da mu je prosjek primanja u 2008. godini iznosio mjesečno 4.800,00 kn i da tužiteljica u to vrijeme nije bila zaposlena. Prvotuženikov radni odnos da je ovisio o izdavanju radne dozvole. Najam stana od 850,00 EUR mjesečno da se plaćao od prvotuženikovih vlastitih sredstava od kojih da je financirano i osnivanje samog društva drugotuženika. Pozvali su se na prosjek primanja iskazan na temelju mjesečnih prihoda prema potvrdi HZMO na str. spisa 81- 83. Osporili su postojanje pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva nad nekretninama.

5. Na pripremnom ročištu održanom 13. studenoga 2024. godine tužiteljica je predložila da se na okolnost detalja iz njihovog obiteljskog života provede dokaz saslušanjem svjedoka CG i ĆG, na okolnost dokazivanja činjenice trajanja bračne zajednice Z i TG, a na okolnost izvora od kojih su stečene nekretnine svjedoka PG. Istaknula je da pravni posao stjecanja nekretnina predstavlja simulirani pravni posao iz razloga što ruski državljani u vrijeme stjecanja nisu mogli stjecati nekretnine na teritoriju RH. Tuženici su osporili kontinuitet u trajanju životne zajednice prije formalnog sklapanja braka u prosincu 2020. godine. Osporili su i da bi život u RH predstavljao i proizvodio učinke izvanbračne zajednice iz razloga što su spavali odvojeno iako su živjeli u istom stanju. Temeljni kapital za osnivanje drugotuženika da je prvotuženik uložio iz vlastitih sredstava, da se radi o darovanom novcu majke prvotuženika kojeg da je dobio prije dolaska u RH i od ušteđevine. Osim toga, da je prije osnivanja drugotuženika prvotuženik prodao stan u [adresa] (kupoprodajni ugovor iz 2006. godine) i da je od toga financirano osnivanje društva drugotuženika. Na okolnost dokazivanja činjenice izvršene isplate iznosa od 330.000,00 EUR IG na ime otkupljenog poslovnog udjela koji se sastojao od unosa vrijednosti nekretnina u temeljni kapital predložili su pribavu predmeta od JB Marije Grozdanić Dekleva OU- 361/12 i OV-13165/12 kao i saslušanje majke prvotuženika ŽG. Dodatno, na okolnost dokazivanja da se radilo o vlastitim sredstvima, predložili su saslušanje svjedoka OG kao i financijsko vještačenje.

6. Tužiteljica je navela da je iz dostavljenih isprava vidljivo da je prvotuženik ostvarivao prihode prije osnivanja društva drugotuženika.

7. Na pripremnom ročištu održanom 18. veljače 2025. godine tuženici su predložili da se vrijednost v.p.s.-a po točki IV. tužbenog zahtjeva korigira na tržišnu vrijednost nekretnina prema elaboratu o procijenjenoj vrijednosti nekretnina kojeg su predali na ročištu. Istaknuli su da je prvotuženik iz svojih vlastitih sredstava financirao istup drugog člana društva IG iz društva drugotuženika. Predložili su saslušanje svjedoka ŠG na okolnost dokazivanja činjenice izvršene isplate iznosa od 330.000,00 EUR kao i na okolnost dokazivanja porijekla novca te svjedoka LG na iste okolnosti, pribavu zbirke isprava za drugotuženika. Dodatno su predložili građevinsko i mjerničko vještačenje uz očevid na licu mjesta radi utvrđivanja veličine suvlasničkih dijelova kao i financijsko vještačenje.

8. Nakon što je strankama dana mogućnost izjašnjavanja, sud je donio plan upravljanja postupkom (str. spisa 391-392).

9. Na ročištu za glavnu raspravu od 10. prosinca 2025. godine tužiteljica je odustala od saslušanja PG. Protivila se saslušanju osoba koje su predložili tuženici navodeći da se radi o osobama koje nemaju saznanja o osobnim odnosima tužiteljice i prvotuženika kao i o načinu stjecanja novaca.

10. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem tužiteljice UG (str. spisa 454-457), prvotuženika ZG (str. spisa 457-461) i svjedoka ČG (str. spisa 642-627).

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Sporna je okolnost je li poslovni udio u društvu drugotuženika koji glasi na prvotuženika ZG stečen od njegove vlastite imovine ili od sredstava stečenih radom tijekom trajanja izvanbračne zajednice odnosno potječe li od sredstava stečenih radom. Sporno je radi li se o bračnoj stečevini.

13. Sporna je okolnost predstavlja li stjecanje prava vlasništva drugotuženika nad nekretninama zk. ul. [broj ZK uloška] kao kč. br. [katastarska čestica] šuma i 652/3 šuma, ukupne površine 167 m2 i u zk. ul. [broj ZK uloška] kao kč. br. [katastarska čestica], šuma, površine 1070 m2, simulirani pravni posao odnosno je li postojala stvarna volja između tužiteljice i prvotuženika da steknu vlasništvo nad predmetnom nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma, površine 1261 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] naknadno parceliranoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. spisa 23-23).

14. U pogledu trajanja izvanbračne zajednice iz stranačkog iskaza UG (str. spisa 453-457) proizlazi da je zajednički život tužiteljice i prvotuženika ZG započeo dolaskom u RH iz [adresa], u kolovozu 2007. godine. Tužiteljica je izjavila da je njihovo prvo dijete rođeno u [adresa] krajem rujna 2007. godine i da su cijelo vrijeme živjeli zajedno. Činjenicu dolaska tužiteljice u RH u kolovozu 2007. godine potvrdio je u svom stranačkom iskazu prvotuženik ZG (str. spisa 457-461), a to se podudara i s navodima iz iskaza svjedoka ŽG (str. spisa 624-627), prvotuženikove majke, koja je navela da su se ZG i UG upoznali na dočeku Nove godine s prelaska 2006. na 2007. godinu i da su otišli živjeti u [adresa] 2007. godine. Činjenica rođenja prvog sina MG **.**.2007. utvrđena je uvidom u rodni list na str. spisa 9. Kako je na rodnim listovima prvorođenog sina kao i preostale djece NG (rođenog **.**.2010., str. spisa 6) i blizanaca U i GG (rođeni **.**.2014., str. spisa 7 i 8), prvotuženik upisan kao otac djece, sud je poklonio vjeru navodima iz iskaza tužiteljice UG da do 2022. godine nije bilo prekida u zajedničkom životu tužiteljice i prvotuženika. Stoga je utvrđena i činjenica kontinuiteta životne zajednice tužitelja i prvotuženika do 2022. godine. Uvjerljivo je i istinito iskazivala da su postojale "trzavice" prije sklapanja braka u 2020. godini i da se u 2022. godini prvotuženik ZG povremeno iseljavao iz zajedničkog stana. Iznijete navode sud je ocijenio uvjerljivim iz razloga što su se u odnosu između tužiteljice i prvotuženika pojavili problemi vezani za pitanje pojedinačnog doprinosa bračnoj zajednici koje je opisala tužiteljica riječima da se vodila utrka tko više doprinosi zajednici i subjektivnog viđenja prvotuženika (str. spisa 457-461) koji je spočitavao tužiteljici da ništa ne radi, da se ponaša "kao kraljica", da je ona samo dojila djecu i da je zanemarivala ostale obveze (str. spisa 458). Slijedom iznijetog, utvrđeno je da su prije sklapanja braka 15. prosinca 2020. godine (str. spisa 10) tužiteljica i prvotuženik ZG bili u neprekinutoj izvanbračnoj zajednici počev od kolovoza 2007. godine do sklapanja braka u 2020. godini, u kojoj je rođeno četvero djece i da navodi o povremenim odlascima u Rusiju ne predstavljaju prekid u kontinuitetu trajanja izvanbračne zajednice. Stoga izjave o spavanju u odvojenim sobama pa čak i odvojena putovanja u Rusiju, na koje se pozvao prvotuženik ZG, ne predstavljaju temelj za zaključak da je bilo prekida u trajanju izvanbračne zajednice prije sklapanja braka u 2020. godini.

15. Odredba čl. 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15., 103/15 – koji je bio na snazi od 22. srpnja 2003. do 1. studenoga 2015.godine) definirala je izvanbračnu zajednicu kao životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. S obzirom na utvrđenje da su prije sklapanja braka živjeli u životnoj zajednici u kojoj su rođena zajednička djeca, počev od kolovoza 2007. godine u postupku je utvrđeno da su dokazani učinci izvanbračne zajednice. Štoviše učinci izvanbračne zajednice proizlaze i iz čl. 11. st. 1 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23 ("Narodne novine" br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15., koji je stupio na snagu 1. studenoga 2015. godine), a koji se primjenjuje i na odnose nastale prije stupanja na snagu tog zakona (a postupak pokrenut u vrijeme važenja Obiteljskog zakona (NN 103/15).

16. Relevantno razdoblje za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ocjenu postojanja bračne stečevine predstavlja vrijeme osnivanja društva drugotuženika koji je upisan u registar ovoga suda 8. prosinca 2008. godine (str. spisa 19-22) kao i izvršena isplata naknade IG za poslovni udio po kojem je u društvo unijeta nekretnina i to k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma, površine 1261 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] prema ugovoru o pristupu novog člana i povećanju temeljnog kapitala od 26. listopada 2012. godine (str. spisa 126-128) odnosno ugovoru o prijenosu tog poslovnog udjela solemniziranom 5. prosinca 2012. godine (str. spisa 147-149), iz kojeg proizlazi da je prvotuženik IG izvršio isplatu naknade od 330.000,00 EUR. Razdoblje od 8. prosinca 2008. godine do isplate naknade za poslovni udio 5. prosinca 2012. godine vrijeme je kada je na snazi bio ranije važeći Obiteljski zakon ("Narodne novine" br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15.) koji je u odredbi čl. 258. izjednačio imovinskopravne učinke izvanbračne zajednice žene i muškarca s imovinskim odnosima bračnih drugova. Isto je propisano i primjenom odredbe čl. 11.st.2 ("Narodne novine" br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15.) u pogledu imovinskih učinaka izvanbračne zajednice prema propisu važećem u vrijeme vođenja postupka.

17. Nesporna je okolnost da sporazumom odnosno ugovorom stranke nisu uredile imovinske odnose zbog čega se na imovinske odnose primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona (NN 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15) važeće u vrijeme stjecanja čiji se učinak priznaje pozivom na odredbu čl. 551. st.2 trenutno važećeg Obiteljskog zakona.

18. U postupku je utvrđeno da sredstva za osnivanje društva u iznosu od 20.000,00 kn prema ispravi na str. spisa 535 za temeljni kapital drugotuženika i isplatu 330.000,00 EUR na ime otkupa poslovnog udjela od LG potječu od imovine stečene radom. Navedeno utvrđenje sud je temeljio na uvjerljivim navodima iz stranačkog iskaza tužiteljice UG (str. spisa 454-457) u dijelu u kojem je navela da je prvotuženik ostvarivao prihode veće od onih iskazanih prema potvrdama. Navedeno iz razloga što je primjerica najam stana, prema ugovoru od 1. travnja 2008. godine na str. spisa 84-88, iznosio 850,00 EUR mjesečno, zbog čega je sud cijenio uvjerljivim procjenu mjesečnih životnih troškova od otprilike 3.000,00 EUR mjesečno. Navedena okolnost upućuje na zaključak da je zajedničko kućanstvo ostvarivalo puno veće prihode od onih iskazanih prema potvrdi HZMO-a str. spisa 81-83 odnosno po izračunu prosječnim mjesečnih primitaka koje navodi tuženik u podnesku od 4. studenog 2024. godine ( str. spisa 70-74). Pritom je osporavanje dodatnih primitaka poput bonusa i drugih isplata od strane prvotuženika ZG (str. spisa 457-461) ocijenjeno neuvjerljivim i neutemeljenim. Naime, sud je utvrdio da je zbog očigledno uspješnog poslovanja u RH nakon dolaska u ljeto 2007. godine, prvotuženik osnovao već u 2008. godini društvo drugotuženika i da je izvršio isplatu iznosa od 330.000,00 EUR prema ugovoru o prijenosu poslovnih udjela od 5. prosinca 2012. godine (str. spisa 147-149) drugom članu društva IG koji je predmetne nekretnine unio u društvo u temeljni kapital. U situaciji neuspješnog poslovanja i nesnalaženja na tržištu RH, prvotuženik zasigurno ne bi ulazio u ovu vrstu pravnih poslova.

19. Nadalje, sud je ocijenio logičnim, životnim i istinitim, s obzirom na proširenje obitelji (rođenje djece u vremenskom razdoblju od 2007. do 2014. godine) navode tužiteljice UG (str. spisa 454-457) da su imali u planu izgraditi obiteljsku kuću koja da nije realizirana zbog pogoršanja odnosa između nje i prvotuženika. Kako je za gradnju kuće, koju namjeru je potvrdio u svom stranačkom iskazu i prvotuženik ZG (str. spisa 457-461), bilo potrebno osigurati financijska sredstva, sud je ocijenio neistinitim, neživotnim i neuvjerljivim navode iz iskaza prvotuženika u dijelu u kojem je naveo da se upustio u kupnju nekretnine, a da u vrijeme naručivanja projekta nije imao novaca za izgradnju (str. spisa 460). Takvu ocjenu navoda iz iskaza prvotuženika sud je temeljio na utvrđenju da su takve izjave prvotuženika nespojive s činjenicom da je prvotuženik bio snažno motiviran na stvaranje i realizaciju kvalitetnog života za svoju obitelj kojeg je uvjerljivo spomenula tužiteljica nastojeći ostvariti visoku kvalitetu života za svoju obitelj. Navedeno predstavlja temelj za zaključak da je, slijedom veoma uspješnog vođenja poslova u RH kojeg je navela u svom iskazu tužiteljica UG navodeći da, iako je isplaćivana prvotuženiku minimalna plaća, da se uz to isplaćivao iznos od čak 10.000,00 EUR (str. spisa 455), utvrđena činjenica da je iznos temeljnog kapitala za osnivanje društva drugotuženika u prosincu 2008. godine (str. spisa 91-93) i naknadni otkup poslovnog udjela od LG čime je isplaćena vrijednost unijete nekretnine (prema ispisu prometa po računu na str. spisa 199 i 204) proizašla iz sredstava stečenih radom tijekom boravka u RH. Navedeno prvenstveno iz razloga što je slijedom planiranje izgradnje obiteljske kuće te visoke osviještenosti u pogledu vođenja računa o troškovima, a kako to proizlazi iz stranačkog iskaza ZG (str. spisa 457- 461) sud zaključio da prvotuženik nije osoba koja bi planiranu izgradnju kuće prepustila neizvjesnosti na tržištu rada.

20. Osim toga, sud je cijenio i okolnost da je boravak i rad prvotuženika ZG, prije stjecanja hrvatskog državljanstva sklapanjem braka s tužiteljicom u RH, bio neizvjestan u smislu izdavanja i ispunjenja pretpostavki za odobrenje boravka i izdavanje radnih dozvola zbog čega je sud dodatno ocijenio uvjerljivim navod tužiteljice da su sredstva od prodaje stana (360-374) ostala u Rusiji.

21. Neuvjerljivi su navodi 1. tuženika KG o prenošenju novca dobivenog od kupoprodaje stana u [adresa] (str. spisa 457-461) u gotovini po 10.000,00 EUR prilikom svakog prelaska granice po majci i prijateljima. U razdoblju od osnivanja društva u 2008. do isplate naknade za poslovni udio LG u prosincu 2012. godine za prijenos 330.000,00 EUR trebalo bi preći granicu 33 puta. Osim toga za unos dozvoljenog iznosa gotovine potrebna je, uostalom odgovarajuća prijava carinskim tijelima čije postojanje tuženici nisu dokazali zbog čega je pribava podataka od MUP-a o broju prelazaka granice iz Rusije u RH bespotreban i suvišan dokazni prijedlog. Dodatno, ocijenjeni su neuvjerljivim navodi prvotuženika da bi prijenos tih novčanih sredstava bio vršen po majci RG koja je uostalom navela (str. spisa 624-627) da je dolazila jedanput godišnje, najčešće u kolovozu, a krajnje neuvjerljivim sud je ocijenio da bi taj iznos gotovine bio prenošen putem prijatelja iz usluge bez odgovarajućih potvrda, a uostalom i bez pisanog traga od nadležnih carinskih službi da se radi o prijenosima dozvoljenih iznosa gotovine. Iskaz svjedoka ŽG (str. spisa 462-467), u dijelu navoda da je sinu davala novce bez obveze vraćanja za osnivanje firme, sud je ocijenio neuvjerljivim i neživotnim s obzirom na okolnost da je u to vrijeme prvotuženik imao novac dobiven od prodaje stana u [adresa] (270.000,00 USD, str. spisa 361-372) pa nije bilo niti potrebe za pomaganjem kako to nastoji prikazati majka prvotuženika. Zbog toga su ocijenjeni proturječnim navodi svjedoka o tome da (prvotuženik) nije imao sredstava za život te su, po ocjeni ovoga suda, usmjereni prema pokušaju da tuženik uspije u sporu zbog čega ih je sud ocijenio pristranim, neobjektivnim pa stoga i nevjerodostojnim. Navedeno osobito i stoga što se svjedok HG na sjeća pojedinosti u pogledu iznosa koje je navodno davala sinu (prvotuženiku), a niti je o tome dostavila pisane isprave u pogledu podizanja gotovine s računa ili slično. Navode svjedoka o prenošenju dozvoljenog iznosa novca u gotovini sud je također ocijenio neistinitim i neuvjerljivim budući da ne postoje odgovarajuće carinske potvrde kojima bi se dokazao unos gotovine u Hrvatsku.

22. Slijedom iznijetog, utvrđeno je da je društvo drugotuženika osnovano od sredstava koja potječu od rada (ne nužno plaće) i da je od istih sredstava (koja potječu od rada) izvršena isplata naknade za poslovni udio kojim je u društvo drugotuženika unesena vrijednost nekretnina. Pritom je sud utvrdio da se radom smatra svaki doprinos u zajedničkom kućanstvu (a ne samo formalno postojanje radnog odnosa) pa tako i briga oko djece, kućanski poslovi (kuhanje, pranje, peglanje) koje je opisala tužiteljica UG u svom iskazu (str. spisa 454-457). Povremeni angažman čistačice, prema iskazu KG ( str. spisa 457-461) odnosno djevojke od 17 godina koja je odlazila u šetnju s djetetom na sat-dva, prema iskazu tužiteljice ( str. spisa 454-457) ne umanjuje doprinos tužiteljice u domaćinstvu s četvero djece. Slijedom iznijetih utvrđenja, valjalo je ocijeniti pravno osnovanim tužbeni zahtjev kojim je zatraženo da se utvrdi da poslovni udio u društvu drugotuženika predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika pozivom na odredbu čl. 248. te primjenom čl. 3. i 258. Obiteljskog zakona (NN 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15). Isti je učinak priznat i prema trenutno važećim propisima odnosno primjenom čl. 551. i 36 u vezii čl. 11. st. 2 Obiteljskog zakona. Stoga je valjalo, s obzirom na postojanje pravnog interesa tužiteljice (članom društva upisan samo prvotuženik – str. spisa 19-22), ocijeniti pravno osnovanim zahtjev da se utvrdi bračnom stečevinom poslovni udio u društvu drugotuženika zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

23. Odredbom čl. 417. ZTD-a ( NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07,146/08, 137/09, 111/12, 112/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23,136/24) propisano je da ako na poslovnom udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. Slijedom iznijetog, tužiteljica i prvotuženik su suovlaštenici na predmetnom poslovnom udjelu s time da prema recentnoj sudskoj praksi nema zapreke za traženjem utvrđenja da je ovlaštenik u 1/2 poslovnog udjela Rev-703/2023 od 28. studenoga 2023. godine zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

24. U postupku su utvrđene sve bitne činjenice zbog čega je valjalo ocijeniti suvišnim i nepotrebnim predložene dokaze saslušanjem V i DG, ĆG i CG, A ŠG te LG budući da se s obzirom na opisane odnose sa strankama ne radi o osobama koje bi bile upućene u detalje obiteljskog života između tužiteljice i prvotuženika. Dokazni prijedlog za provođenjem očevida, mjerničkog i građevinskog vještačenja ocijenjeni su nepotrebni za utvrđivanje bitnih činjenica u predmetnom postupku. Financijsko vještačenje predloženo na okolnost utvrđenja udjela ocijenjeno je nepotrebnim zbog propisane zakonske predmnijeve da se radi o suvlasništvu u jednakim dijelovima na utvrđenoj bračnoj stečevini, a sve primjenom čl. 249. i 258. ranije važećeg Obiteljskog zakona odnosno specifičnosti u pogledu statusa suovlaštenika na poslovnom udjelu. Kako su izvršene sve preslike registarskih predmeta o provedenim statusnim promjenama u društvu drugotuženika, ocijenjen je suvišnim i nepotrebnim dokazni prijedlog tuženika za pribavom predmeta od javnih bilježnika.

25. Odluka u točki III. izreke temelji se na primjeni odredbe čl. 410. st. 4 ZTD-a ( NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 112/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23,136/24). Naime, jedino su članovi uprave drugotuženika ovlašteni za vršenje upisa u knjigu poslovnih udjela i podnošenje prijava u registar te odgovaraju za štetu vjerovnicima i članovima društva ako bi im ona bila pričinjena zbog netočnog upisa u knjizi poslovnih udjela ili zbog toga što sudu nisu podnijeli prijavu koju su bili dužni podnijeti. Naime, odredbom čl. 412. ZTD- a propisano je da se poslovnim udjelima može raspolagati tako da se isti prenose (na temelju ugovora) odnosno nasljeđivanjem te da nije zakonom propisan način upisa promjene članova društva na temelju presude suda. Stoga je zahtjev valjalo ocijeniti pravno neosnovanim zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke primjenom čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25).

26. Zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva u omjeru od 1/2 dijela na predmetnoj nekretnini, sud je ocijenio neutemeljenim slijedom navoda tužiteljice da bi način stjecanja vlasništva od strane drugotuženika predstavljao simulirani pravni posao. Iako je sud ocijenio uvjerljivim navode tužiteljice i prvotuženika o namjeri izgradnje obiteljske kuće, za stjecanje vlasništva u svojstvu fizičkih osoba kao ruskim državljanima je bila potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa kako je to propisano odredbom čl. 356. st. 2 ZVDSP-a (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14,81/15,94/17,52/25) zbog čega se tužiteljica ne može s uspjehom pozivati na okolnost da se radilo o pravnom poslu u kojem je prava volja stranaka bila stjecanje prava vlasništva u ½ dijela nekretnine jer za valjanost tog ugovora nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 356. st. 2 ZVDSP-a. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki IV. izreke.

27. Tužiteljica je uspjela u parnici sa zahtjevom iz točke I. i II. izreke ove presude dok zbog odbijanja u točki III. nisu nastali posebni troškovi. Tuženik je uspio u sporu u točki III. i IV. izreke (v.p.s. po točki IV. izreke 169.226,20 EUR, 1/2 procijenjene vrijednosti zemljišta prema elaboratu procjene za nekretninu iz koje su nastale utužene čestice – str. spisa 412-419). Kako zbog označene vrijednosti predmeta spora po točki IV. izreke nastaje nesrazmjer između stranaka u pravom uspjehu stranaka u sporu, a po prethodnim točkama v.p.s. iznosi 1.328,00 EUR, stav je ovoga suda da odluka da svaka stranka snosi svoje parnične troškove na odgovarajući način odražava pravi uspjeh stranaka u sporu. Navedeno osobito i iz razloga što neuspjeh tužiteljice prema sadržaju izreke u točkama III. i IV. izreke nije prouzročio troškove u postupku već je odluka o osnovanosti tih zahtjeva ovisila o pravnom pitanju, dok je tuženikovo osporavanje osnovanosti točke I. i II. tužbenog zahtjeva prouzročilo troškove zbog saslušanja stranaka i svjedoka, a slijedom osporavanja činjenice da bi se radilo o imovini stečenoj radom odnosno koja proistječe iz te imovine za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice kao i samog postojanja i kontinuiteta izvanbračne zajednice. Stoga je valjalo, primjenom čl. 154. st.4 ZPP-a, odlučiti kao u točki V.izreke.

U Rijeci, 26. siječnja 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.