REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2921/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. prosinca 2025. godine u prisutnosti tužiteljice uz punomoćnika tužiteljice Zvonimira Matića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Mislava Biočića, odvjetnika, dana 26. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., iz Zagreba, Listopadska 2, isplatiti tužiteljici NE, iz [adresa], iznos u visini od 4.718,84 EUR s osnova izgubljene zarade sa zateznom kamatom tekućom od 07. prosinca 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., iz Zagreba, Listopadska 2, plaćati tužiteljici NE, iz [adresa], s osnova izgubljene zarade mjesečni iznos u visini od 265,95 EUR počev od siječnja 2025. godine pa nadalje sve dok za to postoje zakonski uvjeti, tako da sve dospjele iznose plati odjednom, a ubuduće do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec , sve sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom zatezne kamate na iznos od 4.718,84 EUR tekuće od 07. listopada 2022. godine pa do 07. prosinca 2023. godine kao neosnovan.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976 isplatiti tužiteljici NE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnova izgubljene zarade za razdoblje od srpnja 2022. godine pa do svibnja 2023. godine iznos od 4.299,99 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07.10.2022. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do 5-tog u mjesecu za tekući mjesec, tako da sve dospjele iznose plati odjednom, a ubuduće do 5-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve u roku 15 dana."

V. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., iz Zagreba, Listopadska 2, naknaditi tužiteljici NE, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 3.587,23 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2026. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se objektivna preinaka tužbe isticanjem tužbenog zahtjeva uz postojeći tužbeni zahtjev.

II. Dopušta se objektivna preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se dana 29. srpnja 2018. godine dogodila prometna nezgoda u Šibeniku na raskrižju D-59 sa ŽC 6071 i ŽŽC 6069, da je sudjelovala u prometnoj nezgodi kao putnica u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] koje je na taj dan bilo osigurano kod tuženika. Navodi da je u prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljica nadalje ističe da je posljedica ozljeđivanja gubitak radne sposobnosti, da je uslijed gubitka sposobnosti za rad od štetnog događaja do 18.05.2023. bila na bolovanju, a od 19.05.2023. godine nalazi se u invalidskoj mirovini zbog gubitka radne sposobnosti. Ujedno ističe da je trpjela gubitak zarade u razdoblju od mjeseca srpnja 2022 godine pa nadalje. Navodi da se obratila tuženiku u mirnom postupku a tuženik je otkloni zahtjev tužiteljice. Tužiteljica potražuje izgubljenu zaradu s osnova razlike između invalidske mirovine i plaće koju bi ostvarila za vremensko razdoblje od 13. svibnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine u iznosu od 1.077,25 EUR, a od 01. siječnja 2024. godine pa nadalje potražuje razliku minimalne plaćene koja će iznositi 677,00 EUR. Tužiteljica predlaže sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su nesporne činjenice nastanka štetnog događaja, pasivne legitimacije i odgovornosti tuženika, a osporava da bi u vezi sa štetnim događajem tužiteljica bila trajno nesposobna odnosno osporava uzročno-posljedičnu vezu između utužene štete i predmetnog štetnog događaja. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva imajući u vidu da tužiteljica uz tužbu dostavlja dokaz da bi ostvarila mjesečnu plaću u iznosu od 3.800,00 kn da je radila, a ne mjesečnu plaću u iznosu od 4.219,32 kn, kako to navodi u tužbi. Osporava tijek zatezne kamate na utuženi iznos. Tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 6-58, list 75-79 spisa), nacrt sporazuma o izvansudskoj nagodbu (list 70, list 80-81 spisa), Zapisnik o očevidu od 27.08.2018.g. (list 60-68 spisa), Policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068100453735 (list 69 spisa), rješenje Mirovinskog osiguranja, Područna služba Varaždin od 13.03.2020.g. i od 02.06.2023.g. uz ispis podataka o plaći tužiteljice (list 71, list 90-100 spisa), Potvrde poslodavca tužiteljice o visini plaće, obračune isplaćene plaće za tužiteljicu (list 72-74, list 121-123, list 134-165, list 198-236 spisa), Nalaz i mišljenje o postotku tjelesnog oštećenja (list 82 spisa), Odštetni zahtjev od 13.07.2023.g. i dopis tuženika od 14.08.2023.g. (list 83-89, list 101-103 spisa), odluke Županijskih sudova, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (list 113-116 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Azri Huršidić Radulović kojeg vještaka je sud dopunski saslušao, proveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po vještaku CE, saslušana je tužiteljica kao stranka u postupku.

Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u spis Mirovinskog osiguranja, Područne službe Varaždin broj 203260.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 , 80/22, 153/23 i 146/25, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete s osnova izgubljene zarade za razdoblje od mjeseca srpnja 2022. godine pa nadalje, te zahtjev za isplatu novčane rente u visini iznosa od 296,54 EUR počevši od 01. siječnja 2024. godine pa nadalje dok budu za to ispunjeni zakonski uvjeti, koju štetu je pretrpjela tužiteljica u svojstvu putnice kao posljedicu ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći 29. srpnja 2018. godine u vozilu koje je na taj dan bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti.

Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost, pasivna legitimacija, osnov tužbenog zahtjeva, sporna je uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i trajnog gubitka radne sposobnosti, visina štete i tijek zatezne kamate na utuženi iznos.

5. Tužiteljica u tijeku postupka protivi se navodima tuženika sadržajno kao u podnesku od 06.03.2024.godine. Navodi kako je pretrpjela teške tjelesne ozljede u štetnom događaju i da je posljedica tako zadobivenih ozljeda trajni gubitak radne sposobnosti.

Tuženik se protivi navodima tužiteljice, osporava u bitnom da bi trajna radna nesposobnost bila u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, osporava tijek zatezne kamate koju zahtjeva tužiteljica za utuženi iznos.

6. Sud je na okolnost činjeničnih navoda tužbe saslušao tužiteljicu. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je njezin suprug u mirovini, pa joj svakodnevno pomaže kod obavljanja kućanskih poslova, on sve kuha, čisti, mora ići u nabavu. Navodi da nema vozačku dozvolu, pa niti ne može vozilom ići osobno u nabavu. Nadalje ističe kako je bila zaposlena prije štetnog događaja, radila je puno radno vrijeme, ne sjeća se visine svoje plaće. Nakon štetnog događaja nije nikada više radila zbog fizičkih i psihičkih tegoba.

Iskazu saslušane tužiteljice sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo.

7. Sud je na okolnost utvrđivanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i trajnog gubitka radne sposobnosti izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, izvršen je uvid u spis Mirovinskog osiguranja, Područna služba Varaždin broj 203260 te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Azri Huršidić Radulović.

Uvidom u spis Mirovinskog osiguranja, Područna služba Varaždin broj 203260 utvrđeno je:

- da je tužiteljici utvrđeno tjelesno oštećenje od 70%,

- da je vještak revizor Mladenka Ljubičić, utvrdila da postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, da je uzrok gubitka radne sposobnosti ozljeda izvan rada 80% i bolest u omjeru od 20%.

- da je tužiteljici priznato počevši od 20. siječnja 2022. godine pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koji je prouzročen ozljedom izvan rada u omjeru 100% (presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-1865/2022 od 20. siječnja 2023. godine i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1420/2023 od 20. prosinca 2023. godine).

8. Na okolnost utvrđivanja uzroka radne nesposobnosti tužiteljice, te preostale radne sposobnost tužiteljice sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Azri Huršidić Radulović, vještak medicine rada. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Azre Huršidić Radulović od 23.12.2024. godine (list 171-180 spisa), sud je utvrdio da su tužiteljici nakon prometne nezgode postavljene dijagnoze: kao putnica u osobnom automobilu zadobila je prijelom dijafize desne bedrene kosti uz angulaciju, prijelom višeiverni gornjeg dijela lijeve nadlaktične kosti, prijelom vrata desne bedrene kosti, serijski prijelom lijevih rebara od 5 do 8, natučenje glave s razdernonagnječnom ranom. Zaprimljena u Opću bolnicu Šibenik gdje su operativno zbrinuti prijelom vrata desne bedrene kosti, prijelom dijafize desne bedrene kosti, te prijelom lijeve nadlaktične kosti glave, a tijekom liječenja zadobila je dekubitus. Nakon otpusta iz bolnice u Šibeniku nastavljeno je kućno liječenje dekubitusa i fizikalna rehabilitacija i kontrola liječnika u Općoj bolnici Varaždin. Tužiteljica je provodila liječenje u Općoj bolnici u Varaždinu i Domu zdravlja Varaždinske županije te fizikalne terapije u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Varaždine toplice. Vještak nadalje navodi da tijekom bolničkog liječenja u Šibeniku konzultiran je psihijatar, jer je pacijentica bila u dugogodišnjem tretmanu psihijatra radi smetnji iz kruga depresivne simptomatologije, te je bila pod medikamentoznom terapijom koja ju nije sprečavala da obavlja svoj posao. Nakon štetnog događaja dolazi do bitnog pogoršanja psihičkog stanja pacijentice. Vještak u mišljenju ističe da psihičke smetnje poprimile su kronični tijek, te dovele do trajnih promjena osobnosti. Dakle, kako navodi psihijatar 2022.g. pacijentica se liječila od 2013.g., ali se stanje znatno narušilo nakon prometne nezgode 2018.g i potpuno je izmijenilo kvalitetu života tužiteljice, za posao prodavača nije sposobna, a povremene teže depresivne epizode potrebno je hospitalno liječiti. Tužiteljica radi posljedica štetnog događaja nije sposobna za poslove koji zahtijevaju dulje stajanje, hodanje, opterećenje desne noge, čučanje, prignut položaj te poslove koji zahtijevaju rad lijevom rukom poglavito dizanje, prenošenje, manipulaciju teretom. Kako je značajno snižena mentalna efikasnost po psihoorganskom tipu, visokog stupnja emocionalne nestabilnosti s neadekvatnim adaptacijskim mehanizmima reducirane su radne sposobnosti. Zaključno navodi da tužiteljica više nije sposobna obavljati dosadašnje poslove prodavača, a kako je tužiteljica NKV radnica koja ima završenu osnovnu školu, bez ikakvih kvalifikacija, nastupio je potpuni gubitak radne sposobnosti kao 100% posljedica štetnog događaja, bez preostale radne sposobnosti. Vještak u mišljenju navodi da iz priležeće medicinske dokumentacije te pregleda tužiteljice razvidno je da su uzrok radne nesposobnosti posljedica štetnog događaja (100%) i da tužiteljica nema preostalu radnu sposobnost tj. ima potpuni gubitak radne sposobnosti.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužiteljica nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, navodi kako je pogrešno sve fizičke i psihičke tegobe koja tužiteljica ima i koje joj ograničavaju radnu sposobnost pripisivati predmetnom štetnom događaju s obzirom na zdravstveno stanje tužiteljice prije predmetnog štetnog događaja. Ujedno navodi da iz mišljenja vještaka HZMO-a ne proizlazi da je tužiteljica umirovljena isključivo zbog posljedica predmetnog štetnog događaja. Tuženik osporava i mišljenje vještakinje kako tužiteljici nije preostala nikakva radna sposobnost, pa ni ograničena jer se to kosi s općim zdravstvenim stanjem tužiteljice.

9. Sud je dopunski saslušao vještaka Azru Huršidić Radulović na primjedbe tuženika.

U dopunskom očitovanju vještak Azra Huršidić Radulović u odnosu na uzročno-posljedičnu vezu između činjenice da tužiteljica nema kvalifikacija te da je završila osnovnu škola i utvrđene činjenice u smislu da posljedica je štetnog događaja i nastale štete za tužiteljicu da je bez preostale radne sposobnosti navodi da bi tužiteljica obavljala neke od poslova koji nisu isključivo fizički poslovi, neophodna je prekvalifikacija, što prema nalazu psihijatra i psihologa, tužiteljica nije sposobna. Iz tih razloga nema više preostale radne sposobnosti. Nadalje navodi imajući u vidu primjedbe tuženika da je njezino mišljenje kao vještaka istovjetnu stajalištu koje je zauzeo Upravni sud u Zagebu i Viši Upravni sud Republike Hrvatske. Nadalje, navodi da kao vještak ne nalazi razloga zbog kojih je vještak revizor smatrao da je 20 % u invalidnosti tužiteljice učestvovala bolest. Vještak navodi da je imala uvid u svu dokumentaciju za tužiteljicu, tužiteljica je i prije štetnog događaja imala psihičkih problema ali je funkcionirala, a nakon štetnog događaja došlo je do potpune psihičke dekompenzacije na što ukazuje i psihološka obrada iz 2021. godine i nalazi psihijatra u kontinuitetu.

Ovakvim dopunskim očitovanjem po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tuženika.

10. Sud je na okolnost utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu te je proveden dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku CE. Vještak CE u nalazu i mišljenju od 10.04.2025. godine (list 237-243 spisa) izvršio je izračun visine izgubljene zarade imajući u vidu usporedne podatke za isto radno mjesto na kojem je radila i tužiteljica te imajući u vidu ukupno primljene invalidske mirovine. Vještak u mišljenju navodi da:

- uvidom u podatke DZS-a o prosječnim mjesečnim neto plaćama u Varaždinskoj županiji 2022. godine, razvidno je da prosječna mjesečna neto plaća NKV radnika u NKD području G-Trgovina na veliko i na malo, popravak motornih vozila i motocikala, iznosi 635,00 EUR,

- za vremensko razdoblje od 13.05.2023. godine pa do zaključno 31.01.2025. godine visina izgubljene zarade s osnova razlike između invalidske mirovine i plaće koju bi tužiteljica ostvarila za razdoblje od 13.5.2023. godine do 31.12.2023. godine te od 01.01.2024. godine pa nadalje, iznosi 4.253,04 EUR, odnosno, ukupno primljene invalidske mirovine su za 4.253,04 EUR manje od prosječnih mjesečnih neto plaća NKV radnika u NKD području G- Trgovina na veliko i na malo, popravak motornih vozila i motocikala, za Varaždinsku županiju 2022. godine,

- za vremensko razdoblje od 13.05.2022. godine pa do zaključno 31.12.2024. godine visina izgubljene zarade za razdoblje od 13.05.2023. godine do 31.12.2024. godine (do kada su dostavljeni podatci), imajući u vidu usporedne podatke za isto radno mjesto za tri radnika koji su zaposleni kod poslodavca tužiteljice, iznosi 4.718,84 EUR, odnosno, ukupno primljene invalidske mirovine su za 4.718,84 EUR manje od ukupnih prosječnih neto plaća usporednih radnika.

Vještak u Tabelarnom prikazu u mišljenju pod točkom 2. utvrdio je visinu razlike invalidske mirovine i plaće u visini od 265,95 EUR za vremensko razdoblje od 01.12.2024. godine pa do 31.12.2024. godine (stranica 7 Nalaza i mišljenja vještaka, list 243 spisa).

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužiteljica i tuženik nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

11. Odredba čl. 1088. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisuje među inim da u slučaju tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme, dočim je stavkom 2. čl. 1088. ZOO-a propisano da novčana renta plaća se mjesečno unaprijed. Odredbom čl. 1089. stavak 1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, stavak 2. propisuje da visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

12. Tužiteljica u tužbi navodi da predmet ovog postupka je izgubljena zarada koju tužiteljica trpi od srpnja mjeseca 2022. godine pa nadalje. Zahtjeva i isplatu s osnova izgubljene zarade od 01. siječnja 2024. godine pa nadalje u iznosu od 296,54 EUR sa zateznom kamatom počev od 01. siječnja 2024. godine pa nadalje.

Tužiteljica nakon provedenog dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem uskladila je tužbeni zahtjev prema izračunu iz nalaza i mišljenja vještaka CE. Tužiteljica zahtjeva tužbenim zahtjevom da sud naloži tuženiku isplatu s osnova izgubljene zarade od srpnja 2022. godine pa do svibnja 2023. godine u visini iznosa od 4.299,99 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 07.10.2022. godine pa do isplate, te isplatu s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 13.05.2023. godine pa do 31.12.2024. godine u iznosu od 4.718,84 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 07.10.2022. godine pa do isplate, te s osnova izgubljene zarade mjesečni iznos od 265,95 EUR počev od siječnja 2025. godine pa nadalje, time da dospjele iznose plati odjednom a ubuduće do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec.

Tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva.

13. Kako je prethodno navedeno tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe isticala je da predmet ovog spora je vremensko razdoblje od srpnja mjeseca 2022. godine pa nadalje time da tužiteljica tužbenim zahtjevom iz tužbe ne zahtjeva isplatu za istaknuto vremensko razdoblje izgubljene zarade. Preinačenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 14.05.2025. godine (list 255-257 spisa) tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev za iznos od 4.299,99 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 07.10.2022. godine pa do isplate. Slijedom navedenog sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva u dijelu točke I. tužbenog zahtjeva iz podneska od 14.05.2025. godine sve kao pod točkom I. izreke rješenja. To iz razloga jer je tužiteljica u tužbi navodila da je predmet ovog spora i vremensko razdoblje od mjeseca srpnja 2022. godine pa nadalje.

Tužiteljica zahtjeva preinačenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 14.05.2025. godine naknadu štete s osnova izgubljene zarade za vremensko razdoblje od 13.05.2023. godine pa do 31.12.2024. godine u visini iznosa od 4.718,84 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 07.10.2022. godine pa do isplate.

Tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe ističe da je podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari kojom potražuje izgubljenu zaradu s osnova razlike između invalidske mirovine i plaće koje bi ostvarila za vremensko razdoblje od 13.05.2023. godine do 31.12.2023. godine u iznosu od 1.077,25 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 07.10.2022. godine.

Tužiteljica je dakle preinačila tužbu u odnosu na vremensko razdoblje u kojem zahtjeva naknadu štete s osnova izgubljene zarade tako da je zahtijevala naknadu štete do 31.12.2024. godine preinačenim tužbenim zahtjevom (tužbom je zahtijevala naknadu štete jednokratnom isplatom do 31.12.2023. godine).

Na pripremnom ročištu u prisutnosti tuženika tužiteljica je predložila da sud provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva te predlaže da se utvrdi visina izgubljene zarade s osnova razlike između invalidske mirovine i plaće koju bi tužiteljica ostvarila za razdoblje od 13.05.2023.g. do 31.12.2023.g., te od 01.01.2024.g. pa nadalje.

Iako prvotno tužbom tužiteljica nije zahtijevala naknadu štete s osnova izgubljene zarade nakon 31.12.2023. godine (jednokratna isplata) niti je sud odredio u zadatak vještaku utvrđenje visine izgubljene zarade od 31. prosinca 2023. godine do 31.12.2024. godine sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva naknadu štete s osnova izgubljene zarade do 31.12.2024. godine te u dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva isplatu rente s osnova izgubljene zarade od 01. siječnja 2025. godine pa nadalje u visini iznosa od 265,95 EUR (tužbom je tužiteljica zahtijevala isplatu rente u iznosu od 296,54 EUR počev od 01. siječnja 2024. godine pa nadalje).

Slijedom navedenog sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva kao u izreci ovog rješenja (točka I. i II. izreke).

14. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva kao u izreci ovog rješenja. Prema odredbi čl. 191. st.1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći dok sukladno odredbi st. 3. istog članka tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. U ovoj konkretnoj pravnoj stvari kada nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost i pasivna legitimacija tuženika sud je stajališta da usklađivanje postavljenog tužbenog zahtjeva s utvrđenjima vještaka CE u pogledu visine tužbenog zahtjeva i u odnosu na vremensko razdoblje za koje je vještak utvrdio visinu izgubljene zarade tj. od 01. siječnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine, a kojem nalazu i mišljenju vještaka CE tuženik nema primjedbi jest preinaka tužbenog zahtjeva, ali je tužbeni zahtjev u svojoj biti ostao jednak prvotno postavljenom jer je i dalje riječ o naknadi štete s osnova izgubljene zarade, pa nije promijenjena činjenična osnova spora. Pri tome sud ističe kako je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka i dopunskog očitovanja vještaka Azre Huršidić Radulović uzročno-posljedična veza između štetnog događaja (prometna nezgoda u kojoj je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede) i nastale štete (trajni gubitak radne sposobnosti tužiteljice).

Sud pri tome ističe kako u situaciji kada tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade štete s osnova izgubljene zarade bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući da je teško procijeniti visinu koja bi pripadala tužiteljici, već je u pravilu potrebno provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu nastale štete iznosa koju tuženik osporava, nedopuštanje usklađenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povišenje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Povišenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja nije se promijenio identitet spora niti se iznose nove činjenice.

Sud pri tome ističe kako Ustavni sud u svojoj odluci broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. godine navodi da ograničenja ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit "prava na sud" (v., na primjer, odluku Ustavnog suda broj: U-III-215/2016 od 19. prosinca 2017.). Nadalje Ustavni sud navodi "… ograničenje neće biti spojivo s pravom na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti (usporedi, na primjer, predmet ESLJP-a Stanev protiv Bugarske [Vv], br. 36760/06, § 230, presuda od 17. siječnja 2012.)…"

Sud je imao u vidu i stajalište Europskog suda za ljudska prava i temeljne slobode zauzeto u odluci N protiv Republike Hrvatske, broj 14692/18 u kojoj se navodi da se iznos nematerijalne štete teško može procijeniti te da se stoga ne može zamjeriti tužitelju što nije odmah u tužbi naznačio viši iznos, a kasnije ga smanjio. Sud je ocijenio da je te specifičnosti svjestan i hrvatski zakonodavac budući da Zakon o parničnom postupku omogućuje sudu da prihvati naknadno povišene tužbene zahtjeve kad je to opravdano, čak i kad se tuženici protive tom povišenju. Stoga je Europski sud ocijenio da je pristup domaćih sudova pretjerano formalistički što je dovelo do nerazmjernog ograničenja podnositeljevog prava na pristup sudu.

15. Tužiteljica zahtjeva naknadu štete s osnova izgubljene zarade za vremensko razdoblje od 13.05.2023. godine pa do 31.12.2024. godine u visini iznosa od 4.718,84 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 07.10.2022. godine pa do isplate.

Sud je u tijeku postupku na temelju nalaza i mišljenja vještaka Azre Huršidić Radulović utvrdio uzročno posljedičnu vezu između utužene štete i štetnog događaja tj. uzročno - posljedičnu vezu između štetnog događaja i trajnog gubitka radne sposobnosti a koju tuženik tijekom postupka osporava, te je utvrđeno da je kod tužiteljice nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti kao 100% posljedica štetnog događaja, bez preostale radne sposobnosti. U odnosu na visinu koju tuženik osporava tijekom ovog postupka sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka CE utvrdio visinu štete koju je tužiteljica pretrpjela s osnova izgubljene zarade u vremenskom razdoblju od 13.05.2023. godine pa do 31.12.2024. godine u visini iznosa od 4.718,84 EUR (Točka 2. mišljenja vještaka, stranica 7 - list 243 spisa). Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kao pod točkom I. izreke presude.

16. Tužiteljica zahtjeva isplatu s osnova izgubljene zarade u visini iznos od 4.178,84 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 07.10.2022. godine. Tuženik osporava tijek zatezne kamate pozivom na čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13, dalje ZOOP). Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa osiguratelj koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete ne može se osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Uvidom u Odštetni zahtjev od 21.06. 2023. godine koji prileži na listu 88-89 spisa utvrđeno je da se tužiteljica obratila tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete s osnova izgubljene zarade počev od 19. svibnja 2023. godine. Tužiteljica ne dostavlja dokaz da bi navedeni odštetni zahtjev dostavila tj. uputila tuženiku. Nadalje uvidom u Odštetni zahtjev od 13.07.2023. godine koji prileži na listu 83-84 spisa utvrđeno je da se tužiteljica obratila tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete s osnova izgubljene zarade za vremensko razdoblje od mjeseca srpnja 2022. godine do mjeseca svibnja 2023. godine. Tuženik odgovara na Odštetni zahtjev tužiteljice dopisom od 27.07.2023. godine tako da zahtijeva dostavu dokumentacije i to izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad od 07.2022. godine do 05.2023. godine i isplatne liste za isto vremensko razdoblje, te daljnju medicinsku dokumentaciju. Tuženik je izvijestio tužiteljicu da će nakon dostave bitne dokumentacije uzeti u razmatranje odštetni zahtjev tužiteljice.

Tužiteljica na kojoj je teret dokaza (čl. 221.a. ZPP-a) tijekom ovog postupka ne dostavlja dokaz da bi tuženiku dostavila relevantnu dokumentaciju kako bi tuženik odlučio o zahtjevu tužiteljice u mirnom postupku.

17. Prema stajalištu ovog suda tužiteljici pripada zatezna kamata tekuća od podnošenja tužbe tj. dana 07. prosinca 2023. godine, sve sukladno čl. 1103. ZOO-a. Naime tuženiku u mirnom postupku nije dostavljena relevantna dokumentacija (tužiteljica suprotno ne dokazuje) pa tuženik nije niti mogao utvrditi osnov i visinu štete u mirnom postupku. Po mišljenju ovog suda tuženik je dakle mogao utvrditi visinu štete tek nakon što je tužiteljica podnijela tužbu tj. dana 07. prosinca 2023. godine (čl.1103. ZOO-a). Slijedom navedenog sud je dosudio tužiteljici zateznu kamatu tekuću na dosuđeni iznos od dana podnošenja tužbe, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Nadalje imajući u vidu da tužiteljica potražuje naknadu štete temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti, to prema ustaljenoj sudskoj praksi, kao i stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka (primjerice Rev-1048/2014 od 4. rujna 2018., Rev-1633/2016 od 16. srpnja 2019.) u slučaju kad postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete, tijek zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu treba cijeniti prema odredbi čl. 12. ZOOP-a. Obzirom da je tužiteljica zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade podnijela tuženiku 13. srpnja 2023. godine, te nije dostavila relevantnu dokumentaciju u mirnom postupku, unatoč tome što se radi o potraživanju koje je dospjelo prije podnošenja zahtjeva, ima pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova izgubljene zarade od 07. prosinca 2023. kao dana podnošenja tužbe iz razloga kako je prethodno navedeno i obrazloženo Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev- 489/2024 od 15. svibnja 2024.

18. Slijedom navedenog sud je dosudio tužiteljici zateznu kamatu na štetu s osnova izgubljen zarade na iznos od 4.718,84 EUR tekuće od 07. prosinca 2023. godine pa do isplate kao pod točkom I. izreke presude, dočim je tužiteljica odbijena za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos tekuć od 07. listopada 2022. godine pa do 07. prosinca 2023. godine kao pod točkom III. izreke presude.

Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05), a u smislu čl. 1165. ZOO/05, a od 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.) i čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 155/23) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022).

19. Tužiteljica zahtijeva naknadu štete s osnova izgubljene zarade u visini od 265,95 EUR što predstavlja razliku između minimalne plaće koju bi ostvarila tužiteljica i primljene invalidske mirovine. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka CE utvrdio da razlika invalidske mirovine i plaće za mjesec prosinac 2024. godine iznosi 265,95 EUR. Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kao pod točkom II. izreke presude.

20. Tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 14.05.2025. godine zahtjeva naknadu štete s osnova izgubljene zarade za vremensko razdoblje od mjeseca srpnja 2022. godine pa do svibnja 2023. godine u visini iznosa od 4.299,99 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 07. listopada 2022. godine do isplate.

Sud je odbio u ovom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Tužiteljica na kojoj je teret dokaza nije dokazala visinu tužbenog zahtjeva a koju visinu tuženik (kao i osnov) osporava u odgovoru na tužbu i tijekom postupka.

Tužiteljica uz odgovor na tužbu dostavlja podatke o visini isplaćene plaće za vremensko razdoblje od mjeseca rujna 2018. godine do mjeseca listopada 2020. godine (list 72-74 spisa). Na prijedlog tužiteljice sud je pribavio podatke o visini plaće tužiteljice od 01.08.2018. godine do 16.05.2023. godine u kojem vremenskom razdoblju je tužiteljica bila na bolovanju (list 133-165 spisa). Tužiteljica na kojoj je teret dokaza ne predlaže provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja visine izgubljene zarade za vremensko razdoblje od mjeseca srpnja 2022. godine pa do svibnja 2023. godine. Sud na temelju dostavljene dokumentacije nije mogao sa sigurnošću utvrditi visinu izgubljene zarade budući da nema dovoljno stručnog znanja, a kako tužiteljice ne predlaže provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja sporne visine za navedeno vremensko razdoblje tj. od mjeseca srpnja 2022. godine pa do svibnja 2023. godine to je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa u visini od 4.299,99 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 07. listopada 2022. godine pa do isplate sve kao pod točkom IV. izreke presude.

21. Sud je o troškovima postupka odlučivao temeljem čl. 154.st.2. ZPP-a. Sud je priznao trošak tužiteljici za sastav odštetnog zahtjeva od 13.07.2023.g. u iznosu od 500,00 EUR, sastav tužbe od 07.12.2023.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.7. točka 1. OT-a), sastav podneska od 06.03.2024.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 12.09.2024.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 20.01.2025.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 14.05.2025.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 15.12.2025.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 2. OT-a), ukupno 3.500,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 875,00 EUR, ukupno 4.375,00 EUR, a razmjerno uspjehu u parnici (65,6%) priznat je trošak u iznosu od 2.870,00 EUR, priznat je i opravdani trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 139,08 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 278,15 EUR, ukupno je priznat tužiteljici trošak u iznosu od 3.587,23 EUR.

Tužiteljici nije priznat trošak sastav podneska od 11.12.2023..g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8. točka 3. OT-a) i sastav podneska od 30.09.2024. godine u iznosu od 500,00 EUR jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice.

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, prema čl.151.st.3. ZPP-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. siječnja 2026.

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku