Povrv – 593/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vjekoslavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Eko-rent j.d.o.o., Zagrebačka ulica 84, 10340 Vrbovec, OIB: 10531218323, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 6/III, protiv tuženika Hamburger Recycling Croatia d.o.o., Sveta Helena 167, 10382 Sveta Helena, OIB: 23091759855, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Hačić, odvjetnik iz Hačić & Bošnjak d.o.o. Odvjetničko društvo iz Zagreba, Ulica Vjenceslava Novaka 14, radi isplate 1.811,67 eura, bez održavanja rasprave, u pisanom postupku, 26. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem predloženih svjedoka.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 941,36 eura u roku petnaest dana.

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ignaca Vugera, od dana 01. ožujka 2022. godine pod poslovnim brojem Ovrv-384/2022, kojim je tuženiku Hamburger Recycling Croatia d.o.o., Sveta Helena, Sveta Helena 167, OIB: 23091759855, naloženo da u roku osam dana tužitelju EKO - RENT j.d.o.o., Zagrebačka cesta 84, 10340 Vrbovec, OIB: 10531218323 namiri tražbinu u iznosu od 1.811,67 EUR (13.650,00 kn) zajedno sa pripadajućim iznosom zakonskih zateznih kamata tekućih od dana 01. siječnja 2021. godine pa do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te se tužbeni zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja – sada tužitelja, javni bilježnik Ignac Vuger iz Sesveta, Karlovačka c 2, donio je Rješenje o ovrsi poslovnog broja UPP/OS-Ovrv- 34/2022 od 1. ožujka 2022. kojim je ovršeniku – sada tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.811,67 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i trošak ovršnog postupka (list 24. spisa).

2. Sada tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi isto spori u cijelosti. Izlažući pobijajuće tvrdnje u bitnome navodi da je uredno osporio i vratio ovrhovoditelju račun 15/EB2/1 od dana 31.12.2021., a temeljem kojeg kao vjerodostojne isprave je ovrhovoditelj zatražio izdavanje rješenja o ovrsi u ovom predmetu. U odnosu na stavke iz spornog računa odnosno u odnosu na naznaku usluge najma i najamnine za pojedinu opremu, ističe da su navedene stavke navedene paušalno i ne odgovaraju istini. Ne spori da je bio pristao na ponudu ovrhovoditelja/tužitelja za najam određene opreme, i to za sveukupno 6 (šest) kontejnera i 2 (dvije) cisterne, a za potrebe preuzimanja i odvoza bio otpada s lokacije Carlsberg, Podravka i Hipp, i to upravo za kontejnere mjesečno 126,09 eur/950,00 kn (uvećano za propadajući PDV-e, ako postoji) po komadu, te za cisterne mjesečno 159,27 eur/1.200,00 kn (uvećano za pripadajući PDV-e, ako postoji) po komadu. U vezi navedenog najma opreme da je bio pripremljen i Ugovor o najmu opreme br. 29/2021, a koji da je tužitelj odbio sklopiti, a što nije od utjecaja na činjenicu da je tuženik koristio navedenu opremu u razdoblju kolovoz-rujan 2021. godine, te da je tuženik pristao platiti najamninu za komad pojedine opreme upravo kako je navedeno. Tuženik da je navedenu opremu koristio do dana 29.09.2021., a kada mu je ista oduzeta od strane stečajnog upravitelja LUMINI BENZ d.o.o. u stečaju, Vrbovec, Antuna Mihanovića 4, OIB: 17730158779. S obzirom na činjenicu da je stečajni upravitelj LUMINI BENZ d.o.o. u stečaju dana 02.09.2021. pa tako i dana 23.09.2021. upozorio tuženika da je gore navedena oprema vlasništvo upravo stečajnog dužnika a ne tužitelja, te da je stečajni upravitelj zatražio od tuženika da svu korist (najamnine) za navedenu opremu uplati u korist stečajnog dužnika umjesto u korist tužitelja, tuženik da se u nekoliko navrata po tom pitanju obraćao stečajnom dužniku, odnosno prokuristu tužitelja PN (ujedno prijašnji zakonski zastupnik stečajnog dužnika) tražeći potvrdu o vlasništvu tužitelja nad predmetnom opremom te otklanjanje zahtjeva stečajnog dužnika prema tuženiku, no isto je izostalo te da je u konačnici dana 29.09.2021. stečajni upravitelj LUMINI BENZ d.o.o. u stečaju oduzeo svu navedenu opremu, a čime da je i po samom zakonu tuženiku prestao najam navedene opreme. U odnosu na preostalu opremu iz spornog računa i to 4 (četiri) kontejnera na lokacijama Fragaria, Jamnica, Dunapack i Hipp, tuženik ističe da navedenu opremu nije niti koristio temeljem Ugovora s tužiteljem s obzirom da je navedena oprema na tim lokacijama postavljena od strane trećih osoba (različitih od tužitelja) i koristila se neprekidno od 20.04.2021. (lokacija Dunapack), od 30.07.2020. (lokacija Jamnica) odnosno od 01.04.2019. (lokacija Fragaria), a da je tužitelj kao društvo osnovano i upisano u sudski registar tek dana 26.07.2021. godine. S obzirom na gore navedeno tuženik da je dana 29.09.2021. zasnovao javno- bilježnički polog novčanih sredstava u iznosu od 2.024,02 eur/15.250,00 kn (iznos koji odgovara iznosu najamnine za opremu za mjesec kolovoz-rujan 2021.) i o čemu da je uredno obavijestio tužitelja. Tuženik navodi da nakon 29.09.2021. nije koristio niti da mu je uopće bilo moguće koristiti opremu , pa da u tom smislu tužitelj prema tuženiku u pogledu navedene opreme ne može imati bilo kakvo potraživanje. U potkrijepu svojih tvrdnji prilaže isprave i saslušanje predloženih osoba.

3. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka otklanjajući tuženikove pobijajuće navode ističe da kao tuženik pogrešno navodi kako mu je oprema oduzeta. Naime, tuženik da je samostalno, i to bez ikakvog prethodnog odobrenja tužitelja, opremu dobrovoljno predao stečajnom upravitelju, dakle ista da mu nije, kako on to navodi, oduzeta, već je tuženik samostalno opremu predao trećoj osobi dok je bio u njezinu posjedu, i to osobi različitoj od tužitelja kao vlasnika opreme, i to za vrijeme trajanja najma takve opreme, čime da je postupio suprotno vlastitim obvezama kao najmoprimac iz članka 561. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na stečajni postupak koji navodi tuženik, tužitelj naglašava kako je riječ o stečajnom postupku koji se vodi u odnosu na Lumini Benz d.o.o., Vrbovec, Antuna Mihanovića 4, OIB: 17730158779 (dalje u tekstu: stečajni dužnik), a što proizlazi i iz dopisa stečajnog upravitelja koji je sam tuženik dostavio u spis. Tuženik da je Ugovor o najmu predmetne opreme sklopio sa tužiteljem, tj. društvom Eko-rent d.o.o., Zagrebačka cesta 84, 10340 Vrbovec, OIB: 10531218323, te da je nejasno na temelju čega je tuženik zaključio da oprema koja mu je dana od strane tužitelja, treba predati stečajnom upravitelju nekog drugog društva. Smatra kako u predmetnoj situaciji stečajni upravitelj nije djelovao s bilo kakvim javnopravnim ovlastima koje mu daje Stečajni zakon, već isključivo kao privatna treća osoba koja se ni na koji način nije legitimirala kao ovlaštenik bilo kakvih prava na opremu u vlasništvu tužitelja, koja je prethodno predana u najam tuženiku. Tvrdi da oprema koja ja predana tuženiku na korištenje od strane tužitelja nije dio stečajne mase Lumini Benz d.o.o., odnosno da se ne nalazi na popisu imovine stečajnog dužnika, stoga nije jasno temeljem koje osnove tuženik tvrdi da je stečajni upravitelj navedenog društva imao pravo zahtijevati odnosno primiti opremu tužitelja koju mu je tuženik dobrovoljno predao bez odobrenja tužitelja, i to za vrijeme trajanja najma. U odnose na navode tuženika da se u više navrata obraćao tužitelju, odnosno prokuristu tužitelja PN tražeći potvrdu o vlasništvu nad opremom, tužitelj ističe kako tuženik u svrhu potkrijepe svojih tvrdnji nije dostavio nikakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je pokušao saznati u čijem je vlasništvu predmetna oprema. Čak i da je njegov eventualni upit ostao bez odgovora, to ga ne bi ispričalo od činjenice da je predmetnu opremu neovlašteno predao nekoj trećoj osobi, odnosno stečajnom upravitelju nekog drugog društva, a pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da niti iz jedne isprave ne proizlazi kako je oprema u vlasništvu stečajnog dužnika Lumini Benz d.o.o. u stečaju. Navodi kako je tužitelj više puta pisanom korespondencijom upozoravao tuženika da vrati opremu koja mu je dana u najam ili da podmiri dugovanje temeljem najma, a na što se tuženik oglušio. Smatra kako je tuženik navedenim postupanjem odnosno predajom oprema koja mu je bila dana u najam od stane tužitelja trećoj osobi, neosnovano otuđio imovinu tužitelja i predao bez ikakve pravne osnove, a na koji način je oštetio tužitelja, te usprkos tome i nadalje odbija platiti tužitelju račune za najam opreme. U potkrijepu kao dokaze nudi isprave i saslušanje predloženih osoba.

4. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 1.811,67 EUR.

5. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

6. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s člankom 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

7. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Također, sud ističe da je, u skladu s čl. 461. a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

8. Stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica sukladno čl. 461. a st. 2. ZPP-a..

9. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP-a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

10. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

11. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje su stranke kao dokaze u potkrijepu svojih tvrdnji priložile te prileže sudskom spisu.

12. Sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaze saslušanja predloženih osoba kako to predlažu parnične stranke imajući u vidu načelo ekonomičnosti, smatrajući da izvođenje navedenih dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora (čl. 10. ZPP-a). Sve dokazne prijedloge stoga je valjalo odbiti rješenjem izvan usmene rasprave.

13. Kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak te da se radi o postupku pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, sud smatra kako su stranke mogle i trebale priložiti pisane iskaze predloženih svjedoka, ako su to smatrale važnim za utvrđivanje odlučnih činjenica.

14. Ističe se da je sud u smislu čl. 464. a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

15. Među strankama dakle nije sporno da je tuženik dobio od tužitelja na korištenje 6 kontejnera i 2 cisterne za potrebe preuzimanja i odvoza otpada s lokacija Carlsberg, Podravka i Hipp i to za kontejnere po cijeni od 950,00 kn uvećano za PDV po komadu, kao i za cisterne po cijeni od 1.200,00 kn uvećano za PDV po komadu.

16. Među strankama nadalje nije sporno da je tuženik navedenu opremu koristio do 29.09.2021. kada je ista oduzeta od strane stečajne upraviteljice Ines Jukić društva Lumini-benz d.o.o. u stečaju te da je naknada za korištenje navedene opreme za razdoblje kolovoz rujan 2021. uplaćena u javobilježnički polog novčanih sredstava (list 39. spisa).

17. U postupku je sporno je li tuženik samostalno opremu dobrovoljno predao bez odobrenja tužitelja stečajnoj upraviteljici društva Lumini-benz d.o.o. u stečaju te je li oprema (kontejneri i cisterne koje su bili predmet najma) vlasništvo tužitelja. U postupku je također sporno jesu li 4 kontejnera na lokacijama Dunapack, Hipp, Jamnica, Fragaria i koja usluga najma je sadržana u utuženom računu postavljeni od strane trećih osoba različitih od tužitelja te se koristila neprekidno još od 20.04.2021., 01.04.2019., 30.07.2020. dok je društvo tužitelja osnovano tek 26.07.2021.

18. U postupku je utvrđeno da je stečajna upraviteljica Ines Jukić zatražila da joj se preda oprema i najamninu za istu koja se nalazila kod tuženika jer je ista vlasništvo društva Lumini-benz d.o.o. u stečaju - dopisi stečajne upraviteljice (list 35.-37. spisa).

19. Iz priloženih isprava proizlazi utvrđenje da je tuženik obavijestio tužitelja dopisom (list 53-57 spisa) o osnivanju javnobilježničkog pologa kao i o zahtjevu stečajne upraviteljice da se najamnina za navedenu opremu uplati u korist stečajnog dužnika.

20. Člankom 550. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 115/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da ugovorom o najmu obvezuje se najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.

21. Člankom 560. ZOO-a propisano je da kad treći polaže neko pravo na iznajmljenoj stvari ili njezinom dijelu i obrati se zahtjevom najmoprimcu ili samovlasno oduzme stvar najmoprimcu, ovaj je dužan obavijestiti o tome najmodavca, osim kad to ovaj već zna, inače odgovara za štetu. Stavkom 2. istog članka propisano je da utvrdi li se da trećemu pripada pravo koje sasvim isključuje pravo najmoprimca na uporabu stvari, ugovor se raskida po samom zakonu, a najmodavac je dužan najmoprimcu naknaditi štetu. Kad se pravom trećega samo ograničuje najmoprimčevo pravo ovaj može po svojem izboru , raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje najamnine i u svakom slučaju naknadu štete.

22. Samovlasno oduzimanje iznajmljene stvari ne predstavlja evikciju, jer se radi o faktičnom, a ne pravnom uznemiravanju najmoprimca. Najmoprimac je dužan obavijestiti najmodavca o samovlasnom oduzimanju iznajmljene stvari od strane treće osobe, kako bi ovaj iskoristio pravna sredstva koja mu stoje na raspolaganju odnosno kako bi mogao pozvati najmodavca da mu pruži zaštitu. Najmoprimac je dužan obavijestiti najmodavca i u slučaju da se sam brani od samovlasnog oduzimanja stvari.

23. Kako je u ovom postupku utvrđeno da je tuženik kao najmoprimac obavijestio tužitelja kao najmodavca da su stvari otuđene odnosno da stečajna upraviteljica kao treća osoba zahtijeva isplatu najamnine kao i predaju opreme (što je tužitelju i bilo poznato) to je tuženik postupio sukladno članku 560. ZOO-a, međutim tužitelj mu nije pružio pravnu zaštitu niti mu je dao adekvatnu dokumentaciju kako bi s tuženik mogao sam braniti protiv eventualnog samovlasnog oduzimanja stvari.

24. U odnosu na tvrdnje tužitelja kao najmodavca da je tuženik kao najmoprimac dobrovoljno predao bez odobrenja njega i bez pravne osnove stečajnoj upraviteljici kao trećoj osobe predmete najma, sud ističe kako bi u tom slučaju tužitelj mogao tražiti naknadu štete od tuženika što ovdje nije slučaj. Isto tako valja istaknuti kako popis dugotrajne imovine nije dokaz o vlasništvu te na tu okolnost tužitelj nije predložio izvođenje dokaza (knjigovodstveno financijsko vještačenje) a kako bi se moglo utvrditi sa sigurnošću jesu li navedene cisterne kao i kontejneri zaista vlasništvo društva tužitelja odnosno je li došlo do isknjižavanja navedene opreme iz drugih društava.

25. Ugovorne strane Ugovora o najmu su najmodavac i najmoprimac. Najmodavac može biti vlasnik stvari, ali i druga osoba koja je ovlaštenik prava koje u sebi sadrži i pravo na davanje stvari u najam ili podnajam. Dakle, tužitelj je mogao dati u najam stvari kojih nije vlasnik, ali u tom slučaju bi trebalo navesti po kojoj osnovi on tuđu stvar daje u najam što ovdje u ovom predmetu nije učinjeno.

26. U odnosu na utuženi račun valja istaknuti kako isti predstavlja vjerodostojnu ispravu odnosno računi su vjerodostojne isprave (čl. 31. Ovršnog zakona - ˝Narodne novine˝ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ-a), međutim isti predstavljaju interne dokumente tužitelja na temelju kojih se ne može presumirati da je njegovo potraživanje po tim računima osnovano, imajući u vidu prigovor tuženika. Dakle, takva isprava jednostrano ispostavljene od tužitelja bez drugih dokaza same po sebi nisu dovoljan dokaz o osnovanosti i visini tužiteljeve tražbine.

27. Sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi je li tužitelj dao u najam tuženiku opremu u količini i cijeni kako je to navedeno u utuženom računu nije niti razvidno za koje razdoblje se odnosi (račun je izdan u 12. mjesecu 2021.), a sve uzimajući u obzir navode iz prigovora tuženika i osobito činjenice da sukladno Zakonu ako se radi o pravu na stvarima koji sasvim isključuju najmoprimca od prava korištenja stvari tada se ugovor raskida po samom zakonu, a tužitelj za utvrđenje spornih činjenica ne pruža adekvatne dokaze.

28. Iz stanja spisa proizlazi da je treća osoba društvo Lumini benz d.o.o. u stečaju (s kojim je tuženik imao poslovnu suradnju prije osnivanja tužitelja 26. srpnja 2021.) po stečajnoj upraviteljici Ines Jukić dopisima od 2. rujna 2021. i 23. rujna 2021. ( str. 35 - 37 spisa ) obavijestila tuženika da su svi kontejneri i cisterne isključivo vlasništvo društva Lumini benz d.o.o. u stečaju. Navedena stečajna upraviteljica je ujedno tim dopisima pozvala tuženika da sva sredstva usmjeri i uplati u cijelosti na račun stečajnog dužnika, pa je zato tuženik sukladno odredbi članka 560. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima o tome obavijestio tužitelja kao najmodavca dopisom od 8. listopada 2021. (str. 57, 117 spisa). Osim toga, tuženik je ranijim dopisom od 4. listopada 2021. (str. 53 spisa) (u kojem se pozvao na obavijesti stečajne upraviteljice od 2. rujna 2021. i 23. rujna 2021.) obavijestio tužitelja da je na ime dotadašnjeg najma opreme zasnovan javnobilježnički polog 29. rujna 2021., a o zasnivanju javnobilježničkog pologa tuženik je dopisom od 4. listopada 2021. (str. 55) spisa obavijestio i stečajnu upraviteljicu Ines Jukić.

29. Nadalje, iz spisa proizlazi da su kontejneri i cisterne koji su bili u posjedu tuženika i koje je tuženik koristio na temelju ugovora o najmu oduzeti tuženiku 29. rujna 2021. te se od tada nalaze u posjedu društva Lumini benz d.o.o. u stečaju. Osim toga, neovisno od činjenice što je tuženik tek 4. listopada 2021., odnosno 8. listopada 2021. obavijestio tužitelja kao najmodavca o tome da treća osoba Lumini benz d.o.o. u stečaju polaže pravo na kontejnere i cisterne koje su bile predmeti najma, tužitelj je nesumnjivo i prije tih dopisa znao odnosno morao znati za to pravo treće osobe. Naime, tužiteljev zastupnik po zakonu LN ujedno bio i zastupnik po zakonu stečajnog dužnika Lumini benz d.o.o. u stečaju do otvaranja stečajnog postupka nad tim društvom te je on nesumnjivo morao znati da predmetna imovina koja je predmet ugovora o najmu u vlasništvu društva Lumini benz d.o.o. u stečaju i bez da ga je o zahtjevu tog društva obavijestio tuženik. Upravo zbog toga što je treća osoba Lumini benz d.o.o. u stečaju oduzela stvari najmoprimcu – tuženiku 29. rujna 2021., a tužitelj nije otklonio pravo treće osobe koje isključuje pravo najmoprimca na uporabu stvari, to je ugovor o najmu sukladno odredbi članka 560. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ex lege raskinut oduzimanjem stvari od strane društva Lumini benz d.o.o. u stečaju. Upravo zbog toga, tužitelj neosnovano potražuje najamninu za razdoblje nakon raskida ugovora (studeni 2021.) jer za to ne postoji valjana pravna osnova tužiteljeva potraživanja.

30. Valja napomenuti da su tužitelj i tuženik kao pravne osobe dužne voditi uredno svoje poslovne knjige stoga je tužitelj u prilog postojanja tražbine mogao predložiti izvođenje adekvatnog dokaza npr. dostaviti dostaviti knjigu izlaznih računa za mjesec kad je ispostavljen račun ili karticu konto obaveze za PDV za godinu kad je ispostavljena roba odnosno analitičku karticu potraživanje od tuženika za razdoblje od kada je izdan račun do danas, odnosno dodatnu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno postojanje tužiteljevog potraživanja u njegovim poslovnim knjigama, a na tužitelju na kojem leži teret dokaza o postojanju obveze kao i visini iste.

31. Tužitelj u ovom postupku nije podnio niti jednu ispravu niti kakvu drugu dokumentaciju, niti predložio dokaze iz koje bi bilo razvidno da je iznajmio opremu u količini i po cijeni kako je to specificirano u utuženom računu te jesu li navedena oprema njegovo vlasništvo te ako nije po kojoj osnovi daje istu u najam.

32. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, s obzirom da tužitelj nije uspješno dokazao tužbene tvrdnje, pri tom imajući u vidu kako na temelju odredbe čl. 464. a ZPPa sud u postupcima pred trgovačkim sudovima čija vrijednost ne prelazi 6.630,00 EUR, stav o spornim činjenicama formira na temelju pretežne vjerojatnosti utemeljene na sumarno izvedenom dokaznom postupku, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim te je stoga sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u izreci pod točkom I.

33. Odluka suda o zahtjevima stranaka za naknadu troška parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 156. ZPP-a, i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12; 118/14, 107/15, 138/23, dalje: OT). Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), trošak sastava podneska od 23.02.2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), trošak sastava podneska od 15.04.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), trošak sastava podneska od 23.02.2023. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.OT-a), što zajedno sa PDV-om od 25% iznosi 875,00 eura. Tuženiku je priznat trošak pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 66,36 eura te sveukupno dosuđeni trošak iznosi 941,36 eura o čemu je odlučeno u točki II. izreke ove presude.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 26. siječnja 2026.

SUDAC:

Vjekoslav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).

DNA

- Tužitelj po pun

- Tuženik po pun