Poslovni broj: Pp-13110/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik br. 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu po sucu Valeriji Radić uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Brebrić u prekršajnom postupku protiv I okrivljenice EĐ, zastupane po odvjetniku ĆĐ, II okrivljenice TĐ, zastupane po odvjetniku ĆĐ i III okrivljenika EĐŠF, zastupanog po odvjetniku Ivi Frangešu, povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, VIII Policijska postaja Zagreb, klasa: 211-07/24-5/7415, zbog prekršajnog djela iz odredbe čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN broj 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), nakon glavne rasprave javno je objavio 26. siječnja 2026. i
p r e s u d i o j e
I. Temeljem čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22)
I okrivljenica: EĐ, kći ZĐ, rođ. **.**.1991. u [adresa], državljanka RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], VSS, doktorica kemije, nezaposlena, bez mjesečnih primanja, uzdržavana od obitelji, neudata, nema djece, prekršajno kažnjavana, protiv nje se ne vodi drugi postupak za drugi prekršaj ili kazneno djelo,
II okrivljenica: TĐ, kći E i Ć, rođ. **.**.1997. u [adresa], državljanka RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], VSS, umjetnica, nezaposlena, uzdržava se povremenim radom, neudata, nema djece, prekršajno kažnjavana, protiv nje se ne vodi drugi postupak za drugi prekršaj ili kazneno djelo,
III okrivljenik: ĆĐŠF, sin T, rođen **.**.1997. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin Švicarske, s prebivalištem u [adresa], VSS, lingvist, nezaposlen, uzdržava se povremenim radom, neoženjen, nema djece, prekršajno kažnjavan, protiv njega se ne vodi drugi postupak za drugi prekršaj ili kazneno djelo,
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
da bi 18. ožujka 2024. u 10,20 sati u Zagrebu, Miramarska cesta br. 24 u konferencijskoj dvorani hotela „International”, gdje se održavala konferencija pod nazivom "Energetski put u održivu budućnost!” s oko 200 nazočnih sudionika, uglednih osoba iz političkog, poslovnog i javnog života, okrivljeni su s još za sada 4. nepoznate osobe, kao pripadnici „Zelene akcije” narušavali javni red i mir na način da su prvotno bez znanja organizatora kao pozvani sudionici konferencije, ušli u konferencijsku dvoranu i pojedinačno se otkrivali i narušavali javni red i mir, ističući zastave i transparente žute boje, zviždali zviždaljkama uzvikujući razne parole ometajući i prekidajući govornike konferencije, a nakon što su predstavnici organizatora iz dvorane udaljili druge 4. nepoznate osobe, okrivljeni su ustali sa svojih mjesta odgurujući ostale sudionike i govornike navedene konferencije prišli na podij za govornicu, gdje su svinuli dva instalirana mikrofona i sjeli na stolice namijenjene sudionicima i govornicima konferencije, isticali transparente te prikrivajući lica s transparentima i kapama, čitali razne tekstove nepoznatog sadržaja, na hrvatskom i engleskom jeziku, a na upozorenja i zamolbe predstavnika organizatora konferencije nastavili su s narušavanjem javnog reda i odbijali su napustiti mjesto događaja i dvoranu te je organizator konferencije, istu morao prekinuti i zatražiti intervenciju policije,
pa da bi time I, II i III okrivljeni počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II. Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st. 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. PU zagrebačka, VIII Policijska postaja Zagreb, klasa: 511-19-34-24-1 od 4. listopada 2024., podnijela je optužni prijedlog protiv I, II i III okr. zbog prekršajnog djela činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude. Sud je dana 31. ožujka 2025. izdao prekršajni nalog protiv okrivljenih, a na koji nalog su okrivljeni pravodobno podnijeli prigovor te je isti stavljen izvan pravne snage i nastavljeno je s vođenjem prekršajnog postupka.
2. I i II okrivljenice FĐ i TĐ u zajedničkoj pisanoj obrani su navele kako se ne smatraju krivima za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kako im se to stavlja na teret prekršajnim nalogom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pp-13110/2024, donesenom 31. ožujka 2025. Okrivljenice u cijelosti poriču da bi u njihovom postupanju bilo ostvareno biće prekršaja iz navedenog članka. Ističe se da su okrivljenice EĐ, TĐ i ĆĐŠF bili zajedno cijelo vrijeme tijekom događaja 18. ožujka 2024., te su činile istu skupinu i djelovale u istom kontekstu, zbog čega se činjenične i pravne okolnosti koje se odnose na III. okrivljenika izravno odnose i na okrivljenice. Naime, postupanja okrivljenika na dan 18. ožujka 2024. se mogu opisati mirna i nenasilna koja su sadržajno motivirana zajedničkom brigom za javnu temu (fosilna goriva, energetska politika, ekološka održivost), te opisane radnje nisu prelazile prag "narušavanja javnog reda i mira" kako se to razumije u svjetlu Ustava Republike Hrvatske, Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te ustaljene prakse domaćih i međunarodnih sudova. Prekršajnim nalogom se okrivljenicama stavlja na teret da su 18. ožujka 2024. u 10:20 sati u Zagrebu, Miramarska cesta 24, u konferencijskoj dvorani hotela "International", gdje se održavala konferencija pod nazivom "Energetski put u održivu budućnost!" s oko 200 nazočnih sudionika, zajedno s III okrivljenikom TĐŠF i još 4 nepoznate osobe, kao pripadnici "Zelene akcije", narušavali javni red i mir na način što su: Bez znanja organizatora kao "pozvani sudionici konferencije" ušli u konferencijsku dvoranu; Isticali zastave i transparente žute boje; Zviždali zviždaljkama i uzvikivali razne parole; Ometali i prekidali govornike konferencije; Nakon što su predstavnici organizatora iz dvorane udaljili druge 4 nepoznate osobe, okrivljeni su "ustali sa svojih mjesta odgurujući ostale sudionike i govornike", Prišli na podij za govornicu; "Svinuli dva instalirana mikrofona" i sjeli na stolice namijenjene sudionicima i govornicima; Isticali transparente te prikrivajući lica s transparentima i kapama čitali razne tekstove "nepoznatog sadržaja" na hrvatskom i engleskom jeziku; Na upozorenja i zamolbe predstavnika organizatora nastavili su s narušavanjem javnog reda i odbijali su napustiti mjesto događaja i dvoranu, a zbog čega je organizator konferencije morao prekinuti konferenciju i zatraži intervenciju policije, te je okrivljenicama izrečena novčana kazna od 300,00 EUR svakoj i trošak postupka od 20,00 EUR. Sukladno gornjim optužbama iz pobijanog prekršajnog naloga okrivljenice iznose sljedeću pisanu obranu. Okrivljenice pojašnjavaju da su ušle u dvoranu bez akreditacije, ali bez nasilja ili prijevare. Naime, okrivljenici su slobodno ušetali u prostorije konferencije, što upućuje na činjenicu da je pristup bio de facto otvoren ili da sigurnost nije bila adekvatna da spriječi ulazak. Činjenica da organizator nije provjerio ulazne dozvole za okrivljenice ili da nije bilo fizičke prepreke znači da se nije radilo o nasilnom ulasku, već o odluci da budu prisutne te da sudjeluju u predmetnoj konferenciji. Okrivljenice ističu da ulazak bez akreditacije, ako je bio toliko lak, ne može biti osnova za zaključak da je riječ o kvalificiranoj prekršajnoj radnji, jer nije bilo nametanja ili prisile. Sjedenje i čitanje nisu radnje koje su izazvale fizički otpor ili incident prije nego što je Zelena akcija već započela prosvjedovati. Okrivljenice posebno naglašavaju da iste nisu članice Zelene akcije, ali da je upravo sudjelovanje Zelene akcije indikativno u kontekstu ovog predmeta, tj. očito je postojao veliki interes šire zajednice radi sudjelovanja na konferenciji na kojoj se govorilo o važnim pitanjima za budućnost čovječanstva. Kao što je to i vidljivo iz dokaznih prijedloga u vidu video snimki, okrivljenici su tek nakon što su članovi Zelene akcije izjavili svoje neslaganje s temom konferencije pristupili izjavljivanju svojih stavova. Kao rezultat tog mirnog prosvjeda od strane Zelene akcije, organizator konferencije je proglasio stanju za kavu. Nakon proglašene stanke i na opću pauzu – kada su sudionici napustili dvoranu – okrivljenice su se, zajedno s III. okrivljenikom, sjele za govornicu i započele mirno čitati knjigu/tekst koji se tiče fosilnih goriva i ekološke krize. Ovo nije bilo ometanje govornika jer govornika nije bilo u tom trenutku; dvorana je bila u pauzi. Okrivljenice smatraju da je ovaj slijed događaja izuzetno bitan za pravnu ocjenu jer pokazuje: da okrivljenice nisu inicijator prosvjeda, da su njihove radnje (čitanje, sjedenje) došle nakon što je organizator već reagirao na Zelenu akciju, da nisu direktno prekidale nijednog govornika koji je bio na pozornici. Okrivljenice posebno ističu da je zviždanje (ako se uopće ocijeni da ga je bilo u intenzitetu koji optužba sugerira) uslijedilo tek nakon dolaska policije, dakle nakon eskalacije situacije prisutnošću represivnog aparata. To značajno mijenja kontekst jer pokazuje da je intenzitet ponašanja okrivljenica bio proporcionalan pritisku vanjskih faktora (dolazak policije), a ne inherentna karakteristika njihova prosvjednog čina. Ovo je relevantno za zaključak da ponašanje nije bilo inherentno agresivno ili nasilno, već reaktivno na vanjsku eskalaciju. Okrivljenice izrijekom i u cijelosti poriču sljedeće navode iz prekršajnog naloga: "Odgurivanje sudionika i govornika" – Okrivljenice nikada nisu odguravale, gurnule ili fizički napadale bilo koga. Nije došlo do nikakve fizičke sile, guranja, ili agresije prema drugim sudionicima ili govornicima. Njihov pristup pozornici bio je mirna, civilna akcija, a ne nasilan napad. "Savijanje dva instalirana mikrofona" – Okrivljenice nisu oštetile mikrofone, nisu ih savile niti su poduzele bilo koju radnju koja bi mogla biti kvalificirana kao oštećenje opreme ili imovine. Ako je doista došlo do pomicanja ili privremenog uklanjanja mikrofona (što okrivljenice ne priznaјu), to bi bilo minimalno i bez namjere oštećenja, a ne "savijanje" u smislu destruktivnog čina. Dakle radilo se doslovce o približavanju mikrofona ustima okrivljenika radi jasnijeg izjavljivanja njihovih stavova vezano za fosilna goriva. Okrivljenice smatraju da su ove tvrdnje iz naloga rezultat pretjerivanja, pogrešne interpretacije ili generalizacije i da ne trebaju biti osnova za zaključak da je došlo do narušavanja javnog reda i mira u kvalificiranom smislu, posebno kad se sagledaju kao dio izražajne prosvjedne radnje koja uživa zaštitu temeljnih prava.
U pobijanom prekršajnom nalogu se navodi da su okrivljenice čitale tekstove "nepoznatog sadržaja" na hrvatskom i engleskom jeziku. Okrivljenice smatraju da je ova neodređenost u stvari nedostatak naloga, jer ako je sadržaj "nepoznat", tada nalog sam po sebi ne daje činjeničnu osnovu za zaključak o uvredljivosti, prijetnji, poticanju nasilja ili govoru mržnje. Suprotno tome, okrivljenice pojašnjavaju da se radilo o čitanju knjige/teksta koja se tiče problematike fosilnih goriva i globalne ekološke krize – što je očito legitiman, demokratski prihvatljiv sadržaj javne rasprave. Takva tema nije samo dozvoljena, nego je i izuzetno važna za javni interes, pogotovo u kontekstu konferencije nazvane "Energetski put u održivu budućnost!" Ako se o samom sadržaju tekstova ne može reći ništa negativno, tada se taj element ne može koristiti kao osnova za zaključak o prekršaju. Nadalje, pobijani prekršajni nalog se poziva na zapisnike o ispitivanju osumnjičenika i na video snimku događaja (izreka naloga navodi da je sud "ocijenio činjenično stanje dovoljno utvrđenim" bez ispitivanja okrivljenih i bez glavne rasprave). Međutim, kada se činjenični opis naloga suprotstavlja navodima okrivljenica, vidljivo je da postoje brojne sporne činjenice koje zahtijevaju neposredno izvođenje dokaza: Jesu li okrivljenice doista "odguravale" druge sudionike, ili je radilo samo o kretanju kroz dvoranu?, Jesu li doista "savile" mikrofone sa namjerom oštećenja ili se radilo o redovnom rukovanju mikrofonom?, Koji je bio točan redoslijed događaja – što se prvo dogodilo, a što nakon?, Koliko je trajala njihova radnja?, Koliko je bio intenzitet "buke" i "ometanja" te je li to doista direktno ometalo govornike ili je bilo tijekom stanke?, Koji su se točno tekstovi čitali i koji je bio njihov sadržaj? Okrivljenice ističu da iako se u pobijanom prekršajnom nalogu poziva na video snimku kao dokaz, nije provedena dovoljna analizu tih dokaza. Iz predmeta spisa i dostavljenih video snimki od strane ovlaštenog tužitelja jasno proizlazi da ono što se stavlja na teret okrivljenima nije potvrđeno dokazima. Nalog okrivljenice kvalificira kao "pripadnike Zelene akcije" ali je iz opisa jasno da je Zelena akcija sama po sebi već prosvjedovala prije nego što su okrivljenice započele svoje radnje. Okrivljenice smatraju da generalizacija svih sudionika kao "pripadnika Zelene akcije" nije opravdana i da se svaka od okrivljenica mora individualno vrednovati prema vlastitim radnjama, a ne prema pretpostavljenoj organizacijskoj pripadnosti. To dovodi u pitanje samu klasifikaciju, te upućuje na zaključak da je nužna individualnija analiza svakog sudionika. Čl. 230. Prekršajnog zakona omogućava izdavanje prekršajnog naloga "ako su se stekli uvjeti", uključujući da je činjenično stanje "dovoljno utvrđeno". Međutim, okrivljenice smatraju da su ovdje činjenice sporne i da njihova spornost zahtijeva raspravu. Bez mogućnosti da se neposredno sasluša okrivljenik, nemoguće je izbjeći rizik od krive kvalifikacije. Sukladno gore iznesenim stavovima i činjenici da su okrivljenice postupale unutar zajamčenih prava Ustavom Republike Hrvatske i drugim propisima, iste iznose svoju obranu navodeći odredbe relevantnih propisa. 1. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – čl. 10. i 11. Okrivljenice ističu da su njihove radnje zaštićene člankom 10 (sloboda izražavanja) i člankom 11 (sloboda mirnog okupljanja) Europske konvencije. Čl. 10 kaže:
"Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo uključuje slobodu držanja stavova te primanja i prenošenja informacija ili ideja bez uplitanja javne vlasti i bez obzira na granice."
Čl. 11 kaže:
"Svatko ima pravo na mirno okupljanje i na slobodu udruživanja s drugima, uključujući pravo na osnivanje i pristup sindikatima za zaštitu svojih interesa."
Okrivljenice ističu kako su njihove radnje (isticanje transparenata, čitanje teksta, sjedenje na pozornici) izražajne radnje koje izravno spadaju u razmotrenu zaštitu.
Činjenica što su te radnje "ometajuće" ili "bučne" samo po sebi ne čini prekršaj, posebno jer je prosvjed po definiciji često neugodna aktivnost za one kojima se opire. 2. Praksa Europskog suda za ljudska prava – standardi za "mirni prosvjed"
U predmetu SKAKKA protiv Poljske (predstavka br. 43425/98, paragraf 32), Europski sud za ljudska prava je jasno izjavio:
"Sloboda izražavanja se primjenjuje ne samo na informacije i ideje koje se smatraju neuvredljivima ili prema kojima vlada ravnodušnost, već i na one informacije i ideje koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju jer su upravo to zahtjevi bez kojih nema demokratskog društva."
Okrivljenice se izrijekom pozivaju na ove standarde, što znači da čak i ako je njihov prosvjed bio neugodаn za sudionike konferencije, to ne oslobađa okrivljenice zaštite i ne govori u prilog protupravnosti njihovih postupaka. U predmetu BARRACO PROTIV FRANCUSKE (presuda, stavak 39), sud je napomenuo da čak i cestovne blokade i drugo fizičko ponašanje koje namjerno ometa promet i uobičajeni tijek života potpadaju pod zaštitu članka 11 Konvencije, ako je ponašanje samo nenasilno. U predmetu CISSE PROTIV FRANCUSKE (stavci 39-40), sud je zaključio da "okupiranje prostora koje je mirno, iako očito krši domaće zakone, može se smatrati mirnim okupljanjem". Okrivljenice naglašavaju da su njihove radnje (čitanje, sjedenje, nošenje transparenata) daleko manje intenzivne od cestovnih blokada ili okupiranja prostora, pa bi prema gore navedenim standardima utoliko više trebale biti zaštićene. 3. Odluka Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp-5699/2025.
Okrivljenice se posebno pozivaju na oslobađajuću presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pp-5699/2025 (od 9. lipnja 2025.), prema kojoj je sud jasno izjavio da se u "posebnim okolnostima" mirnog prosvjeda kriteriji za primjenu čl. 13. ZPPJRM razlikuju od "redovnih okolnosti".
U toj presudi sud navodi:
"Inkriminirani događaj počinjen je u posebnim okolnostima tijekom mirnog prosvjeda, kojeg štiti kako Ustav RH tako i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, što je bitno jer kod utvrđivanja koja ponašanja ulaze u krug prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u redovnim okolnostima i u okolnostima mirnog prosvjeda, ne primjenjuju se isti kriteriji."
Sud je dalje zaključio da je u takvom kontekstu nužna viša razina tolerancije od strane javne vlasti, te da samo ona ponašanja koja su stvarno i u bitnome remetila javni red i mir mogu biti sankcionirana, a ne apriorna "buka" ili "ometanje" kao takvo. 4.Ustav Republike Hrvatske, čl. 38. Ustava RH jamči "slobodu mišljenja i izražavanja misli", a čl. 37. jamči "slobodu mirnog skupljanja i udruživanja". Okrivljenice ističu da su svoje radnje poduzele u vršenju ovih ustavnih prava i sloboda. Nadalje se posebno ističe kako prema praksi Europskog suda, svaka sankcija protiv mirnog prosvjeda mora zadovoljiti test "nužnosti u demokratskom društvu" – što znači da sankcija mora biti proporcionalna, potrebna i opravdana s jasno utvrđenim javnim interesom koji je "narušen". Okrivljenice smatraju da u ovom slučaju: Nije dokazano čisto narušavanje javnog reda i mira – govornici nisu bili fizički napadnuti, nisu bili zastrašeni, konferencija je bila samo privremeno zaustavljena. Sankcija od 300 EUR je drastična u odnosu na čitanje knjige i sjedenje na pozornici. Nema stvarnog intenziteta prekršaja – nije bilo nasilja, oštećenja imovine ili prijetnje. Osnovni princip zakonodavstva u demokratskom društvu jest da sankcija mora biti proporcionalna težini učinka. Novčana kazna od 300 EUR (plus trošak) za mirno sjedenje i čitanje predstavlja nerazmjernu sankciju, pogotovo jer nije dokazano da je zapravo došlo do fizičkog napada ("odgurivanja") ili oštećenja ("savijanja mikrofona"). Okrivljenice posebno ističe pojavu "chilling effect" – što znači da kažnjavanje mirnih prosvjednih radnji odvraća druge od korištenja njihovih temeljnih prava. Ako pojedinci znaju da će biti sankcionirani za mirno prosvjedovanje, prestati će prosvjedovati čak i kada imaju legitimne razloge. To šteti demokraciji i pluralizmu. Okrivljenice se nadalje moraju osvrnuti na bitnost predmetne konferencije, a koja se održavala pod naslovom "Energetski put u održivu budućnost!" – tema je bila jasno vezana na energetsku politiku, fosilna goriva i ekološku održivost. Okrivljenice su se, čitanjem teksta o fosilnim gorivima i ekološkoj krizi, angažirale s temom od očiglednog javnog interesa. Demokratsko društvo ne može sankcionirati odluku da se bavi temama od javnog interesa, pogotovo kroz mirne i izražajne radnje. Okrivljenice smatraju da kontekst "održivosti" i "ekološke osjetljivosti" čini radnje okrivljenica legitimnim i čak društveno poželjnim izrazima građanskog aktivizma, čak i ako su bili neugodni organizatorima konferencije. Na temelju svega navedenog, okrivljenice ističu kako nisu počinile prekršaj iz čl. 13. ZPPJRM – njihove radnje su bile mirne, nenasilne i izražajne, te su zaštićene Ustavom i Europskom konvencijom te da činjenični opis prekršajnog naloga sadrži nedostatke i proturječnosti – posebno u vidu nedostatka dokaza o "odgurivanju" i "savijanju mikrofona" te neodređenost o redoslijedu događaja i intenzitetu "ometanja". Domaća i međunarodna sudska praksa zahtijeva višu razinu tolerancije prema mirnim prosvjedima te je dostavljena presuda naslovnog suda poslovnog broja Pp-5699/2025 direktno primjenjiva na predmetni slučaj. Okrivljenice su djelovale u izvršenju svojih ustavnih i konvencijskih prava – slobode izražavanja i mirnog okupljanja. Slijedom svega navedenog, moli se naslovni sud da razmotri sve okolnosti slučaja te da s obzirom na navedeno uvaži navode okrivljenica i iste oslobodi od optužbe radi počinjenja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
3. III okrivljenik ĆĐŠF je u svojoj pisanoj obrani naveo kako se ne smatra krivim za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i kako mu se to stavlja na teret prekršajnim nalogom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pp-13110/2024, donesenom 31. ožujka 2025. godine. Okrivljenik u cijelosti poriče da bi u njegovom postupanju bilo ostvareno biće prekršaja iz navedenog članka. Istiće se da su okrivljenici EĐ, TĐ i ĆĐŠF bili zajedno cijelo vrijeme tijekom događaja 18. ožujka 2024., te su činili istu skupinu i djelovali u istom kontekstu, zbog čega se činjenične i pravne okolnosti koje se odnose na III. okrivljenika izravno odnose i na okrivljenice i obratno te se stoga okrivljenik pridružuje navodima I. i II. okrivljenica u ovom predmetu. Okrivljenik prije svega ističe kako činjenični opis iz optužnog akta koji mu se stavlja na teret nije u potpunosti točan. Naime, iako je nekolicina pripadnika “Zelene akcije” prosvjedovala na istom događaju, okrivljenik, koji nije pripadnik te organizacije došao je na mjesto događaja nakon što su pripadnici “Zelene akcije” već počeli prosvjedovati, na što je organizator konferencije reagirao tako da je odredio pauzu za kavu. Konkretna konferencija bila je o fosilnim gorivima, a okrivljenik se u okviru svojeg aktivističkog djelovanja zalaže za ekološku osjetljivost te je upravo iz tog razloga, nakon što je slobodno ušetao u prostorije konferencije, mirno i nenasilno sjeo na pozornicu te počeo naglas čitati knjigu koja ukazuje na problematiku korištenja fosilnih goriva u okviru globalne ekološke krize. Posebno se ističe (a što nedvojbeno proizlazi i iz materijalnih dokaza - video snimki koje se nalaze u spisu predmeta) da su prvo, drugo i treće okrivljeni istaknuli transparente i čitali knjigu na pozornici u trenutku dok u konferencijskoj dvorani više nije bilo sudionika konferencije, koji su napustili dvoranu budući da je organizator odredio pauzu za kavu. Prilikom prosvjeda okrivljenika nije nastala nikakva materijalna šteta, ponašanje okrivljenika bilo je u potpunosti nenasilno te se njihovo ponašanje može i mora podvesti pod zaštitu članka 11. Europske konvencije, sukladno obrazloženju u nastavku. Okrivljenik kao borac za ljudska prava i prava okoliša, a u vidu načela slobode izražavanja kao jednog od temeljnih prava i sloboda koje se priznaju u demokratskim državama, smatrao je da može slobodno izraziti svoje misli, ideje, stavove i uvjerenja bez straha od sankcije, što se ispostavilo kao pogrešno. Sloboda izražavanja ključna je za demokratski dijalog, društveni napredak i individualni razvoj, a sve s obzirom na: Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima (UDHR), članak 19., koji propisuje da svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, uključujući pravo na slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice, Europsku konvenciju o ljudskim pravima (ECHR) članak 10. koji garantira pravo na slobodu izražavanja, odredbe Ustava Republike Hrvatske, konkretno članak 38. koji jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli. S tim u vezi, okrivljenik ističe da je Europski sud za ljudska prava u više navrata ponovio stajalište da je sloboda izražavanja jedan od temelja demokratskog društva te da se primjenjuje ne samo na informacije i ideje koje se smatraju neuvredljivima odnosno prema kojima vlada ravnodušnost, već i “na one informacije i ideje koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju jer su upravo to zahtjevi bez kojih nema demokratskog društva” (SKAKKA protiv Poljske, Podnesak broj 43425/98, paragraf 32). Okrivljenik ovdje posebice upire na oslobađajuću presudu ovog Suda, posl. broj Pp- 5699/2025 u kojoj se tamo okrivljenoj stavlja na teret počinjenje usporedivog prekršaja kao i ovdje okrivljeniku, a što je također slučaj i u presudi PPJ-1879/2010 od 27. kolovoza 2013., koja je potvrđena presudom Visokog prekršajnog suda RH broj Jž-4580/2013 od 26. kolovoza 2015. Ovaj sud je, pozivajući se na broju praksu ESLJP i Ustavnog suda RH u oba predmeta zaključio da okrivljenici svojim ponašanjem (koje je usporedivo s konkretnim slučajem) nisu narušavali javni red i mir već se koristili svojim pravom na mirni prosvjed, pa stoga nisu počinili prekršaj iz čl. 13. ZPPJRM. Naslovni sud, tako, u presudi Pp- 5699/2025 obrazlaže kako “inkriminirani događaj počinjen u posebnim okolnostima tijekom mirnog prosvjeda, kojeg štiti kako Ustav RH tako i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, što je bitno jer kod utvrđivanja koja ponašanja ulaze u krug prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u redovnim okolnostima i u okolnostima mirnog prosvjeda, ne primjenjuju se isti kriteriji”. Prema brojnoj praksi Europskog suda za ljudska prava, nenasilna djela počinjena za vrijeme okupljanja zaštićena su člankom 11. Europske konvencije, pa tako čak i “cestovne blokade i drugo fizičko ponašanje koje namjerno ometa promet i uobičajeni tijek života potpadaju pod uvjete iz članka 11“(Barraco protiv Francuske, stavak 39.) Nadalje, Europski sud za ljudska prava zauzeo je stajalište kako “okupiranje prostora koje je mirno, iako očito krši domaće zakone, može se smatrati mirnim okupljanjem“ (Cisse protiv Francuske, stavci 39.-40). Radnje okrivljenika koje mu se stavljaju na teret (fućkanje, isticanje transparenata, sjedanje na pozornicu) jesu izražajne radnje i predstavljaju oblik prosvjednog ponašanja koje se u pravilu razmatra kroz čl. 10 EKLJP (sloboda izražavanja) u vezi s čl. 11 EKLJP (sloboda mirnog okupljanja), jer prosvjed nije samo “prisutnost”, nego i način komunikacije poruke. Činjenica da je prosvjed bio ometajući (stvarao buku ili remetio tijek događaja) sama po sebi ne znači da je izašao iz okvira zaštite ESLJP naglašava da su “nenasilna djela počinjena za vrijeme okupljanja” zaštićena čl. 11, te da i ponašanja koja “namjerno ometaju … uobičajeni tijek života” (npr. blokade) mogu potpasti pod čl. 11, a time se svaka sankcija mora opravdati testom “nužnosti u demokratskom društvu” (Vodič kroz članak 11. EKLJP, uz upućivanje na predmet Barraco protiv Francuske. Radnje okrivljenika bile su nenasilne, kratkotrajne, bez oštećenja imovine te stoga sankcija mora biti razmjerna stvarnoj težini ometanja. Radnje okrivljenika (fućkanje, isticanje transparenata i kratkotrajno sjedenje na pozornici) predstavljaju oblik izražajnog prosvjednog ponašanja, koje po standardima Konvencije ulazi u zaštitno područje slobode okupljanja i izražavanja (čl. 11 u vezi s čl. 10). Činjenica da je prosvjed bio ometajući i bučan ne znači sama po sebi da isti gubi zaštitu. Europski sud za ljudska prava u načelu polazi od toga da su “nenasilna djela počinjena za vrijeme okupljanja” zaštićena čl. 11 te da čak i ponašanja koja namjerno ometaju “uobičajeni tijek života” (npr. blokade) mogu potpasti pod čl. 11, pa se svaka sankcija mora opravdati kao nužna i razmjerna. Ponavlja se kako u konkretnom slučaju okrivljenik nije koristio nasilje niti je oštetio ikakvu imovinu, dok prema standardu ESLJP-a čak i “ometanje prometnih pravaca” kao oblik prosvjedne radnje “samo po sebi” smatra se mirnim, što upućuje da je ključan stvarni intenzitet ometanja i procjena razmjernosti, a ne sama činjenica da je do ometanja došlo. Konačno, okolnost da je događaj bio “na pozivnice/akreditacije”, ali da okrivljeniku nitko nije provjerio ulaz, govori u prilog zaključku da se radilo o situaciji u kojoj je pristup događaju u praksi bio otvoren, pa i očekivanje potpune “tišine” i odsutnosti izražajnog neslaganja mora biti odmjereno kroz razmjeran odgovor države (npr. udaljenje radi uspostave reda), a ne automatski kroz kažnjavanje bez konkretne analize stupnja buke i trajanja prekida. Okrivljenik je stava da je u konkretnom slučaju već i samo udaljenje s događaja bilo dovoljno te da je novčana kazna nerazmjerna inkriminiranom ponašanju okrivljenika i okolnostima događaja (tzv. “chilling effect”). Na temelju svega navedenog, okrivljenik ističe kako nije počinio prekršaj iz čl. 13. ZPPJRM – njegove radnje su bile mirne, nenasilne i izražajne, te su kao takve zaštićene Ustavom i Europskom konvencijom, dok istovremeno činjenični opis prekršajnog naloga sadrži nedostatke i proturječnosti – posebno u vidu nedostatka dokaza o “odgurivanju” i “savijanju mikrofona” te neodređenost o redoslijedu događaja i intenzitetu “ometanja”. Domaća i međunarodna sudska praksa zahtijeva višu razinu tolerancije prema mirnim prosvjedima, što uostalom potvrđuje i presuda naslovnog suda poslovnog broja Pp- 5699/2025 koja je direktno primjenjiva na predmetni slučaj. Okrivljenik je djelovao u izvršenju svojih ustavnih i konvencijskih prava – slobode izražavanja i mirnog okupljanja. Slijedom svega navedenog, moli se naslovni sud da razmotri sve okolnosti slučaja te da s obzirom na navedeno uvaži navode okrivljenika i istog oslobodi od optužbe radi počinjenja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
4. U tijeku postupka analizirana je obrana okrivljenih, izvršen je uvid i pročitani su službena zabilješka o dojavi na str. 10 spisa, izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju na str. 11 do 13 spisa, izvadak iz prekršajnih evidencija za okrivljene, te DVD snimku.
5. Uvidom u DVD snimke predmetnog događaja koje snimke je u spis dostavio tužitelj, a koja se sastoji od tri dijela, proizlazi da se prvi dio snimke ne odnosi na okrivljenike jer isti se ne nalaze na snimci. Iz snimke je vidljivo da se za vrijeme održavanja konferencije čuje zviždanje te se dižu pojedinačno iz publike osobe koje započinju s čitanjem tekstova u smislu protestiranja sa sadržajem energetski put u propast i sl. Također dižu transparente s natpisima da je plinski biznis zločin i dr. Nadalje, na drugom i trećem dijelu snimke vide se okrivljenici. Vidljivo je da isti sjede za govornicom ističući transparente vezano za fosilna goriva, s natpisima "odrast je jedini put za održivu budućnost" i sl. Čuje se i zviždanje. Iz snimke nije vidljivo odgurivanje ostalih sudionika kako to proizlazi iz optužnog prijedloga. Također je iz snimke vidljivo kako okrivljeni uz pratnju policije izlaze iz dvorane.
6. Na temelju tako provedenog postupka, te analizirajući obranu okrivljenih i sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, Sud nije s izvjesnošću mogao utvrditi da bi okrivljenici počinili djelo prekršaja na način i pod uvjetima kako im se to stavlja na teret.
7. Naime, okrivljenima je stavljeno na teret da su predmetne zgode u konferencijskoj dvorani hotela „International”, gdje se održavala konferencija pod nazivom "Energetski put u održivu budućnost!” s oko 200 nazočnih sudionika, uglednih osoba iz političkog, poslovnog i javnog života, okrivljeni su s još za sada 4. nepoznate osobe, kao pripadnici „Zelene akcije” narušavali javni red i mir na način da su prvotno bez znanja organizatora kao pozvani sudionici konferencije, ušli u konferencijsku dvoranu i pojedinačno se otkrivali i narušavali javni red i mir, ističući zastave i transparente žute boje, zviždali zviždaljkama uzvikujući razne parole ometajući i prekidajući govornike konferencije, a nakon što su predstavnici organizatora iz dvorane udaljili druge 4. nepoznate osobe, okrivljeni su ustali sa svojih mjesta odgurujući ostale sudionike i govornike navedene konferencije prišli na podij za govornicu, gdje su svinuli dva instalirana mikrofona i sjeli na stolice namijenjene sudionicima i govornicima konferencije, isticali transparente te prikrivajući lica s transparentima i kapama, čitali razne tekstove nepoznatog sadržaja, na hrvatskom i engleskom jeziku, a na upozorenja i zamolbe predstavnika organizatora konferencije nastavili su s narušavanjem javnog reda i odbijali su napustiti mjesto događaja i dvoranu te je organizator konferencije, istu morao prekinuti i zatražiti intervenciju policije,
8. Međutim, provedenim postupkom je utvrđeno da je inkriminirani događaj počinjen u posebnim okolnostima tijekom mirnog prosvjeda, kojeg štiti kako Ustav RH tako i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, što je bitno jer kod utvrđivanja koja ponašanja ulaze u krug prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u redovnim okolnostima i u okolnostima mirnog prosvjeda, ne primjenjuju se isti kriteriji.
9. Nadalje, prema Zakonu o javnom okupljanju ("Narodne novine", broj: 128/99, 90/05, 139/05, 150/05, 82/11, 78/12, 114/22) svatko ima pravo na javno okupljanje pod uvjetima utvrđenim tim zakonom, a javna okupljanja su između ostalog i mirna okupljanja i javni prosvjedi. Mirno okupljanje i javni prosvjed se mogu održavati na svakom za to prikladnom prostoru, propisano je da se ne prijavljuju pojedinačni prosvjedi (zakon ne definira što se smatra pojedinačnim prosvjedom – je li to prosvjed jedne osobe ili je to prosvjed skupine koja broji do 20 ljudi.), dok se mirnim okupljanjem i javnim prosvjedom podrazumijeva svako organizirano okupljanje koje se održava radi javnog izražavanja i promicanja političkih, socijalnih i nacionalnih uvjerenja i ciljeva. Zakon o javnom okupljanju propisuje da se da se jedino na temelju tog zakona mogu propisati ograničenja prava na javno okupljanje koja su nužna u demokratskom društvu radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja, a sloboda govora i javnog nastupa na javnom okupljanju ograničena je zabranom svakog pozivanja i poticanja na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.
10. U postupkom je utvrđeno da se predmetni događaj dogodio na mirnom prosvjedu kojeg štite Ustav RH i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji uključuje izražavanje nezadovoljstva ili određenog zahtjeva, poruke, a ne samo razmjenu mišljenja, te uključuje uznemiravanje okoline koje ne smije biti pretjerano, nerazumno niti agresivno, isti nužno ne znači tihi prosvjed, već se buka smatra uobičajenom na javnom okupljanju, mirnom prosvjedu i takvo postupanje prosvjednika samo po sebi ne može predstavljati prekršaj.
11. Nesporno je da su okrivljenici mirno prosvjedovali, da su javno izražavali svoje stavove i to na način da su sjeli na podij, isticali transparente sa sadržajem protiv fosilnih goriva i dr. i da u njihovom činu nije bilo nasilničkog djelovanja ili poticanja na nasilje ili bilo kojeg drugog oblika odbacivanja demokratskih načela, a koje pravo im je zajamčeno čl. 11. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i sukladno Konvenciji nije bilo razloga takvo činjenje smatrati prekršajem. Nadalje, u postupku nije utvrđeno da su okrivljenici bili pripadnici Zelene akcije, kako to proizlazi iz optuženja. Naime, okrivljenici se brane da su tek nakon što su članovi Zelene akcije izjavili svoje neslaganje s temom konferencije, pristupili izjavljivanju svojih stavova, a nakon što je organizator proglasio stanku, oni su sjeli za govornicu i započeli mirno čitanje knjiga i teksta vezano za fosilna goriva i ekološke krize. Sud drži da se navedeno može i zaključiti uvidom u snimku događaja. Nadalje, za napomenuti je da iz snimke nije vidljivo odgurivanje sudionika i govornika, te savijanje mikrofona u smislu oštećenja.
12. S obzirom na navedeno, sud smatra da nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira cijeneći pravo građana na mirno okupljanje zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, izraženo u pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava u presudama tog suda, pa je temeljem citiranih odredbi, oslobodio okrivljenike od optužbe za to djelo prekršaja.
13. Zbog svega navedenog sud je temeljem čl. 182. st. 1. toč.3. Prekršajnog zakona okrivljenike oslobodio od optužbe za navedeno djelo prekršaja.
14. Kako su okrivljenici oslobođeni optužbe, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
U Zagrebu, 26. siječnja 2026.
Zapisničar
Sudac
Danijela Brebrić
Valerija Radić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik br. 8 - u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
DOSTAVNA NAREDBA:
1. I Okrivljeniku EĐ, [adresa]
2. II Okrivljenici TĐ, [adresa]
3. III Okrivljeniku ĆĐŠF, [adresa]
4. Odvjetniku ĆĐ, [adresa]
5. Odvjetniku Ivo Frangeš, [adresa]
6. Tužitelju PU zagrebačka, VII Policijska postaja Zagreb
7. Pismohrana - ovdje
