Poslovni broj: P-930/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Ines Bračanov Čuljat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Viktorija Knežević, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Suzana Zubović, odvjetnica u Dubrovniku, radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 1. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnica tužitelja i tuženika, dana 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I.Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 26. svibnja 2015.g. sklopljen između ĆH i NH ovjeren pred Općinskim sudom u Dubrovniku, sutkinjom Marijom Bušković pod posl.br. R2.107/15.

Utvrđuje se da je tužitelj VH vlasnik 1/4 dijela nekretnine označene i opisane kao ZK tijelo IV- 4. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) Stan površine 57,00 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika i spreme, u čest. zgr. [katastarska čestica], te pripadajuća drvarnica, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Dužan je tuženik NH, trpjeti uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene i opisane kao ZK tijelo IV-4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) stan površine 57,00 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika i spreme, u čest. zgr. [katastarska čestica], te pripadajuća drvarnica, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime i korist tužitelja za 1/4 dijela uz istodobno brisanje njega kako vlasnika.

II.Utvrđuje se da je tužitelj VH vlasnik 1/4 dijela nekretnine označene i opisane kao čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Dužan je tuženik NH, trpjeti uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene i opisane kao čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime i korist tužitelja za 1/4 dijela uz istodobno brisanje njega kako vlasnika.

III.Utvrđuje se da je tužitelj VH vlasnik 1/4 dijela nekretnine označene i opisane kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) stan na drugom katu (potkrovlju) zgr. 167/3 površine 32,96 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, z. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina].

Dužan je tuženik NH, trpjeti uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene i opisane kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) stan na drugom katu (potkrovlju) zgr. 167/3 površine 32,96 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, z. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], na ime i korist tužitelja za 1/4 dijela uz istodobno brisanje njega kako vlasnika.

IV.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 19.193,00 EUR sa zateznom kamatom, koja teče od dana donošenja presude do naplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik sinovi pok. GH i pok. RH i da je u ostavinskom postupku vođenom iza pok. GH pod poslovnim brojem O.1255/15 propušteno utvrditi da u ostavinsku masu ulazi i 1/2 stana u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji predstavlja bračnu stečevinu a koji stan je kupljen od Općine Dubrovnik 25. studenog 1992. za vrijeme trajanja bračne zajednice te stoga ulazi u bračnu stečevinu. Nadalje navodi da je predmetni stan u zemljišnim knjigama upisan kao vlasništvo pok. ĆH i da je on njime raspolagao na način da je sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sinom CH, ovdje tuženikom, kojim mu predmetni stan prepušta u vlasništvo nakon svoje smrti iako je ustvari mogao raspolagati samo 1/2 stana koja predstavlja njegov udio u bračnoj stečevini dok se udio pok. GH od 1/2 dijeli na živuće nasljednike, a to su ovdje tužitelj i tuženik, te stoga tužitelju pripada 1/4 prava vlasništva predmetnog stana. Također navodi i da je pok. GH bila upisana kao vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je 19. srpnja 2012. darovala ČH, ovdje tuženiku i koja nekretnina također predstavlja bračnu stečevinu jer je Ugovor o kupoprodaji iste sklopljen 20. listopada 1984. za vrijeme trajanja bračne zajednice sa pok. ĆH što znači da je mogla raspolagati samo svojim dijelom od 1/2 i da tužitelju pripada 1/2 od očevog udjela odnosno 1/4 cijele nekretnine. Nadalje, da je pok. RH od svog oca pok. UH naslijedio stan u potkrovlju čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je 3. siječnja 2014. darovao sinu ČH, ovdje tuženiku, zbog čega je povrijeđeno pravo tužitelja na nužni dio iza pok. oca koji iznosi 1/4 navedenog stana. Navodi i da je tužitelj po zvanju doktor specijalist medicine koji živi i radi u Jakarti, Indonezija i u vrijeme provođenja ostavinskog postupka iza svoje pok. majke nije boravio u [adresa] niti je ovlastio opunomoćenika da ga zastupa u istom iz razloga jer ga nitko nije ni obavijestio da je u tijeku, već je uvidom u ostavinski spis ustanovljeno da je netko u njegovo ime potpisivao dostavnice i preuzimao pismena koja su stizala na njegovu prijavljenu adresu [adresa] u [adresa], zbog čega se tužitelj ne može smatrati vezanim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju i ispunjene su pretpostavke za ponavljanje postupka temeljem članka 232. stavak 5. točka 3. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015) i članka 421. stavka 2. točaka 2, 6 i 10 Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019). Ističe da je u navedenom ostavinskom postupku tuženik namjerno izostavio uvrstiti u ostavinsku masu udio od 1/2 stana u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je deset dana nakon smrti majke za istu nekretninu sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju s ocem što mu je više odgovaralo jer bi na taj način stekao cjelinu prava vlasništva predmetnog stana i to ga čini nepoštenim posjednikom ostavine jer je znao ili morao znati za okolnosti koje sužuju njegovo nasljedno pravo, dakle, da je tuženik sa svojim ocem i majkom sklopio ništetne pravne poslove koji su bez učinka za ugovorne strane i prema trećima jer su suprotni prisilnim propisima i temeljnom načelu prava da nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego ih sam ima a da je tuženik kao sin darovatelja morao znati da njegov otac i majka mogu valjano raspolagati samo svojim dijelom predmetnih nekretnina i da je na taj način postupio protivno prisilnim propisima i moralu društva što temeljem odredbi članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) čini navedene ugovor ništetnim.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prigovora vrijednosti predmeta spora kao previsoko određenoj jer se tužbom traži utvrđenje ništavosti ugovora a tužbeni zahtjev se ne odnosi na novčanu svotu te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je u ostavinskom postupku iza majke parničnih stranka pok. GH utvrđena imovina koja čini ostavinu i sukladno Rješenju o nasljeđivanju njeni nasljednici su Tužitelj i Tuženik dok je stan u kojem su živjeli svi kao obitelj, a nakon Domovinskog rata samo roditelji stranaka, otkupljen od Općine Dubrovnik 1992. Nadalje navodi da za vrijeme svog života pok. GH nije tražila utvrđenje bračne stečevine, a imala je pravo na pristup sudu glede svojega zahtjeva za utvrđenjem i izdvajanjem njenog osobnog dijela prava vlasništva i s obzirom da je sastavila i oporuku kojom je raspolagala dijelom svoje imovine da bi sasvim sigurno u oporuci spomenula barem njen dio vlasništva stana da je to smatrala potrebnim i da je to željela jer bi u krajnjoj liniji taj stan predstavljao zajedničku imovinu jer je kupljen u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima (dalje: ZBPO) koji se primjenjuje za bračnu imovinu stečenu do 01.srpnja 1999. prema kojemu je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine – zajednička imovina i tako se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova, udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine i da je to doista bračna stečevina što nije, onda bi suvlasnički dio recimo polovicu po zakonu nasljeđivali trojica nasljednika (suprug i dva sina) što bi značilo da bi Tužitelju u konačnici ostala 1/6 dijela prava. Nadalje, da pok. RH također nije polagao pravo vlasništva na nekretnini u k. o. [katastarska općina] jer je ta nekretnina bila vlasništvo GH, a sve i da je polagao pravo na dio vlasništva po osnovi zajedničke imovine - jer je kupljeno 1984. da je prilikom pravnog posla darovanja 2012. s GH na tuženika bio živ i prisutan i sudjelovao u tom darovanju i time konkludentnom radnjom pristao na darovanje i svog dijela KH da nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] može biti jedino zajednička jer bi se i tu jedino mogle primijeniti odredbe ZBPO. Ističe da je darovanjem pok. RH doista darovao svom sinu KH garsonijeru u k. o. [katastarska općina] ali da time nije povrijeđeno pravo Tužitelja koji je s tim darovanjem bio upoznat i bio je na sprovodu majke 2015. i tada izvršio uvid u svu imovinu i da mu od tada u krajnjoj liniji teče rok za pobijanje ugovora o darovanju. Također navodi da je Tužitelj otišao u Jakartu 1990. i da je od tada u trideset godina ukupno tri puta bio u Dubrovniku, jednom na kružnom putovanju jedan dan, na sprovodu majke 2015. te na sprovodu oca u studenom 2020. Tuženik smatra da nisu ispunjeni uvjeti za traženje ponavljanja ostavinskog postupka iza majke iz razloga jer je Tužitelj bio na sprovodu majke 2015. i znao je da će se voditi ostavinski postupak, interesirao se kod svog oca za način na koji on nasljeđuje majku i što majka od nekretnina ima na svom imenu u trenutku smrti te je tada utvrdio da će i ako ne bude prisutan u Dubrovniku u ostavinskom postupku naslijediti svoj dio iza majke koji mu pripada po zakonu i da je tada utvrdio da majka nema nekretnina na svojem imenu. Ističe i da je tada znao kao i mnogih godina ranije da njegov brat ovdje Tuženik skrbi o svojoj majci jer je majka vrlo teškog zdravstvenog stanja, posljednjih nekoliko mjeseci prije smrti i potpuno nepokretna za koje je vrijeme Tuženik dolazio iz [adresa] svako malo i plaćao privatno liječnike i sam kao liječnik nadzirao njeno stanje pomagao financijski i na drugi način. Također da je sa svojim ocem sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju na inicijativu oca i da je ranije i posebno i više nakon smrti majke financijski i na svaki drugi način skrbio o svom ocu, posjećivao ga, redovno dolazio, putovao iz [adresa], redovno zvao, organizirao operativne zahvate, osiguravao svaku liječničku skrb i podmirivao troškove svakodnevne brige plaćajući bračni par da o njemu na dnevnoj bazi skrbi, kuha, čisti, sprema i njeguje po izlasku iz bolnice zbog koje brige i skrbi je otac inzistirao na Ugovoru o doživotnim uzdržavanju i istog sklopio pred Sudom a jedina nekretnina koja je u vrijeme smrti pripadala ocu pok. ĆH jest stan koji je obuhvaćen Ugovorom o doživotnim uzdržavanju koji nikad nije raskinut niti poništen niti je pokrenut postupak njegova raskida zbog neispunjavanja obveza i čije postojanje je bilo zabilježeno u zemljišnoj knjizi Rješenjem od 05. lipnja 2015. Napominje da je Zakonom o nasljeđivanju propisano da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane stoga da je tužitelj mogao u ostavinskom postupku iza majke iznositi sve prigovore vezane za utvrđenu ostavinu, a to nije učinio te je vezan pravomoćnim rješenjem koje je doneseno u tom postupku. Tuženik smatra i da je riječ o nasljedničkoj tužbi s obzirom na pravni temelj zahtjeva te stoga opreza radi ističe i prigovor koji i takav tužbeni zahtjev negiraju jer Tužitelj nije nositelj nasljednog prava u odnosu na nekretninu u k. o. [katastarska općina] (garsonijera) i k. o [katastarska općina].

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi pregledom rodnoga lista Matičnoga ureda u Dubrovniku od 7.prosinca 2020., klasa:223-02/202-04/3463, urbroj:2117-07- 02/1-20-2 (list 6 spisa), Rješenje Općine Dubrovnik, Općinska uprava prihoda, klasa:UP/I-410-20/92-01/585 od 2.prosinca 1992. (list 7 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 8-9 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 10-12 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 13 spisa), Ugovor o prodaji od 20.listopada 1984. (list 14-15 spisa), Ugovor o darovanju nekretnine (list 16-18 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 19-20 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. AH od 28.siječnja 1976. (list 21 spisa), Ugovor o darovanju nekretnine od 3.siječnja 2014. (list 22-24 spisa), pregled bankarskih transakcija (list 51-55 spisa), pregledani su ostavinski predmeti ovoga suda iza pok. GH pod poslovnim brojem O.1255/15 i pok. RH pod poslovnim brojem O.1356/2021 te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ŠH (list 67-68 spisa), LH (list 72-73 spisa), EH (list 73-75 spisa), PH (list 75- 76 spisa), tužitelja TH (list 86-88 spisa) i tuženika NH (list 62-64, 88- 89 spisa).

3.1. Pregledom rodnoga lista Matičnoga ureda u Dubrovniku od 7.prosinca 2020., klasa:223-02/202-04/3463, urbroj:2117-07-02/1-20-2 utvrđeno je da je tužitelj rođen **.**.1963. u Dubrovniku od oca RH i majke GH rođ. T.

3.2. Uvidom u Rješenje Općine Dubrovnik, Općinska uprava prihoda, klasa:UP/I-410- 20/92-01/585 od 2.prosinca 1992. utvrđeno je da je Općina Dubrovnik prodala ĆH **.**.1992. stan na adresi [adresa] u [adresa] koji se nalazi u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3.3. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 30.studenog 2020. utvrđeno je da je RH upisan kao vlasnik stana površine 57,00m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika i spreme u čest. zgr. [katastarska čestica] te pripadajuće drvarnice uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine kao i da je zabilježeno postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju broj R2.107/2015 sklopljenog između RH kao primatelja uzdržavanja i NH kao davatelja.

3.4. Nadalje, uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između RH kao primatelja uzdržavanja i NH kao davatelja uzdržavanja a koji je ovjeren pred ovim sudom 26.svibnja 2015. pod poslovnim brojem R2.167/15 utvrđeno je da je predmet ugovora stan površine 57,00m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika i spreme u čest. zgr. [katastarska čestica] te pripadajuće drvarnice uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine koji primatelj uzdržavanja prepušta nakon svoje smrti davatelju uzdržavanja u vlasništvo kao i sve druge pokretnine i novčana sredstva a davatelj se obvezuje doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja tako da će osigurati potpunu prehranu, svu potrebnu njegu, održavati čistoću stambenog prostora i održavati nekretninu, podmirivati sve tekuće režijske troškove a u slučaju bolesti osigurati liječenje i snositi medicinske troškove te poslije smrti primatelja uzdržavanja dolično sahraniti.

3.5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je NH upisan kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3.6. Pregledan je i Ugovor o prodaji od 20.listopada 1984. sklopljen između SH kao prodavatelja i GH kao kupca predmet kojeg je bila 1/2 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 912,50m2.

3.7. Pregledom Ugovora o darovanju nekretnine od 19.srpnja 2012. utvrđeno je da je isti sklopljen između GH kao darodavatelja i NH kao kupca i da su predmet navedenog ugovora 1/4 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] i zgr. 583 z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 1/2 nekretnina u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i da je potpis GH ovjeren od strane javnog bilježnika Nikše Viđena 19.srpnja 2012. pod brojem OV- 5203/12.

3.8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženik NH uknjižen kao vlasnik stana na drugom katu (potkrovlje) zgr. 167/3 površine 32,96m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine.

3.9. Nadalje, uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. AH od 28.siječnja 1976. pod poslovnim brojem O.418/75 utvrđeno je da je njegovim nasljednikom za 1/2 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proglašen RH.

3.10. Pregledom Ugovora o darovanju nekretnine od 3.siječnja 2014. utvrđeno je da je isti sklopljen između RH kao darodavatelja i NH kao daroprimatelja za čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi stan u potkrovlju zgr. 167/3 površine 32,96m2 uključujući suvlasnički dio cijele nekretnine kao i da je potpis RH ovjeren od strane javnog bilježnika Nikše Viđena 3.siječnja 2014. pod brojem OV-34/14.

3.11. Pregledom bankarskih transakcija u razdoblju od 1.siječnja 2014. do 9.travnja 2021. utvrđeno je da je na račun ĆH uplaćen iznos od ukupno 181.900,00 kuna i 26.380,00 USD u gore navedenom razdoblju.

3.12. Uvidom u ostavinski predmeti ovoga suda iza pok. GH pod poslovnim brojem O.1255/15 utvrđeno je da je ista oporučno raspolagala svojom imovinom na način da je novčana sredstva koja se nalaze na računima Volksbank, Erste i Splitske banke u cjelini ostavila sinu ČH a koju oporuku su priznali NH i RH koji je svoj dio nasljedstva istovremeno ustupio ČH koji se prihvatio i ustupljenog mu dijela dok je o pravu FH odlučeno sukladno čl. 217 ZN-a. Nadalje je utvrđeno da su na zapisnik od 8.rujna 2015. prisutni RH i NH iskazali da ostaviteljica osim sredstava na računima druge imovine nije imala.

3.13. Uvidom u ostavinski predmeti ovoga suda iza pok. RH pod poslovnim brojem O.1356/2021 utvrđeno je da je punomoćnica ovdje tužitelja podneskom od 22.siječnja 2021. osporila pravovaljanost ugovora o doživotnom uzdržavanju u dijelu u kojem je ostavitelj tim ugovorom raspolagao s 1/2 dijela prava vlasništva za kojeg tvrdi da je po osnovi bračne stečevine pripadalo pok. supruzi ostavitelja GH kao i da dio ostavinske imovine čini i 1/2 dijela prava vlasništva nekretnine opisane kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime bračne stečevine, a koju nekretnini je ranije pok. GH darovala sinu ČH kao i da je ovdje tužitelju TH ugovorom o darovanju od 3. siječnja 2014. kojim je ostavitelj ČH darovao stan u potkrovlju kat. čest. ZGR. [katastarska čestica] površine 32,96 m² uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, povrijeđeno njegovo pravo na nužni dio. Nadalje, rješenjem ovoga suda od 30.lipnja 2021. utvrđen je prekid ostavinskog postupak iza pok. ĆH pok. UH do pravomoćnog dovršetka parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P-1299/2020 a koje rješenje je povodom žalbe NH ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 4.listopada 2021. pod poslovnim brojem Gž-3116/2021-2 i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak da bi u ponovljenom postupku rješenjem od 29.travnja 2022. pod poslovnim brojem O.1356/2021 utvrđeno da se neće provoditi ostavinska rasprava iza pok. ĆH pok. UH.

3.14. Svjedokinja ŠH iskazala je da je bila sam zaposlena dvije godine, prije 11 godina kod roditelja stranaka, da nije živjela sa njima u istom kućanstvu ali je svakodnevno dolazila, čistila, kuhala i radila druge kućanske poslove te čuvala majku stranaka i da joj je poznato da ČH živi u [adresa] te bi on dolazio 3 do 4 puta godišnje u Dubrovnik, te bi ostali po oko mjesec dana i živjeli bi u kući zajedno sa roditeljima i da je ČH financijski pomagao svoje roditelje te je također i njoj plaćao za izvršene usluge, te je on bio taj koji je tražio nekoga tko bi pomagao njegove roditelje, a s obzirom da je u to vrijeme bila nezaposlena saznala je preko jedne prijateljice. Nadalje je iskazala da joj je poznato da osim ČH imaju još jednog sina koji živi u [adresa] i kojeg je vidjela misli dva puta u dvije godine koliko je tamo radila, a te pute kad je došao boravio je u drugoj njihovoj kući a ne sa njima i nije joj poznato je li drugi sin također financijski pomagao svoje roditelje niti joj je poznato postojanje ikakvih ugovora ili dogovora između roditelja i djece. Poznato joj je da su njihovi roditelji imali čest telefonski kontakt sa CH dok nije nikad čula da su imali telefonski kontakt sa drugim sinom a kad su pričali o svojoj djeci da su pričali samo pozitivno. Na poseban upit zašto je prestala raditi odgovorila je iz razloga što je majka stranaka pošla u starački dom, a za vrijeme dok ju je čuvala je bila pokretna i šetala sa njome dok je prije polaska u dom već bila manje pokretna, te se ona nije mogla brinuti za domaćinstvo kao i da je odlazak majke u dom organizirao ČH dok je otac stranaka za vrijeme dok je radila kod njih bio dobrog zdravlja.

3.15. Iz iskaza svjedoka LH proizlazi da ga je ČH angažirao za posao renoviranja kuće koja se nalazila u [adresa] na šetnici. Misli na adresi [adresa] i to negdje 2012. ili 2013 a radovi koje je trebalo obaviti su bili kompletni od krova do podruma i koji radovi su trajali nekih 7-8 godina i da je osim njega tu bilo i drugih radnika i firmi, da je on vodio posao a neke dijelove je i sam radio a da je troškove svih radova podmirio ČH dok za vrijeme izvođenja radova u kući nije nitko živio jer nije bilo uvjeta za življenje u njoj. Nadalje je iskazao da j tih 7-8 godina bio gotovo svakodnevno na kući i tu je upoznao i roditelje od ČH, da bi majka često prošetala do kuće pa bi tako razgovarali dok bi njegov otac često našao neku sitnicu za popraviti u kući pa je znao ići i u stan gdje su živjeli roditelji od ČH te da je za tih 7-8 godina dva puta vidio BH i to prvi put u stanu kod oca, ne može se točno sjetiti kada, misli da je bilo 2016. kada je on bio s kruzerom na kružnom putovanju te drugi put samoga kada mu je ocu bila sahrana. Također je iskazao da mu je poznato da je ČH uzdržavao svoje roditelje te da je plaćao i ljude koji su se skrbili za njih, da je njegov otac imao malu mirovinu i da su ti ljudi koji su se o njima skrbili imali veću plaću nego što je Marojev otac imao mirovinu i da je ČH dolazio u Dubrovnik svako 3 mjeseca a kada je trebalo i češće, zato što su njegovi roditelji najprije majka a kasnije i otac bili bolesni. Iskazao je i da se otac od ČH i BH žalio da BH slabo zove, da se slabo javlja dok nije nikad pričao sa roditeljima od ČH o njihovoj imovini niti o tome kako će oni raspodijeliti svoju imovinu, da mu je samo poznato da je kuća koju je renovirao bila Marojeva, dok mu nije poznato na koji način je on stekao navedenu nekretninu, ali on ga je angažirao i plaćao. Nadalje je iskazao i da je ponekad znao za ĆH platiti i neke račune te bi mu ČH uplatio za njih novce a da su se ljudi koji su se brinuli za roditelje od ČH a koje je upoznao bili ŠH i PH, da je ŠH pomagala majci od ČH na način da ju je vodila u doktora, šetnju, kuhala je i održavala kuću a kasnije je nju zamijenila PH nakon što je majka od ČH umrla i PH je preuzela čitavu brigu o ocu od ČH s obzirom da on nije naučio da se brine o ičemu te je PH bila s njime do kraja njegovog života. Također je iskazao da je za ČH renovirao i apartman u [adresa] te nakon smrti njegovih roditelja prije 2-3 godine i stan u kojem su oni živjeli za što ga je ČH angažirao i plaćao za sve te radove kao i da je sve žene koje su čuvale njihove roditelje plaćao ČH.

3.16. Nadalje, svjedok ĐH je iskazao da je BH još kao student išao na praksu u Indoneziju, da je bio nadobudan student i da se volio baviti naukom, da je kada je završio fakultet otišao u Indoneziju gdje je specijalizirao i naučio njihov jezik te je bio prvi stranac koji je specijalizirao u Indoneziji te da je od kada se preselio u Indoneziju bio sigurno10-ak puta u Dubrovniku i to prvi put nakon svadbe 1-2 godine, zatim je došao sa puncem i bratom od žene, zatim sa ženom i curicom kada je bila mala, zatim 2-3 puta sa puncem i punicom, kada mu je mama bila bolesna, kada je mama umrla, kada je bio na kruzeru, kada je tata bio bolestan i kada je tata umro, a zadnji put je bio kada je bio pozvan na sud mislim prošle ili pretprošle godine, a kada je dolazio nekada bi ostajao u [adresa], nekada kod oca, a nekada u hotelu. Nadalje je iskazao da kada je bio negdje oko 2000. da je u OTP banci otvorio račun na ime oca na kojeg je položio 50.000,00 dolara, račun na ime majke na koji je položio 50.000,00 dolara također je otvorio i račun za sebe jer je bila neka kriza u Indoneziji i dao je ocu punomoć na navedeni račun i da je također tom prigodom kupio ocu novoga Golfa a nakon toga 6-7 godina i Renault megana te rekao ocu da uzme sa njegovog računa sve što mu treba, ali misli da ĆH nije ništa uzimao. Također je iskazao da misli da se između braće dogodila neka svađa jer kada je BH došao je vidio da na računu koji glasi na njegovo ime nema novaca, međutim ČH je nakon toga to izmirio odnosno vratio novce na račun te mu nije poznato o kojem iznosu se na računu radilo. Nadalje, da dok mu je majka bila živa da je zvao doma svaki dan a kada je majka umrla da je zvao oca 2-3 puta tjedno i prije nego što bi dolazio u Dubrovnik uvijek bi mu se javljao i pitao treba li mu što. Poznato mu je da je ČH plaćao gospođu koja se brinula za GH, njihovu majku ali se ona samo za nju brinula i kada je GH otišla u dom, dolazila je neka žena koja bi 1-2 tjedno nešto skuhala a onda je nakon nje došla PH koja je preuzela potpunu brigu o cijelom kućanstvu i sve je uvijek bilo čisto i sve te žene je plaćao ČH koji je dolazio nekoliko puta godišnje otprilike 10-ak puta i dok mu je majka bila živa uvijek bi zazvao i pitao treba li mu što donijeti a kada je ona umrla više nikada nije zazvao. Iskazao je i da sa njihovim roditeljima nije nikada pričao o podjeli imovine a niti mu je poznato da je itko od njih imao Ugovor od doživotnom uzdržavanju sa ocem ali mu je poznato da BH nije slao roditeljima novce osim toga računa i tih novaca koje je tada položio. Na poseban upit da li mu je poznato na koji način je ČH sve potpomagao roditelje, odgovara da misli da je pomagao novcima od prodaje stana u [adresa] koji su im roditelji kupili za vrijeme studiranja, zatim od prodaje stana od tetke na Montovjerni, kao i od prodaje nekretnina koje je naslijedila njihova majka GH u [adresa] ali nije mu poznato koliko je nekretnina prodano u Crnoj Gori a niti je to bilo poznato ĆH i misli da je to razlog zašto je tako često dolazio. Iskazao je i da je ČH doktor anesteziolog, da je radio u New Yorku, Chicago, Orlandu dok mu sada nije poznato gdje trenutno radi a koliko mu je poznato ČH je plaćao sve račune jer mu je poznato da je PH slikavala račune i slala ČH putem mobitela dok je koliko mu je poznato troškove prehrane financirao N sam. Na pitanje da li su roditelji bili ljuti što BH ne dolazi češće odgovorio je i da i ne. Također je iskazao da nije točno da je GH imala moždani udar dok je N imao površinski melanom kojeg je odstranio. Na daljnje pitanje iskazao je da BH nije bilo poznato da je ČH prodao jedrilicu već je to saznao od nekog susjeda koji je primijetio da je nema kao i da je N za vrijeme korone bio kući, da nije nikada dobio koronu i da je umro u kući. Na dalje je iskazao i da bi se nekada ČH kada bi došao ocu jedva javio i to s vrata bi se znali odmah posvađati, te da je znao ne javiti se 3-4 mjeseca a što mu je sve poznato od BH jer dok je radio je viđao BH svaki dan a kada je prestao raditi čak i više puta dnevno, a prije nego se GH razboljela, znao bi poći s njim vikendom na Pelješac. Na pitanje da li je ĆH znao da je proveden ostavinski postupka iza njegove žene, odgovorio je da koliko on zna nije proveden nikakav postupak dok je na pitanje da li mu je poznato da li je bila želja roditelja da ČH dobije svu njihovu imovinu odgovorio da nije da je N htio da obojica dobiju i da je uvijek govorio da se trebaju dogovoriti svi skupa. Na pitanje od kada je BH za stalno u Indoneziji odgovorio je od kada je završio fakultet, od prije Domovinsko rata, da se BH ženio godinu dana nakon što je Hrvatska igrala svjetsko prvenstvo u Francuskoj dok se prvo dijete rodilo dvije godine poslije ženidbe kao i da je BH došao 10 puta od ženidbe. Na pitanje odakle mu je poznat podatak da je uplaćeno 50.000,00 dolara na račun GH i BH, odgovorio je da su mu to rekli N i BH, da je N išao sa BH u banku dok koliko zna GH nije išla sa BH u banku a da BH nije otvarao roditeljima račun već da je uplaćivao roditeljima na već postojeći. Također je iskazao da je ČH otišao u [adresa] nakon Domovinskog rata ali prije nego što se BH oženio dok mu nije poznato točno na kome su bili stanovi od tetke i onaj u Zagrebu, ali da ih je prodao ČH a novci da su išli ČH jer ni N ni BH nisu ništa dobili od tih novaca. Nadalje je iskazao da se GH počela gubiti neke 3 godine prije smrti, da nije htjela kuhati, da se zatvarala u sobu i da tada nije bila angažirana žena u tom trenutku a da je prva žena koja je čuvala GH je misli tek počela čuvati 2 godine prije njezine smrti.

3.17. Svjedokinja PH je iskazala da je radila kod gospara BH kao kućna pomoćnica, kuhala i brinula se za njega od 2013. pa do smrti 2020. za što ju je angažirao ČH i plaćao je dok su obojica dolazili i BH i ČH, samo što je ČH dolazi svako malo dok je BH dolazio 2 puta godišnje od kako se otac razbolio i to je bio kada je bio otac u bolnici radi crijeva i 6 mjeseci prije smrti je također bio, a došao je odmah čim je javila da je otac umro kao i da je ČH također dolazio i kada je tata operirao crijeva i svaki put kada bi mu javila da je bolestan i da su obojica uzdržavali oca i koliko zna od BH je davao novac na banci, dok je ČH nju plaćao a ona je s Androvog računa plaćala režije i prehranu i to su mogli od njegove mirovine od 4000,00 kuna. Da je u početku prije bolesti dolazila kod BH od 8-17 sati a kada se razbolio i ostao nepokretan bila je tamo 24h dnevno i te 6 mjeseci prije smrti. Nadalje je iskazala da kada bi ČH dolazio da bi boravio u [adresa] u uvali dok bi BH boravio kod oca a obojica su skoro svaki dan zvali oca telefonom i da bi se ona obično prva javila na telefon. Također je iskazala da N za života nikada nije pričo kako bi podijelio svoju imovinu a da ga je često posjećivao ĐH koji kada bi bio u gradu bi dolazi svako 2 dana. Na poseban da li joj je poznato gdje je gospar N imao sve imovine, odgovorila je da joj je poznato da je imao u Zagrebu, CG, Uvali i Orašcu, da je ČH stalno išao u Crnu Goru kao i da je ČH prodao stan u [adresa] na što je gospar N bio ljut jer mu nije dao ništa novaca od prodaje a također je prodao i jedrilicu za koju nije dobio pare. Na daljnje pitanje, odgovorila je da joj nije poznato što je bilo sa stanom na Montovjerni ali joj je poznato da ga je kupio za ženinu sestru. Na daljnje pitanje odgovorila je da je gospar N dao ČH stan u [adresa] kako bi nju mogao plaćati a na daljnje pitanje da li je to bila kao usluga ČH za plaćanje njezinih usluga, odgovorila je da mu je bilo žao što je ČH sam plaćao te ga je zato darovao ČH. Iskazala je i da je za vrijeme korone N bio u stanu i da je umro u stanu dok nije spominjao ostavinski postupak nakon Anicine smrti, te je i rekao da nije znao da je bio ostavinski postupak. Na daljnje pitanje da li svjedokinja misli da li je bila želja od BH da ostavi svu imovinu ČH, odgovorila je da ništa nije govorio osim da ima dva sina. Na pitanje da li je imala uvid u račun od BH i je li joj poznato da je ČH uplaćivao novce BH preko računa, odgovorila je da bi samo digla novce od mirovine i dala BH isječak te da bi od toga plaćala režije i kupovala prehranu i tablete plaćala, da je sve plaćene račune stavljala u škafetin i da je samo slikavala ČH račune koje bi mu preuzimala za uvalu Lapad. Iskazala je i da ne zna od čega je GH bila bolesna, da je umrla 2015., da je bila u domu kada je ona došla kod BH i da je N rekao da nije mogla hodati. Iskazala je i da kad je ČH prodavao što je gore spomenula da je to sve bilo nakon majčine smrti, kao i da su joj sve detalje pričali N i BH, a pretežno N. Na daljnje pitanje je iskazala da po priči zna da su bile dvije žene prije nje i da joj nije poznato tko je njih plaćao, da poznaje LH, da ju je s njim upoznao ČH, da je radio kod ČH dok ništa nije radio u stanu u kojem je živio N, da je N poznavao LH i da je LH znao doći u stan kod BH.

3.18. Tuženik NH je iskazao da je BH 1989. pošao u Indoneziju dok je on tu ostao u ratu sa roditeljima i s obzirom da nije mogao ovdje dobiti specijalizaciju otišao je 1996. u [adresa] na specijalizaciju i 1997. se vratio i bio sa roditeljima do 1998. kada je opet otišao na drugi dio specijalizacije dok je u međuvremenu od tada pa do danas često dolazio u Dubrovnik, 4-5 puta godišnje, a dok je bio u [adresa] gotovo svakodnevno se čuo telefonom sa majkom i sa ocem a otkad je BH otišao u Indoneziju samo je 3x bio u Dubrovniku do njih i to prvi put otprilike 2014. kada je bio na proputovanju sa kruzerom obzirom se kruzer tu zaustavio na nekoliko sati, drugi put je bio na majčinom sprovodu kada je ostao nepuna dva dana i treći put je bio na očevom sprovodu. Nadalje je iskazao da su roditelji bili jako ljuti na BH ne samo što nije dolazio nego se nije niti javljao često, oni bi doslovce morali tražiti načine i kanale kako da ga uspiju kontaktirati i sve te godine on je bio u redovitom kontaktu sa svojim roditeljima, redovito ih posjećivao i sve svoje slobodno vrijeme dolazio kod roditelja u Dubrovnik umjesto da ide na putovanje i o njima se i financijski brinuo obzirom je njegov otac otišao u mirovinu sa 57 godina, a preminuo sa 88 godina i nije imao veliku mirovinu. Iskazao je i da su 2012. ili 2013. njegovoj majci počele oticati noge te više nije mogla niti kuhati svaki dan niti obavljati druge kućanske poslove te je onda unajmio i plaćao žene koje su dolazile pomagati njima oko kuhanja i oko kućanskih poslova, a također je plaćao za majku i fizioterapeuta i da 2014. dobila moždani udar te joj se zdravstveno stanje počelo rapidno pogoršavati te ju je najprije smjestio u Nonin dom ali kako nije tamo imala dobre uvijete prebacio ju je u dom Thermoterapia u Mokošici a koje domove je također plaćao kao i fizioterapeuta koji je sa njome nastavio raditi terapije odnosno vježbe i za vrijeme njezinog boravka u domu. Nadalje je iskazao da je majka umrla 2015. i da su 7 dana čekali da brat BH dođe kako bi je sahranili te se nakon majčine smrti nastavio brinuti za oca koji je u međuvremenu dobio rak na nosu te ispod uha koje operacije je također organizirao, zatim je operirao mrenu kod privatnika a imao je i glaukom što je također organizirao i financirao operacije. Također je iskazao da je bio jako vezan za svoje roditelje a i oni za njega i da im je dosta pomagao jer je to i želio dok su oni bili jako bili ljuti na BH koji ne samo da im nije pomagao nego ih gotovo nije ni kontaktirao. Majka mu je za života darovnim ugovorom darovala zemlju u Orašcu od 750m2 a koju je zemlju trebalo održavati jer bi tu jako brzo narasla trava a i susjedi su se bunili ako ne bi bila održavana i zbog opasnosti od požara, a oni to nisu mogli sami održavati, a što je njihov otac znao te je on i htio da majka prebaci na njega kako bi se on o tome brinuo je otac tamo nije ni išao. Što se tiče garsonijere u [adresa] ista se nalazi u najstarijoj zgradi u [adresa], izuzev dvoraca, koja je izgrađena 1980., a na kojoj je počeo krov propadati i počela se urušavati te je trebalo to sve održavati što njegov otac nije mogao te je darovao njemu kako bi se o njoj nastavio i dalje brinuti. Da se nakon smrti majke otac jako naljutio na njegovog brata jer su saznali preko jedne službenice u banci da je BH nakon sprovoda obilazio banke da se raspita da li je majka u istima imala otvorene račune, što je oca jako naljutilo jer je smatrao da smo se trebali mi kao obitelj dogovoriti i da je nakon smrti majke otac odlučio da sklope ugovor o doživotnom uzdržavanju te su ga sklopili na sudu kod sutkinje Bušković koja je ocu sve objasnila, a on je htio da ga on i dalje uzdržava kao i do sada i da mi to prepusti kao zahvalu za dosadašnje uzdržavanje. Također je iskazao i da kad je otac ostao sam da je plaćao gospođi PH da mu pomaže, a za poslove koje bi njoj bili teži uvijek je pomagao i njezin muž a s obzirom da je otac dobio fibrilaciju srca da ga je vodio kod kardiologa i plaćao mu najbolje lijekove za razrjeđivanje a koje lijekove je redovito uzimao pod kontrolom gospođe PH. Nadalje, da je u međuvremenu 2020. došla pandemija i da nije mogao putovati, i da nije ni gospođa PH mogla dolaziti i pomagati te je otac bio sam i počeo se gubiti i misli da je uzeo premalo ili previše lijekova te je završio u bolnici gdje ga također nitko zbog pandemije nije mogao posjećivati i zdravstveno stanje mu se pogoršavalo, dobio je sepsu i preminuo te je nakon toga brat došao na sprovod i tada ga je zadnji put vidio a nakon sprovoda mu je poslao dva velika e mail-a kako bi se o svemu dogovorili međutim on je podnio predmetnu tužbu te ga je više puta pokušao kontaktirati međutim nije lako doći do njega, a jednom prigodom je Dariova supruga rekla njegovoj supruzi što ga stalno zove i maltretira. Na poseban upit li je BH bio u Dubrovniku za vrijeme provođenja ostavinskog postupka iza njihove pokojne majke odgovorio je da nije da su bili sam on, otac i javni bilježnik, da ne zna tko je potpisivao dostavnice za navedeni ostavinski postupak u njegovo ime, da su išle na tatinu adresu koja je ujedno adresa prijavljenog prebivališta za BH. Na pitanje da li ga je BH pokušao kontaktirati nakon očevog sprovoda da razgovaraju da se dogovore odgovorio je da je došao u njegovu kuću ali da on već nije bio tamo, da je hitno morao natrag u [adresa] jer su ga zvali dok se naknadno obratio bratu putem e mail-a, a na koji mail nije nikad dobio odgovor. Na pitanje da li je BH išta naslijedio u ostavinskom postupku iza majke odgovorio je da majka nije imala nikakve druge imovine izuzev sredstava na računima kod banaka, da je majka ostavila oporuku i misli da je otac naslijedio sva novčana sredstva. Na daljnje pitanje da li je oca posjećivao u bolnici za vrijeme covida odgovorio je da je došao u Dubrovnik otprilike tri tjedna nakon što je otac hospitaliziran, da se u bolnicu tada nije moglo ući, ali ga je uspio posjetiti čim je to u bolnici bio dozvoljeno, a i sam je dobio 1. travnja 2020. covid te je imao jako upalu pluća. Na pitanje gdje je BH spavao kad je došao na tatin sprovod rekao je da misli da je spavao kod prijatelja, da nije spavao u očevom stanu jer je očev stan bio prilagođen za njegu bolesnika sa posebnim bolničkim krevetom. Nadalje je iskazao da je nakon očeve smrti odmah nakon sprovoda otišao u [adresa], ali kada se vratio u srpnju i kad je ušao u očev stan sve je bilo razbacano, mislio je da je netko provalio jer je sva posteljina i sva stara roba bili izbačeni iz ormara, nedostajale su dvije slonovače, dvije velike kredence figura, 4 arapske puške iz Jemena, arapske kože, samurajske sablje, 4,5 koža od čite, dvije kože od leoparda i druge vrijedne slike i umjetnine koju su bile izvađene iz okvira dok su okviri ostali u stanu te iako je u početku pomislio da je netko provalio, shvatio je da je stan bio zaključan te da je sigurno to BH uzeo iz stana, dok on nije ništa dirao jer se nadao dogovoru sa BH dok je sav taj događaj prijavio policiji. Na daljnje pitanje tko je uzeo smrtovnicu iza oca odgovorio je da su trebali ići zajedno međutim da ga je čekao u matičnom uredu, a da nije došao stoga da je on sam uzeo smrtovnicu i kad je izašao vidio je BH te mu je rekao da je već uzeo i dao mu original smrtovnicu.

4. Tijekom postupka nije sporno da je Općina Dubrovnik prodala ĆH **.**.1992. stan na adresi [adresa] u [adresa] koji se nalazi u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i da su RH kao primatelj uzdržavanja i NH kao davatelj uzdržavanja sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren pred ovim sudom 26.svibnja 2015. pod poslovnim brojem R2.167/15 a predmet kojeg ugovora je bio stan površine 57,00m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika i spreme u čest. zgr. [katastarska čestica] te pripadajuće drvarnice uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine i kojim je ugovoreno da primatelj uzdržavanja prepušta nakon svoje smrti davatelju uzdržavanja u vlasništvo predmetni stan kao i sve druge pokretnine i novčana sredstva a davatelj se obvezuje doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja tako da će osigurati potpunu prehranu, svu potrebnu njegu, održavati čistoću stambenog prostora i održavati nekretninu, podmirivati sve tekuće režijske troškove a u slučaju bolesti osigurati liječenje i snositi medicinske troškove te poslije smrti primatelja uzdržavanja dolično sahraniti. Također nije sporno da je 20.listopada 1984. sklopljen Ugovor o prodaji između SH kao prodavatelja i GH kao kupca predmet kojeg je bila 1/2 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 912,50m2 a koja nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] u novoj izmjeri nosi oznaku kat. čest. [katastarska čestica] kao i da je tuženik NH upisan kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti. Nadalje, nije sporno ni da su RH kao darodavatelj i NH kao daroprimatelj zaključili Ugovora o darovanju nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi stan u potkrovlju zgr. 167/3 površine 32,96m2 uključujući suvlasnički dio cijele nekretnine kao i da je potpis RH ovjeren od strane javnog bilježnika Nikše Viđena 3.siječnja 2014. pod brojem OV-34/14. od 3.siječnja 2014.

4.1.Između stranaka je sporno je li ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 26. svibnja 2015.g. sklopljen između ĆH i NH ovjeren pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod posl.br. R2.107/15 odnosno je li pok. RH mogao raspolagati cjelinom prava vlasništva nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno predstavljaju li nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bračnu stečevinu pok. GH i RH, kao i je li sklapanjem Ugovora o darovanju nekretnine od 3.siječnja 2014 između RH kao darodavatelja i NH kao daroprimatelja za čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi stan u potkrovlju zgr. 167/3 površine 32,96m2 uključujući suvlasnički dio cijele nekretnine povrijeđeno pravo na nužni dio tužitelja TH u ostavinskom postupku iza pok. RH.

5. Člankom 579. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje; ZOO) propisano je da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

5.1. Nadalje, člankom 580. st.3. ZOO-a je propisano da Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.

5.2. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

6. Člankom 363. Obiteljskoga Zakona (Narodne novine broj 162/98 dalje: ObZ-a) propisano je da se odredbe ovoga Zakona primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali prije dana početka primjene ovoga Zakona, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno kao i da se danom primjene ovoga Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima.

7. Odredbom članka 69. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj NN 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 1/2019, u nastavku: ZN) propisano je da su nužni nasljednici ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug dok je čl. 70. istoga zakona propisano da se dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva nužni dio.

7.1. Nadalje, odredbom čl. 71. ZN-a je propisano da se nužni dio izračunava na način da se najprije utvrdi vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela i to da se najprije treba popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine, pa i one koje ima prema nekom nasljedniku, osim tražbina koje su očito nenaplative, zatim da se od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u času smrti odbija iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja te da se tako dobivenom ostatku pribraja vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nasljedniku u njegov nasljedni dio kao i da se tome pribraja i vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svoga života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova.

7.2. Člankom 77. ZN-a je propisano da je nužni dio povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnoga dijela.

7.3. Nadalje, člankom 232. st.1. ZN-a propisano je da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja dok je st.2. propisano da što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. Nadalje st.5. istoga članka je propisano da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane.

8. Temeljem čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN broj 11/78., 45/89. i 59/90.,) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe te imovine njihova je zajednička imovina dok je čl. 287. st. 1. istog Zakona propisano da se suvlasnički dio svakog bračnog druga određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

8.1. Člankom 285. ZBPO propisano je da svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine.

8.2. Nadalje, člankom 287. ZBPO propisano je da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine a da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

9. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je dvostrano obvezujući ugovor, naplatan, aleatoran i strogo formalan odnosno obveze iz tog ugovora preuzimaju obje strane i to na način da jedna strana (davatelj uzdržavanja) uzdržava do smrti primatelja uzdržavanja, dok druga strana daje svu ili dio svoje imovine davatelju uzdržavanja u trenutku smrti. Odredbom čl. 363. st. 2. ObZ propisano je da se danom primjene ovog zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima stoga se ta odredba odnosi i na imovinu stečenu do dana primjene Obiteljskog zakona koji je stupio na snagu 01. srpnja 1999. što je u skladu s jednim od temeljnih načela pravnog poretka o zaštiti stečenih prava, a u slučaju da novi zakon ta prava različito propisuje po novom se zakonu prosuđuje tek od stupanja na snagu tog zakona. U konkretnom slučaju na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice do 01. srpnja 1999. kao dana početka primjene Obiteljskog zakona primjenjuje odredbe ranijeg Zakona o braku i porodičnim odnosima, kojim se u čl. 277. određuje da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe te imovine njihova zajednička imovina, a u čl. 287. st. 1. istog Zakona je propisano da se suvlasnički dio svakog bračnog druga određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Navedeno znači da treba utvrditi da li je prijeporni stan stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili predstavlja posebnu imovinu jednog od bračnih drugova, a posebno koliki je bio udio svakog bračnog druga u stjecanju te imovine, a s tim u svezi i koliki su njihovi suvlasnički omjeri u tako stečenoj imovini. Slijedom svega navedenoga zaključak je ovoga suda da su bračni drugovi za života sporazumjeli da predmetna nekretnina u naravi stan površine 57,00 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika i spreme, u čest. zgr. [katastarska čestica], te pripadajuća drvarnica, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i nekretnina označena i opisana kao čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ne predstavljaju bračnu stečevinu iako su iste stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice pok. ĆH i pok. GH obzirom da nitko niti pok. GH a niti pok. RH nisu za života tražili da se utvrdi da im pripada udio na predmetnim nekretninama na ime bračne stečevine a niti je pok. RH isto isticao u ostavinskom postupku iza pok. GH u kojemu je sudjelovao i u kojem postupku je bio prisutan prilikom utvrđivanja sastava ostavine, kako to proizlazi iz pregledanog ostavinskog predmeta, a sve i da je raspolagao suvlasničkim udjelom bračne stečevine bračnoga druga zbog takvog raspolaganja Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su sklopili pok. ĆH GH kao primatelj uzdržavanja i tuženik kao davatelj uzdržavanja ne bi bio ništetan obzirom da isti nije sklopljen protivno odredbama čl. 322. st. 1. ZOO- a već ne bi proizvodio pravne učinke prema nepoštenom stjecatelju.

10. U odnosu na dio tužbenoga zahtjeva kojim tužitelj traži da se utvrdi vlasnikom 1/4 dijela nekretnine označene i opisane kao čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zaključak je ovoga suda da je isti neosnovan sukladno odredbi članka 232. st.1. ZN-a kojim je propisano da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i st.5. istoga članka kojim je propisano da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane. S obzirom da tužitelj u tužbi navodi da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu pok. GH i pok. RH te da GH nije mogla raspolagati predmetnom nekretninom u cijelosti jer 1/2 predmetne nekretnine predstavlja vlasništvo pok. ĆH a budući je pok. RH sudjelovao u ostavinskom postupku iza pok. GH u kojem postupku je utvrđeno što je sastav ostavine i nije tražio da se utvrdi da mu na ime bračne stečevine pripada 1/2 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] očito ne smatrajući da mu isto pripada jer su očito bračni drugovi o tome postigli sporazum ranije i prije zaključenja predmetnoga igovora o darovanju, samim time što je pok. RH vezan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. GH smatra se da je vezan i tužitelj kao njegov nasljednik uzimajući u obzir i da pok. ĆH nikada nije tražio ni za života pok. GH ni nakon njezine smrti da se utvrdi da mu pripada 1/2 dijela čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime bračne stečevine i s obzirom da je navedeni ugovor sklopljen za života sada pok. RH koji je nadživio svoju sada pok. suprugu GH dok činjenica da tužitelj nije mogao sudjelovati u ostavinskom postupku jer da mu nisu dostavljeni pozivi za isti jer je netko potpisivao dostavnice u njegovo ime nije od utjecaja slijedom svega navedenoga a uzimajući u obzir i da je punomoćnica tužitelja kao adresu tužitelja u predmetnoj tužbi navela istu onu na koju su mu pozivi za ostavinsku raspravu iza pok. majke GH i poslani navodeći da je to njegova prijavljena adresa iako živi i radi u Jakarti već više od 30 godina.

11. U slučaju spora zbog povrede nužnog nasljednog dijela i vraćanja dara tužitelj može zahtijevati samo da se u ostavinsku imovinu iza ostavitelja koji je darom povrijedio njegov nužni dio vrati taj dar učinjen određenoj osobi u dijelu kojim će se namiriti tužiteljev nužni dio a ne može osnovano zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva, izdavanja tabularne isprave i predaje u posjed jer će tek ako se utvrdi da se dar mora vratiti u ostavinu radi namirenja tužiteljevog nužnog dijela ostavinski sud utvrditi tužitelja nužnim nasljednikom na navedenoj nekretnini u određenom omjeru a rješenje o nasljeđivanju će predstavljati tabularnu ispravu. Zahtjev za vraćanje darova zbog povrede nužnoga dijela je zahtjev koji svoju pravnu osnovu ima u nasljednom pravu i mora se postaviti u postupku ostavinske rasprave a ako nasljednik propusti to učiniti gubi pravo da to svoje pravo ostvaruje kasnije u parnici nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Nadalje, nužnom nasljedniku se u vrijednost njegovog nužnog dijela uvijek uračunavaju darovi koje je dobio. Iako je tužitelj u ostavinskom postupku iza pok. RH istaknuo da mu je povrijeđen nužni dio doneseno je rješenje da se neće raspravljati ostavina jer umrli nije imao u trenutku smrti nepokretne imovine. Slijedom svega navedenoga, obzirom da se nužni dio izračunava na način da se najprije utvrdi vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela i to na način da se treba popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine, pa i one koje ima prema nekom nasljedniku, osim tražbina koje su očito nenaplative, zatim da se od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u času smrti odbija iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja te da se tako dobivenom ostatku pribraja vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nasljedniku u njegov nasljedni dio kao i da se tome pribraja i vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svoga života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova i s obzirom da je nužni dio povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnoga dijela a činjenica da je tužitelj eventualno povrijeđen u svom nasljednom nužnom dijelu i što može tražiti vraćanje dara u ostavinu nije razlog za utvrđenje ništetnosti samog ugovora kako to tužitelj navodi u tužbi a budući da je tijekom ostavinskog postupka iza pok. RH iskazao da mu je Ugovorom o darovanju nekretnine od 3.siječnja 2014. sklopljenim između RH kao darodavatelja i NH kao daroprimatelja za čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi stan u potkrovlju zgr. 167/3 površine 32,96m2 uključujući suvlasnički dio cijele nekretnine povrijeđen nužni, smatra se da je postavio zahtjev za povrat dara u ostavinu a budući da tijekom postupka tužitelj nije predlagao dokaze radi utvrđenja vrijednosti ostavine u trenutku smrti ostavitelja radi izračunavanja vrijednosti nužnoga dijela sukladno čl. 71. ZN-a kako bi se moglo utvrditi je li mu povrijeđen nužni dio, već samo očevid na licu mjesta radi procjene vrijednosti predmetne nekretnine.

12. Sud nije posebno cijenio preostale dokaze budući da se njima utvrđuju činjenice koje tijekom postupka nisu sporne ili nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovom predmetu odnosno iskaze svjedoka budući da nisu imali saznanja o odlučnim činjenicama niti je provodio daljnje dokaze koje su predlagale stranke, smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim odnosno nije posebno cijenio iskaze saslušanih svjedoka obzirom su isti iskazivali u korist stranaka koje su predložile njihovo saslušanje a koji iskazi su jedino bili suglasni jedino u dijelu da je tuženik NH nekoliko puta godišnje dolazio u Dubrovnik i da je angažirao i plaćao za pomoć u kućanstvu svojih roditelja još dok mu je majka bila živa pa sve do smrti pok. oca. Sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a sud nije uzeo u obzir nove dokaze koje tužitelj predložio tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. tog članka. Kako tužitelj treba dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, a u konkretnom slučaju tužitelj to nije učinio, tužbeni zahtjev je odbijen temeljem odredbe čl. 221. a ZPP-a, a pri čemu je sud uzeo u obzir da tužitelj iako uredno pozvan više puta nije došao na ročište zakazano radi saslušanja stranaka, jer da punomoćnica nije uspjela stupiti u kontakt s njime, prema podacima u spisu od posljednjeg kvartala 2023. , u smislu čl. 269 st. 2 ZPP-a, stoga je slijedom svega navedenoga odlučeno kao u točki I. Izreke

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

13.1. Tako su tuženiku dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćnici, odvjetnici prema vrijednosti predmeta spora primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, u daljnjem tekstu Tarifa) i to za sastavljanja odgovora na tužbu od 14.srpnja 2021. iznos od 2.258,00 EUR, za zastupanje na ročištima 26.travnja 2022., 14.rujna 2022., 29.rujna 2022., 20.ožujka 2024., 20.lipnja 2024., 30. rujna 2024. i 12.svibnja 2025. u iznosu od po 2.258,00 EUR te za sastav podnesaka od 16.listopada 2023. i 8.listopada 2024. u iznosu od po 564,50 EUR , ukupno iznos od 19.193,00 EUR pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

Dubrovnik, 26. siječnja 2026.

Sutkinja

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnici tužitelja

- punomoćnicima tuženika