Poslovni broj: Us I-3285/25-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Odbor za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi poništavanja rješenja, 26. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/20-01/115, URBROJ: 566-01/15-25-2 od 26. lipnja 2025. godine i rješenja Porezne uprave, Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-112-07/20-01/3, URBROJ: 513-07-21-08-20-2 od 14. siječnja 2020. godine.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 26. lipnja 2025. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja državnog (poreznog) tijela od 14. siječnja 2020. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim je odbijen njegov zahtjev za redovito napredovanje i raspored na radno mjesto poreznog revizora u poreznom tijelu. Tužitelj je inače bio raspoređen na radno mjesto višeg inspektora.

Tužitelj u tužbi ukazuje na svoje kvalitete i iskustvo te navodi da ima sve uvjete za napredovanje. Ističe da je radno mjesto poreznog revizora slobodno i da mu je takav raspored obećan još u svibnju 2016. godine. Osporava pojedine navode iz očitovanja voditeljice Službe za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa od 08. siječnja 2020. godine te navodi da je tamo premješten po potrebi službe. Ukazuje na neke druge slučajeve te ističe da nije navedeno radno mjesto višeg revizora, u odnosu na koje je također podnio zahtjev za napredovanje.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelj je 02. siječnja 2020. godine poreznom tijelu u kojem je zaposlen podnio zahtjev za „prelazak“ s radnog mjesta višeg inspektora na radno mjesto poreznog revizora/višeg revizora.

Voditeljica tužiteljeve službe se 08. siječnja 2020. godine s tim nije suglasila, navodeći da tužiteljevo dosadašnje radno iskustvo nije dovoljno. S tim mišljenjem se potom 09. siječnja 2020. godine suglasila i pročelnica u poreznom tijelu. Stoga je prvostupanjskim rješenjem od 14. siječnja 2020. godine tužiteljev zahtjev za redovito napredovanje i raspored na radno mjesto poreznog revizora odbijen, a tuženik je 26. lipnja 2025. godine odbio tužiteljevu žalbu, ukazujući na to da ne postoji obveza napredovanja u slučaju ispunjavanja uvjeta te da se u tom slučaju radi o slobodnoj ocjeni čelnika tijela, u vezi čega se tuženik poziva i na sudsku praksu. Na temelju čl. 45. st. 1. Zakona o državnim službenicima (NN 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19 i 98/19 - ZDS) slobodna radna mjesta u državnim tijelima se popunjavaju i putem napredovanja državnog službenika.

Na temelju čl. 90. st. 2. ZDS-a državni službenik može napredovati redovito ili izvanredno, a u čl. 90. st. 3. ZDS-a su propisani uvjeti za mogućnost redovitog napredovanja.

Pravilno tuženik u osporavanom drugostupanjskom rješenju ukazuje na to da je redovito napredovanje u čl. 90. st. 3. ZDS-a propisano samo kao mogućnost, a ne i kao pravo državnog službenika, odnosno kao obveza državnog tijela.

U tom smislu tužitelju treba ukazati i na jasan stav upravnosudske prakse, izražen u presudi Upravnog suda u Zagrebu Us I-565/24 od 28. listopada 2024. godine, potvrđenoj presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-185/25 od 02. travnja 2025. godine (također tužiteljev predmet).

Prema tome, tužitelj nema pravnu osnovu na temelju koje bi mogao inzistirati na vlastitom napredovanju u državnoj službi, jer se u pogledu napredovanja radi o slobodnoj ocjeni čelnika tijela.

U tom smislu neosnovano tužitelj ukazuje na svoje kvalitete i radno iskustvo i na činjenicu da ima sve uvjete za napredovanje, jer ispunjavanje propisanih uvjeta ne znači da postoji obveza prihvaćanja prijedloga državnog službenika za njegovim napredovanjem.

Zbog istog razloga se tužitelj neosnovano poziva na činjenicu da je radno mjesto poreznog revizora bilo slobodno i da mu je raspored na to radno mjesto bio usmeno obećan.

Zbog toga je također bespredmetno raspravljati o očitovanju voditeljice Službe za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa od 08. siječnja 2020. godine, kao što ni navodi o prethodnom premještaju po potrebi službe i o nekim drugim slučajevima nisu od utjecaja na rješavanje ove pravne stvari.

Točno tužitelj ukazuje na to da u osporavanom prvostupanjskom rješenju nije navedeno da je svoj zahtjev za napredovanje postavio i u odnosu na radno mjesto višeg revizora, ali takav propust uopće nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost osporavanih rješenja, kako je to navedeno i u osporavanom drugostupanjskom rješenju od 26. lipnja 2025. godine.

Zbog svega navedenog je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu, 26. siječnja 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. SA, [adresa]

2. Odbor za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5