REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
Poslovni broj: Kž-663/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Juranović predsjednice vijeća te Saše Cvijetića i Gordane Denona- Kusijanović članova vijeća, uz sudjelovanje Dragane Umiljenović zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog EJ, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. u svezi stavka 1. te članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje KZ/11) i dr., rješavajući žalbe državnog odvjetnika i optuženog EJ podnesene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K- 316/2025-37 od 8. listopada 2025., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženog EJ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-316/2025-37 od 8. listopada 2025., optuženi EJ proglašen je krivim pod točkom 1) za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11, pod točkom 2) za kazneno djelo protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11, te pod točkom 3) za kazneno djelo protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi stavka 1., sve uz primjenu članka 51. KZ/11, pa su mu utvrđene sljedeće kazne, za kaznena djela pod točkom 1) na temelju članka 179.a KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i na temelju članka 118. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, za kazneno djelo pod točkom 2) na temelju članka 118. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i za kazneno djelo pod točkom 3) na temelju članka 117. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. travnja 2025. nadalje. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ( NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12 i 56/13 , 145/13,152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje: ZKP/08), određeno je da se optuženi EJ oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koje se odnosi na kaznu, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da izrekne strožu kaznenu sankciju.
3. Žalbu je podnio i optuženi EJ po branitelju Mariu Sokaču odvjetniku iz Varaždina zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da istu preinači na način da optuženiku izrekne manju kaznu.
4. Odgovor na žalbu podnio je optuženi EJ po branitelju Mariu Sokaču odvjetniku iz Varaždina, s prijedlogom da nadležni Županijski sud odbije žalbu državnog odvjetnika.
5. Na temelju čl. 474. st. 2. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razmatranje.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Žalbom optuženog EJ se presuda pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što obrazlaže time što je prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane za pribavu izvatka o prekršajnoj kažnjavanosti žrtve GJ, jer iz obrane optuženika proizlazi da je i ona njega udarala, a iz iskaza GJ proizlazi da je i ona njega znala udarati i vrijeđati kad bi se branila, pa da je možda i ona kriva kao i on, ali bi on prvi započinjao, kao i da su presudom Općinskog suda u Varaždinu oboje nepravomoćno osuđeni zbog povrede prava djeteta, pa je bilo važno utvrditi na koji način je oštećenica sudjelovala u verbalnim i fizičkim sukobima. Pored toga, da nema dokaza da je optuženik udario žrtvu GJ po vratu.
8. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje za što je dao jasne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8.1. Naime, suprotno navodima u žalbi, u pravu je prvostupanjski sud kada je, nakon što je iz obrane optuženika i iskaza žrtve GJ nespornim utvrdio da je optuženik u inkriminiranom razdoblju u par navrata, 2-3 puta, vrijeđao i udarao žrtvu GJ, prihvatio kao istinit i vjerodostojan iskaz GJ i u preostalom dijelu, na temelju takvog iskaza utvrdio da se vrijeđanje i udaranje žrtve dešavalo učestalo u inkriminiranom razdoblju, kao što je utvrdio i da je optuženik 5. travnja 2025. žrtvu udario aluminijskom štakom po glavi, kao i rukom između vrata i leđa, odnosno kičmi. Naime iskaz GJ je potkrijepljen iskazom svjedokinje NJ glede događaja, i medicinskom dokumentacijom i sudsko medicinskim vještačenjem glede dinamike nastanka i kvalifikacije ozljede glave aluminijskom štakom. Pri tome to što je GJ navela da bi nekad i ona udarila optuženika, ali na način da bi mu vratila u obrani, da su jednom i oboje bili krivi u prekršajnom postupku, a dva puta samo optuženik, samo potkrjepljuje kritičnost žrtve prema događaju i ničime ne ukazuje na potrebu pribavljanja njene prekršajne kažnjavanosti, koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud pravilno odbio.
8.2. Isto tako, protivno navodima u žalbi, okolnost izostanka evidentirane ozljede na vratu žrtve, ne isključuje mogućnost udarca od strane optuženika rukom, pri čemu isto nije niti relevantno jer su bitna obilježja kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede ostvarena zadavanjem udarca žrtvi GJ aluminijskom štakom.
8.3. Također, protivno navodima u žalbi, u pravu je prvostupanjski sud da bez obzira što je GJ u predjelu glave zadobila ozljedu lake naravi, optuženik je morao biti svjestan da u takvim okolnostima kada s aluminijskom štakom snažno udari žrtvu po glavi, može istu ozbiljno ozlijediti odnosno nanijeti joj tešku tjelesnu ozljedu koja je u konkretnom slučaju izostala samo stjecajem okolnosti jer je prema ocjeni vještaka, teška tjelesna ozljeda mogla nastati istim mehanizmom (udarcem jakog intenziteta) i sredstvom napada.
8.4. Stoga je pravilno prvostupanjski sud na temelju ocjene provedenih dokaza sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio, te utvrdio da je optuženik ostvario sva bitna obilježja predmetnih kaznih djela i proglasio optuženika krivim.
9. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Nadalje, suprotno navodima u žalbi optuženog EJ, prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i visine kazne postupio u smislu članka 47. KZ/11, te pravilno cijenio otegotne okolnosti u vidu izražene kriminalne volje i duljinu inkriminiranog razdoblja kao i raniju osuđivanost između ostalog i zbog kaznenog djela s elementima nasilja i to na štetu iste žrtve, te pravilno olakotnim cijenio da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv, te mu kada se uzme u obzir i njegovo zdravstveno stanje, kao i posljedice nastupjele kod zadavanja ozljeda žrtvama, pravilno utvrdio kazne zatvora za svako pojedino djelo i uz primjenu odredbi o stjecaju izrekao jedinstvenu kaznu zatvora koja je primjerena stupnju krivnje optuženog EJ i jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, te će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 odnosno utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.
11. Ujedno, iz navedenih razloga, kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje vezano uz postojanje otegotnih i olakotnih okolnosti, imajući u vidu i navode državnog odvjetnika u žalbi da je optuženik bez razloga "maltretirao" žrtve te ih tjelesno ozlijedio, nije prihvatljiva niti žalba državnog odvjetnika kada predlaže izricanje strože kazne.
12. Iz tih razloga, te s obzirom da pobijana presuda ne trpi postupovnih povreda kao ni drugih povreda Kaznenog zakona na koje ovaj sud po članku 476. stavku 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, žalbe državnog odvjetnika i optuženog EJ trebalo je odbiti kao neosnovane sukladno članku 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Rijeka, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Sandra Juranović
