Poslovni broj: Us I-2877/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice: TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik KC, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi razmjernog dijela starosne mirovine, nakon javne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2025. u nazočnosti tužiteljice i opunomoćenika tuženika, dana 26. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II-140- 02/24-03/01048173748, URBROJ: 341-99-06/2-24-003299 od dana 8. listopada 2024.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II-140-02/24-03/01048173748, URBROJ: 341-99-06/2-24-003299 od dana 8. listopada 2024., tužiteljica je, u bitnom, navela da je u istom navedeni pravni staž pogrešan. Naime, da je u spis upravnog tijela dostavila dokaze u prilog svojih tvrdnji glede staža mirovinskog osiguranja, u trajanju od 42 godine, 08 mjeseci i 10 dana, a kako to proizlazi iz Rješenja Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, Županijske administrativne službe za zapadnohercegovačku županiju, Ljubuški od dana 24. studenog 2009. te uvjerenja o podacima registriranima u matičnoj evidenciji Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Županijske-kantonalne Administrativne službe za Hercegovačko-neretvansku županiju, Kanton Mostar od dana 19. svibnja 2021., s radnim stažem od 08.04.1992. -1 3.12.1995. Prema odredbi članka 40. stavka 1. Ugovora mirovine koje je nadležni nositelj jedne države ugovornice priznao u razdoblju od 8. listopada 1991. do stupanja na snagu ovog Ugovora, uračunavanjem razdoblja osiguranja navršenih prema pravnim propisima druge države ugovornice, po službenoj će se dužnosti ponovno odrediti, prema odredbama ovog Ugovora. Pravomoćnost prije donesenog rješenja da nije prepreka za ponovno određivanje mirovine. U tim slučajevima, kao dan podnošenja zahtjeva, prema pravnim propisima druge države ugovornice, da se uzima dan kada je nadležni nositelj te druge države ugovornice zaprimio obavijest od nadležnog nositelja prve države ugovornice o pokretanju postupka za ponovno određivanje mirovine. Člankom 43. stavkom 3. Ugovora da je određeno kako će nadležni nositelj prve države ugovornice, ponovno odrediti visinu priznate mirovine samo u odnosu na novoutvrđena razdoblja osiguranja u slučaju kada je nadležni nositelj druge države ugovornice priznao pravo na mirovinu prema stavku 1. i 2. ovoga članka. Iz dostavljene dokumentacije da je vidljivo kako je nadležno tijelo Bosne i Hercegovine tužiteljici priznalo mirovinski staž u razdoblju od 42 godine, 8 mjeseci i 10 dana, a pravilnom primjenom odredbi Ugovora da bi se isto trebalo uračunati i tužiteljici. S obzirom na istaknuto, da predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak te nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 10. prosinca 2025. tužiteljica je navela da izlaže i predlaže kao u tužbi. Predlaže zaključiti raspravljanje i usvojiti tužbeni zahtjev. Tužiteljica da je bila zaposlena od 1959. godine u Tvornici duhana u Grudama te da je radila tamo cijeli svoj staž zaključno do 2000. godine. 1991. godine kada počinje rat, osnivanjem HVO-a da Hrvatsko vijeće obrane uzima postrojenje i prostorije cjelokupne Tvornice duhana te da ih pretvara u magazin oružja i bolnicu s tim da su svi trenutno zatečeni zaposlenici u tvornici preuzeti kao djelatnici HVO-a. S tim danom postrojenje Tvornice duhana da je prestalo raditi proizvodnju duhana, a zaposlenici da postaju pripadnici HVO-a. To da traje tri godine za sve zatečene zaposlenike pa tako i za nju. Nadalje, da su svi raniji zaposlenici tvornice duhana pa tako i ona u to vrijeme obavljali sve poslove obrane koje su od njih tražili nadređeni iz HVO-a. Protekom tri godine da HVO odlazi iz Tvornice duhana i da Tvornica duhana ponovno počinje s preradom duhana te da zaposlenici nastavljaju raditi na svojim poslovima na kojima su radili prije rata. Ona da je radila sve do 2000. godine kada odlazi u mirovinu. Obzirom da se udala u [adresa] u RH 1975. godine, da tada prenosi sve svoje papire u RH i da se zapošljava dvadeset dana u RH u jednoj prodavaonici kao čistačica. Nakon toga da se prijavljuje Zavodu za mirovinsko osiguranje u Split radi ostvarivanja prava na mirovinu. Tada da mirovinsko u Splitu izdaje privremeno rješenje u kojem je navedeno da ima 32 godina radnog staža, a u međuvremenu da BIH izdaje rješenje da ima 42 godine i 8 mjeseci radnog staža odnosno da ima puni radni staž. S obzirom na navedeno da smatra da osporeno rješenje tuženika nije zakonito, stoga da predlaže da se isto poništi te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, broj: 50497 od dana 23. svibnja 2001. priznato, počevši od dama 1. siječnja 2001., pravo na starosnu mirovinu temeljem ukupno navršenog mirovinskog staža od 33 godine, 3 mjeseca i 24 dana, u koji da je uračunat i staž osiguranja navršen u Bosni i Hercegovini, a kao razlog privremenosti da je navedeno da se nije mogao uračunati staž osiguranja navršen u drugoj državi od 9. listopada 1991. do 30. prosinca 2000. godine (8. listopada 1991. da je Republika Hrvatska raskinula državno-pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama bivše SFRJ - Odluka Sabora Republike Hrvatske , Narodne novine, broj: 53/91, te da nakon toga dana staž osiguranja navršen u republikama bivše SFRJ ne uzima u obzir kao staž osiguranja za stjecanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja u Republici Hrvatskoj). Dana 24. rujna 2002. godine da je hrvatski nositelj socijalnog osiguranja po službenoj dužnosti pokrenuo postupak za ponovno određivanje starosne mirovine u smislu čl. 43. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Citirajući odredbu čl. 43. Ugovora naveo je da je rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Županijske administrativne službe za Zapadnohercegovačku županiju iz Ljubuškog od dana 16. veljače 2007., tužiteljici, priznato pravo na starosnu mirovinu prema članku 43. Ugovora, na temelju ukupnog mirovinskog staža navršenog u Bosni i Hercegovini do dana prestanka osiguranja u trajanju od 38 godina, 11 mjeseci i 24 dana. Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Županijske administrativne službe za Zapadnohercegovačku županiju, Ljubuški od dana 24. studenog 2009. da je određeno pravo na starosnu mirovinu prema članku 43. Ugovora, na temelju ukupnog mirovinskog staža navršenog u Bosni i Hercegovini u trajanju od 42 godine, 8 mjeseci i 10 dana, u koji da je uračunato razdoblje posebnog staža od 8. travnja 1992. do 23. prosinca 1995. (HVO). Na tiskanici BIH/HR 205 od dana 16. veljače 2007. da je bosanskohercegovački nositelj potvrdio razdoblja osiguranja od 16.11.1959. 15.5.1960., od 12.12.1960. do 10.7.1961., od 13.12.1962. do 15.4.1963. i od 3.5.1963. do 30.11.2000. u trajanju od 38 godina, 11 mjeseci i 24 dana. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, broj: 50497 u skladu s člankom 43. stavkom 3. Ugovora, počevši od dana 1. listopada 2002., da je određen razmjerni dio starosne mirovine na temelju ukupno navršenih razdoblja osiguranja u obje države ugovornice od 39 godina, 5 mjeseci i 8 dana, od čega da mirovinski staž na teret hrvatskog nositelja iznosi 5 mjeseci i 14 dana, a na teret nositelja u Bosni i Hercegovini da iznosi 38 godina, 11 mjeseci i 24 dana. Istim rješenjem da je utvrđeno da je zbroj novoodređenih mirovina manji od svote ranije priznate i usklađene mirovine te da će se korisnici, u skladu sa člankom 45. točkom a) Ugovora, isplaćivati ranije priznata i usklađena mirovina, sve dok zbroj priznate i ponovno određene mirovine ne dostigne visinu mirovine koju je prije preračunavanja isplaćivao nadležni nositelj prve države ugovornice, od kada će nadležni nositelj svake države ugovornice isplaćivati svoj dio mirovine izravno korisniku. Razdoblje posebnog staža navršenog u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 8. travnja 1992. do 23. prosinca 1995., s kojim je tužiteljica u Bosni i Hercegovini ostvarila ukupan mirovinski staž od 42 godine, 8 mjeseci i 10 dana prema rješenju Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, Županijske administrativne službe za zapadnohercegovačku županiju, Ljubuški od dana 24. studenog 2009. godine, da hrvatski nositelj ne može uračunati, jer da se prema odredbi članka 40. stavka 2. Ugovora, razdoblje posebnog staža uzima u obzir u priznatom trajanju samo ako se odnosi na razdoblje prije 1. siječnja 1965., stoga da je u žalbenom postupku pobijanim prvostupanjskim rješenjem pravilno odbijen zahtjev za određivanje podnesen dana 18. listopada 2022. Slijedom navedenog, da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

4. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 10. prosinca 2025. opunomoćenik tuženika je naveo da je prethodno izneseno na tom ročištu, već navedeno i u tužbi, a na što da je odgovoreno u odgovoru na tužbu, stoga da ostaje u cijelosti pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II-140-02/24-03/01048173748, URBROJ: 341-99-06/2- 24-003299 od dana 8. listopada 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 140/02-24-03/OB: 01048173748, URBROJ: 341-18-06/2-24-33543 od dana 30. travnja 2024., a kojim rješenjem je TC, ovdje tužiteljici, državljanki Republike Hrvatske, odbijen zahtjev za određivanje razmjernog dijela starosne mirovine sukladno članku 43. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, br. 3/2001, dalje: Ugovor).

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

7. U sporu je zakazana rasprava da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Prema članku 43. stavku 1. Ugovora, mirovine koje je nadležni nositelj jedne države ugovornice priznao u razdoblju od 8. listopada 1991. do stupanja na snagu ovog Ugovora, uračunavanjem razdoblja osiguranja navršenih prema pravnim propisima druge države ugovornice, po službenoj će se dužnosti ponovno odrediti, prema odredbama ovog Ugovora. Pravomoćnost prije donesenog rješenja nije prepreka za ponovno određivanje mirovine. U tim slučajevima, kao dan podnošenja zahtjeva, prema pravnim propisima druge države ugovornice uzima se dan kada je nadležni nositelj te druge države ugovornice zaprimio obavijest od nadležnog nositelja prve države ugovornice o pokretanju postupka za ponovno određivanje mirovine. Stavkom 2. istog članka Ugovora propisano je da se mirovina priznaje prema pravnim propisima druge države ugovornice koji su vrijedili na dan osiguranog slučaja kada je osiguranik prvi puta ostvario pravo na mirovinu u prvoj državi ugovornici. Ako, prema pravnim propisima druge države ugovornice, nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na mirovinu na dan kada je nositelj prve države ugovornice prvi put priznao pravo na mirovinu, nadležni nositelj druge države ugovornice će priznati mirovinu od dana na koji su uvjeti za priznanje prava ispunjeni prema pravnim propisima te države ugovornice, ako su se uvjeti za priznanje prava i ponovno određivanje mirovine stekli prije datuma stupanja ovog Ugovora na snagu. Stavkom 3. istog članka Ugovora nadležni nositelj prve države ugovornice, ponovno će odrediti visinu priznate mirovine samo u odnosu na novoutvrđena razdoblja osiguranja u slučaju kada je nadležni nositelj druge države ugovornice priznao pravo na mirovinu prema stavku 1. i 2. ovoga članka.

11. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II-140-02/24-03/01048173748 utvrđeno je: da je postupak u kojem je doneseno pobijano rješenje pokrenut u povodu zahtjeva tužiteljice podnesenog dana 18. listopada 2022.; da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, broj: 50497 od dana 30. travnja 2024. odbijen zahtjev tužiteljice za određivanje razmjernog dijela starosne mirovine sukladno članku 40. stavku 2. Ugovora s obrazloženjem da se za utvrđivanje prava na davanje prema Ugovoru uzima u obzir i razdoblje osiguranja koje je prema pravnim propisima država ugovornica ostvareno prije njegovog stupanja na snagu pri čemu da se razdoblje posebnog staža uzima u obzir u priznatom trajanju samo ako se odnosi na razdoblje prije 1. siječnja 1965.; da je privremenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, broj: 50497 od dana 23. svibnja 2001. tužiteljici priznato, počevši od dana 1. siječnja 2001. pravo na starosnu mirovinu temeljem ukupno navršenog mirovinskog staža od 33 godine, 03 mjeseca i 24 dana, u koji je uračunat i staž osiguranja navršen u Bosni i Hercegovini, a kao razlog privremenosti da je navedeno da se nije mogao uračunati staž osiguranja navršen u drugoj državi od 9. listopada 1991. do 30. prosinca 2000. (ovo stoga jer je dana 8. listopada 1991. Republika Hrvatska raskinula državno-pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama bivše SFRJ (Odluka Sabora Republike Hrvatske, Narodne novine, broj: 53/91), te se nakon toga dana staž osiguranja navršen u republikama bivše SFRJ ne uzima u obzir kao staž osiguranja za stjecanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja u Republici Hrvatskoj); da je dana 24. rujna 2002. godine hrvatski nositelj socijalnog osiguranja po službenoj dužnosti pokrenuo postupak za ponovno određivanje starosne mirovine u smislu čl. 43. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine; da je rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i Invalidsko osiguranje, Županijske administrativne službe za Zapadnohercegovačku županiju iz Ljubuškog od dana 16. veljače 2007., tužiteljici, počevši od dana 1. listopada 2002. priznato pravo na starosnu mirovinu prema čl. 43. Ugovora, na temelju ukupnog mirovinskog staža navršenog u Bosni i Hercegovini do dana prestanka osiguranja u trajanju od 38 godina, 11 mjeseci i 24 dana. Nadalje, da je rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Županijske administrativne službe za Zapadnohercegovačku županiju, Ljubuški od 24. studenog 2009. tužiteljici određeno, počevši od 1. listopada 2002., pravo na starosnu mirovinu prema čl. 43. Ugovora, na temelju ukupnog mirovinskog staža navršenog u Bosni i Hercegovini u trajanju od 42 godine, 08 mjeseci i 10 dana, u koji je uračunato razdoblje posebnog staža od 8. travnja 1992. do 23. prosinca 1995. (HVO); da je na tiskanici BIH/HR 205 od dana 16. veljače 2007. bosanskohercegovački nositelj potvrdio razdoblja osiguranja od 16.11.1959. 15.05.1960., od 12.12.1960. do 10.07.1961., od 13.12.1962. do 15.04.1963. i od 03.05.1963. do 30.11.2000. u trajanju od 38 godina, 11 mjeseci i 24 dana; da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, broj: 50497 od dana 7. travnja 2009., u skladu s člankom 43. stavkom 3. Ugovora, počevši od dana 1. listopada 2002., određen razmjerni dio starosne mirovine na temelju ukupno navršenih razdoblja osiguranja u obje države ugovornice od 39 godina, 05 mjeseci i 08 dana, od čega da mirovinski staž na teret hrvatskog nositelja iznosi 00 godina, 05 mjeseci i 14 dana, a na teret nositelja u Bosni i Hercegovini da iznosi 38 godina, 11 mjeseci i 24 dana; da je istim rješenjem utvrđeno da je zbroj novoodređenih mirovina manji od svote ranije priznate i usklađene mirovine te da će se korisnici, u skladu sa člankom 45. točkom a) Ugovora, isplaćivati ranije priznata i usklađena mirovina, sve dok zbroj priznate i ponovno određene mirovine ne dostigne visinu mirovine koju je prije preračunavanja isplaćivao nadležni nositelj prve države ugovornice, od kada će nadležni nositelj svake države ugovornice isplaćivati svoj dio mirovine izravno korisniku.

12. U obrazloženju osporenog rješenja tuženika navedeno je da je neosnovan zahtjev žaliteljice da se privremeno rješenje Područne službe u Splitu od dana 23. svibnja 2001. ukine, budući da je postupak ponovnog određivanja mirovina u ovom predmetu u cijelosti pravomoćno okončan u obje države ugovornice donošenjem rješenja Područne službe u Splitu od dana 7. travnja 2009. o određivanju razmjernog dijela starosne mirovine. Vezano za žalbene navode, da se žaliteljici napominje da razdoblje posebnog staža navršenog u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 8. travnja 1992. do 23. prosinca 1995., s kojim je žaliteljica u Bosni i Hercegovini ostvarila ukupan mirovinski staž od 42 godine, 08 mjeseci i 10 dana, prema rješenju Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, Županijske administrativne službe za zapadnohercegovačku županiju, Ljubuški od dana 24. studenog 2009. godine, hrvatski nositelj ne može uračunati, jer da se prema odredbi čl. 40. st. 2. Ugovora, razdoblje posebnog staža uzima u obzir u priznatom trajanju samo ako se odnosi na razdoblje prije 1. siječnja 1965., stoga da je prvostupanjskim upravnim rješenjem pravilno odbijen zahtjev tužiteljice podnesen dana 18. listopada 2022., imajući u vidu naprijed izneseno i utvrđeno činjenično stanje, pozivom na gore citirane odredbe Ugovora, te je pravilno postupio tuženik kada je odbio tužiteljičinu žalbu, dajući za to obrazloženje s kojim se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

13. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori tužiteljice nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice jer je tužiteljici u isplati povoljnije mirovinsko primanje.

14. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 26. siječnja 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- tužiteljici TC iz [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,

Zagreb, Mihanovićeva 3

- u spis