P-1942/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu Boži Šitumu, u pravnoj stvari tužitelja ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jakši Cvitkoviću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženih pod 1. NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mislavu Penjaku, odvjetniku iz Splita, i tužene pod. 2 PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Ivanu Bandiću, odvjetniku iz [adresa], radi osporavanje oporuke, nakon zaključene glavne rasprave, javno održane dana 11. prosinca 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika pod 1., dana 26. siječnja. 2026. godine,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetna vlastoručna oporuka ostavitelja DR sastavljena 30. prosinca 2014.godine i otvorena pred Općinskim sudom u Weddingu dana 2. ožujka 2015.g.

te podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

Poništava se vlastoručna oporuka ostavitelja DR sastavljena 30. prosinca 2014.godine i otvorena pred Općinskim sudom u Weddingu dana 2. ožujka 2015.g. "

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku ad 1. trošak parničnog postupka u iznosu od 3.305,00 EUR-a, a tuženiku pod 2. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 EUR-a, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od dana presuđenja pa do isplate sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 16. lipnja 2020. godine, podnio tužbu protiv tuženika, radi osporavanja oporuke, iz razloga što je u ovosudskom ostavinskom spisu posl. br. O-3134/15, rješenjem od 11. veljače 2020. god, upućen da pokrene parnicu protiv tuženika radi utvrđenja nevaljalosti vlastoručne oporuke oporučiteljice LR. Navodi, da pokojna DR nije znala njemački ni pisati ni govoriti u toj mjeri da je mogla samostalno sastaviti vlastoručnu oporuku, odnosno da je bila lošeg zdravstvenog stanja, pa nije bila svjesna posljedica oporučnog nasljeđivanja, kao i da je za života govorila da će predmetni stan ostaviti nećakinji VR pa da nije jasno zbog čega je pred kraj života promijenila svoju odluku. Dana 17. siječnja 2021. godine, uređuje tužbeni zahtjev te postavlja i podredni tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu, tuženica pod 1., se usprotivila tužbi, navodi da se pok. DR, od 1968. godine nalazila u Njemačkoj pa do svoje smrti te da je jasno, da je ista svladala njemački jezik, da je isti potpis na vozačkim dozvolama i na predmetnoj oporuci te da djeluje nevjerojatno, da bi pokojna DR, deponirala oporuku koju je netko falsificirao te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije i tužitelja obveže naknaditi trošak.

3. U odgovoru na tužbu tužene pod 2., prvenstveno osporava svoju pasivnu legitimaciju, podredno da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na nju.

4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu, izvršio uvid u predmetnu oporuku (testament), isprave o deponiranju, s ovjerenim prijevodom stalnog sudskog tumača za njemački i engleski jezik Ante Šuljića ( list spisa 15-25), e izvadak za Z. U. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina], izvršen je uvid u spis ovoga suda posl. Br. O-529/03 iza pok. VR, izvršen je uvid u spis ovoga suda posl. br. O- 512/92 iza pok. BR, izvršen uvid u spis ovog suda posl. br. O- 3134/15, pregledana je putovnica, vozačka dozvola, iskaznica „AOK“, DR, izvršen je uvid u grafološko vještačenje Ljerke Zdunić, stalnog sudskog vještaka za rukopise (73-81), prijevod medicinskog nalaza DR, komunikacija električnom poštom, dokaz saslušanje svjedoka ČRT, RR, KR, VR, PR, OR, MR, IR, JR, SR, ĆR, CR, te dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

5. Nakon izvedenih dokaza, sud smatra da je činjenično stanje raspravljeno u mjeri dovoljnoj da se na tako utvrđenom činjeničnom stanju može donijeti na zakonu utemeljena odluka.

6. Na temelju tako izvedenih dokaza, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja kao i podredni tužbeni zahtjev, nisu osnovani.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnost predmetne vlastoručne oporuke sastavljen 30. prosinca 2014. godine, i otvorene pred Općinskim sudom u Weddingu, SR Njemačka, dana 02. ožujka 2015. godine a podredno da se poništi navedena oporuka.

8. Među strankama je sporno da li je u vlastoručna oporuka pokojne ostaviteljice DR, koju je ista pohranila na Općinskom sudu Weddingu u Njemačkoj, valjana, a sve iz razloga (ne)poznavanja njemačkog jezika od ostaviteljice, odnosno da li je zbog lošeg zdravstvenog stanje ostaviteljice ista bila sposobna za rasuđivanje i izražavanje posljednje volje.

9. Člankom 30. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje ZN) propisano je da je oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao te da za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena.

10. Člankom 26. ZN-a, je propisano da oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života, te da je oporuka ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem, kao i da gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je oporuka napravljena ne utječe na njezinu valjanost.

11. Uvidom u navedenu oporuku DR, prevedenu po ovlaštenom sudskom tumaču Anti Šuljiću, vidljivo je da je ista od 30. prosinca 2014.god., a otvorena dana 02. ožujka 2015. god., pred Općinskim sudom u Weddingu, Njemačka.

12. Uvidom u vještačenje Ljerke Zdunić, stalnog sudskog vještaka za rukopise navedeno je da je potpis na predmetnoj oporuci, „vrlo vjerojatno“ DR te da nisu upućeni znaci da koji bi upućivali na mogućnost da je netko pokušao krivotvoriti tuđi rukopis. Na navedeno vještvo tuženici nisu imali primjedbe dok tužitelj smatra da se ne može vještačiti temeljem preslika isprave.

13. U svom iskazu svjedok ČRT, iskazuje da pok. DR, sestra od njezine bake, da ju je zadnji put vidjela 2014. Godine, da je dolazila svake godine na godišnji odmor, da ju je u Njemačkoj posjetila 3 ili 4 puta, da je govorila da će predmetni stan ostaviti VR, iskazuje da misli da DR, nije imala dobro poznavanje njemačkog jezik ni u pismu ni u izgovoru, da je stvari oko njemačkog jezika obavljao njezin izvanbračni suprug CR.

14. Svjedok RR, iskazuje da je prijateljica VR, da bi s VR i njenom tetom DR znala ljeti se družiti, da nije stekla dojam da DR dobro priča njemački te da ju je zadnji put vidjela godinu dana prije smrti.

15. Svjedok KR, sin tužene pod. 2, nećak tužitelja i tužene 1.u bitnom, iskazuje da je s pok. DR bio u dobrim odnosima, da je govorila da će stan pripasti VR, da ju je 2014. godine, vozio iz [adresa] do [adresa] iz razloga što je bila bolesna, da nije spominjala nikakvu oporuku, ne zna koliku razinu je njemačkog jezika znala, da se uglavnom družila s ljudima iz bivše Jugoslavije.

16. Svjedok VR, kćer tužitelja, u bitnom iskazuje da je pok. DR govorila da će njoj staviti predmetni stan, da ju je vidjela zadnje ljeto prije nego je umrla, da je jednom bila kod nje u Njemačkoj, te da je upoznala njenog partnera CR i prijateljicu joj ER, koja je bila porijeklom iz Imotskog, da je po njoj DR slabo baratala njemačkim jezikom, te da joj ništa nije ukazivalo da bi imala problema s duševnim zdravljem kada ju je zadnji put vidjela.

17. Svjedok PR, iskazuju da je poznavala pk. DR dobro, da je čula da je oporukom ostavila sestri NR stan u [adresa] ,da ne zna u kojoj je mjeri poznavala njemački jezik, da je bila na nekom tečaju, da je 1990 bila u posjetu DR ali da je ista nije s njima pričala na njemački a da su prijatelji joj bili iz bivše Jugoslavije.

18. Svjedok OR, u bitnom iskazuje da je DR poznavala dugi niz godina, još od 1968. Godine, da je 12 godina radila s njom u firmi te da su se nakon toga do smrti družile, da je zadnji dan prije smrti bila s DR u bolnici i dovela joj svećenika za ispovijed. Iskazuje da su se u početku služile njemačkim I i II stupnja, da su ga učile iz rječnika te da je DR završila tečaj III stupnja njemačkog, da je odlično govorila njemački u zadnje vrijeme te da se istim služila u svakodnevnim prigodama. Iskazuje da joj je DR zadnji put prije nego je otišla u bolnicu kazala da je riješila ostavštinu, da će dio kuće ostaviti NR te da joj je pokazala kuvertu u kojoj je bila. Iskazuje da je DR sama išla u banku i sjeća se da je uspješno komunicirala i s njezinim knjigovođom, koji je jedino pričao njemački, da je dana prije smrti s njom pričala normalno. Također iskazuje da kad joj se pokaže potpis na predmetnoj oporuci da je to potpis pk. DR kojega je viđala u drugim prigodama.

19. Svjedok MR, suprug tužene 1., iskazuje da je poznavao DR, da ne zna njemački ali da je čuo da ona priča na mobitel na njemačkom, da je bio svjedok kada je ista u Hrvatskoj pričala s nekim Č, da mu je još 2003. Godine rekla da će kuća biti od NR, da je živjela do smrti s mužem CR (CR).

20. Svjedok IR, navodi da nije poznavala pok. DR, da je 1983.polagala vozački ispit u Njemačkoj i tada se moglo ili na njemačkom ili na hrvatskom, literatura dok je praktični bio na njemačkom, te iskazuje da je u Njemačkoj 53 godine te da ne poznaje perfektno njemački jezik te joj treba pomoć za pisanje jer je njemački jezik težak.

21. Svjedok JR, iskazuje da je DR upoznao još 1976. U [adresa] kada je došao, da je živio na 4 katu a DR na 3 katu, iste zgrade, da su se svakodnevno družili. Iskazuje da je njemački jezik poznavala tako da joj nitko nije trebao, te da se njemačkim služila u svakodnevnom životu u poslu i slično, da je pok. DR imala i svoju tvrtku te je za otvaranje te tvrtke bilo potrebno ispuniti formulare na njemačkom jeziku te da je ta tvrtka radila za „ N“. Navodi da se DR cijeli život družila s ER. Iskazuje da je pk DR, vozio na sud sa svojim autom te da je ista rekla da je stan ostavila sestri NR, a novac da dijele na tri dijela, te da je već tada imala oporuku, možda godinu prije nego je umrla. Iskazuje da je DR dobro govorila njemački jezik s obzirom da je živjela u [adresa] 40- godina, da je bio svjedok da priča njemački kao i da je njegova partnerica ER.

22. Svjedok SR, u bitnom iskazuje da su ona i DR zadnjih trideset godina živjeli u istoj zgradi, da su zajedno radile u istoj tvrtki u kojoj je DR radila do smrti, da im je poslovođa uvijek bio P te da je s njima komunicirao na njemački, da je znala njemački da joj nitko nije potreban te da je išla sa ĆR na usavršavanje njemačkog jezika. Iskazuje da su se družile i privatno i radile drugi posao (čišćenja) u kojemu im je isto potreban njemački jezik. U odnosu na imovinu u [adresa], DR je govorila da će stan ostaviti sestri NR a novac njima troje. Iskazuje da joj je DR sama rekla da je sama pisala testament te da je znala čitati i pisati njemački. Iskazuje da je s CR živjela 35 godina, te da su zajedno vodili i tvrtku, da je vozački polagala na njemačkom jeziku.

23. Svjedok ĆR, u bitnom iskazuje da je s pok. DR radila u firmi, da se od 1982. godine svakodnevno vozila na posao s njom, družile se i izvan posla, da je dobro poznavala njemački jezik kojim se služila svakodnevno. Iskazuje da su ona i DR išle na tečaj njemačkog jezika u trajanju od 6,7 mjeseci kako bi usavršile znanje njemačkog jezika i poznavanje gramatike, da je znala ići s DR koja je vozila auto po cijelom [adresa] te da joj nitko nije trebao da bi joj protumačio kakav dopis od institucije kada bi dobila. Iskazuje da ne poznaje njezine sestre i brata, da joj je govorila 5,6, mjeseci prije smrti da će napraviti testament u kojemu će stan ostaviti sestri NR, da je par dana prije smrti bila kod nje te da je DR rekla da je napravila testament te da su je vozili D“ i Ante.

24. Svjedok CR, u bitnome navodi da je pk. DR njegova izvanbračna supruga s kojom je bio u vezi od 1985 pa do njene smrti. Da je DR negdje 15.12.2014. napisala oporuku svojom rukom te da je i on tada bio prisutan. Da su on DR i JR otišli negdje 02. siječnja 2015., otišli na sud u [adresa] da preda oporuku. Pravnici su upozorili DR da nije napisano na njoj „testament“ što je DR učinila i napisala te da su pitale DR da li je to prva oporuka na što je ona rekla da je. Iskazuje da je DR u trenutku pisanja oporuke bila u dobrog psihičkog zdravlja te je znala što čini, dok je fizički bila loše. Navodi da kad mu se pokaže oporuka da je na njoj Ivin potpis te da je to ona koja je predana na sud. Navodi da je s DR živio u [adresa], da poznaje ŽR, SR i ĆR, da je DR imala vozačku prije nego ju je upoznao, da joj DR nikad nije tražila da joj prevodi s njemačkog. Nadalje iskazuje, da mu je DR rekla da rasporedi njezin novac na ČR, PR i NR, da ništa nije naslijedio od DR te da je nastavio živjeti u tom stanu 1 do 1,5 nakon njen smrti kao i da je to plaćao njezinim novcem. Iskazuje da je vidio da DR s drugima poslovno komunicira na njemačkom jeziku.

25. Tužitelj ČR, da je sa sestrom bio dobrim odnosim do smrti, da je ista govorila da će stan ostaviti njegovoj kćeri VR, da ga je oporuka iznenadila i probudila sumnju s obzirom da ista nije znala njemački, da ju je zadnji put vidio u kolovozu 2014. godine te da je istoj bila „dobra“ glava. Iskazuje da je njegovo znanje njemačkog loše, iako je 12 godina bio u Njemačkoj, da se ona družila s osobama iz bivše Jugoslavije, da ju je tvrtka slala na tečaj, da je on položio vozački na hrvatskom jeziku u Njemačkoj, da ga je o smrti DR obavijestila SR, a da je on podmirio troškove pogreba.

26. Tužena pod 1. NR, u bitnom iskazuje da je bila u dobrim odnosima s DR, da se čula sa DR svaki dan, pa i dan prije smrti, da je znala da će joj ostaviti stan, da je znala za oporuku jer joj je DR rekla za istu dva mjeseca prije smrti, da je bila u Njemačkoj nakon smrti DR jer ju je zvao CR da riješi papirologiju, da nema saznanja da DR ima drugu oporuku, da je DR znala njemački jezik.

27. Tužena pod 2. PR, u bitnom iskazuje da je bila u dobrim odnosima sa sestrom DR, da nikada nije pričala kome će šta ostaviti, da nije znala koliko je dobro znala njemački jezik, da nije čula da bi pričala njemački, da joj je CR bio izvanbračni partner.

28. Iskazima svjedoka ČRT, KR, VR, PR, MR kao i iskazima parničnih stranaka, sud ne poklanja vjeru, ocjenjuje ih kao nevjerodostojne i pristrane, imajući u vidu da je riječ o osobama, koje su osobno zainteresirani za ishod navedenog postupka.

29. Sud ne poklanja vjeru ni iskazima IR, koja uopće nije poznavala ostaviteljicu te je njezin iskaz irelevantan, ako ni iskazu RR koja nema dovoljno relevantnih i neposrednih saznanja o ostaviteljici, da bi se njezin iskaz uzeo kao relevantan.

30. U odnosu na spornu okolnost, a to je poznavanje razine njemačkog jezika od strane ostaviteljice, kao i sposobnosti ostaviteljice za rasuđivanje u trenutku pisanja i predavanja oporuke, sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka ŽR, SR, OR, ĆR i CR. Naime, riječ je o svjedocima koji nemaju nikakav materijalni interes u odnosu na predmet spora, koji su ostaviteljicu poznavali desetljećima, s obzirom da su i oni boravili i radili u Njemačkoj, te sud drži njihove iskaze relevantnim i objektivnim te u bitnome istovjetnim pa im poklanja vjeru.

31. Naime, iz nalaza i mišljenja, stalnog sudskog vještaka za rukopise, navedeno je da je potpis na predmetnoj oporuci, „vrlo vjerojatno“ DR te da nisu upućeni znaci da koji bi upućivali na mogućnost da je netko pokušao krivotvoriti tuđi rukopis, a isto je vještak utvrdio uspoređujući potpise ostaviteljice sa različitih dokumenata (vozačke, putovnice...). Navedeni nalaz i mišljenje je u skladu s iskazima svjedoka ŽR, SR, OR, ĆR i CR, koji u bitnome isto iskazuju u odnosu na poznavanje njemačkog jezika od strane ostaviteljice, a to da je ista znala i koristila njemački jezik, s obzirom više desetljetni život i rad u Njemačkoj, te sud smatra da je osporavana oporuka nedvojbeno pisana od strane ostaviteljice. Naime, navedeni svjedocima iskazuju o upotrebi njemačkog jezika od strane ostaviteljice tijekom prošlosti, u raznim prigodama, također u bitnom isto iskazuju i oko ponašanja ostaviteljice u vrijeme pisanja oporuke, nekoliko mjeseci prije smrti.

32. Uzimajući u obzir iskaze gore navedenih svjedoka, koji su najbolje poznavali ostaviteljicu, kao i činjenicu da je ostaviteljica preko 40 godina živi, radi i ima tvrtku u Njemačkoj, čini se zdravorazumski nevjerojatno da takva osoba ne bi znala napisati nekoliko rečenica na njemačkom, kojima bi iskazala svoju posljednju volju. Također, za utvrđivanje stupnja znanja njemačkog jezika ostaviteljice, sud ne drži relevantnim priloženu medicinsku dokumentaciju, posebno imajući u vidu da je ostaviteljica tada bila u teškom fizičkom stanju (karcinom).

33. Nadalje, iz iskaza ŽR, SR, OR, ĆR i CR, pa čak i iz tužiteljevog iskaza, sud je utvrdio da je ostaviteljica bila sposobna za rasuđivanje i da je mogla shvatiti posljedice svojeg očitovanja i svoje radnje (sadržaja oporuke) i da je bila u stanju vladati svojom voljom. Dakle ne postoje okolnosti koje ukazuju na to da ostaviteljica nije mogla shvatiti značenje svoga očitovanja prilikom sastavljanja oporuke odnosno da nije bila sposobna za rasuđivanje.

34. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije koji tužena pod. 2. ističe, sud je stava da je isti nije osnovan. Naime, u odnosu na ovaj postupak, osporavanja valjanosti oporuke, tuženici su nužni jedinstveni suparničari iz razloga što su svi sunasljednici sudionici određenog materijalnopravnog odnosa te u odnosu na svih njih presuda u tom postupku djeluje jednako.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud je tuženiku pod 1. priznao samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i to sastav odgovora na tužbu 100 bodova, zastupanje na ročištu od 02. ožujka 2021.g., 20.travnja 2021. god., 24. siječnja 2023., god., 03. ožujka 2023. godine, 18. travnja 2023. godine, 21. srpnja 2023. godine., 05. studenoga 2024. god., 18. veljače 2025. godine., sastav podneska od 21.veljače 2025. godine., zastupanje na ročištu od 09. rujna 2025. godine., sastav podnesak od 27. studenoga 2025. godine., zastupanje na ročištu od 11. prosinca 2025. god., svako po 100 bodova, sastav podneska od 25. ožujka 2024., god, i 13. studenoga 2024. godine, 100 bodova, što uvećano za PDV i trošak pristojbe , daje iznos od 3.350,00 EUR-a, dok je tuženiku pod 2., sastav odgovora na tužbu 100 bodova, zastupanje na ročištu od 02. ožujka 2021.g., 03. ožujka 2023. godine, 21. srpnja 2023. godine.,18. veljače 2025. godine., 09. rujna 2025. godine, daje iznos od 1.200,00 EUR-a, a kako je navedeno u točci II. izreke.

Imajući u vidu sve naprijed iznijeto, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Sinju, 26. siječnja 2025. godine

S U D A C :

Bože Šitum

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

1. pun. tužitelja

2. pun. tužene 1

3. pun. tužene 2