Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-74/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa] i to: 1. Državne nekretnine d.o.o. OIB: 79058504140. 2. NK OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. NKK OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. EK OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. AK OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. RK OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. BK OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Savska cesta 1, Zagreb, OIB: 03744272526, zastupani po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku, Luki Duvnjaku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5953/2021-24 od 13. studenoga 2024., 2. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika MK kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5953/2021-24 od 13. studenoga 2024. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-17316/2021 od 07. travnja 2021. godine kojim je tuženiku MK naloženo isplatiti tužitelju 407,89 eura/3.073,27 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose:

-na iznos od 825,94 HRK / 109,62 EUR od 16.12.2020. do isplate,

-na iznos od 845,15 HRK / 112,17 EUR od 16.01.2021. do isplate,

-na iznos od 557,03 HRK / 73,93 EUR od 16.02.2021. do isplate,

-na iznos od 845,15 HRK / 112,17 EUR od 16.03.2021. do isplate,

po stopi do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 621,08 eura sa zateznim kamatama tekućima od 13. studenoga 2024.godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 64,23 eura, kao neosnovan.''

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik pobijajući istu u točkama I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sud smatra da tuženikovo isticanje ništetnosti ugovora o građenju „ne znači i da je ništetna odluka suvlasnika o visini pričuve..“., pa stoga tuženikovi dokazni prijedlozi pribavljanjem podataka od USKOK-a i saslušanjem tuženika te svjedoka i predstavnika suvlasnika nisu potrebni.“ Na taj način sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. jer je tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom i iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Tuženik smatra da su ništetni Ugovor o građenju od 28.9.2020. kojeg je jedna od suvlasnica nekretnine kao predstavnica suvlasnika i ovdje tužiteljica sklopila u ime suvlasnika stambene zgrade s izvođačem, te da je ništetna odluka o povećanju pričuve, podizanju zajma i sklapanju ugovora o građenju. Po mišljenju tuženika, radi se o nedopuštenoj pobudi koja je bitno utjecala na donošenje i sklapanje navedenih pravnih poslova. Sud zanemaruje sve navode u pogledu ništetnosti odluke o povećanju pričuve, za što su predloženi dokazi. Kako je sud odbio izvesti predložene dokaze time je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer je nezakonitim postupanjem onemogućio tuženika da raspravlja pred sudom. Da je sud izveo predložene dokaze saslušanjem svjedoka i stranaka tada je mogao izvesti zaključak da je odluka o povećanju pričuve ništetna, a time i svi ostali pravni poslovi. Predlaže se preinačiti presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja i solidarno ih obveže na plaćanje troškova postupka, a podredno ukinuti presudu te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, sve uz zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Na žalbene navode valja reći da temeljem čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a što je prvostupanjski sud i učinio, te nije onemogućio tuženika glede prava na procesnu jednakost i prava na pravično suđenje odnosno da raspravlja pred sudom.

5. Stoga, u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku, pa je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda.

6. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje, te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a nisu niti počinjene bitne povrede na koje se tuženik poziva u žalbi. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

7. Sud prvog stupnja, između ostalog, u obrazloženju pobijane odluke navodi:

- da je predmet spora zahtjev tužitelja da im tuženik plati pričuvu za razdoblje od prosinca 2020. do ožujka 2021. za stambeni prostor koji se nalazi u [adresa], površine 96,04 m2 u ukupnom iznosu 3.073,27 kuna s pripadajućim zateznim kamatama

- da nije sporno da su tužitelji i tuženik suvlasnici zgrade, na adresi [adresa]

- da su vlasnici ili suvlasnici posebnih dijelova zgrade s tužiteljem kao upraviteljem sklopili Ugovor o upravljanju zgradom 16. lipnja 2000.

- da je sporno je li je tuženik dužan plaćati povećanu pričuvu, jer tuženik smatra da je odluka o povećanju pričuve, podizanju zajma i sklapanju ugovora o građenju ništetna

- da prema čl. 9. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] od 16. lipnja 2000. svaki suvlasnik dužan je plaćati pričuvu u mjesečnom iznosu 1,53 kn/m2 za stambeni prostor, a za ostale prostore prema koeficijentima utvrđenima Međuvlasničkim ugovorom

- da prema čl. 15. Međuvlasničkog ugovora od 23. svibnja 2000. kod obračuna troškova upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja na zgradi razdioba troškova obavlja se prema članku 10. Ugovora uz korekcioni koeficijent za stambeni prostor od 1,00, time da je svaki suvlasnik obvezan plaćati pričuvu do 15. u mjesecu za tekući mjesec

- da je iz obavijesti od 05. listopada 2020. i Odluke suvlasnika od 02. rujna 2020. utvrđeno da mjesečni doprinos zajedničke pričuve na temelju usvojenog godišnjeg programa iznosi 8,80 kn/m2 počevši od 01. listopada 2020.

- da je odluku donijela većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine

- da tuženikovo isticanje ništetnosti odluke nije osnovano

- da je tužitelj dokazao visinu mjesečne pričuve za predmetni stan u iznosu 845,15 kuna mjesečno (umnožak veličine stambenog prostora 96,04 m2, iznosa zajedničke pričuve po m2 stambenog prostora 8,80 kuna i koeficijenta 1,00)

- da je tuženik u obvezi platiti pričuvu za stan za razdoblje od prosinca 2020. do ožujka 2021. u utuženom iznosu 3.073,27 kuna

- da tuženikovo isticanje ništetnosti ugovora o građenju nije relevantno, jer sve i kada bi bila utvrđena ništetnost tog pravnog posla, isto ne znači da je ništetna odluka suvlasnika o visini pričuve

- da je sud temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi sa pripadajućom zateznom kamatom od dana nakon dospijeća svakog pojedinačnog iznosa.

8. Prvostupanjski sud navodi da prema čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) zajednička pričuva namjenski je vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika. Odredbom čl. 93. st. 1. ZVDSP-a propisano je da upravitelj upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. Stavkom 2. istog članka propisano je da je u upravljanju nekretninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

9. Podrazumijeva se ovlast upravitelja u poduzimanju svih onih radnji, pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast i da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve, jer je to imovina odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, ali i od upravitelja zgrade, a kojom upravlja upravitelj.

10. Nesporno je da je tuženik suvlasnik stambenog prostora. U čl. 375. st. 1. ZVDSP- a propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi upravljanja i korištenja nekretnine utvrđuju Ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (Međuvlasnički ugovor), a odredbom stavka 3. navedenog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike, ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

11. Utvrđeno je iz Međuvlasničkog ugovora od 23. svibnja 2000. i popisa suvlasnika koji je sastavni dio tog Međuvlasničkog ugovora, da ga je sklopila većina suvlasnika nekretnine u [adresa], te je takav Međuvlasnički ugovor zakonito sklopljen i valjan, te odluke koje iz njega proizlaze obvezuju sve sadašnje i buduće suvlasnike neovisno o tome jesu li ih i oni potpisali, a što propisuje članak 375. ZVDSP-a. Prvostupanjski sud utvrđuje da eventualni kazneni postupci protiv vlasnika društva Skela gradnja j.d.o.o. OK i zaposlenika upravitelja tužitelja VK, ĆK i TK, ne utječu na odluku suda u ovoj pravnoj stvari, jer time nije prestala obveza tuženika glede plaćanja pričuve. Sud nadalje smatra da ni prigovori na radove odnosno nezadovoljstvo izvršenim radovima ili neizvršenim radovima, nisu relevantni za ovaj postupak, pa dokazni prijedlozi pribavljanjem podataka od USKOK-a i saslušanjem tuženika te svjedoka i predstavnika suvlasnika nisu potrebni.

12. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je tuženik u obvezi platiti dugovane iznose primjenjujući materijalno pravo iz čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta

– dalje: ZVDSP). Odredom čl. 375. st. 1., 3. i 4. ZVDSP propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom, koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor) i da odluke koje proizlaze iz tog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Prema odredbi čl. 380. ZVDSP-a sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će se u tu svrhu otvoriti prema uređenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu (st. 1.).

13. U odnosu na primjenu materijalnog prava potrebno je navesti da je sud prvog stupnja na temelju utvrđenja da tuženik kao vlasnik nekretnine u utuženom razdoblju nije uplatio doprinose za zajedničku pričuvu, pravilno primijenio materijalno pravo kada je primjenom odredbi čl. 89, 90. i 380. ZVDSP-a u svezi s čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog održao na snazi, te presudio kao u točki I. izreke prvostupanjske presude.

14. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita. Tuženik u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom.

15. Zbog navedenog žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a) u točkama I. i II. izreke.

16. U preostalom, a nepobijanom dijelu (točka III. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

17. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke), kao neosnovan.

U Velikoj Gorici 2. veljače 2026.

Sudac

Vitomir Boić