Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1756/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Draženu Jerkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3404/2021-14 od 2. srpnja 2024., 26. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika protiv točke I izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3404/2021-14 od 2. srpnja 2024.
II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o naknadi troškova parničnog postupka sadržano u točki II izreke citirane presude suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, broj Ovrv-3253/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu pod točkom 1. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 35,81 eur/269,84 kn s zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose pobliže navedene kao u izreci presude u tijeku od 3. siječnja 2020. i od 24. lipnja 2020. do isplate, nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 41,81 eur/315,00 kn s kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 63,91 eur/481,55 kn s kamatama koje teku od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.
2. Točkom II izreke tuženiku je naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 189,99 eur s zateznom kamatom od 2. srpnja 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
3. Točkom III izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.
4. Protiv te presude u točkama I i II izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se "ovršno rješenje stavi izvan snage te odbaci tužba i tužbeni zahtjev kao neosnovan".
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba tuženika protiv točke I izreke citirane presude je nedopuštena, a protiv točke II izreke u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška je neosnovana.
7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude i stanja u spisu proizlazi da je tužitelj 2. listopada 2020. podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine u iznosu od 269,84 kn/35,81 eur s zateznom kamatom, da je javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba 19. listopada 2020. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-3253/2020 kojim je tuženiku naloženo platiti navedenu novčanu tražbinu tužitelja s zateznom kamatom te odmjereni troškovi postupka.
8. Proizlazi da je tuženik protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika podnio pravovremeni prigovor kojim rješenje o ovrsi pobija u cijelosti. Nakon što je prvostupanjski sud rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha stavio izvan snage te u odnosu na dio rješenja o ovrsi kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju navedenu novčanu tražbinu, tužitelj je obavijestio sud da je tuženik 18. listopada 2021., nakon podnošenja prijedloga za ovrhu podmirio glavnicu potraživanja pri čemu je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio da sud platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika održi na snazi za iznos ovršnog troška od 315,00 kn s zateznom kamatom, dok je tužitelj zatražio trošak parničnog postupka, uz obrazloženje da je njegova tužba (prijedlog za ovrhu) bio osnovan budući da je tuženik glavnicu duga platio tek nakon podnošenja ovršnog prijedloga odnosno 18. listopada 2021.
9. S obzirom na opisano stanje u spisu sud je odlučio kao u točki I izreke pobijane presude kojom je ukinuo citirani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 35,81 eur/269,84 kn s zateznom kamatom, zatim trošak ovršnog postupka u iznosu od 41,81 eur/315,00 kn s kamatom kao i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 63,/1 eur/481,55 kn s zateznom kamatom.
10. Tuženik nema pravni interes za pobijanje prvostupanjske presude u točki I izreke, jer je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u sadržaju pobliže navedenom u točki I izreke presude ukinut, jednako kao i za navedeni dio ovršnog troška, što znači da je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu zapravo odbijen kao neosnovan.
11. Pravni interes za pobijanje navedenog dijela prvostupanjskog presuđenja imao bi samo tužitelj.
12. U takvim okolnostima žalbu tuženika, kojom tuženik izričito osporava točku I izreke prvostupanjske presude, trebalo odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe članka 367. stavak 1. u vezi članka 358. stavak 3. ZPP-a.
13. Žalba tuženika u odnosu na točku II izreke citirane prvostupanjske presude, a kojom je odlučeno o naknadi troškova parničnog postupka i koja se smatra rješenjem, je dopuštena, ali nije osnovana.
14. Prvostupanjski sud je, odlučujući o naknadi parničnog troška, a imajući u vidu da je tuženik utuženu novčanu tražbinu tužitelja platio nakon utuženja tek 18. listopada 2021. ocijenio da je tuženik u obvezi naknaditi parnični trošak tužitelju u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.
15. Stoga je, tužitelju priznao trošak ovršnog postupka koji se sastoji od troška sastava prijedloga za ovrhu, zajedno sa PDV-om, troška javnog bilježničke dostave i troška javnobilježničke nagrade te je po tom osnovu tužitelju priznao sveukupan iznos od 36,83 eur/277,50 kn.
16. Tužitelju je sud nadalje priznao i trošak parničnog postupka i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini jednokratne nagrade u iznosu od 99,54 eur, uvećano za PDV u ukupnom iznosu od 124,43 eur. Nadalje tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur, trošak predujma za sudsku dostavu u iznosu od 15,46 eur što sve uvećano za naprijed navedeni i priznat trošak ovršnog postupka od 36,83 eur daje iznos od 189,99 eur, koji iznos je sud naložio da tuženik plati tužitelju.
17. Odluka o naknadi parničnog troška sadržana u točki II izreke citirane prvostupanjske presude je pravilna i zakonita. U njenom donošenju nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. u vezi članka 365. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti.
18. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik s obzirom na ishod ovog parničnog postupka u obvezi tužitelju naknaditi parnični trošak. Naime, kao što je to već istaknuto tuženik je glavnicu duga platio tek 18. listopada 2021., nakon podnošenja ovršnog prijedloga, pa čak i nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi iz čega proizlazi da je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog novčanog iznosa bio osnovan.
19. U takvim okolnostima tuženik je u obvezi naknaditi tužitelju parnični trošak u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.
20. Visinu parničnog troška u ukupnom iznosu od 189,99 eur koji pripada tužitelju prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, i za to u obrazloženju pobijane presude naveo pravilne razloge koje prihvaća i ovaj sud.
21. Zbog tih razloga žalbu tuženika protiv rješenja o naknadi troškova parničnog postupka sadržanog u točki II izreke citirane prvostupanjske presude trebalo je odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u točki II izreke ovog rješenja primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
22. Prvostupanjska presuda u točki III izreke kao neopobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 26. siječnja 2026.
Sudac
Duško Abramović
