Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj:Gž-809/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja Stay in Meta Mate d.o.o. Vinišće, Put Viniškog mula 7, OIB: 16142487960, zastupanog po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Čuturi, odvjetniku u Splitu, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Psp-90/2024 od 07. ožujka 2025., 26. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 90/2024 od 7. ožujka 2025.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Odbija se prijedlog radi određivanja privremene mjere osiguranja koji glasi;

Nalaže se protivniku osiguranja EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] predati predlagatelju osiguranja Stay in Meta Mate d.o.o., OIB: 16142487960 u posjed: - poslovni prostor iz Ugovora o zakupu na adresi [adresa], Split, anagrafske oznake č. zgr. [katastarska čestica] u prizemlju iste i na prvom katu istočnog krila zgrade, a koja zgrada je upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, kao poslovna prostorija koja se nalazi u prizemlju zgrade [adresa] – [adresa] sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] tijelo 1, broj ZK uloška [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], i predati predlagatelju osiguranja u posjed ključ od promijenjenih brava prostora, kao i predati uzete stvari iz poslovnog prostora predlagatelju osiguranja odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od dana izdavanja ove privremene mjere.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka, odnosno do drugačije odluke suda.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

Utvrđuje se da je tuženik EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužitelja Stay in Meta Mate d.o.o., OIB: 16142487960 u njegovom posljednjem mirnom i faktičnom posjedu poslovnog prostora u zakupu tužitelja tako da je na adresi poslovnog prostora: - [adresa], 21000, Split, anagrafske oznake č. zgr. [katastarska čestica] u prizemlju iste i na prvom katu istočnog krila zgrade, a koja zgrada je upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, kao poslovna prostorija koja se nalazi u prizemlju zgrade [adresa] – [adresa] sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] tijelo 1, broj ZK uloška [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], promijenio bravu, uklonio reklame i razmjestio krevete, te onemogućio tužitelju ulazak u prostor i nastavak korištenja za daljnje obavljanje usluga smještaja.

Nalaže se tuženiku EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da tužitelju Stay in Meta Mate d.o.o., OIB: 16142487960 uruči ključeve promijenjene brave, vrati uzete predmete natrag u poslovni prostor te da se ubuduće kloni takvih ili sličnih smetanja posjeda uz prijetnju novčane kazne.

Zabranjuje se tuženiku EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] bilo kakvo smetanje poslovnog prostora iz Ugovora o zakupu na adresi [adresa], Split, anagrafske oznake č. zgr. [katastarska čestica] u prizemlju iste i na prvom katu istočnog krila zgrade, a koja zgrada je upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, kao poslovna prostorija koja se nalazi u prizemlju zgrade [adresa] – [adresa] sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] tijelo 1, broj ZK uloška [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina].

Nalaže se tuženiku EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Stay in Meta Mate d.o.o., OIB: 16142487960 nadoknadi parnični trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

III. Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 638,27 Eur. „

Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi u tome što rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, obrazloženje rješenja je nerazumljivo i proturječno razlozima i stanju spisa, te nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja i onoga što proizlazi iz provedenih dokaza i iznesenih činjenica.

Navodi da je zaključak suda prvog stupnja protivan provedenim dokazima i to iskazu svjedoka ZA i zakonske zastupnice tužitelja UA. Iz navedenih dokaza nedvojbeno proizlazi zaključak da je tuženik promijenio bravu i šifru na ulazu u poslovni prostor koji je predmet ugovora o zakupu, za koju činjenicu je tužitelj saznao 26. travnja 2024. Štoviše, u odgovoru tužbu tuženik ne spori navedenu činjenicu, dok u svom iskazu priznaje da je predao posjed poslovnog prostora novom zakupniku, a ujedno njegov iskaz je suglasan i podudaran s iskazom DA i zakonske zastupnice tužitelja UA, koja potvrđuje da je promijenjena brava na ulaznim vratima poslovnog prostora. Stoga, zaključak suda da tijekom postupka nije bilo moguće na nedvojben način utvrditi da je sporne prigode upravo tuženik na adresi predmetnog poslovnog prostora promijenio bravu, uklonio reklame i razmjestio krevete, protivan je provedenim dokazima i iskazima, obzirom da i sam tuženik tijekom postupka priznaje da je predao poslovni prostor trećim osobama.

Nadalje, zaključak suda protivan je ispravama u spisu - ugovoru o zakupu, koji je sklopljen između tužitelja i tuženika, a kojim je tuženik temeljem ugovora o zakupu predao u posjed poslovni prostor tužitelju. Pored navedenog, zaključak suda da je predmetni poslovni prostor u odnosu na kojeg tužitelj traži posjedovnu zaštitu dan u zakup trećim osobama, protivan je ispravama u spisu i to iz razloga što je tužitelj temeljem ugovora o zakupu zakupio poslovni prostor u prizemlju i na prvom katu istočnog dijela zgrade, a za koji niti tužitelj niti tuženik ne spore da se predmetni poslovni prostor sastoji od prostora u prizemlju i prostora na prvom katu. S druge strane, tuženik je tijekom postupka tvrdio da je 13. travnja 2024. u zakup dan prostor temeljem ugovora o zakupu na određeno vrijeme zakupniku Adriatic Explore Travel d.o.o. koji u naravi predstavlja sobu površine oko 20 m2.

Predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova, podredno ukinuti predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni proturječni kako međusobno, tako ni stanju spisa, tako da je rješenje moguće ispitati.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je između EA kao zakupodavca i Stay in Meta Mate d.o.o. kao zakupnika dana 1. travnja 2022. sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora na adresi u [adresa], anagrafske oznake CGR 395/2 u prizemlju iste i na prvom katu istočnog krila zgrade, na određeno vrijeme od pet godina počevši od 1. travnja 2022. do 1. travnja 2027., s tim da zakupodavac može otkazati ugovor prije roka ako zakupoprimac ne plati dvije uzastopne mjesečne najamnine te prostor koristi suprotno odredbama tog ugovora;

-da je zakupodavac EA dana 29. veljače 2024. zakupoprimcu Stay in Meta Mate d.o.o. uputio izjavu o raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora zbog neispunjenja obveza iz članka 5 točka 1 Ugovora o zakupu poslovnog prostora;

-da je između MA kao zakupodavca i Adriatik explore travel d.o.o. kao zakupca uz sudjelovanje EA i FA kao vlasnika objekta dana 13. travnja 2024. sklopljen ugovor o zakupu na određeno vrijeme, a prema kojem zakupodavac uz suglasnost vlasnika objekta daje u zakup, a zakupoprimac prima u zakup poslovni prostor, u naravi soba položena u prizemlju sa lijeve strane od ulaza objekta anagrafske oznake [adresa] u [adresa], površine 20 m2 sa pravom korištenja glavnog ulaza u objekt, a sve položeno na česticama kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

-da je svjedok ZA iskazao da je navedenog dana (24. travnja 2024.) zatekao pročelje bez reklama i zamijenjenu bravu na ulaznim vratima, što znači da nije bio prisutan kada je reklama skinuta i zamijenjena brava, s tim da pretpostavlja da je to mogao učiniti samo vlasnik prostora, ovdje tuženik, budući da je njegova supruga čijeg imena se ne sjeća, bila zaposlenica hotela „Stay in“;

-da je zakonska zastupnica tužitelja iskazala da ju je dana 24. travnja 2024. tuženik putem telefona obavijestio da je sukladno njihovom dogovoru razmjestio stvari tužitelja iz predmetnog poslovnog prostora, pa je 24. travnja 2024. nazvala ZA da to provjeri, a koji ju je tog istog dana obavijestio da na vratima predmetnog poslovnog prostora više nije njihova brava koja je bila na otisak prsta i šifru, već se na ulaznim vratima nalazi obična brava s kvakom i da je skinuta njihova reklama koja se nalazila s lijeve strane od ulaza u poslovni prostor, te smatra da je bravu na ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora zamijenio upravo tuženik te da je on skinuo i reklamu;

-da je zakonska zastupnica tužitelja također iskazala da je dana 18. travnja 2024., na sastanku s tuženikom postignut dogovor da će tužitelj otpočeti sa poslovanjem u predmetnom poslovnom prostoru početkom sezone, dana 1. svibnja 2024., pa nije za očekivati da bi tuženik nakon što su dana 18. travnja 2024. postigli takav dogovor, telefonskim putem 24. travnja 2024. obavijestio zz. tužitelja da sukladno njihovom dogovoru razmjestio stvari tužitelja iz predmetnog poslovnog prostora, odnosno promijenio bravu na ulaznim vratima, uklonio reklamu i razmjestio stvari, te onemogućio tužitelju ulazak u prostor.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije dokazao da upravo tuženik kritične prigode na adresi predmetnog poslovnog prostora promijenio bravu, uklonio reklamu i razmjestio krevete, te onemogućio tužitelju ulazak u prostor i nastavak korištenja za daljnje obavljanje usluga smještaja.

Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio pružiti tužitelju posjedovnu zaštitu.

Naime, odredbom članka 20 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje ZV) propisano je da je samovlast zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjedu (stavak 1 ); tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed ( stavak 2 ).

Prema odredbi čl. 22. ZV-a propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (stavak 1). Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (u postupku zbog smetanja posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko je smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu ( stavak 2). Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i u njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno (stavak 3 ).

Tijekom postupka nije bilo sporno da zakonska zastupnica tužitelja UA i svjedok ZA nisu vidjeli tko je promijenio bravu na ulaznim vratima u poslovni prostor, razmjestio krevete i uklonio reklamu.

Sporno je, je li tuženik počinio smetanje posjeda, odnosno je li smetanje izvršeno u njegovu korist ili po njegovom nalogu.

Teret dokaza o osnovanosti zahtjeva za pružanje posjedovne zaštite uključujući i dokazivanje da je upravo tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima u poslovni prostor, uklonio reklamu i razmjestio krevete i na taj način oduzeo posjed tužitelju, bio je na tužitelju.

Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelj na kome je bio teret dokaza to nije dokazao.

Navedeno potvrđuje i iskaz svjedokinje MA koja je iskazala da su dana 13. travnja 2024. ona i njezin suprug FA i ŠA, direktor agencije Adriatik Sport Travel d.o.o. ušli u predmetni poslovni prostor, jer je suprug ( FA) imao šifru brave na ulaznim vratima, s tim da je dodala da tuženik tom prigodom nije bio s njima, a isto tako da njezin suprug FA nije zamijenio bravu na ulaznim vratima, niti ima saznanja tko je to učinio.

Na žalbene navode tužitelja valja odgovoriti da tuženik u odgovoru na žalbu nije priznao da je promijenio bravu, uklonio reklamu i razmjestio krevete, već je suprotno navodima žalbe istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije.

Naime, tuženik tijekom cijelog postupka osporava da bi promijenio bravu, uklonio reklamu i razmjestio krevete, te tvrdi da ne zna tko je promijenio šifru na ulaznim vratima.

Dakle, iz navedenog proizlazi da se predloženim dokazima ne bi mogla utvrditi činjenica da je upravo tuženik počinio radnje smetanja predmetnog poslovnog prostora.

Prema tome, upravo je tužitelj na kome je bio teret dokaza u smislu članka 219 ZPP-a, trebao dokazati činjenicu da je tuženik, odnosno netko drugi po njegovom nalogu ili u njegovu korist počinio radnje (promijenio bravu, odnosno šifru na ulaznim vratima u predmetni poslovni prostor, uklonio reklamu i razmjestio krevete) u poslovnom prostoru za koji tužitelj tvrdi da je bio smetan u posjedu, što tužitelj nije učinio, a niti slijedi iz provedenih dokaza, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Konačno, za dodati je i to da u postupku po tužbi za smetanje posjeda nekretnine (poslovnog prostora) činjenica da je nakon počinjenog smetanja posjeda poslovni prostor predan u posjed trećoj osobi, može se smatrati nemogućnošću uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja i vraćanja nekretnine tužitelju u posjed, pa bi navedeno bilo razlog za odbijanje tužbe radi nemogućnosti usvajanja kondemnatornog djela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja.

Žalbeni navodi tužitelja koji se ističu u vezi s predmetom zakupa prema ugovoru od 13. travnja 2024., nisu osnovani, jer je svjedokinja MA iskazala da je novi zakupoprimac kasnije otpočeo koristiti ostatak poslovnog prostora u prizemlju i na prvom katu.

Konačno, pravilno je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

Naime, da bi se odredila privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine trebale bi biti ispunjene pretpostavke određene Ovršnim zakonom („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 150/11, 154/11, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ), a to je dužnost predlagatelja osiguranja učiniti vjerojatnom postojanje svoje tražbine (članak 336. stavak jedan OZ-a), vjerojatnost opasnosti da će bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari (članak 346. stavak 1 OZ-a) ili vjerojatnost da bi se mjerom posjeda spriječilo nasilje i nastanak nenadoknadiva štete ( članak 346. stavak 1 OZ- a) , s tim da je opasnost kao jedna od pretpostavki određena u određenim slučajevima ne mora dokazivati ako se dokaže postojanje nekih drugih pretpostavki (članak 346. stavak 2. OZ-a). Prema tome, nedostatak osnovne pretpostavke određene OZ-om ( uz vjerojatnost postojanja tražbine predlagatelja osiguranja ) je razlog odbijanja prijedloga tužitelja za određivanje privremene mjere kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 346. OZ-a.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu članka 380 st. 2 ZPP-a.

U Rijeci, 26. siječnja 2026.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara