REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

K-147/2023-24

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Boni Gamulin Frleta uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Teklić, u kaznenom postupku protiv optuženike SVD zbog kaznenog djela iz članka 242. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-962/2021, nakon održane i zaključene javne rasprave 20. siječnja 2026., u prisutnosti optužene, branitelja Predraga Jelavića, odvjetnika u Splitu, oštećene Jasne Bućan, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Splitu SV, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.Na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje: ZKP/08),

Optužena: SVD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći ČV i ĐV, rođene S, rođena **.**.1972. u [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa],  državljanka Republike Hrvatske, dipl. pravnik, zaposlena, ravnateljica muzeja Ivana Meštrovića, s mjesečnim primanjima od oko 11.000,00 kuna, pismena sa završenom visokom stručnom spremom, udana, majka dvoje djece, dobrog imovnog stanja, suvlasnica stana na adresi [adresa], na adresi [adresa] i kuće na Šolti, bez čina, neodlikovana, neosuđivana,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi dana 03. veljače 2014. u Splitu, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, sa VV sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren u javnog bilježnika pod brojem OV-397/14, kojim se obvezala VV osigurati doživotno uzdržavanje, a zauzvrat će ista nakon svoje smrti njoj prenijeti u vlasništvo stan u [adresa], na adresi [adresa], površine 57,86 m², vrijednosti cca 100.00 eura, koji ugovor je VV potpisala, da bi je istoga dana smjestila u Dom za starije osobe u Žrnovnici gdje je preminula dana **.**.2014., a ona se u zemljišnim knjigama uknjižila kao vlasnik stana, na kojem stanu je naknadno zasnovala založno pravo (hipoteku), a potom predmetni stan prodala, na koji način je oštetila zakonske nasljednike pok. VV,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini,

II. čime bi počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevara - djelo opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., dalje: KZ/11.)

III.Na temelju članka 452. točka 6. ZKP/08 ,

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi dana 03. veljače 2014. u Splitu, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, znajući da VV zbog psihičkih problema nije u stanju shvatiti značenje vlastitih postupaka i posljedica istih te koristeći takvo njezino stanje, sa istom sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren u javnog bilježnika pod brojem OV- 397/14, kojim se obvezala VV osigurati doživotno uzdržavanje, a zauzvrat će ista nakon svoje smrti njoj prenijeti u vlasništvo stan u [adresa], na adresi [adresa], površine 57,86 m², vrijednosti cca 100.00 eura, koji ugovor je VV potpisala,

dakle, iskorištavajući smanjenu sposobnost rasuđivanja i znatnu slabost volje druge osobe s njom ugovorila za sebe imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što se ona obvezala učiniti,

IV. čime bi počinila kazneno djelo protiv imovine – lihvarski ugovor - djelo opisano i kažnjivo po članku 242. KZ/11.

V. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optužene i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je 13. rujna 2021. optužnicu pod brojem KO-DO-962/2021 protiv optužene SVD, zbog u stjecaju dva kaznena djela počinila jednog kaznenog djela protiv imovine – prijevara - djela opisanog i kažnjivog po članku 236. stavak 1. KZ/11. te jednog kaznenog djela protiv imovine – lihvarski ugovor - djela opisanog i kažnjivog po članku 242. KZ/11., a sve u svezi članka 51 KZ/11.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužnice optužena SVD navela je da se ne smatra krivom za kaznena djela za koja se tereti.

3. U dokaznom postupku pregledani su i pročitani: Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između VV i ČVD od 3. veljače 2014. godine, sa javnobilježničkom ovjerom (list 3-4 spisa), Ugovor o smještaju i pružanju usluga sklopljen između Ustanove Zlatne Godine i SVD od 3. veljače 2014. godine (list 5- 6, 194-197 spisa), Specijalistički nalaz Psihijatrijsko-psihoterapijske ordinacije na ime VV od 3. veljače 2014. godine (list 13-14, 171-172 spisa), Preslik osobne iskaznice na ime VV (list 15 spisa), Rodni list Matičnog ureda Split na ime VV izdan 4. veljače 2014. godine (list 16 spisa), Domovnica na ime VV izdan 4. veljače 2014. godine (list 17 spisa), Izvadak iz Knjige položenih ugovora Općinskog suda u Splitu, Zemljišno-knjižnog odjela od 2. travnja 2012. godine (list 18 spisa), Preslika kartona pacijentice na ime VV od 30. siječnja 2014. godine (list 19, 107 spisa), Specijalistički nalaz KBC Split, Klinike za psihijatriju od 31. siječnja 2014- godine (list 20 spisa), Potvrda o smrti na ime VV od 7. ožujka 2014. godine (list 21-23 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između VV i ČV od 4. svibnja 2012. godine sa javnobilježničkom ovjerom (list 38-40 spisa), Ugovor o smještaju i pružanju usluga sklopljen između Ustanove Zlatne Godine i GV od 3. veljače 2014. godine (list 41-45, 99-100 spisa), Izjava sastavljena u Ustanovi Zlatne Godine od 3. ožujka 2014. godine (list 46, 101 spisa), Odluka komisije od 6. ožujka 2014. godine (list 98 spisa), Liječnička potvrda Ordinacije opće medicine Merim Bezdrov od 4. veljače 2014. godine (list 106 spisa), Socijalna anamneza korisnice Doma za starije i nemoćne osobe od 10. veljače 2014. godine (list 108 spisa), Zamolba za smještaj u Domu Zlatne Godine od 3. veljače 2014. godine (list 109 spisa), Specijalistički nalaz psihijatra Borana Uglješića na ime VV od 18. veljače 2014. godine (list 110,176 spisa), Preslika kartona pacijentice na ime VV od 4. veljače 2014. godine (list 112, 173 spisa), Nalaz Ordinacije opće medicine Merim Bezdrov od 27. veljače 2014. godine (list 113 spisa), Prijedlog za upis u Knjigu položenih ugovora od 14. ožujka 2014. godine sa prilozima (list 145-151 spisa), Specijalistički nalaz KBC Split, Klinike za psihijatriju od 31. siječnja 2014. godine (list 174- 175 spisa), Specijalistički nalaz KBC Split, Klinike za psihijatriju od 28. veljače 2014. godine (list 177-178 spisa), Dokumentacije dostavljena od strane okrivljene SVD (list 198-203 spisa), Dokumentacija dostavljena od oštećenika BV (list 266-271 spisa), Prijedlog za određivanje privremene mjere predlagatelja osiguranja BV od 18. listopada 2017. godine (list 272-273 spisa), Rješenje Općinskog suda u Splitu, Zemljišno-knjižni odjel u Splitu, broj: Z-34798/17 od 23. studenog 2017. godine (list 309 spisa), Izvadak iz Knjige položenih ugovora Općinskog suda u Splitu, Zemljišno- knjižni odjel Split od 29. studenog 2017. godine (list 310-312 spisa), ispitan je stalni sudski vještak Ivan Urlić na ročištu od 23. listopada 2025. (list 466-468 spisa) te je pročitano i pregledano nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za neuropsihijatriju dr. Ivana Urlića od 18. prosinca 2015. (list 124-130 spisa), te nalaz i mišljenje istog vještaka od 19. veljače 2021. (list 370-373 spisa).

4. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 suglasnošću stranaka pročitani su: zapisnik o ispitivanju svjedokinja – oštećenice Jasne Bućan od 18. svibnja 2017. godine (list 139-144 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje DV sastavljen u prostorijama Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe gospodarskog kriminaliteta od 13. listopada 2017. godine (list 240-242 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje AV sastavljen u prostorijama Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe gospodarskog kriminaliteta od 12. listopada 2017. godine (list 243-245 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZV sastavljen u prostorijama Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe gospodarskog kriminaliteta od 30. listopada 2017. godine (list 246-248 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje PV sastavljen u prostorijama Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe gospodarskog kriminaliteta od 16. studenog 2017. godine (list 252-254 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ŠV sastavljen u prostorijama Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe gospodarskog kriminaliteta od 17. studenog 2017. godine (list 255-257 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka TV sastavljen u prostorijama Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe gospodarskog kriminaliteta od 20. studenog 2017. godine (list 258-259 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje CV sastavljen u prostorijama Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe gospodarskog kriminaliteta od 7. prosinca 2017. godine (list 274-278 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka KV sastavljen u prostorijama Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe gospodarskog kriminaliteta od 21. studenog 2018. godine (list 283-286 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka MV sastavljen u prostorijama Policijske uprave istarske, Policijska postaja Poreč – Parenzo a od 19. prosinca 2018. godine (list 287-288 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka IV sastavljen u prostorijama Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe gospodarskog kriminaliteta od 13. svibnja 2019. godine (list 293-294 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka – oštećenika BV od 2. listopada 2019. godine (list 306-308 spisa).

5. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka FV sa zapisnika od 9. travnja 2025. (list 436-437 spisa), iskaz svjedoka ĆV sa zapisnika od 9. travnja 2025. (list 437-439 spisa), iskaz oštećene GV sa zapisnika od 9. travnja 2025. (list 439-441 spisa), iskaz svjedoka UV sa zapisnika od 10. travnja 2025 (list 444-445 spisa), iskaz svjedoka HV sa zapisnika od 10. travnja 2025. (list 445-449 spisa), iskaz svjedokinje NV sa zapisnika od 10. srpnja 2025.

6. Zastupnica optužbe je predložila u dokazne svrhe da se kao svjedoci ispitaju EV i OV jer da se radi o osobama koje su upoznata u kojim prilikama je živjela pok VV s njezinim psihičkim i fizičkim stanje, do odlaska iste u dom i za vrijeme njenog boravka u Domu, da se provede novo sudsko psihijatrijsko vještačenje jer da sudski vještak nije uklonio nedostatke i proturječnosti između prvog vještačenja i dopune i nije postupio sukladno nalogu dopune vještva. Oštećena GV je u dokazne svrhe predložila ispitivanje obiteljskog liječnika pok. VV dr. LV.

7. Ovaj sud je na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08 odbio dokazne prijedloge zastupnice optužbe za novim psihijatrijskim vještačenjem pok. VV, jer je ista psihijatrijski vještačena u ovom postupku, u međuvremenu preminula, stoga ne bi bilo moguće niti s istom obaviti psihijatrijski intervju po novom vještaku, a vještak je na ročištu pred strankama odgovorio okolnosno na sva postavljena pitanja, te bi novim vještačenjem se bespotrebno odugovlačio ovaj kazneni postupak. Odbijen je dokazni prijedlog za ispitivanjem EV i JV kao osoba koji su upoznati s prilikama u kojima je živjela pok. VV te o njezinom psihičkom i fizičkom stanju, naime na iste okolnosti su ispitani svjedoci, izrađen psihijatrijski nalaz i mišljenje, radi se o svjedocima zainteresiranim za ovaj kazneni postupak, jedan i drugi svjedok su supružnici oštećenica pa se isti prijedlog odbija kao nevažan i usmjeren na odugovlačenje postupka. Obijen je i dokazni prijedlog oštećenice GV za ispitivanjem ŠV jer je isti već ispitan, a obrana i optužba su se suglasili oko čitanja njegovog iskaza pa bi pozivanje na sud i ispitivanje istog odugovlačilo ovaj postupak te je iz svih dosada izvedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrđeno činjenično stanje za donošenje meritorne odluke i bez izvođenja ovih dokaza.

8. Stranke nisu imale prijedloga za nadopunu ovako provedenog dokaznog postupka, pa je na kraju dokaznog postupka pročitano uvjerenje iz kaznene evidencije i potvrda iz prekršajne evidencije za optuženu od 23. listopada 2025., te je na kraju ispitana optužena.

9. Optužena SVD u svojoj obrani navela je da ostaje pri svojoj obrani koju je iznijela pred Državnim odvjetništvom te je to njena obrana. Nakon čega je pročitana obrana optužene od 20. prosinca 2019., zajedno s audio-video snimkom ispitivanja (list 321-325 spisa), kada je negirala počinjenje kaznenih djela. Navodeći da pokojnu VV poznaje od rođenja, cijeli život su bili vrlo bliski, njezini roditelji su se družili sa tetom IV i njezinim mužem barba Č. Kada je Đ umro, V je ostala sama pa joj je njezin otac uvijek pomagao. V i Đ nisu imali djece, pa su se čak zezali da će nju posvojiti. Prije desetak godina IV je dolazila kod njih i tražila da zaključe ugovor o doživotnom uzdržavanju da se osigura za budućnost jer nije bila u dobrim odnosima sa svojom nećakinjom Jasnom Bućan. Kada je V pala krajem siječnja 2014. njezin otac je intenzivno brinuo o njoj jer je Jasna Bućan odbila doći. Upozoravali su i drugu nećakinju u Kanadi da se treba brinuti za IV, da oni ne mogu živjeti s njom i da je jedini način da se ona smjesti u ustanovu gdje će joj biti pružena skrb. Stanje da joj se pogoršavalo, treba je netko nadgledati, ne može u stanu biti sama. Do **.**.2014. V da se sama brinula za sebe, kuhala je sebi, bila je pokretna, puna duha. Navela je kako poriče da se htjela okoristiti, napravila je dobro djelo kako bi ženi pomogla. Nećakinja u Kanadi nije ozbiljno shvaćala situaciju, trebali su je negdje odvesti da se netko o njoj brine. Nakon njezinog smještanja u Dom došao je suprug nećakinje iz Kanade te su pokušali dogovoriti da će oni preuzeti brigu o njoj. Što se tiče njezinog fizičkog stanja imala je visok šećer i noge su joj otkazale, dok je psihičko stanje bilo dobro, ali bila je malo nagluha i trebalo je vikati. V nije htjela ni čuti za nećakinju u Solinu, pa je jedina mogućnost bila da se zaključi taj ugovor o doživotnom uzdržavanju, ona je preuzela obvezu da V plaća Dom. V je ponudila da zaključe taj ugovor, druge bliže rodbine nije imala. Nadalje je navela da su u stanu bili javni bilježnik i psihijatar koji je procijenio njezino psihičko stanje, da može razumjeti što potpisuje, da je sposobna to potpisati, nije bila nagovarana, vratit će se iz Doma ako joj se zdravstveno stanje popravi. Nitko nije mogao niti pretpostaviti da će umrijeti tako brzo, ali da oni nisu to napravili ona bi umrla u svom stanu. Nije bilo pitanje da se okoriste već spašavanje života. Nakon Zorkine smrti stan je bio prazan, iznajmili su ga, a ta je obitelj kupila stan od njih. Ne sjeća se hipoteke na stanu. Dom su platili za dva mjeseca, za veljaču i ožujak. Sa Zorkinom nećakinjom Jasnom i njezinim suprugom nije bila ni u kakvom kontaktu. Na kraju je navela da je sama pok. V aktivirala ideju da želi da se netko o njoj brine i da se sklopi ugovor, a oni bi se najvjerojatnije brinuli o njoj i bez ugovora. Nisu se materijalno okoristili prodajom tog stana, novci su na njezinom računu za slučaj da se trebaju vratiti. Hipoteke na stanu se ne sjeća jer to nije bila njihova hipoteka već hipoteka kupaca stana.

10. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, kao i u svezi s obranom optužene, na temelju takve ocjene dokaza nedvojbeno je utvrđeno da djelo opisano u optužnici i izreci presude pod točkom I., nije kazneno djelo protiv imovine – prijevara - opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11., jer djelo kako je činjenično opisano u optužnici je bez bitnih elemenata istog kaznenog djela.

11. Naime, iz činjeničnog opisa kaznenog djela iz optužnice proizlazi da je optužena 03. veljače 2014. u Splitu, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, sa VV sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren u javnog bilježnika pod brojem OV-397/14, kojim se obvezala VV osigurati doživotno uzdržavanje, a zauzvrat će ista nakon svoje smrti njoj prenijeti u vlasništvo stan u [adresa], na adresi [adresa], površine 57,86 m², vrijednosti cca 100.00 eura, koji ugovor je VV potpisala, da bi je istoga dana smjestila u Dom za starije osobe u Žrnovnici gdje je preminula dana **.**.2014., a ona se u zemljišnim knjigama uknjižila kao vlasnik stana, na kojem stanu je naknadno zasnovala založno pravo (hipoteku), a potom predmetni stan prodala, na koji način je oštetila zakonske nasljednike pok. VV, odnosno opisan je građanskopravni odnos između optužene SVD i pok. VV. Da bi se radilo o kaznenom djelu prijevare iz članka 236. KZ/11, potrebno je opisati u činjeničnom opisu na koji način je optužena postupala s ciljem da sebi pribavi imovinsku korist na koji način, kojim radnjama je dovela VV u zabludu ili je održavala u zabludi, koje činjenice je lažno prikazala VV ili koje joj je činjenice prikrila i time ju navela da na štetu svoje imovine sklopi Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Slijedom navedenog u činjeničnom opisu djela iz optužnice nema bitnih obilježja kaznenog djela prijevare, odnosno djelo opisano u optužnici (izreci presude pod točkom I.), djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo, pa je optužena oslobođena od optužbe na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08.

12. U odnosu na kazneno djelo činjenično opisano u točci III. izreke presude koje se optuženoj stavlja na teret kazneno djelo protiv imovine – lihvarski ugovor - djelo opisano i kažnjivo po članku 242. KZ/11 za kazati je da je od počinjena djela koje se optuženoj stavlja na teret pa do današnjeg dana, izmijenjen Kazneni zakon više puta, odnosno u vrijeme počinjenja djela na snazi je bio Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., dalje: KZ/11.), a koji je nakon ovog vremena više puta izmijenjen i to u „Narodne novine“ br. 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/2021., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. Člankom 57. ZID KZ ( N/N, 56/15 od 22. svibnja 2015.) – II. Novelom, članak 242. KZ je dopunjen u stavku 2. na način da je kao kvalificirani oblik djela uz bavljenje lihvarenjem dodano pribavljanje znatne imovinske koristi. Kako je djelo počinjeno 2014. u vrijeme počinjenja djela nije bilo na snazi KZ koji kao obilježje djela propisuje kvalificirani oblik djela pribavljanje znatne imovinske koristi. Stoga je u konkretnom slučaju primijenjen Zakon koji je najblaži za počinitelja Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., dalje: KZ/11.), a sve na temelju članka 3. stavak 2. KZ/11.

13. Ovaj sud je našao da ne postoje formalne pretpostavke za kazneni progon optužene za kazneno djelo iz članka 242. stavak 1. KZ/11. jer je nastupila zastara kaznenog progona. Zastara kaznenog progona za navedeno kazneno djelo za koje je propisana kazna kazna zatvora do 3 godine nastupa kad protekne 10 godina od počinjenja djela, sukladno članku 81. stavku 1. podstavku 5. KZ/11. U činjeničnom opisu je kao vrijeme počinjenje djela navedeno 3. veljače 2014. Stoga, ne postoje formalne pretpostavke za kazneni progon jer je nastupila zastara kaznenog progona 2024., pa je ovaj sud na temelju članka 452. točka 6. ZKP/08 prema optuženoj izrekao presudu kojoj se optužba odbija u odnosu na utuženo kazneno djelo iz članka 242. stavak 1 KZ/11.

14. Međutim bez obzira na prednja utvrđenja ovog suda te oslobađanje optužene od optužbe za kazneno djelo prijevare jer djelo iz optužnice nije kazneno djelo, odnosno odbijanje optužbe zbog lihvarskog ugovora, a uslijed nastupjele zastare, ovaj sud smatra potrebnim a radi pravne sigurnosti građana, pa tako i oštećenika i optužene navesti da u konkretnom slučaju nije niti dokazano nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka da bi optužena počinila kazneno djelo prijevare ili koje drugo kazneno djelo istog kazneno pravnog objekta zaštite.

15. Prije svega je za kazati da u postupku nije bilo sporno da je optužena **.**.2014. u [adresa] VV sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren u javnog bilježnika pod brojem OV-397/14, kojim se obvezala VV osigurati doživotno uzdržavanje, a zauzvrat da će ista nakon svoje smrti njoj prenijeti u vlasništvo stan u [adresa], na adresi [adresa], površine 57,86 m², vrijednosti cca 100.00 eura, nije niti sporno da je VV istoga dana smještena u Dom za starije osobe u Žrnovnici, nije niti sporno da je ista preminula dana **.**.2014. U postupku je bilo nesporno i da se optužena u zemljišnim knjigama uknjižila kao vlasnik stana, na kojem stanu je naknadno zasnovala založno pravo (hipoteku), a potom stan prodala.

16. U postupku je bilo sporno je li optužena predmetne prigode postupala u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, znajući da VV zbog psihičkih problema nije u stanju shvatiti značenje vlastitih postupaka i posljedica istih te koristeći takvo njezino stanje, bilo je sporno je li optužena s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela ŽV u zabludu i time je navela da na štetu svoje imovine potpiše spomenuti ugovor.

17. U postupku je ispitan stalni sudski vještak Ivan Urlić koji je naveo da je po nalogu ODO kao stalni sudski vještak za psihijatriju izradio nalaz i mišljenje od 18. prosinca 2015., te naknadno po nalogu ODO, a s obzirom na nove nalaze za ŽV i nadopunu vještačenja od 19. veljače 2021. Kako on u cijelosti ostaje kod zaključaka nalaza i mišljenja u svojoj dopuni vještva od 19. veljače 2021. Iz vještva od 19. veljače 2021. proizlazi da VV se liječila radi psihičkih poteškoća psihijatrijski ambulantno zbog smetnji iz anksioznog i depresivnog kruga. U periodu od 31. siječnja do 07. ožujka 2014. godine je bila pregledana od pet psihijatara, koji su potvrdili jednoglasno da se radi o psihoorganskom sindromu kao izrazu arteriosklerotskog procesa. Preporučena terapija prvenstveno je anksiolitičkog karaktera, a savjetovani su i lijekovi za spavanje. Naime, osobe koje pokazuju promjene iz psihoorganskog kruga često su noću uznemirene, ponekad i sklone sumanutim doživljavanjima. Međutim, konstanta u psihijatrijskim nalazima bilo je utvrđivanje da je pacijentica prisvjesna, uredno orijentirana i kontaktibilna, bez sumanutih ideja te auto ili heteroagresivnosti, kao i bez oštećenja voljnih funkcija. Navedeno psihičko stanje i funkcioniranje ukazuje na psihoorganske promjene blažeg do srednjeg stupnja. S obzirom na navedene promjene iz kruga psihoorganskog sindroma arteriosklerotske geneze, koje su često prisutne u osoba u 80- im godinama života, one su mogle utjecati na smanjivanje ubrojivosti imenovane u shvaćanju značenja vlastitih postupaka i posljedica istih, ali u blažem intenzitetu, u svakom slučaju ne bitno. Vještak je zaključio da je pok. VV tempore acti slobodno vladala svojom voljom i nije bila pod utjecajem ničije sugestije. Kazao je kako pri izradi vještva od 18. 12. 2015. je imao na raspolaganju oskudnu medicinsku dokumentaciju. Imao je nalaz psihijatra dr. ĆV koji je tada pok. ŽV pregledao kod kuće na dan potpisivanja Ugovora gdje je iznio mišljenje da "pacijentica ima blaže smetnje iz psihoorganskog kruga pregled da je izvršen u svrhu smještaja u starački dom i zbog procjene poslovne sposobnosti. Konstatirano je da je pacijentica sposobna za potpis ugovora o doživotnom uzdržavanju. Imao je na raspolaganju zdravstveni karton imenovane gdje se u siječnju 2014. kao dijagnoze navode arterijska hipertenzija, šećerna bolest, anksioznost, srednje teška depresivna epizoda, uz napomenu da da pacijentica nije uzimala lijekove. Ukazuje se na ograničenu sposobnost da se imenovana brine o sebi jer živi sama. U psihijatrijskom nalazu od 31. siječnja 2014. navodi se kao dijagnoza F-07 što je šifra prema mkb 10 za psiho organske promjene. I u tom nalazu navodi se da je imenovana prisvjesna, vremenski slabo orijentirana u kontaktu blaže usmjeravanje, sadržaj misli suvisao, bez jasnih sumanutosti. Kognitivno se doima djelomično reducirana po organskom tipu. Funkcije pažnje održane. Dalje je opisao što se može značiti dijagnoza F-07 i.o. i to zapravo ukazuje na mogućnost. U medicini to znači da tu mogućnost odnosno nalaz koji podliježe vjerojatnosti treba dalje vremenski pratiti i procjenjivati eventualni razvoj tijekom vremena. Kada je dobio nove nalaze, osobito nalaze psihijatara, situacija imenovane pokazala se u novom svjetlu o čemu je dao detaljan izvještaj u dopuni vještva od 19. veljače 2021. Kazao je da se novi nalazi a koji se odnose na psihijatrijske preglede 18. veljače i 28.veljače 2014. govore o tome da je imenovana u kotaktu, prisvjesna, uredno orijentirana prema sebi i drugima, a da noću ima halucinatorne epizode i pishomotornu uznemirenost. Dva su značajna elementa za takvu konstataciju, jedan je što se u 80-tim godinama u kojima je tada bila sada pok. VV i uobičajeno mogu razviti određene promjene psihoorganskog etiološkog uzroka, s te strane budući da se govori o dijagnozama i to se ponavlja da postoji mogućnost da ima psihoorganske promjene, čak se spominje i blažeg do srednjeg stupnja to svakako ne isključuje mogućnost kritičnog mišljenja, shvaćanja svojih želja i potreba i vlastite egzistencijske situacije. S druge strane da je poznato da mnoge osobe teško podnose promjenu mjesta stanovanja, dakle promjenu ambijenta na koje su navikle, što se dogodilo u životu imenovane. Klasično, pala je kod kuće, a dijagnoze od kojih se trebala liječiti i ranije odnose se na povišeni krvni tlak i šećernu bolest. Iz dostupne dokumentacije nije sigurno da je imenovana slijedila savjete liječnika. U svakom slučaju taj kratki period od mjesec dana, a imajući u vidu zdravstveno stanje imenovane pokazuje da psihički nije pokazivala nikakvog pogoršanja svog stanja i nije našao nikakve indikacije da ona ne bi bila sposobna razumjeti što znači staviti potpis na ugovor o doživotnom uzdržavanju i kakvu pomoć ona zapravo treba obzirom na aktualno zdravstveno stanje. Kako je teško za kazati je li uobičajeno veći broj psihijatrijskog pregleda u kraćem vremenskom periodu jer isto ovisi o situaciji pacijenta. U zdravstvenom kartonu nije bilo tragova da bi osoba imala značajnije psihičke poteškoće. Naime dr. Bezdrov obiteljski liječnik pok. V je prije smještaja u dom izdao potvrdu o zdravstvenom stanju iste, odnosno da ista ne boluje od bilo kakvih akutnih ili kroničnih bolesti koje bi bila zapreka za smještaj iste u dom.

18. Ovaj sud je prihvatio ovakav nalaz i mišljenje vještaka Ivan Urlić kao visoko stručan, naime radi se o vještaku s više desetljeća iskustva kao psihijatra i kliničara te dugogodišnjem stalnom sudskom vještaku, nalaz i mišljenje istog su detaljni, okolnosni, vještak je odgovorio na sva postavljena pitanja i razriješio sve eventualne nedoumice i prigovore. Nadalje ne postoji niti jedan razlog za pristranost ovog vještaka niti stranke navode takve razloge. Nalaz i mišljenje vještaka pri kojem ostaje od 19. veljače 2021. te onaj dan na raspravi su u suglasju s drugim personalnim dokazima pa tako i iskazima svjedoka liječnika pok. SVDS, psihijatra ĆV, psihijatra TV kao i psihijatra FV. Nadalje nalaz i mišljenje je i u suglasju s iskazom svjedokinje NV o zdravstvenom stanju njene susjede pok. VV, pa čak i iskaza o navedenom oštećene GV.

19. Tako iz iskaza svjedoka Ordinacije opće medicine Merima Bezdrova proizlazi da je VV bila njegov pacijent uvidom u karton pacijentice vidljivo je kako se ista liječila već tijekom 2013. sa sumnjom u anksiozni i depresivni sindrom, za što je koristila terapiju lijekova „Antipshotik" i to „Moditem" i „Seroxat", a koji lijekovi su upravo povezani sa otklanjanjem posljedica takvog stanja. Iz kartona pacijentice je također vidljivo kako je nadnevaka 31.01.2014., 21.02.2014. i 28.02.2014.g. izdata uputnica za pregled na Klinici za psihijatriju, a sve zbog pogoršanog stanja pacijentice. Iz zaprimljenih nalaza vidljivo je kako je pregled obavljen od strane dr. G, i dr. Uglješića, koji su prema dijagnozi utvrdili kako se radi upravo o dijagnozi „,F 07", a koja upućuje na sumnju na psihoorganski sindrom, zbog čega je pacijentu propisana terapija lijekova Q PIN. Prema evidenciji iz kartona dana 05.03.2014. u zaprimljen je poziv iz Doma za starije i nezbrinute osobe „Zlatne godine" Žrnovnica, gdje je pacijentica VV bila smještena, te je tom prilikom bio informiran da je ista u teškom psihičkom stanju, poradi čega je povećao terapiju lijekova, s ciljem kako bi ublažio psihoorganski sindrom. Nakon čega je 07.03.2014. ordinacija zaprimila informaciju kako je pacijentica preminula. Kazao je da je u njegovu ordinaciju po recepte i potrebne lijekove u najvećem broju slučaju dolazila jedna susjeda, s kojom je pokojna bila u dobrim odnosima. Od rodbine da je dolazila po nalaze i potrebite lijekove nećakinja V i njen suprug. Zaključio je da je iz dostupnih nalaza njemu kao doktoru obiteljske medicine da je VV imala sve indicije koje upućuju na psihoorganski sindrom.

20. Uvidom u liječničku potvrdu Ordinacije opće medicine Merim Bezdrov od 4. veljače 2014. godine (list 106 spisa), razvidno je da isti liječnik opće medicine izdaje ovu potvrdu u kojoj navodi da VV ne boluje od akutnih niti kroničnih bolesti koje bi bile zaprekom za smještaj u dom za starije.

21. Iz iskaza svjedoka TV liječnika psihijatra proizlazi da je VV u periodu 2010 - 2014. nije bila ambulantno liječena, odnosno bila hospitalizirana na Odjelu kao pacijent sa psihosomatskim poremećajima poteškoćama. Iz toga proističe kako Klinika nije propisivala nikakve lijekove kojim bi se VV liječila. Očitovao se na predočeni mu nalaz Klinike za psihijatriju KBC-a izdan 31.01.2014. pod brojem protokola 131/14, a kojeg je ovjerio potpisao dr. G. sa dijagnozom „F 07 io", navodi kako ta dijagnoza upućuje kako pacijent ima stanovitih poteškoća u vidu demencije, ali valja bit objektivan, i napomenuti da takva dijagnoza sama po sebi određuje u kojem stupnju je demencija nastupila, odnosno da li je ona u početnoj fazi ili u je u poodmakloj fazi.

22. Doktor psihijatar Borana Uglešić u svom iskazu naveo je da je on u navedeno vrijeme radio za dom Vita te da je postojala intencija da se pacijentica VV koja je bila smještena u Domu za starije i nemoćne osobe, prebaci u dom Vita. Kao što je bilo uobičajeno kao psihijatar koji je radio za dom Vita otišao je prethodno pregledati pacijenticu u domu u kojem je bila smještena. Koliko se može sjetiti ista je bila i prethodno psihijatrijski liječena i pregledana te je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i pregledao pacijenticu te je ordinirao terapiju, a što je sve navedeno u njegovom nalazu. Pacijentica da je bila i prethodno liječenja od dijagnoze F07.9, a što je dijagnoza psihooorganskog sindroma te joj je uveo lijek za spavanje q-pin te lijek za strah. Koliko se može sjetiti njegov nalaz nije odstupao od prethodnih nalaza kolega. Dijagnoza F07.9 bi značila jedno lošije snalaženje u novonastalim situacijama, osjećaj straha kod pacijenta, nemira a što je često kod osoba starije dobi. Psihoorganski sindromi mogu biti različitih stupnjeva te različito djeluju na bolesnike, postoje oni koji su potpuno blagi te nemaju većih utjecaja na život pacijenta do onih koji ih čine potpuno disfunkcionalnih. Za utvrditi jačinu nekog psiho organskog simptoma na pacijenta trebalo bi provesti psihologijska testiranja. Radi se i o dijagnozi gdje klinička slika pacijenta može varirati od dana do dana, npr. čak ovisno o vremenskim uvjetima ili kako je pacijent spavao večer prije. Nakon uvida u nalaz s lista 186 spisa kazao je da rečenica "Bolesnica orijentirana vremenski i prostorno" znači da u trenutku njegovog psihijatrijskog pregleda ista je bila u potpunosti orijentirana pa je zbog istog utvrdio to u nalazu. Iz navedene rečenice je očito da se s bolesnicom mogao uspostaviti kontakt, da je ista odgovarala na pitanja. Pregled pacijentice da je trajao 15 -20 min. Psihijatrijski pregleda da je uvijek baziran na razgovor s pacijentom kao i dojmu psihijatra o pacijentu, npr. je li psihomotorno nemiran, afektivan i sl. Ne sjeća se samog pregleda a na osnovu rečenice "Bolesnica orijentirana vremenski i prostorno" bolesnica je bila orijentirana i uredno funkcionirala. U odnosu na ordiniranu terapiju ista da se ordinira u slučaju psihoorganskog simptoma ista je ordinirana u manjim dozama što vidi u nalazu, zbog boljeg spavanja i smanjenja straha, a koji strahovi se najčešće javljaju u večernjim satima. Kada je spomenuo otežanu adaptaciju mislio je na otežanu adaptaciju boravka u domu. Sama dijagnoza postojala je i prije smještaja u dom te da se ljudi s ovakvom dijagnozom pogube s novonastalom situacijom, npr. smještaja u dom. Psihologijska testiranja provode neuropsiholozi.

23. Ispitani svjedok doktor psihijatar ĆV kazao je kako je bio zamoljen od odvjetnika SVD da izvrši pregled psihofizičkog stanja pacijentice, prije potpisivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Odvjetnik mu je kazao kako se radi o osobi koja je cijeli život radila, kojoj je suprug preminuo i koja nema svoje djece. On je zatražio da mu se dostavi preslika zdravstvenog kartona navedene osobe, a kako bi utvrdio postoje li kakve psihofizički simptomi, dijagnoze, pretrage, terapija, lijekovi, a koji bi upućivali na demenciju, kronične psihijatrijske bolesti ili nešto slično; tumor mozga, trauma glave, bolničko liječenje, bilo što što bi bilo od utjecaja na sposobnost rasuđivanja. Pregledom zdravstvenog kartona pacijentice utvrdio je da nema nikakvih indikacija koje bi dovele u sumnju sposobnost njenog rasuđivanja. Pacijentica je imala šećernu bolest i to blaži oblik iste i uzimala terapiju za ovu šećernu bolest. Nije čak imala niti visoki krvni tlak. Nakon ovakvog pregleda zdravstvenog kartona u drugom mjesecu je dogovoren pregled u stanu pacijentice, a prije potpisivanja Ugovora. Istome je bilo nazočan javni bilježnik, otac SVD te SVD. Iste prigode obavio je pregled pacijentice, uobičajeni psihijatrijski pregled, razgovor s pacijenticom. Ista mu je tada kazala, a na njegov upit je li zna zbog čega je došao, da zna da on psihijatar, objasnila mu je da želi zaključiti ugovor s kim i zašto. Na njegova pitanja kazala mu je da želi zaključiti navedeni ugovor sa SVD, izričito ju je pitao zbog čega takav ugovor ne zaključi s nećacima što je običaj, ista mu je odgovorila: "Njih nije briga za mene". Toga da se sjeća i to je zapamtio. Po njemu se radio o običajnoj situaciji, ista je imala 79 godina, teže se kretala, sama, odlučila je otići u starački dom. Tada je nakon pregleda zdravstvenog kartona i pacijentice utvrdio da nema nikakvih zapreka da zaključi ugovor o doživotnom uzdržavanju nakon čega je isti ugovor i zaključen. Nije utvrdio nikakvih izraženih psihičkih smetnji. Dijagnoza koja je bila u ranijem nalazu kolegice G i to dijagnoza "F 07 i.o" znači F 07 in obs što znači u promatranju, iz čega proizlazi da ista dijagnoza nije sa sigurnošću utvrđena, već da je ista konstatirala sumnju na navedenu dijagnozu, dok nije u navedenom nalazu zatražena daljnja obrada ove dijagnoze. Po meni navedeni nalaz kolegice G sa Hitnog psihijatrijskog prijema je prije svega nalaz koji je bio uzrokovan povišenim šećerom kod pacijentice u večernjim satima, a kada može doći do dezorijentacije. Moguće da je zbog navedenog da doktorica nije tražila daljnju psihijatrijsku obradu, ili pak neurološku. Stoga da je dao mišljenja da je pacijentica sposobna za potpis Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

24. Slijedom gore navedenog svi ispitani liječnici tijekom postupka koji su bili u kontaktu s pok. VV u bitnome iskazuju istovjetno VV je imala zdravstvenih poteškoća i prije potpisivanja spornog Ugovora liječena je zbog smetnji iz anksioznog i depresivnog kruga, prije potpisivanja Ugovora u nalazu dr.G nalazi se dijagnoza "F 07 i.o" znači F 07 in obs, odnosno dijagnoza u promatranju, ista dijagnoza nije sa sigurnošću utvrđena. U periodu od 31. siječnja do 07. ožujka 2014. godine je bila pregledana od pet psihijatara, koji su potvrdili da se radi o psihoorganskom sindromu kao izrazu arteriosklerotskog procesa. Iz svih psihijatrijskih nalaza u spisu, a što potvrđuju i ispitani liječnici tijekom postupka je utvrđeno da je VV tijekom psihijatrijskih pregleda bila prisvjesna, uredno orijentirana, kontaktibilna, bez sumanutih ideja te auto ili heteroagresivnosti, kao i bez oštećenja voljnih funkcija. Iz nalaza psihijatrijskih pregleda nakon smještanja VV u dom i nadaje se ističe da je ista u kontaktu prisvjesna, uredno orijentirana prema sebi i drugima. Sve navedeno u svojoj ukupnosti a prije svega prihvaćajući nalaz i mišljenje Ivana Urlića dovodi ovaj sud do zaključka da je VV u vrijeme potpisivanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju bila ubrojiva osoba ista je mogla shvatiti značenje svojeg postupanja, vladati svojom voljom, njene zdravstvene smetnje su mogle utjecati na smanjivanje ubrojivosti imenovane u shvaćanju značenja vlastitih postupaka i posljedica istih, ali u blažem intenzitetu, ali zasigurno ne bitno. Odnosno ista je vladala svojom voljom i nije bila pod utjecajem ničije sugestije kao je to i zaključio vještak.

25. Za kazati je da navedeno potvrđuje prije svega iskaz njezine susjede i pokojnici bliske osobe, koja se s istom svakodnevno družila NV koja je navela da je VV bila razumna i vladala sobom cijelo vrijeme i zasigurno da je tako bilo kada je otišla u dom, a kada ju je pozdravila i dopratila do lifta. Navela je da je ona nakon što je V dolazila kod nje popodne, sjedile bi i pričale, ista je bila svjesna da ne može više sama i da će ići u dom, o tome da su pričale, da bi za nju to bilo najbolje i da ne može više sama. Ova svjedokinja je osoba koja je bila u svakodnevnom kontaktu sa VV, nije zainteresirana za ishod ovog postupka iskazivala je detaljno i okolnosno i iskaz iste prihvaća ovaj sud. Po mišljenju suda upravo ova svjedokinja je najupućeniji objektivni svjedok u stanje pok. VV njezine osobne i obiteljske prilike, ista svjedokinja se pozdravila s ŽV prije odlaska u dom ista je znala gdje ide bila razumna i vladala sobom, iskazivala želju svjedokinji za odlaskom u dom.

26. Isto tako oštećena GV, nećakinja pok. VV za svoju pokojnu tetu kod koje je dolazila svako ljeto, boravila kod tete po dva tjedna tijekom ljeta, a posljednji put je boravila kod tete ljeto prije događaja, istakla je da je njena teta bila dobrog psihičkog stanja, ista da je bila vitalna i zdravog razuma. Kazala je da je boravila kod nje dva tjedna i zasigurno bi primijetili ona ili suprug da je ista imala psihičkih problema. Kako ista nije bila dementna niti išta slično. Istakla je da se često i čula na telefon s tetom V tijekom godine. GV je oštećena zainteresirana za kazneni progon optužene no unatoč tome kada opisuje psihičko stanje svoje tete pokojne VV s kojom je boravila dva tjedna tijekom ljeta prije utuženog događaja potvrđuje sve ono što je utvrđeno u nalazu i mišljenju te ono o čemu svjedoči NV da je pokojna VV bila zdravog razuma upravljala svojom voljom i postupcima.

27. Za kazati je da ovaj sud nije prihvatio iskaz oštećene Jasne Bućan i IV naime isti svjedoci su zainteresirani za ishod kaznenog postupka, isti iskazi su u suprotnosti s svim gore navedenim, a prihvaćenim dokazima, isti iskazuju pristrano i neuvjerljivo. Iskazi ovih svjedoka kada govore o zdravstvenom stanju VV su i u suprotnosti s iskazom GV o istome. Postavlja se pitanje s obzirom na utvrđeno u postupku, a što će biti i obrazloženo, da isti svjedoci dulje vremensko razdoblje nisu niti bili u kontaktu s VV prije potpisivanja ugovora kako uopće imaju saznanja o onome što iskazuju.

28. Tako je Jasna Bućan iskazala da je teta bila jako emocionalna osoba koja se nije znala nositi sa problemima, a njezini zdravstveni problemi da su se posebno intenzivirali nakon suprugove smrti. Od tada pokojna teta nikakve odluke u životu nije donosila bez da se posavjetovala sa njom i sa njezinim suprugom oni su teti bili veliki oslonac u životu, brinuli su se o njoj i pomagali joj što god joj je bilo potrebno. Pokojna teta da je bila vitalna osoba, te nije imala značajnih fizičkih problema, ali zbog emocionalne osjetljivosti ista je bila puna strahova te je ustvari njezin problem bilo njezino psihičko stanje. Teta da je najprije dobivala određenu terapiju za psihičke probleme od strane obiteljskog liječnika te je tako uzimala tablete za smirenje, za spavanje i slično. Međutim, kako su se godinama njezini psihički problemi intenzivirali, uspjeli su je uvjeriti da je potrebno da posjeti psihijatra te su je ona i suprug odveli kod dr. TV, otprilike 12-ak godina prije njezine smrti. Doktor TV joj je odmah uključio odgovarajuću terapiju koja joj je pomagala da se smiri i da drži pod kontrolom svoje strahove. Doktor joj je redovito propisivao terapiju te je njezin suprug svaka tri mjeseca vodio tetu kod njega, te bi joj on obnavljao terapiju. Iz iskaza sina Jasne Bućan, IV proizlazi da su on i njegova obitelj svaki tjedan odlazili kod pokojne VV donoseći joj hranu, potrepštine i lijekove. Noseći joj lijekove njezinog liječnika vidio je da je ista koristila lijekove za smirenje, antidepresive i zadnjih nekoliko godina osobno se uvjerio da je pok. V bila značajno dementna s znakovima emotivnog rastrojstva i osjetljivosti, promjenjivog raspoloženja. Isti je mjesec dana prije Zorkine smrti bio u posjeti kod nje te se osobno uvjerio da je ista bila lošeg i pogoršanog psihofizičkog stanja, vidno dementna, pričala je nepovezano.

29. Iz iskaza NV proizlazi da joj je poznato kako je pok. V obilazio i dolazio kod nje jedini KV dok zasigurno 5-6 godina, a moguće i više prije njezine smrti kod nje nije dolazio netko od njene druge rodbine. Kazala je da što se točno dogodilo između nje i njene nećakinje Jasne Bućan ona ne zna, da joj je V znala reći kako joj se Jasna Bućan ne javlja na telefon te joj bi kazala ajde ti je nazovi možda će se tebi javiti, ona da bi tada nazvala Jasnu Bućan ali nije se niti njoj javljala. Ovakve navode svjedokinje NV potvrđuje i iskaz svjedokinje oštećene GV, ista svjedokinja je navela da za BV se ne sjeća da ga je pok. V ikada spominjala, a u odnosu na Jasnu Bućan da su se odnosi tete i Jasne Bućan zahladili, a što joj je VV ispričala, kako je možda teta više od njih tražila nego što su oni htjeli dati. Kazala je kako misli da su se odnosi zahladili par mjeseci prije smrti tete V. Za kazati je da je i svjedok KV, iskazao da kada je upitao VV zašto ne pozove Jasnu Bućan da skrbi o njoj da mu je ista kazala da ne želi čuti za nećakinju jer proteklih 7 godina nisu skrbili o njoj. Iz navedenog jasno proizlazi da Jasna Bućan i njena obitelj, kao niti tko drugi od rodbine koja se nalazi u to vrijeme u Hrvatskoj nisu bili u kontaktu s pokojnom VV, pa isti i ne mogu imati saznanja o njenom zdravstvenom stanju prije i u vrijeme potpisivanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, stoga iskaze istih ne prihvaća ovaj sud.

30. Iz svega navedenog za sud nedvojbeno proizlazi da je pok. VV u vrijeme potpisivanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju shvaćala značenje svojeg postupanja, vladala svojom voljom, nije bila pod utjecajem ničije sugestije.

31. Za kazati je da bi se ostvarilo subjektivno biće kaznenog djela prijevare (za koje se u pravnoj oznaci djela tereti optužena), tzv. prijevarna namjera da mora postojati kod počinitelja već u trenutku sklapanja inkriminiranog pravnog posla, a što imajući u vidu konkretni slučaj znači da je prijevarna namjera kod optužene morala postojati već u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora. Radnja počinjenja kaznenog djela prijevare sastoji se od dovođenja druge osobe u zabludu ili održavanje u zabludi lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, dok je zabluda pogrešna predodžba o nekoj okolnosti. Dovođenje u zabludu znači stvaranje kod druge osobe pogrešne predodžbe o nekim činjenicama. Prijevarno postupanje objektivno mora biti podobno neku osobu dovesti u zabludu ili održavati u zabludi, potrebno je uzročna veza između prijevarnog postupanja počinitelja i izazvane ili podržavane zablude.

32. U konkretnoj situaciji iz činjeničnog opisa djela iz optužnice ne proizlazi na koji način i kojim radnjama bi to optužena ŽV dovela u zabludu ili održavala u zabludi lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica. Naime, VV svjesna svoga zdravstvenog stanja kao i obiteljskih prilika, da nema članova obitelji koji bi se brinuli o njoj, nećakinja s kojom je u kontaktu GV živi u [adresa] s drugom nećakinjom Jasnom Bućan nije u kontaktu, želi ići u dom kako bi se pobrinula za sebe i svoju budućnost pa zaključuje Ugovor o doživotnom uzdržavanju s optuženom.

33. Pokojna VV je bila svjesna da po zaključenju predmetnog Ugovora ide u starački dom o čemu i razgovara s susjedom, u predmetnom Ugovoru je jasno stoji u članku 3. predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 3. veljače 2014. da se optužena davateljica uzdržavanja obvezuje primateljici uzdržavanja pok. V VV organizirati smještaj u domu i smjestiti je u domu za starije i nemoćne osobe na njenu mirovinu plaćati razliku svih troškova doma. Važno je napomenuti da svjedoci psihijatar ĆV prije potpisivanja ugovora je utvrdio da nema nikakvih indikacija koje bi dovele u sumnju sposobnost rasuđivanja primateljice uzdržavanja. Javni bilježnik UV je iskazao da je porazgovarao s istom, upitao je za ime i prezime, je li zna zbog čega su se našli te tek pošto mu je potvrdno odgovorila te odgovorila da zna tko su nazočne osobe ove prigode na tom mjestu upustio se u čitanje Ugovora i objašnjavanje istog s naglaskom na pojedine ključne odredbe. Istakao je da je istoj bilo sve jasno i tek pošto je utvrdio da je ista sve razumjela isti su potpisali. Prema tome smještaj u dom za starije i nemoćne osobe VV po potpisivanju predmetnog Ugovora zasigurno nije prikrivena činjenica niti je isto bilo lažno prikazano, a VV je razumjela što potpisuje i upravo navedeno htjela.

34. Nadalje, ovaj sud smatra potrebnim kazati da je za VV bio logičan i razuman potez da se nakon što je pala, nakon što više se više nije mogla brinuti o sebi se obratila upravo obitelji osobe koja se o njoj brinula svog dugogodišnjeg prijatelja KV. Naime iz iskaza ispitanih svjedoka posebno njene susjede NV, a koja potvrđuje iskaze KV i RV o navedenom proizlazi da se upravo KV, otac optužene preuzeo brigu za VV nakon pada. Tako je ista svjedokinja iskazivala da je nakon pada VV, a kada je ista bila fizički loše zaključila da ona ne može više fizički sama, odlučila je pozvati njezinu nećakinju Jasnu Bućan iz razloga što je smatrala da je to njezin jedini rod, odnosno njezin najbliži rod. Navela je da je ona imala broj do Jasne Bućan istu je nazvala i javio joj se njen suprug, kazala mu je da je V pala i da je jako loše i zamolila ih da dođu jer da V stvarno ovaj put nije dobro. kazala je da joj je isti rekao da on ne može doći, tada mu je kazala da kaže Jasni, kćeri ili sinu da dođu, a telefon je dala i SN. Navela je da je tada suprug od Jasne Bućan kazao na telefon SN zovi ČN on je skrbnik. Svjedokinja je iskazala da je tek tada nazvala ČN te da je isti skrbio o V do njenog odlaska u dom. Isti da je dolazio dva puta dnevno, a po potrebi ostajao i cijeli dan, došao bi ujutro, uredio V, dao joj doručak, skuhao ručak ili otišao kući po ručak te bi ponovno dolazio popodne te bi stajao do 11, ponoć dok ista ne bi otišla leći, vraćao bi se ponovno ujutro te tako svakog dana, sve do odlaska V u dom. Iskaz svjedokinje NV je u suglasju s iskazom KV te RV o preuzetom brizi za pokojnu VV. Nadalje svjedok RV je iskazao i da je on nazvao na telefon GV te je razgovarao s istom više puta, nazvao je odmah po nastanku ove situacije. GV mu je kazala da ona ne može doći najmanje 2 mjeseca, a da će vidjeti za supruga kada će on moći doći. Isto potvrđuje i oštećena GV da ju je o stanju VV obavijestio RV, da je ona morala raditi u Kanadi.

35. Iz svega navedenog jasno proizlazi da u situaciji kada se VV više ne može sama brinuti za sebe, rodbina ne može zbog udaljenosti ili ne želi preuzeti brigu, a o njenim potrebama se brine njezin dugogodišnji prijatelj KV je za nju jedini mogući i logičan izbor da upravo s optuženom koju poznaje od djetinjstva i koja je u mogućnosti izvršiti obveze iz Ugovora zaključi isti Ugovor i na ovaj način se pobrine za svoju budućnost.

36. Nadalje iz mailova u spisu proizlazi da je postojala komunikacija oko preuzimanja brige o VV od strane GV međutim ista mail komunikacija se odnosi na vrijeme nakon zaključenja predmetnog Ugovora, a i sama GV nije niti došla u Hrvatsku od ljeta 2013. do nakon smrti VV.

37. Iskazi svjedoka DV, AV i PV, koji govore o pogoršanju zdravstvenog stanja VV nakon odlaska u dom, kao i događajima nakon potpisivanja predmetnog Ugovora, nisu od značaja za kazneno djelo koje je pravno označeno kao prevara, prevarna namjera u konkretnom slučaju bi trebala postojati u trenutku zaključenja Ugovora. Iz prihvaćenog nalaza i mišljenja proizlazi da to što je došlo do pogoršanja psihičkog stanja VV nakon smještanja u dom a jer se u 80-tim godinama u kojima je tada bila sada pok. VV uobičajeno mogu razviti određene promjene psihoorganskog etiološkog uzroka, a ista se našla u novim životnim okolnostima, domu, gdje se očito otežano adaptirala.

38. Nadalje za kazati je da nakon smrti VV raspolagane stanom u [adresa] od strane optužene, vlasnice stana, to što se uknjižila kao vlasnik stana, zasnovala založno pravo (hipoteku), a potom predmetni stan prodala, ne ukazuje na nikakvu prijevarnu namjeru optužene već sasvim uobičajeno raspolaganje vlasnika s svojom imovinom.

39. Iz svega gore navedenog i obrazloženog ( od točke 14. do 38. ) nedvojbeno je utvrđeno da optužena niti jednom radnjom, na niti jedan način lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica nije dovela pokojnu VV u zabludu da na štetu svoje imovine zaključi predmetni Ugovor, da optužena nije ŽV iskoristila, ista nije bila smanjene sposobnosti rasuđivanja i znatne slabosti volje, nije postupala u namjeri da se neosnovano materijalno okoristi.

40. Međutim, kako djelo opisano u optužnici i izreci presude pod točkom I., nije kazneno djelo protiv imovine – prijevara - opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11., ovaj sud je optuženu oslobodio od optužbe po navedenom osnovu, dok je u odnosu na kazneno djelo iz točke II. izreke nastupila zastara kaznenog progona pa je ovaj sud prema optuženoj izrekao presudu kojoj se optužba odbija u odnosu na utuženo kazneno djelo iz članka 242. stavak 1 KZ/11.

41. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika pod 1. i 2. i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava

Split, 26. siječnja 2026.

Sutkinja

Boni Gamulin Frleta

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- optuženoj

- braniteljiu optužene

- Općinskom državnom odvjetništvu

- oštećenicima Jasni Bućan i B

- u spis