REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1636/2025-110

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika LIDL Hrvatska d.o.o., Velika Gorica, Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Damira Sajka, odvjetnika i punomoćnice tuženika Jasminke Dugandžija, odvjetnice, 26. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LIDL Hrvatska d.o.o. isplatiti tužiteljici ŠŠ iznos od 19.377,51 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja:

- na iznos od 18.581,19 EUR teče od 7. prosinca 2015. do isplate i

- na iznos od 796,32 EUR od 26. siječnja 2026. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku LIDL Hrvatska d.o.o. isplatiti tužiteljici ŠŠ bruto iznos od 4.169,90 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

– na iznos od 135,34 EUR od 16. kolovoza 2013. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. listopada 2013. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. studenoga 2013. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. prosinca 2013. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. siječnja 2014. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. ožujka 2014. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. travnja 2014. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. svibnja 2014. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. lipnja 2014. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. srpnja 2014. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. kolovoza 2014. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. rujna 2014. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. listopada 2014. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. studenoga 2014. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. prosinca 2014. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. siječnja 2015. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. veljače 2015. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. ožujka 2015. do isplate

– na iznos od 172,53 EUR od 16. travnja 2015. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. svibnja 2015. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. lipnja 2015. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. srpnja 2015. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. kolovoza 2015. do isplate,

– na iznos od 172,53 EUR od 16. rujna 2015. do isplate,

– na iznos od 66,37 EUR od 16. listopada 2015. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŠŠ u dijelu u kojem traži isplatu zateznih kamata koja na iznos od 18.581,19 EUR teče od 11. srpnja 2013. do 6. prosinca 2015.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŠŠ u dijelu u kojem traži isplatu zateznih kamata na pojedinačne mjesečne iznose od 66,36 EUR za razdoblje od 11. srpnja 2013. do 30. lipnja 2014., koje teku od 10-tog u mjesecu za protekli mjesec pa do 25. siječnja 2026. te u dijelu u kojem traži isplatu mjesečnih iznosa od po 66,36 EUR/500,00 kuna od srpnja 2014. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zateznim kamatama na svaki dospjeli mjesečni iznos s tim da se kao prvi dan dospijeća uzima 10-ti u mjesecu za protekli mjesec.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice ŠŠ koji glasi: „Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova naknade štete zbog nastalih troškova liječenja iznos od 2.654,45 eura/20.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 29.03.2016. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 8,14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŠŠ u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 1.006,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos:

- 37,19 EUR od 16. kolovoza 2013. do isplate,

- 172,53 EUR od 16. rujna 2013. do isplate,

-172,53 EUR od 16. veljače 2014. do isplate,

-106,16 EUR od 16. listopada 2015. do isplate,

-172,53 EUR od 16. studenoga 2015. do isplate,

-172,53 EUR od 16. prosinca 2015. do isplate i

-172,53 EUR od 16. siječnja 2016. do isplate.

VII. Nalaže se tuženiku LIDL Hrvatska d.o.o. naknaditi tužiteljici ŠŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 7.235,21 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 26. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tužiteljice ŠŠ za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 18.687,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

IX. Odbija se zahtjev tuženika LIDL Hrvatska d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 28.228,40 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude prvog stupnja pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 11. srpnja 2013. doživjela ozljedu na radu te je teško nastradala. Prilikom predmetnog štetnog događaja došlo je do dislokacije, iščašenja i nategnuća zglobova i ligamenata na desnoj ruci, a i danas joj je ograničena kretnja te ruke, s tim da otežano i gotovo nemoguće obavlja bilo kakve poslove te joj predstoji i treća operacija ruke. Zbog predmetne ozljede na radu tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete i to:

- zbog fizičkih boli u iznosu od 30.000,00 kn,

- zbog pretrpljenog straha u iznosu od 10.000,00 kn,

- zbog naruženosti u iznosu od 30.000,00 kn,

- zbog umanjenja opće životne aktivnosti u iznosu od 70.000,00 kn,

odnosno ukupno iznos od 140.000,00 kn.

Nadalje, tužiteljica potražuje i neimovinsku štetu s osnova liječenja u iznosu od 20.000,00 kn dok s osnova tuđe pomoći i njege potražuje rentu u iznosu od 500,00 kn mjesečno. Nadalje, za cijelo vrijeme bolovanja odnosno od opisane nezgode pa do prestanka radnog odnosa koji je uslijedio 31. prosinca 2015. tužiteljica je trpjela štetu i s osnova izgubljene zarade u iznosu od 1.300,00 kn mjesečno jer je primala naknadu za 25 radnih sati umjesto za 40 radnih sati. Podneskom od 30. lipnja 2023. tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik osporava odgovornost i visinu štete koju tužiteljica potražuje od tuženika. Ističe da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao na temelju sporazuma koji je sklopljen između stranaka 22. studenog 2015. u kojem je izričito navedeno kako poslodavac i radnik utvrđuju da, osim plaće, od strane radnika nema drugih obveza i potraživanja. Također navodi da je do ozljede došlo isključivo krivnjom tužiteljice koja se poskliznula na komad kartona koji se nalazio na pod, a koji nije vidjela. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Rješenjem od 4. srpnja 2016., poslovni broj Pr-111/2016, Općinski sud u Zadru se oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je odlučio da će se nakon pravomoćnosti rješenja, predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu. Rješenje je postalo pravomoćno 19. srpnja 2016., nakon čega je predmet ustupljen ovome sudu na daljnje postupanje.

4. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu od 2. srpnja 2025., poslovni broj Pr-2174/2016-98 odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev u bitnome uz obrazloženje da je da su tužiteljica i tuženik 2. studenog 2015. sklopili Sporazum o prestanku ugovora o radu (u daljnjem tekstu: Sporazum) s danom 31. prosinac 2015., u kojem Sporazumu je navedeno da je tužiteljica oslobođena obveze rada od 18. studenog 2015. do prestanka ugovora o radu, dok je u čl. 3. Sporazuma navedeno da poslodavac i radnik utvrđuju da osim plaće, od strane radnika, nema drugih obveza i potraživanja (list 125 spisa) pa kako je u trenutku sklapanja Sporazuma liječenje tužiteljice (31. kolovoza 2015.) to sud prvog stupnja zaključuje da se tužiteljica potpisom Sporazuma odrekla i svojih eventualnih prava s osnova naknade štete koju trpi kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu, sve to pozivom na odredbu čl. 203. st. 1. i 206. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11).

5. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem od 26. kolovoza 2025., poslovni broj Gž R-476/2025-2 ukinuo presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2174/2016-98 od 2. srpnja 2025. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5.1. U obrazloženju odluke Županijski sud u Zagrebu navodi da pravilnom ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), kao izvjestan se nameće zaključak da nije bilo osnovano za zaključivati da bi se tužiteljica potpisom Sporazuma, koji se sadržajno veže isključivo uz status tužiteljice, kao radnika tuženika i prestanka njezinog Ugovora o radu, na način da definira Ugovor o radu temeljem kojeg je tužiteljica bila u radnom odnosu s tuženikom; regulira dan sporazumnog prestanka radnog odnosa; obvezu tužiteljice (ne) dolaska na posao od 18. studenoga 2015. te pravo na "jednokratnu isplatu bruto iznosa" te se uz navedeno dodaje "Poslodavac i radnik utvrđuju da osim plaće, od strane radnika, nema drugih obveza i potraživanja", koja formulacija, prema mišljenju ovog višeg suda, nije dostatna, niti dovoljno određena, da bi se temeljem iste moglo zaključiti da bi se tužiteljica odrekla svojih potraživanja naknade štete koju je pretrpjela kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu, kao što to uostalom ista životno i logično navodi u svom iskazu.

5.2. Radi pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja nije niti razmatrao odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, kao i odgovornosti za naknadu štete tužiteljici. Stoga, drugostupanjski sud navodi da će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku otkloniti bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na način da će ocijeniti provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, dati razloge o svim odlučnim činjenicama za prosudbu odgovornosti (podijeljene odgovornosti) tuženika za naknadu štete tužiteljici te posljedično i zavisno i o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete te će potom donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku poštujući pri tome pravila o njezinom sadržaju (čl. 338. ZPP-a).

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem odštetnog zahtjeva od 7. prosinca 2015. (list 5 spisa), prijave o ozljedi na radu (list 6-9, 138-141 spisa), preslike kartona pacijenta (list 10-39 spisa), medicinske dokumentacije tužiteljice (list 40-108, 142-144 spisa), Ugovora o radu od 19. prosinca 2012. (list 114-115 spisa), Sporazuma od 2. studenog 2015. (list 125 spisa), dopisa Generali osiguranja d.d. od 11. prosinca 2015. s prijedlogom za sklapanje izvansudske nagodbe (list 130-133 spisa), izjave tužiteljice o ozljedi na radu (list 137 spisa), obračuna plaća za tužiteljicu za razdoblje od siječnja 2013. do srpnja 2013. (list 219-237 spisa) te druge dokumentacije koja je priložena u sudski spis, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Miroslavu Gjurašinu od 9. travnja 2018. (list 168-171 spisa), pisanim očitovanjem dr.sc. Miroslava Gjurašina od 7. ožujka 2019. (list 190 spisa), usmenim očitovanjem stalnog sudskog vještaka dr. Miroslava Gjurašina na ročištu održanom 10. rujna 2019. (list 202-204 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. od 6. svibnja 2020. (list 246-287 spisa), pisanim očitovanjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. od 30. rujna 2020. (list 296-298 spisa), dopunskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. od 10. lipnja 2022. (list 316- 319 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice na ročištu 10. travnja 2017. (list 154-155 spisa), svjedokinja GŠ na ročištu 10. travnja 2017. (list 155-156 spisa) i LŠ na ročištu 10. travnja 2017. (list 156-157 spisa).

7. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

8. Na ročištu koje je održano 12. prosinca 2025., nakon što je sud odbio prijedlog punomoćnika tuženika da po službenoj dužnosti pribavi od Generali osiguranja d.d. izvansudsku nagodbu sklopljenu između tužiteljice i Generali osiguranja d.d., a sve vezano uz predmetni štetni događaj, punomoćnici stranaka su naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost stranaka, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete, koju ista trpi kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu 11. srpnja 2013. i za koju joj odgovara tuženik, kao poslodavac u vrijeme stradavanja (članak 103. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09., 6/11., 82/12., 88/12. i 73/13., dalje: ZR) i članak 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 59/96., 94/96., 114/03., 86/08., 75/09. i 143/12., dalje: ZZR) u svezi s člankom 19. stavkom 2., člankom 1045., člankom 1046. i člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08. i 125/11., dalje: ZOO); za isplatu zatezne kamate, radi kašnjenja u isplati (članak 29. stavak 1. u svezi s člankom 1103. i člankom 1086. ZOO-a).

10. Člankom 103. stavkom 1. ZR-a propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

11. Člankom 15. stavkom 1. i 2. ZZR-a propisano je da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

11.1. Člankom 13. stavkom 1. ZZR-a propisano je da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima.

12. Iz dokumentacije koja je priložena u sudski spis sud je utvrdio:

- da je tužiteljica 7. prosinca 2015. podnijela odštetni zahtjev tuženiku,

- da je tuženik 11. srpnja 2013. podnio prijavu o ozljedi na radu,

- da je tužiteljici Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje 19. kolovoza 2013. priznao ozljedu na radu koja se dogodila 11. srpnja 2013.,

- da je tužiteljica 19. prosinca 2012. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova u trgovini na nepuno radno vrijeme od 25 sati;

- da su tužiteljica i tuženik sklopili Sporazum 2. studenog 2015. temeljem kojeg tužiteljici prestaje radni odnos zaključno s 31. prosincem 2015.,

- da je Generali osiguranje d.d., po polici osiguranja od opće odgovornosti osiguranika LIDL HRVATSKA d.o.o., ponudio tužiteljici sklapanje izvansudske nagodbe na iznos od 12.000,00 kuna na ime neimovinske štete povodom štetnog događaja od 11. srpnja 2013. te u tu svrhu tužiteljici dostavio prijedlog izvansudske nagodbe,

- da je tužiteljica tuženiku dala izjavu u povodu štetnog događaja (koja nije datirana).

13. Tijekom postupka sud je saslušao tužiteljicu koja je u svom iskazu navela da je bivša radnica tuženika, gdje je najprije radila na određeno vrijeme, prvi put na određeno vrijeme, nakon čega je radila na neodređeno vrijeme sve do 31. prosinca 2015. Cijelo vrijeme obavljala je iste poslove, pri čemu je imala zaključen ugovor o radu za blagajnika, ali je faktično obavljala sve poslove koji su bili potrebni. Tužiteljica navodi da drugih ozljeda na radu, osim utuženog štetnog događaja, nije imala. HŠ bila joj je prva nadređena, ali ona nije bila na radu kada se dogodio štetni događaj. Svjedoci GŠ i LŠ su njezine bivše radne kolegice. Tužiteljica navodi da je kod tuženika prošla obuku iz osposobljavanja za rad na siguran način i imala je odgovarajuće uvjerenje. Od poslodavca je dobila i radnu odjeću i obuću, koju je uredno koristila, pa tako i na dan štetnog događaja. Radna obuća su zapravo radne cipele s metalnom zaštitnom kapicom na prednjem dijelu. Radnu obuću su ciklički mijenjali, a u trenutku štetnog događaja njezina radna obuća bila je relativno novija. Štetni događaj dogodio se u skladištu Lidla, prostoru u koji je tužiteljica uredno morala odlaziti zbog posla. Pod u tom prostoru je popločan, a tužiteljica ne može procijeniti jesu li to protuklizne pločice, ali su joj te pločice vizualno izgledale u redu. Navodi da se nikada ranije u tom prostoru nije poskliznula. Tužiteljica navodi da je, krećući se, gurala ispred sebe radni stol (non-food stol). Kada joj se predočava izjava o ozljedi na radu koja prileži sudskom spisu na listu 137, odgovara da joj je tada ruka bila imobilizirana i nije mogla pisati, pa je izjavu pisala njezina rodica po njezinu diktatu, a ona ju je potpisala. Tužiteljica navodi da su ta kolica, njih 15-20, bila u skladištu i ranije je bila složena roba na istima, te su kolegica i ona, po završetku smjene koja je završila u 1:00 u noći, iz trgovine došle do skladišta i ta kolica, koja su zatekle i koja su bila na redu za odvesti u trgovinu, gurale prema trgovini. Vraćala se natrag u trgovinu istim putem kojim je prethodno ušla u skladište. Navodi da taj karton nije bio na tome mjestu kada je išla po kolica, odnosno da ga uopće nije vidjela i pretpostavlja da se nalazio na podu ispod samih kolica. Napravila je nekoliko koraka i u jednom trenutku samo je pala na leđa, prema natrag i to više na desnu stranu tijela. Na pitanje kada je prvi put vidjela taj karton, odgovara da joj je za karton rekla kolegica LŠ. Kako je pala, kolica je odgurnula prema naprijed te je karton vidjela kada je sjela, kad su je pridigli. Nakon što je ozlijedila desnu ruku, bila je 2 i pol godine na bolovanju, imala je dvije operacije i obavila 210 fizikalnih terapija. Vezano za ta kolica koja je gurala, navodi da tada nisu bile u nekom prelaganom kretanju jer je bio kraj radnog vremena i morale su završiti posao, ali da nije bila u žurbi niti je žurila da bi trčala s tim kolicima. Tijekom mirovanja i bolovanja tuđu pomoć pružao joj je suprug. Navodi da zbog imobilizacije nije mogla faktički raditi, a inače je dešnjakinja pa joj je suprug pomagao gotovo u svim radnjama. Navodi i da dan danas ne može prati prozore niti peglati. Vezano za izgubljenu zaradu, tužiteljica navodi da joj je poslodavac, odnosno HZZO, platio naknadu plaće. Navodi da joj je bolovanje cijelo vrijeme ostalo na 25 sati koji su joj bili plaćeni, dok je kolegicama bilo plaćeno 40 sati, pa se u toj razlici iskazuje njezina izgubljena zarada. Što se tiče troškova liječenja, navodi da je sama morala kupiti zavoj nakon operacije za imobilizaciju ruke, da joj je bila plaćena karta samo do Zagreba, a u Zagreb je uvijek morala ići u pratnji, dok joj sve ostalo u Zagrebu nije bilo plaćeno. Kontrole i operacije obavljala je u bolnici Šalata, a za odlaske na fizikalne terapije, koje su sve bile u Biogradu na Moru, također je imala troškove prijevoza iz [adresa], a na te fizikalne terapije vozio ju je suprug. Tužiteljica je navela da je stol koji je gurala bio otprilike oko 1 m visok i imao je 4 kotačića, te da gurajući ta kolica je vidjela put pred sobom. Tužiteljica je tijekom guranja kolica provjeravala je li put slobodan, a do tih kolica ne bi mogla niti pristupiti da joj je put bio zakrčen. Radni odnos joj je prestao sporazumom 31. prosinca 2015. Tužiteljica je potvrdila da je Sporazum pročitala i potpisala, ali ga nije razumjela uključujući i odredbu u kojoj se navodi da tužiteljica nema drugih potraživanja prema tuženiku osim plaće. Na pitanje što joj nije jasno u rečenici da jedna strana prema drugoj, osim plaće radnika, nema drugih obveza i potraživanja, navodi da je regionalnog direktora čekala od 13:00 sati kada je pozvana, pa sve do 16:00 sati kada je on došao. Odredbu u Sporazumu gdje se navodi da nema drugih potraživanja nije razumjela na način da ne bi imala pravo na naknadu štete zbog ozljede koja je predmet ovog sudskog postupka. Na pitanje je li prije ove ozljede imala kakvih zdravstvenih problema, odgovara da je 2004. operirala lijevo koljeno jer je podigla vreću brašna težine 25 kg. Na pitanje je li 2001. imala problema s dislokacijom, iščašenjem i nategnućem zglobova i ligamenata, odgovara potvrdno, a to je bilo vezano za lijevu nogu koju je izvrnula između palete. Na upit je li 2005. imala probleme sa iverom koljena, odgovara potvrdno, radilo se o bolesti čašice koljena. Na upit je li 2007. liječena od poremećaja prelamanja svjetlosti i poremećaja prilagođavanja oka, odgovara da je kratkovidna i inače nosi naočale, a da za ovakve stručne termine joj nitko nije govorio. Na dopunsko pitanje suda je li nosila naočale prije nastanka utuženog štetnog događaja, odgovara potvrdno. Na pitanje je li joj 2012. dijagnosticirana slabost, mučnine i povraćanje, odgovara da se toga ne sjeća. Na upit je li nakon srpnja 2013. imala novih padova i ozljeda, odgovara potvrdno jer joj je prilikom ovog pada koji je predmet ovog postupka oštećena i vratna kralježnica. Navodi da je nakon ovog predmetnog pada pala kod kuće i slomila lijevu ruku. Na pitanje ima li trajno problema s manjkom željeza i anemijom, odgovara da je te probleme imala kroz mjesec ili dva, ali samo 2014., a to joj se manifestiralo samo kao slabost, nije pala u nesvijest. Pad kod kuće nakon štetnog događaja dogodio se prilikom izlaska iz WC- a kada joj se zamračilo i pala je, te je pala lijevom rukom na pod.

13.1. Sud vjeruje tužiteljici u onom dijelu njezina iskaza koji je suglasan s iskazom svjedokinje LŠ i s dokumentacijom u spisu, uključujući i dio u kojem je opisala dinamiku nastanka štetnog događaja i radni proces budući je takav iskaz životan i logičan.

14. U postupku je saslušana svjedokinja GŠ koja je iskazala da je bivša radnica tuženika te da je bila u radnom odnosu od 2008. do 2014. godine. Navela je da je njezin ugovor o radu bio sklopljen za običnog radnika, odnosno djelatnika, te da je konkretan posao obavljala u trgovini. Navela je da je radila na dan kada se tužiteljica ozlijedila na poslu. Nije bila očevidac, ali je čula što se dogodilo tužiteljici. U trenutku tužiteljičinog ozljeđivanja bila je ispred skladišta, dok se tužiteljica ozlijedila unutar skladišta. U skladištu je također bila kolegica LŠ i još jedan kolega čija joj je lokacija bila nepoznata. Nakon što se čuo tužiteljičin vrisak, svjedokinja je ušla u skladište do tužiteljice i zatekla ju ispruženu na podu. Nije se sjećala je li tužiteljica imala radnu odjeću i obuću. Sjećala se da je netko zvao Hitnu pomoć, a tužiteljici su prve pristupile kolegica LŠ i ona. Na pitanje je li kod tužiteljice bilo nečega, primjerice kolica, svjedokinja je odgovorila da se toga ne može sjetiti. Kada joj se predočavalo da tužiteljica u svom iskazu spominje da je zapela za karton, svjedokinja je odgovorila da se toga, s obzirom na protek vremena, ne može sjetiti. Navela je da se ovaj događaj dogodio ljeti, trgovina je bila zatvorena, završilo je radno vrijeme i taj dan su radili do 01:00 sat u noći. Trgovina se inače zatvara u 11:00 sati, a sve se dogodilo iza 11:00 sati.

14.1. Sud iskaz svjedokinje GŠ nije posebno ocijenio jer ista nije bila neposredni očevidac predmetnog štetnog događaja pa stoga nema saznanja o relevantnim činjenicama. Dodatno, svjedokinja se većim djelom, zbog proteka vremena, ne sjeća niti događaja koji su uslijedili neposredno nakon ozljeđivanja tužiteljice.

15. U postupku je saslušana svjedokinja LŠ koja je u svom iskazu navela da je radnica tuženika od 2008. i da je radila zajedno s tužiteljicom u istoj trgovini. Obavljala je poslove kao i tužiteljica, odnosno radila je kao dnevna zamjena. Sjećala se dana kada se tužiteljica ozlijedila na radu. Navela je da se sjećala da je bila popodnevna smjena i da je bila srijeda, jer je to vezano za non-food poslove. Navela je da je bila u prostoru u kojem se tužiteljica ozlijedila, a radilo se o skladištu. Tužiteljica je gurala non-food stolove, koji su visoki oko 1 m i imaju kotačiće. Navela je da je tužiteljica, gurajući ta kolica, vjerojatno stala na nešto, a na podu je vjerojatno bio neki karton ili papir koji je uzrokovao tužiteljičino ozljeđivanje, a na što nisu pridavali preveliku pažnju, jer su pristupili pomoći tužiteljici. Taj papir je, pretpostavljala je, skliznuo sa stola ili se slučajno našao na podu, jer radna površina mora biti čista, a pod u skladištu je bio popločen. Radna površina je bila ravna i uredna te nije bila opasna za kretanje. Nije joj bilo poznato da se netko poskliznuo i ozlijedio u skladištu. Navela je da su od poslodavca dobili radnu odjeću i obuću, a tužiteljica je tada to sve koristila. Vidjela je da je tužiteljica normalno gurala kolica, nije žurila jer su ta kolica bila dosta teška zbog robe na njima. Na upit punomoćnika tuženika je li uobičajeno da radnik prije guranja kolica provjeri put ispred radi ikakvih zapreka, odnosno je li preko tih kolica bilo moguće to vidjeti, svjedokinja je odgovorila da su ta kolica dugačka između 1 m i 1,5 m i ako je nešto palo naprijed s prednje strane kolica, onda je to teško vidjeti, a prostor gdje se kolica guraju obično je čist i nema zapreka. Navela je da inače provjeravaju prije početka guranja i uvijek miču ukoliko nešto vide.

15.1. Sud vjeruje svjedokinji LŠ jer je iskaz životan i logičan i u bitnim dijelovima suglasan s iskazom tužiteljice (u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja). Manje razlike u iskazima svjedokinje i tužiteljice sud tumači kao posljedicu proteka vremena, različite percepcije i subjektivne interpretacije događaja.

16. Na temelju provedenih dokaza, a osobito temeljem iskaza tužiteljice te svjedokinje LŠ, sud je utvrdio da je do ozljede na radu došlo tijekom obavljanja redovnih radnih zadataka tužiteljice u skladištu poslodavca, pri čemu je tužiteljica koristila propisanu radnu odjeću i obuću te nije postupala protivno pravilima zaštite na radu. Tuženik je 11. srpnja 2013. podnio prijavu o ozljedi na radu, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je 19. kolovoza 2013. priznao ozljedu na radu koja se dogodila 11. srpnja 2013. Budući da je u konkretnom slučaju tužiteljici priznata ozljeda na radu te da je upravni postupak u kojem je donesena takva odluka pokrenut podnošenjem Prijave o ozljedi na radu od strane tuženika, ovaj sud je temeljem članka 12. stavka 2. ZPP-a u ovom parničnom postupku, koji je tužitelj pokrenuo protiv tuženika radi naknade štete povodom ozljede na radu, vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku i to neovisno o tome što u takvom upravnom postupku tijelo nije odlučivalo o pravu naknadu štete i visini štete (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. veljače 2024., poslovni broj Rev-580/23). Prema odredbi članka 15. ZZR-a, poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu (stavak 1.), a iznimno poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati (stavak 2.). Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr – 794/16 od 30. svibnja 2017.), navedenim zakonskim odredbama, koje su u odnosu na opće obveznopravne propise specijalne prirode, nije isključena primjena općih propisa obveznog prava. Kada naznačeni propisi nisu potpuno riješili pitanje objektivne odgovornosti poslodavca i kada ne sadrže cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od objektivne odgovornosti, već u tom dijelu izrijekom upućuju na primjenu općih propisa obveznoga prava, tada se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi radom, moraju se primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz članka 1067. ZOO-a. Utvrđeno činjenično stanje i to da je tužiteljica koristila radnu obuću, da kartona nije bilo na podu kada je tužiteljica išla po stol, da tužiteljica nije bila u žurbi kod guranja stola niti je bilo moguće brzo gurati stol zbog težine robe na njemu te da je tužitelja tijekom guranja kolica provjeravala je li prostor kroz koji gura kolica slobodan od prepreka, vodeći računa o svim objektivnim okolnostima radnog mjesta, uključujući visinu i dužinu kolica te količinu i raspored robe koja se nalazila na njima, ukazuje da je tužiteljica postupala s dužnom pažnjom, prilagođavajući svoje kretanje i način obavljanja posla stvarnim uvjetima na radnom mjestu, a sve u cilju izbjegavanja mogućih opasnosti i prepreka. Stoga je ovaj sud mišljenja da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi koji isključuju odgovornosti tuženika prema općim propisima obveznog prava niti da je tužiteljica na bilo koji način pridonijela nastanku štetnog događaja.

17. Radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr.sc. Miroslavu Gjurašinu. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 9. travnja 2018. godine, vještak dr.sc. Gjurašin utvrdio je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu desnog ramena i živčanih korijenova brahijalnog pleksusa za desnu ruku, što je objektivizirano CT, MR i EMNG snimanjima. Postoji uzročna veza između štetnog događaja i ozljede desnog ramena i živčanih korijenova za desnu ruku. Liječenje je provedeno na odgovarajući način, bilo je dugotrajno, trajalo je više od dvije godine, i završeno je 31. kolovoza 2015. Zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, u tužiteljice zaostaju značajne trajne posljedice u desnom ramenu u omjeru od 20% (nemogućnost rada dominantnom desnom rukom iznad nivoa ramena, umanjenje pokreta u desnom ramenu u srednjem stupnju) i u živčanim korijenovima ručnog spleta za desnu ruku (slabost motoričke snage desne šake i prstiju desne šake, bolovi, grčevi i trnci u prstima desne šake, što je objektivizirano EMNG snimanjem) u omjeru od 25%. Trajne posljedice ukupno, bez matematičkog zbrajanja, umanjuju opću životnu aktivnost za ukupno 42%. Liječenje je bilo dugotrajno, provedeno na odgovarajući način, a završilo je dana 31. kolovoza 2015. Pri ocjeni su uzeti u obzir svi navodi iz medicinske dokumentacije, činjenica da je tužiteljica dešnjak i da se radi o trajnim oštećenjima dominantne ruke, zatim je uzeto u obzir da je isključena vratna kralježnica kao uzrok oštećenja živčanih korijenova (uredni nalazi snimanja CT i MR vratne kralježnice). Klinička slika, navodi iz medicinske dokumentacije kao i nalaz osobnog pregleda tužiteljice koji je učinjen prilikom izrade ovog pisanog nalaza i mišljenja jasno dokazuju da postoji korelacija između EMNG nalaza koji objektivizira višestruka oštećenja živčanih korijenova ručnog živčanog spleta i kliničkih tegoba u desnoj šaci tužiteljice. Ovakvih tegoba niti ozljeda tužiteljica nije imala prije predmetnog ozljeđivanja, što je vidljivo iz zapisa u zdravstvenom kartonu tužiteljice. Tegobe u vratu kao i manji dio fizikalne terapije za vratnu kralježnicu nisu uzeti u obzir pri ocjenama iz ovog pisanog nalaza i mišljenja, jer vratna kralježnica nije bila ozlijeđena u predmetnom štetnom događaju. Zbog predmetnog ozljeđivanja, tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta kumulativno za čitavo vrijeme liječenja 5 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabog intenziteta 90 dana. Povremeni slabi kasni bolovi javljali su se povremeno kroz godinu dana tijekom liječenja. Strah primarni, u trenutku štetnog događaja i neposredne životne ugroze, bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni strah, izražen radi zabrinutosti za ishod liječenja, tužiteljica je trpjela u jakom intenzitetu 5 dana, srednjem intenzitetu 15 dana, te slabom intenzitetu povremeno u idućih 15 mjeseci. Tuđa pomoć bila je tužiteljici potrebna u opsegu od po 4 sata dnevno kroz 3 mjeseca, potom po 2 sata dnevno kroz 9 mjeseci, a radi pomoći kod oblačenja, uobičajenih životnih aktivnosti, pripreme i uzimanja hrane, vršenja osobne higijene, te odlazaka liječniku na kontrole i terapije. Naruženje je lakog stupnja, povremeno vidljivo drugima, naročito u ljetnim mjesecima.

17.1. Tužiteljica nije imala prigovora na nalaz i mišljenje, dok je tuženik u cijelosti prigovorio nalazu i mišljenju.

17.2. U svom pisanom očitovanju od 7. ožujka 2019., dr.sc. Gjurašin se detaljno očitovao na prigovore tuženika te je naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

17.3. Kako je tuženik ustrajao na iznesenim prigovorima, vještak dr.sc. Gjurašin je dao i usmeno pojašnjenje svog nalaza i mišljenja na ročištu održanom 10. rujna 2019. Vještak je naveo da je sve ocjene iz inicijalnog pisanog nalaza i mišljenja, kao i iz njegove dopune, donio temeljem naravi i karaktera ozljeda koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, tijeka i trajanja liječenja, cjelokupne medicinske dokumentacije te osobnog pregleda tužiteljice obavljenog prilikom izrade nalaza i mišljenja. U dodatnom pisanom očitovanju odgovorio je na sva pitanja iz podneska tuženika, a na raspravi je svoje ocjene dodatno obrazložio. U odnosu na prigovore tuženika koji se odnose na ranije zdravstveno stanje desnog ramena tužiteljice, vještak je naveo da je prilikom pregleda tužiteljica izjavila kako prije predmetnog štetnog događaja nije imala nikakve tegobe, bolesti niti probleme s desnim ramenom, a uvidom u zdravstveni karton utvrdio je da takav navod u cijelosti odgovara činjeničnom stanju i medicinskoj dokumentaciji priloženoj sudskom spisu. Vještak je naveo da u zdravstvenom kartonu postoji samo jedan raniji zapis od 1. siječnja 2001., odnosno više od dvanaest godina prije predmetnog ozljeđivanja, s postavljenom šifrom dijagnoze S43 (dislokacija, iščašenje, nategnuće zglobova i ligamenata ramena i nadlaktice), bez navođenja radi li se o desnom ili lijevom ramenu, bez opisa kliničkog stanja te bez ikakvih zapisa o liječenju. Nakon tog zapisa, u razdoblju od sljedeće tri i pol godine zdravstveni karton je u cijelosti prazan. Prvi sljedeći medicinski zapis datira od 20. srpnja 2004. i odnosi se na dijagnozu tumora masnog tkiva, nakon čega slijede zapisi o liječenju drugih bolesti i stanja, bez ikakvih podataka o ozljedama ili bolestima ramena. Slijedom navedenog, vještak je zaključio da ne postoje nikakvi raniji medicinski zapisi koji bi mogli utjecati, a osobito ne presudno, na posljedice predmetnog ozljeđivanja, zbog čega u cijelosti ostaje kod ocjena trajnih posljedica iz inicijalnog pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na visinu trajnih posljedica, vještak je naveo da se kod tužiteljice radi o teškoj ozljedi, koja ne obuhvaća samo ozljedu desnog ramena kao zglobne strukture, već i ozljedu ručnog živčanog spleta, odnosno živaca odgovornih za funkciju desne ruke. Iako strukture desne šake nisu bile neposredno ozlijeđene u štetnom događaju, došlo je do ozljede živčanih struktura koje inerviraju šaku, s posljedičnim teškim neurološkim deficitom, što je detaljno obrazloženo u pisanom nalazu i mišljenju. Vještak je posebno istaknuo da je tužiteljica dešnjakinja te da je desna, dominantna ruka u predmetnom slučaju teže ozlijeđena, pri čemu je stanje ozlijeđenih živaca, s kirurškog i traumatološkog aspekta, trajno s obzirom na protek vremena. Prilikom ocjene trajnih posljedica vještak nije matematički zbrajao pojedinačne postotke, već je izvršio objedinjenu ocjenu ukupnih trajnih posljedica, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, pri čemu je zaključio da je desna dominantna ruka trajno teško oštećena. U odnosu na trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, vještak je naveo da su iste ocijenjene temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije i tijeka liječenja koje je tužiteljica provodila zbog predmetnog ozljeđivanja, kako je već obrazloženo u inicijalnom pisanom nalazu i mišljenju te pisanom očitovanju. Na upit suda bi li eventualni zapis iz zdravstvenog kartona od 1. siječnja 2001., čak i kada bi se hipotetski odnosio na desno rame, imao utjecaj na ocjenu invaliditeta odnosno trajnih posljedica, vještak je naveo da takav zapis ne bi imao nikakav utjecaj, budući da ne sadrži podatke o stvarnoj ozljedi niti o liječenju, kao niti o bilo kakvim zdravstvenim tegobama u razdoblju od više godina nakon tog zapisa.

17.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr.sc. Miroslava Gjurašina te njegovo pisano očitovanje kao i usmeno pojašnjenje budući je nalaz i mišljenje sačinjen na temelju pregleda tužiteljice, u skladu s pravilima struke i u skladu s medicinskom dokumentacijom koja je priložena u sudski spis. Vještak dr.sc. Gjurašin je stručno i obrazloženo odgovorio na sva pitanja tuženika te otklonio prigovore koje je isti imao na nalaz i mišljenje.

18. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO-a.

19. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

20. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica trpjela bol ukupno 110 dana, od čega bol jakog i srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana, a slabijeg intenziteta 90 dana, da je tužiteljica trpjela sekundarni strah ukupno 470 dana, od čega strah jakog i srednjeg intenziteta 20 dana, a slabijeg intenziteta 450 dana, da smanjenje životnih aktivnosti iznosi ukupno 42%, da je kod tužiteljice zaostalo naruženje lakog stupnja povremeno vidljivo trećima, te da je tužiteljica u trenutku nastupa štetnog događaja imala 35 godina i da joj je u predmetnom štetnom događaju ozlijeđena ruka kojom se tužiteljica dominantno služi, ocjena je ovog suda da bi navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, opravdavalo dosuđenje pravične novčane naknade tužiteljici u iznosu od 35.000,00 EUR. Navedeni iznos, valjalo bi umanjiti za iznos od 1.592,67 EUR (12.000,00 kuna) koje je Generali osiguranje d.d., kao osiguratelj tuženika, isplatilo tužiteljici temeljem police osiguranje od opće odgovornosti zbog predmetne ozljede na radu. Nakon umanjenja, tužiteljici bi valjalo dosuditi iznos od 33.407,33 EUR. Međutim, kako sud sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, sud je tužiteljici dosudio zatraženi iznos od 18.581,19 EUR.

21. Napominje se da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., pa je sud prilikom utvrđenja pravične novčane naknade tužitelju uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2022. godine.

22. Na okolnost pružanja tuđe pomoći saslušana je tužiteljica koji je izjavila da joj je nakon predmetnog štetnog događaja pomoć pružao suprug. U nalazu i mišljenju vještak dr.sc. Gjurašin je naveo da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od po 4 sata dnevno kroz 3 mjeseca, potom po 2 sata dnevno kroz 9 mjeseci, a radi pomoći kod oblačenja, uobičajenih životnih aktivnosti, pripreme i uzimanja hrane, vršenja osobne higijene, te odlazaka liječniku na kontrole i terapije. Na temelju članka 1095. stavka 1. ZOO i članka 1089. stavka 2. ZOO-a, tužiteljici pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 223. ZPP-a, u iznosu od 5,00 EUR po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u mjestu prebivališta tužiteljice.

22.1. U prvom razdoblju od tri mjeseca, uzimajući da mjesec ima 30 dana, tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom opsegu od 120 sati mjesečno, što pomnoženo s cijenom od 5,00 EUR po satu daje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 600,00 EUR mjesečno, odnosno ukupno 1.800,00 EUR za navedeno razdoblje. U drugom razdoblju od devet mjeseci, tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 60 sati mjesečno, što uz cijenu od 5,00 EUR po satu daje pravičnu novčanu naknadu 300,00 EUR mjesečno, odnosno ukupno 2.700,00 EUR za navedeno razdoblje. Sud je utvrdio da bi tužiteljici po osnovi prava na novčanu naknadu za tuđu pomoć pripadala naknada od 4.500,00 EUR.

22.2. Tužiteljica je, u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva po osnovi tuđe pomoći za razdoblje od 11. srpnja 2013. pa ubuduće, zatražila isplatu mjesečnog iznosa od 66,36 EUR (500,00 kuna) mjesečno. Slijedom navedenog, sud tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu za tuđu pomoć u trajanju od 12 mjeseci (za razdoblje od srpnja 2013. do lipnja 2014.), u visini zatraženog mjesečnog iznosa. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici po toj osnovi, u okviru zahtjeva, dosudio iznos od 796,32 EUR (12 × 66,36 EUR) koji iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu za tuđu pomoć za navedeno razdoblje.

23. Dakle, sud je utvrdio da tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć pripada naknada štete u iznosu od 19.377,51 EUR.

24. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući je stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo da je liječenje tužiteljice završilo 31. kolovoza 2015., a da je odštetni zahtjev podnesen 7. prosinca 2015. to je ocjena ovog suda da tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu koja na iznos neimovinske štete teče od dana kada je podnesen odštetni zahtjev. Slijedom navedenog, tužiteljici pripadaju zatezne kamate od 7. prosinca 2015. pa do isplate.

24.1. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć zatezne kamate teku od donošenja presude prvog stupnja budući da ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete. Slijedom navedenog tužiteljici na imovinsku štetu pripadaju kamate od donošenja presude prvog stupnja.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

26. Člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Člankom 1089. stavkom 3. ZOO-a propisano je da pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

27. U ovom postupku je sporno da li tužiteljici pripada naknada imovinske štete po osnovi izmakle koristi kao razlika između naknade po osnovi privremene nesposobnosti za rad i plaće tužiteljice i u kojoj visini.

28. Temeljem članka 1046. ZOO-a tužiteljici pripada naknada imovinske štete po osnovi izmakle koristi, a na okolnost visine imovinske štete po osnovi izmakle koristi provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak koja u svom nalazu i mišljenju od 6. svibnja 2020. navodi da izgubljena zarada tužiteljice na ime razlike između plaće koju bi ostvarivala da nije bilo štetnog događaja i ostvarene naknade plaće za bolovanje, u razdoblju od 11. srpnja 2013. do rujna 2015. (do kada je bila na bolovanju zbog ozljede na radu), iznosi ukupno 6.387,92 EUR (48.129,82 kn) bruto, a mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u nalazu (list 249 spisa).

28.1. Tužiteljica nije imala prigovora na nalaz i mišljenje, dok je tuženik u cijelosti prigovorio nalazu i mišljenju te predložio da se vještakinja pisano očituje na prigovore.

28.2. U pisanom očitovanju na prigovore tuženika vještakinja je navela da je utvrđivala izgubljenu zaradu kao razliku plaće koju je tužiteljica ostvarila u razdoblju 6 mjeseci prije štetnog događaja i iznosa naknade koje je ostvarila. Također je navela da nije točno da je od bruto iznosa odbijala neto naknadu. Kako je navedeno u nalazu, neto naknadama je pribrojen doprinos za 2. mirovinski stup te tako dobiveni iznos predstavlja bruto iznos. Vještakinja je u cijelosti ostala kod svog nalaza i mišljenja.

28.3. Tuženik je ostao kod iznesenih prigovora te predložio da vještakinja napravi 2. varijantu nalaza i mišljenja u kojoj će se uzeti u obzir plaća tužiteljice iz Ugovora o radu.

28.4. Vještakinja je napravila i dopunu nalaza i mišljenja od 10. lipnja 2022. (2. varijantu) u kojoj je navela da pod pretpostavkom da se kao potencijalna plaća tužiteljice utvrđuje u ugovorenom iznosu od 398,16 EUR (3.000,00 kn) bruto, razlika između te plaće i ostvarene naknade plaće za bolovanje, u razdoblju od 11. srpnja 2013. do rujna 2015. iznosila bi ukupno 404.28 EUR (3.046,06 kn) bruto. Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u nalazu. Prikazana bruto razlika odnosi se na razlike doprinosa iz plaće, te poreza i prireza, dok neto razlika ne postoji. Tuženik nije imao prigovora na dopunu nalaza i mišljenja.

28.5. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak od 6. svibnja 2020. jer je isti izrađen stručno i u skladu s pravilima struke te dokumentacijom koja je priložena u sudski spis, a vještakinja je u pisanom očitovanju obrazložila svoj nalaz i mišljenje te u cijelosti otklonila prigovore tuženika.

28.6. Da li se kod izračune izmakle koristi treba uzeti u obzir ugovorena plaća ili plaća ostvarena u prethodnom razdoblju te da li tužiteljici pripada naknada u bruto ili neto iznosu, predstavlja pravno pitanje.

29. Sud je mišljenja da tužiteljica ima pravo na naknadu izgubljene zarade u bruto iznosu jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje njezino pravo na naknadu štete. Ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika, šteta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka štete, tužiteljeva imovina mogla biti povećana da nije bilo štetne radnje, zbog čega se visina štete utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika. Navedeno je pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u svojim odlukama broj Rev x-365/2018-3 od 18. veljače 2020., broj Rev-3068/2018-2 od 28. kolovoza 2019. i Rev 394/2017 od 30. rujna 2020. Sud je također mišljenja da je u konkretnom slučaju kod izračuna valjalo uzeti u obzir prosjek plaće koje je tužiteljica ostvarila u prethodnom razdoblju od 6 mjeseci prije predmetnog štetnog događaja. Prema ocjeni suda, navedeno razdoblje predstavlja relevantno referentno razdoblje na temelju kojeg se može zaključiti da je upravo to visina plaće koju bi tužiteljica po redovitom tijeku stvari ostvarivala i u narednom razdoblju da nije došlo do predmetnog štetnog događaja. Sud smatra da plaća ostvarena u navedenom razdoblju realno odražava primanja tužiteljice te nema okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi se njezina zarada u budućem razdoblju razlikovala od plaće ostvarene prije štetnog događaja, odnosno da bi ista iznosila 3.000,00 kn. Slijedom navedenog, vještakinja je pravilno utvrdila visinu izgubljene zarade u osnovnom nalazu i mišljenju.

30. Sud je tužiteljici dosudio naknadu štete po osnovi izmakle koristi za razdoblje od srpnja 2013. do rujna 2015. (izuzev za mjesece kolovoz 2013. i siječanj 2014. za koje je vještakinja navela da nema razlike), u okviru postavljenog zahtjeva tužiteljice u podnesku od 30. lipnja 2023., i to u bruto iznos od 172,53 EUR mjesečno za prethodno navedeno razdoblje, osim za mjesec srpanj 2013. i rujan 2015. za koje je tužiteljici dosuđen iznos od 135,34 EUR (srpanj 2013.) i 66,37 EUR (rujan 2015.). Slijedom navedenog sud je tužiteljici, dosudio bruto iznos od 4.169,90 EUR.

30.1. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici zatezne kamate na svaki dosuđeni iznos imovinske štete zbog izmakle koristi na utvrđene mjesečne iznose razlike očekivane plaće i ostvarene naknade zbog privremene nesposobnosti za rad, od 16-og u mjesecu do isplate. Kako je člankom 84. stavkom 3. ZR-a propisano da se plaća i naknada plaće isplaćuje najkasnije do 15. - og u mjesecu za prethodni mjesec, sud je mišljenja da tužiteljici pripadaju zatezne kamate na utvrđene mjesečne iznose naknade štete od 16. -og u mjesecu za prethodni mjeseci.

30.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

31. Sud je odbio zahtjev tužiteljice u djelu u kojem traži isplatu zateznih kamata na iznos 18.581,19 EUR (neimovinska štete) koje teku od 11. srpnja 2013. do 6. prosinca 2015. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

32. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu zateznih kamata na pojedinačne mjesečne iznose od 66,36 EUR za razdoblje od 11. srpnja 2013. do 30. lipnja 2014., koje na pojedinačne mjesečne iznose teku od 10-tog u mjesecu za protekli mjesec pa sve do 25. siječnja 2026.

32.1. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i u dijelu u kojem traži isplatu mjesečnih iznosa od po 66,36 EUR/500,00 kuna od srpnja 2014. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zateznim kamatama na svaki dospjeli mjesečni iznos s tim da se kao prvi dan dospijeća uzima 10-ti u mjesecu za protekli mjesec. Naime, stalni sudski vještak dr.sc. Gjurašin u svom nalazu i mišljenju nije utvrdio potrebu za trajnom tuđom pomoći (već je naveo da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u razdoblju od 12 mjeseci od ozljeđivanja).

32.2. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

33. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u djelu u kojem traži isplatu 2.654,45 EUR (20.000,00 kn) na ime troškova liječenja zajedno sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2016. do isplate jer tužiteljica nije dokazala visinu tih troškova sukladno pravilima o teretu dokazivanja. Tijekom postupka tužiteljica je u svom iskazu navela da je sama morala kupiti zavoj nakon operacije za imobilizaciju ruke, time da joj je bila plaćena karta samo do Zagreba, a u Zagreb je uvijek morala ići u pratnji, a sve ostalo u Zagrebu joj nije bilo plaćeno. Kontrole i operacije je obavljala u bolnici Šalata, a također je na fizikalne terapije koje su sve bile u Biogradu na Moru, imala troškove prijevoza iz [adresa]. Na fizikalne terapije ju je vozio suprug. Međutim, sud je utvrdio da tužiteljica tijekom postupka nije priložila račune, potvrde ili druge vjerodostojne isprave ili dokumentaciju kojima bi dokazala visinu navedenih troškova, niti je konkretno specificirala iznos pojedinih troškova. Općenito navođenje da su troškovi postojali, po mišljenju ovog suda nije dovoljno za usvajanje zahtjeva za naknadu tih troškova. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki V. izreke presude.

34. Sud je odbio zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 1.006,00 EUR na ime izgubljene zarade zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos:

- 37,19 EUR od 16. kolovoza 2013. do isplate,

- 172,53 EUR od 16. rujna 2013. do isplate,

-172,53 EUR od 16. veljače 2014. do isplate,

-106,16 EUR od 16. listopada 2015. do isplate,

-172,53 EUR od 16. studenoga 2015. do isplate,

-172,53 EUR od 16. prosinca 2015. do isplate i

-172,53 EUR od 16. siječnja 2016. do isplate.

Tužiteljici je odbijen tužbeni zahtjev u tom dijelu budući da potraživanje tužiteljice u odbijen dijelu nema podlogu u osnovnom nalazu i mišljenju vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki VI. izreke ove presude.

35. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. ZOO-a.

36. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 8 dana, sukladno odredbi članka 436. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.), a na temelju odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19.).

37. U podnesku od 30. rujna 2025. tuženik je ponovio tvrdnju da se tužiteljica potpisivanjem Sporazuma od 2. studenoga 2015. odrekla svih potraživanja, uključujući i pravo na naknadu štete zbog ozljede na radu od 11. srpnja 2013. Međutim, prigovor tuženika da se tužiteljica odrekla prava na potraživanje naknade štete ocjenjuje se neosnovanim. Prvostupanjski sud u ovoj presudi upućuje na zaključak drugostupanjskog suda, jasno obrazložen u rješenju od 26. kolovoza 2025., poslovni broj Gž R-476/2025, kojim je utvrđeno da predmetni Sporazum, u konkretnom slučaju, ne predstavlja valjano odricanje od prava na naknadu štete zbog ozljede na radu.

37.1. Tuženik tijekom postupka ističe kako se tužiteljica i sklapanjem Izvansudske nagodbe s Generali osiguranjem d.d. u točki III. odrekla bilo kakvih daljnjih potraživanja iz predmetnog štetnog događaja prema osiguratelju, osiguraniku ili štetniku. Budući da je tužiteljica u spis priložila nepotpisani nacrt Izvansudske nagodbe (list 132 spisa) i to prije zaključenja prethodnog postupka, primjenom pravila o teretu dokazivanja, tuženik nije dokazao da je Izvansudske nagodba sklopljena. Stoga, ovaj sud prihvaća navode tužiteljice i zaključuje da je Generali osiguranje d.d. u svibnju 2016. tužiteljici na ime nespornog djela neimovinske štete zbog ozljede na radu od 11. srpnja 2013. isplatio iznos od 12.000,00 kuna.

38. Sud je odbio prijedlog punomoćnika tuženika da sud po službenoj dužnosti pribavi od Generali osiguranja d.d. izvansudsku nagodbu sklopljenu između tužiteljice i Generali osiguranja d.d. odnosno isti prijedlog nije uzeo u obzir sukladno odredbi članka 299. stavka 3. ZPP-a.

39. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

40. Odluka o parničnom trošku tužiteljice temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. i članka 155. stavka 1. ZPP-a. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) prema visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 30.393,14 EUR (18.581,19 EUR + 66,36 EUR x 60 mjeseci + 2.654,45 EUR + 172,53 EUR x 30 mjeseci).

41. Člankom 154. stavkom 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U podnesku od 30. lipnja 2023. tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 30.393,14 EUR, a u koji iznos je uračunat i zbroj davanja mjesečnih renti za tuđu pomoć za vrijeme od 5 godina sukladno odredbi čl. 36. ZPP-a (60 x 66,36 EUR). Tužiteljici je dosuđen iznos od 23.547,41 EUR. Dakle, tužiteljica je uspjela u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 23.547,41 EUR.

42. U tom smislu treba istaknuti da je tužiteljica u sporu u odnosu na pravo na naknadu štete uspjela 100%, a u pogledu visine tužbenog zahtjeva 77%. Kada se sve navedeno uzme u obzir, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica u ovom postupku uspjela u omjeru od 88,5%, a tuženik u omjeru od 11,5%.

43. Dakle, sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a tuženik je dužan naknaditi tužiteljici 77% troškova koji su tužiteljici bili potrebni za svrhovito vođenje ovog postupka.

44. S obzirom na odredbe Tarife tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 5. travnja 2016. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- sastav žalbe od 7. srpnja 2025. (Tbr. 10/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 600,00 EUR;

- sastav podneska od 9. studenog 2016. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- sastav podneska od 2. svibnja 2018. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 9. srpnja 2018. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 12. veljače 2019. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 29. ožujka 2019. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 31. listopada 2019. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 25. svibnja 2020. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 4. prosinca 2020. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 15. travnja 2024. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 4. studenog 2016. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 8. veljače 2017. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 10. travnja 2017. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 3. srpnja 2018. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 10. listopada 2018. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 15. svibnja 2019. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 10. rujna 2019. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 14. travnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 30. lipnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 12. prosinca 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

što ukupno iznosi 7.000,00 EUR.

45. Dakle, tužiteljici su priznati troškovi postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 7.000,00 EUR, te je na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužiteljici valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (1.750,00 EUR). Dakle, tužiteljici je priznat trošak u ukupnom iznosu od 8.750,00 EUR. S obzirom na uspjeh tužiteljice u parnici od 77% tužiteljici je s osnova odvjetničkog zastupanja kao osnovano valjalo priznati troškove postupka u iznosu od 6.737,50 EUR.

46. Tužiteljici je, nadalje, valjalo priznati i troškove predujmova za medicinsko i financijsko vještačenje u okviru postavljenog zahtjeva u iznosu od 497,71 EUR neovisno o uspjehu u sporu.

47. Dakle, tužiteljici je valjalo priznati sveukupno troškove postupka u iznosu od 7.235,21 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja ove presude do isplate. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. U preostalom djelu je zahtjev tužiteljice za naknadu troška neosnovan. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki VII. izreke presude.

48. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od:

- 8. studenoga 2016. u prilogu kojeg punomoćnik dostavlja izvornik zamjeničke punomoći budući je punomoć trebala biti dostavljena na ročištu 4. studenoga 2016.,

- 14. travnja 2017. budući se tužiteljica mogla očitovati i na ročištu koje je održano 10. travnja 2017. umjesto da je zp tužiteljice molio produljenje roka za pisano očitovanje,

- 8. svibnja 2017. budući da spisu ne priloži navedeni podnesak (dokaz o uplati predujma je dostavljen sudu bez popratnog podneska),

- 1. ožujka 2019. jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ovog postupka,

- 21. listopada 2019. kojim se tužiteljica očituje vezano za daljnje dokazne prijedloge budući se tužiteljica o navedenom trebala očitovati već na ročištu održanom 2019.,

- 6. prosinca 2019. u prilogu kojeg dostavlja obračunske liste, budući je navedeno tužiteljica trebala dostaviti već uz tužbu,

- 7. rujna 2021., 10. prosinca 2021., 27. travnja 2022., 26. ožujka 2024 i 27. siječnja 2025. kojim tužiteljica požuruje rad suda jer navedeni podnesci nisu bili potrebi za vođenje ovog postupka,

- od 10. kolovoza 2023. jer navedeni podnesak nije priložen u sudski spis,

- od 20. listopada 2025. (koji trošak je tražen dva puta) jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

Tužiteljici nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu 2. srpnja 2025. budući da punomoćnik tužiteljice nije pristupio na navedeno ročište za objavu i uručenje presude. Također, sud nije priznao niti razliku troška preko dosuđenog iznosa za radnje navedene u točki 45. obrazloženja presude i to za podneske podnesene sudu u razdoblju od 2. svibnja 2018. do 15. travnja 2024. budući da je trošak istih u troškovniku zatraženo u previsokom iznosu. Tužiteljici također nije priznat niti trošak sudskih pristojbi u iznosu od 2.800,00 EUR (4 x 700,00 EUR) jer je tužitelja oslobođena plaćanja pristojbi u radnom sporu. Stoga je, na temelju odredbe članka 155. stavka 2. ZPP, odlučeno kao u točki VIII. izreke ove presude.

49. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a.

50. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a. Stoga je, odlučeno kao u točki IX. izreke ove presude.

51. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. siječnja 2026.

Sutkinja:

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku