REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-761/2023

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužitelja Paver Gradnjad.o.o. Jelsa, Jelsa 888, OIB 37829362010, kojega zastupa punomoćnik ED, odvjetik u Hvaru, protiv tuženice DD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi, radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, povodom prigovora tuženice, 26. siječnja 2026.

presudio je:

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jadranke Plenković u Starom Gradu, poslovnog broja Ovrv-93/2020 od 19. ožujka 2021. i to u dijelu kojim je naloženo tuženici DD, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Paver Gradnja d.o.o. Jelsa, OIB 37829362010 isplati iznos od 32.812,50 kuna / 4.354,97 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 31. srpnja 2020. do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakonao obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje pretodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jadranke Plenković u Starom Gradu, poslovnog broja Ovrv- 93/2020 od 19. ožujka 2021. i to u dijelu kojim je naloženo tuženici DD, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Paver Gradnja d.o.o. Jelsa, OIB 37829362010 isplati iznos od 15.000,00 kuna / 1.9990,84 eura , sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 31. srpnja 2020. do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakonao obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje pretodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženici DD, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od osam dana, naknaditi tužitelju Paver Gradnja d.o.o. Jelsa, OIB 37829362010, trošak postupka u iznosu od 1.112,46 eura.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak pokrenut je 9. travnja 2021. zaprimanjem prijedloga za ovrhu (sada tužbe) uvodno navedenog ovrhovoditelja (sada tužitelja), protiv ovršenice (sada tuženice), pred javnim bilježnikom Jadrankom Plenković, u [adresa].

2. Prijedlogom za ovrhu se tražila naplata novčane tražbine koju ovrhovoditelj tvrdi da ima naspram ovršenice, u iznosu od 47.812,50 kuna / 6.346,20 eura, uvećano za zatezne kamate i troškove postupka. Prijedlog se temelji na vjerodostojnoj ispravi – računu 10/1/1-2020 od 17. srpnja 2020. i glasi na novčani iznos kako je navedeno, budući da ovršenica nije po dospijeću, ispunila tražbinu.

3. Rješenjem o ovrsi poslovog broja Ovrv-93/2020 od 19. ožujka 2021. javni bilježnik je odredio predloženu ovrhu.

4. Pravodobnim prigovorom od 30. ožujka 2021. (koji je zaprimljen kod javnog bilježnika 1. travnja 2021.) ovršenica pobija citirano rješenje na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti. Prigovorom se ističe, u bitnom, prigovor promašene pasivne legitiacije, s obzirom da ovršenica nije s ovrhovoditeljm zaključila nikakv ugovorni odnos iz kojeg bi mogla proizći tražbina kako je ovdje utužena. Spori se i navod ovrhovoditelja da bi SD bio naručitelj bilo kakvih radova od strane ovrhovoditelja. Ovršenica navodi da je jedna od suvlasnika zgrade oznake č. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zajedno sa ID. Oni da su, u svojstvu kupaca predmetnih čestica, 20. rujna 2019. sklopili Ugovor o uređenju imovinskih odnosa s Popisom planiranih radova na rekonstrukciji drugog kata i tavana. Točkom 1. članka II. navedenog Ugovora, ugovoreno je da ostali suvlasnici daju ovlaštenje ČD da o svojem isključivom trošku i bez prava na novčanu naknadu uloženih sredstava, poduzme radove opisane u Popisu planiranih radova pri rekonstrukciji drugog kata i tavana. Nadalje, točkom 2. članka II. Ugovora, ugovoreno je da če ovršenica DD snositi dio troškova potrebnih popravaka (koji popravci će nastati kao potreba saniranja posljedica rekonstrukcije zgrade) u svom stanu na prvom katu i to u iznosu od 2.000,00 eura, dok će troškove koji bi premašili taj iznos, snositi KD. KD se obvezao (točkom 3. članka II Ugovora), bez odgode, drugoj ugovornoj strani, kao i trećim osobama, naknaditi bilo kakvu štetu koja bi eventualno nastala prilikom izvođenja radova na predmetnoj zgradi, a koju bi po osnovi suvlasništva teretila drugu ugovorun stranu (ostale suvlasnike predmtne zgrade). Ovršenica ističe da je ona u cijelosti ispunila svoju ugovornu obvezu iz točke 2. članka II. Ugovora i to uplatom iznosa od 15.000,00 kuna (kunska protuvrijednost 2.000,00 eura) izravno na račun ovrhovoditelja, kao izvođača radova po narudžbi investitora i naručitelja BD. Ovršenica smatra da je iz navedeno, kao i dostavljenih i predloženih dokaza, razvidno kako ista nije sa ovrhovoditeljem zaključila nikakav ugovorni odnos, da je ispunila svoju obvezu iz citiranog Ugovora, te da bi ovrhovoditelj svoju eventualnu tražbinu trebao potraživati od JD, temeljem njihovog ugovornog odnosa. Ovršenica također osporava da bi GD, brat ovršenice, sklopio bilo kakav ugovor s ovrhovoditeljem, odnosno, da bi naručio izvođenje bilo kakvih radova. Dakle, ovršenica osporava kako osnovu, tako i visinu tražbine.

5. Rješenjem ove Stalne službe poslovnog broja Ovrv-840/2021 od 27. travnja 2021. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, te je odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Ovo rješenje je postalo pravomoćno, te je predmet u nastavku postupka pred parničnim odjelom dobio trenutni poslovni broj.

7. U nastavku postupka, na ročištu održanom pred ovom Službom 27. sijenja 2022. tužitelj je potvrdio kako je plaćen dio tražbine i to iznos od 15.000,00 kuna, no, da je to učinjeno nakon pokretanja postupka prisilne naplate. U prilog ovom je dostavljena potvrda plaćanja PBZ banke. Tvrdi se da je ovom uplatom podmirena druga stavka u priloženom računu i to postavljanje estriha. Ujedno se djelomično povukao prijedog / smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 15.000,00 kuna, te po uređenom tužbenom zahtjevu se potražuje iznos od 32.812,50 kuna / 4.355,24 eura.

8. Dakle, predmet postupka u ovoj fazi je odlučivanje povodom prigovora sada tuženice, protiv rješenja o ovrsi kojim je određena prisilna naplata tražbine sada tužitelja u iznosu od 32.812,50 kuna / 4.355,24 eura, uvećano za kamate i troškove, na ime troškova izvođenja građevinskih radova od strane tužitelja (izuzev stavke od 15.000,00 kuna na ime postavljanja estriha).

9. Vrijednost predmeta spora, kako je naznačena u prijedlogu za ovrhu, sada tužbi, a na to nije bilo prigovora, iznosi 47.812,50 kna / 6.345,81 eura.

10. Prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/2022, 88/2022) i to članku 13. iznosi navedeni u kunama u pravnim instrumentima smatraju se iznosima u eurima, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog zakona. Uredbom Vijeća Europske Unije broj 2022/1208 od 12. srpnja 2022. utvrđena je fiksna stopa konverzije kune u euro u visini od 7,53450 kuna za 1 euro. Prema odredbi članka 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, preračunavanje iz kune u eure se vrši zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu sa matematičkim pravilima zaokruživanja, pri čemu se dobiveni rezultat zaokružuje na dvije decimale, a na temelju treće decimale, s tim da ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje nepromijenjena, a ako je treća decimala jednaka ili veća od pet, druga decimala se povećava za jedan. Na ovakav način došlo se do preračuna iz kuna u eure.

11. U postupku među strankama nije prijeporno da je tužitelj izveo određene građevinske radove na zgradi čija je jedna od suvlasnika ovdje tuženica (č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Nije prijeporno ni da je tužitelj izvršio popravke kanalizacijske cijevi, izravnao strop, te postavio laminat i estrih u stanu tuženice.

12. Ono što je među strankama prijeporno i što je valjalo raspraviti u ovom postupku jest da li je tuženica u obvezi plaćanja spomenutih građevinskih radova na stanu, i zgradi (iznos od 2.000,00 eura za koji tuženica tvrdi da je platila).

13. U cilju donošenja meritorne odluke o zahtjevu, izvedeni su sljedeći dokazi: pregledana je vjerodostojna isprava (list 5 spisa); Ugovor o uređenju imovinskih odnosa od 20. rujna 2019. (list 14-16 spisa), zajedno s Popisom radova pri rekonstrukciji 2. kata i tavana (list 17-26 spisa); Sporazum od 24. lipnja 2020. (list 43-44 spisa); račun 2/DR/1 od 6. svibnja 2021., s uplatnicom od 11. svibnja 2021. (list 45-46 spisa); izvadak po transakcijama računa (list 50 spisa); saslušan je tužitelj kao parnične stranka (iskaz zastupnika po zakonu tužitelja na zapisniku s ročišta za glavnu raspravu od 27. travnja 2022. – list 66-67 spisa); saslušan je svjedok SD (iskaz svjedoka na zapsiniku s ročišta za glavnu raspravu 27. travnja 2022. – list 67-68 spisa).

14. U postupku su bili predloženi (i određeni) dodatni dokazi i to u vidu saslušanja svjedoka EDD, te UD, no, od ovih dokaznih prijedloga je tuženica odustala na ročištu za glavnu raspravu 27. travnja 2022.

15. Ovdje valja istaknuti kako je na ročištu za glavnu raspravu 27. travnja 2022. raspravljanje dovršeno, te je na ročištu 3. lipnja 2022. donesena i objavljena presuda kojom je djelomično održan na snazi platni nalog.

16. Ovu presudu je, odlučujući po žalbama obiju stranaka, ukinuo drugostupanjski sud i to odlukom Županijskog suda u Puli – Pola, poslovnog broj Gž-978/2022 od 3. listopada 2023., te je predmet vraćen ovoj Službi na ponovni postupak.

17. U nastavku postupka nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, a na ročištu za glavnu raspravu 12. studenog 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, na način da je utuženi iznos pretvorio iz kuna u eure.

18. Po ocjeni ovog suda, tužbeni zahtjev je osnovan, pa je stoga valjalo isti održati na snazi, kako je i odlučeno u izreci presude, sve iz razloga kako slijedi u obrazloženju.

19. U vjerodostojnoj ispravi – računu / otpremnici, R-1 broj 10/1/1-10 od 17. srpnja 2020. (list 5 spisa) u opis stavki pod brojm 1 se navodi: "Prema Ugovoru o uređenju imovinskih odnosa između BD i suvlasnika od kojih je pod red.br. 1 DD potpisanog 20.09.2019. u [adresa] dogovoreni su radovi pri rekonstrukciji 2.kata i tavana na zgradi [adresa], opisanog u točki 3. i ugovorena je cijena u točki 3.a Ugovora u iznosu od 2.000,00 eura, izvršeni u cijelosti." Pod rednim brojem 2 se navodi: " [adresa] iz [adresa] izvedeni su naknadno radovi izvan Ugovora kako slijedi: - estrih (izveden 30.05.2020) u iznosu 15.000,00 kuna; postava drvenog laminata i zidnih lajsni u iznosu od 5.250,00 kuna; čišćenje kanalizacjske cijevi, štemanje šlica i ugradnja nove kanalizaije, u iznosu od 3.000,00 kuna."

20. Pregledom Ugovora o uređenju imovinskih odnosa, sklopljenog 20. rujna 2019. (list 14-16 spisa) između BD, DD, VD, HD, OD, MD, ŠD, utvrđeno je kako su ugovorne strane, pod točkom 3 članka 1. ugovorile kako je namjera BD da kao budući vlasnik i investitor, isključivo o svom trošku i bez prava na naknadu uloženih sredstava od strane ostalih svlasnika, poduzme radove na rekonstrukciji zgrade (točkom 1 članka 1 označene kao č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Prema toćki 2. članka 1. Ugovora, ovdje tuženica se obvezala snositi dio troškova koji se odnose na njen stan i to do iznos od 2.000,00 eura. Ugovor su sve strane vlastoručno potpisale, što uostalom u postupku nije bilo prijeporno.

21. U Popisu radova pri rekontrukciji 2. kata i tavana (list 17-18 spisa) su točno pobrojani radovi koji će se vršiti prilikom rekonstrukcije i na čijim dijelovima zgrade.

22. Kao prilog Ugovoru i Popisu su priloženi tlocrti i grafički prikazi dijelova zgrade.

23. Pregledom Sporazuma 24. lipnja 2020. (list 43-44 spisa) kojega su sklopili KD i DD, utvrđeno je kako se člankom 2. KD Spritzey obvezao naložiti Paver Gradnji d.o.o. da izravnaju neravnine na svim stropovima u stanu DD, te da u skladu s pravilima struke postave podne obloge (laminat) u svm prostorijama.

24. Pregledom dostavljenog izvatka po transakcijskom računu (list 50 spisa) utvrđeno je kako je ovdje tuženica 16. ožujka 2021. platila ovdje tužitelju novčani iznos od 15.000,00 kuna, a u opisu plaćanja da je navedeno "post.estriha 85m zg 28/03".

25. U svojem iskazu kao parnična stranka (list 66-67 spisa), zastupnik po zakonu tužitelja, ND je naveo kako je kao direktor Paver Gradnje d.o.o. s AD sklopio Ugovor o uređenju imovinskih odnosa, u kojem su navedeni i ostali suvlasnici zgrade u [adresa] (kako je već navedeno ranije). Ovo da je bilo radi izvođenja građevinskih radova na zgradi. Ovdje tuženica da se obvezala isplatiti iznos od 2.000,00 eura. Dok su se izvodili radovi na zgradi, zastupnik tužitelja tvrdi da ga je kontatirala tuženica, radi izvođenja dodatnih radova njoj, odnosno, radi davanja ponude za dodatne radove. On tvrdi da je tuženici dao ponudu, koju je prihvatila, nakon čega su pristupili izvođenju radova u njenom stanu. Ti dodatni radovi da su se sastojali od postavljanja estriha, laminate, "štemanja" i postavljanja kanalizacijskih cijevi. Nakon radova, ispostavio je tuženici račun, da bi ona platila samo dio iznosa i to 15.000,00 kuna na ime postavljanja estriha i to nakon što je ovršni postupak već bio pokrenut. Zastupnik tužitelja je rekao kako s tuženicom, ni njenim bratom nije sklopljen poseban ugovor oko ovih dodatnih radova, već da je to bilo u tijeku radova, te da nije smatrao da treba. U vezi sporazuma tuženice i BD od 24. lipnja 2020. ništa mu nije poznato, te tvrdi da ga nitko o tome nije obavijestio, niti je znao za isti. Izvođenje ovih dodatnih radova, tvrdi da je ugovoreno s tuženicom i njenim bratom TD skupa. Spori da bi on ili Paver Gradnja d.o.o. bili potpisnici Ugovora o uređenju imovinskih odnosa od 20. rujna 2019.

26. U svojem iskazu (na zapisniku s ročišta za glavnu raspravu od 27. travnja 2022. – list 67-68 spisa), svjedok SD je prije svega opisao svoju i tuženičinu situacju, koji su zajedno s majkom živjeli u predmetnoj zgradi gdje su obavljani radovi. Tako tvrdi da su oni (tuženica i on) platili sve što su se dogovorili, a sa AD da su se dogovorili da on napravi ono što je naumio (sa zgradom). Zbog radova u njihovom stanu, bili su primorani nekoliko mjeseci iseliti, te su bili smješteni u dva apartmana. Prema svjedoku, u njihovom stanu (u predmetnoj zgradi) sve je bilo uredno, te ništa nije trebalo raditi, međutim, tijekom spomenutih radova na kući, oštećen je strop u njihovom stanu, pa su tuženica i on zahtijevali da se to sanira. Kako je prva sanacija bila nedostatna, tražili su da se da i "druga ruka" žbuke, kako bi se vratilo u prvotno stanje. Nakon nekog vremena se zablokirala i kanalizacija, a kako izvođač to nije htio riješiti, tuženica i on su se obratili E, nakon čega je on došao u apartman u kojem su bili smještei tuženica, svjedok i njihova majka, te im rekao da izađu iz apartmana. Nakon nekoliko dana, svjedok tvrdi da je na povratku kući s posla zatekao zaključana ulazna vrata apartmana, te da ih je bio primoran razbiti, uslijed čega je g. KD pozvao policiju. Nedugo nakon ovog incidenta, našli su se s odvjetnikom g. BD, da bi se vidjelo što se može naraviti. Tada da je g. KD rekao kako će im popraviti strop, te postaviti laminat. Svjedok je prvotno odbio postavljanje laminata, tvrdeći kako je to već dogovoio s drugim radnikom (FD), no, na inzistiranje g. BD, na kraju je ipak pristao da se o trošku g. BD postavi laminat i da se uredi kupaonica. Dakle, ove radove svjedok tvrdi da on i sestra nisu dogovarali s tužiteljem, već isključivo s g. AD. Svjedok je u iskazu također rekao kako je estrih postavio tužitelj, te da s tim nije bilo problema, a da je to kasnije plaćeno. Problemi su nastali kasnije, prilikom izvođenja drugih radova i tu su nastali problemi s kanalizacijom. Kanalizaciju je popravio, kao i postavio laminat, tužitelj, to svjedok ne osporava. Ni o kakvim radovima (oko kanalizacije, postavljanja laminate i slično), tuženica i svjedok da nisu pregovarali s tužiteljem izravno, niti su sklopili bilo kakav sporazum s tužiteljem, već je to sve bilo isključivo s g. AD.

27. U konkretnom slučaju, kako je riječ o obvezno pravnom zahtjevu, u primjeni je Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018).

28. Prema odredbi članka 620. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se ugovorom o građenju, izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini, izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu, s tim da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku. Takav oblik vrijedi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora, kako to propisuje odredba članka 286. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

29. Posljedice nepoštivanja obvezatnosti oblika ugovora uređene su odredbama članka 290. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.

30. Nadalje, odredbom članka 294. Zakona o obveznim odnosima, propisano je osnaženje ugovora kojem nedostaje propisani oblik, odnosno, propisano je da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku, ako su ugovorne strane ispunile u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

31. Dakle, ugovor za koji se traži pisana forma može osnažiti unatoč nedostatku propisanog pisanog oblika, ako su ugovorne obveze svake od stranaka dobrovoljno ispunjene u cijelosti ili u pretežitom dijelu.

32. U konkretnom slučaju, zaključak je ovog suda kako između stranaka nije zaključen nikakav pisani ugovor ili sporazum oko izvođenja radova. Ovo uostalom niti stranke ne spore, a potvrđeno je i iskazom svjedoka u postupku. Međutim, kao što je već citirano gornjom odredbom Zakona o obveznim odnosima, nije nužno potreban pisani oblik, ukoliko strane ispune u cijelosti obvezu iz ugovora. U ovom smislu, ocjena je ovog suda, nakon analize svakog dokaza zasebno, te svih dokaza zajedno, kako je među strankama postojao ugovor o izvođenju radova na stanu tuženice, a ovakav zaključak se obrazlaže u nastavku.

33. Tužitelj tvrdi kako je, za vrijeme izvođenja radova na zgradi u [adresa] (koji radovi su ugovoreni s g. AD), s tuženicom i njenim bratom usmeno dogovorio u njihovom stanu određene radove, u vidu postavljanja estriha, laminata, popravka kanalizacijske cijevi i poravnavanja stropova. U prilog tvrdnji tužitelja ide i potvrda o transakciji od PBZ banke d.d., iz koje je razvidno da je tuženica u lipnju 2021. platila tužitelju iznos od 15.000,00 kuna i to baš na ime postavljanja estriha, kako piše u opisu plaćanja. Stoga tvrdnje tuženice, pa i svjedoka (brata joj) sud smatra manje uvjerljivim nego li iskaz tužitelja, potkrijepljen drugim dokazima. Tvrdnje tuženice da nije ugovarala sa tužiteljem nikakve radove, niti postavljanje estriha, ni laminata su dijelom i proturječne s dijelom iskaza njenog brata, koji je u svojem svjedočenju rekao kako su ipak, nakon prepirki s g. AD, pristali (sestra i on) na postavljanje laminata od strane tužitelja. Razlozi su tu nebitni (svjedok navodi hitnost radi useljenja i slično). Ovdje je za dodati i da tuženica kasnije u postupku ( i u žalbi) tvrdi da je ipak ugovorila postavljanja estriha, iako se od početka to negiralo, pa su i iz tog razloga neuvjerljivi njeni navodi. Dakle, ne može se govoriti o tome da nisu znali, ili da nisu ni u kakvom odnosu sa tužiteljem u pogledu tih radova, tim više što su radovi obavljeni u cijelosti. Iz dostavljene uplatnice na 500,00 kuna na ime popravka laminata od strane obrtnika RD, sud nije izveo nikakve posebne zaključke, niti je to od značaja za odluku o glavnoj stvari, po ocjeni ovog suda. Ova potvrda je u spis dostavljena, kako svjedok tvrdi, jer žele da im "…netko plati taj račun, bilo Spritzey, bilo tužitelj…". Kako u konkretnom slučaju nije postavljen protutužbeni zahtjev, o ovome nije potrebno dalje raspravljati.

34. Nadalje, po mišljenju ovog suda, nije ni logično da tuženica spori radove na svome stanu, koji očigledno nisu ugovoreni, niti obuhvaćeni radovima na zgradi, a da potom plaća iznos od 15.000,00 kuna na ime upravo tih radova (postavljanje estriha). Životno gledajući, prilikom ispunjavanja uplatnice, sam uplatitelj u opisu plaćanja piše na što se uplata odnosi. Dakle, tuženica je sama upisala da se tih 15.000,00 kuna odnosi na postavljanje estriha, pa je stoga još nelogičnije kasnije osporavanje da ona nije znala ili ugovorila te radove (te kasnije u žalbi tvrdnja da je ugovorila estrih). Ovo je još jedan razlog za dolaska do zaključka kako je među strankama postojao ugovor o dodatnim radovima, koji su izlazili iz okvira radova na zgradi, koji su ugovoreni između ovdje tužitelja i g. BD. Iako je na računu koji je dostavio tužitelj naveden kao naručitelj SD (brat tuženice), ova činjenica, kada se dovede u vezu s ostalim izvedenim dokazima, ne dovodi u sumnju postojanje ugovornog odnosa između tuženice i tužitelja, kada sam svjedok stalno govori da su sestra i on sve zajedno odlučivali i razgovarali oko radova.

35. Kada se pođe od utvrđenja postojanja ugovora (usmenog) među ovdje strankama, tada se pregledom ostalih dokaza dolazi do zaključka kako tuženica nije izvršila svoju obvezu plaćanja radova. Dijelom je plaćeno postavljanje estriha, što i sam tužitelj ne spori, pa je u tom smislu djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 15.000,00 kuna.

36. Međutim, po vjerodostojnoj ispravi, ostaje plaćanje drugih radova i to postavljanje laminata u iznosu od 5.250,00 kuna (696,79 eura); čišćenje kanalizacijskih cijevi i ugradnja nove kanalizacije u iznosu od 3.000,00 kuna (398,17 eura); te ugovorenih 2.000,00 eura koje se tuženica obvezala platiti prema Ugovoru o uređenju imovinskih odnosa.

37. Što se tiče novčanog iznosa od 2.000,00 eura iz Ugovora o uređenju imovinskih odnosa od 20. rujna 2019., čije postojanje i sadržaj nisu sporni, valja reći kako je sama tuženica priznala da se obvezala ovaj iznos platiti, ali u postupku nije dokazala da je plaćen. Naprotiv, ovaj iznos za koji tvrdi da je plaćen se odnosi na postavljanje estriha, kao što je već navedeno. Drugih dokaza oko plaćanja ovog iznosa u postupku nije bilo, suprotno navodima tuženice, pa je sud zaključio temeljem pravila o teretu dokazivanja. Budući da tuženica tvrdi da je iznos plaćen, na istoj je obveza dokazivanja te tvrdnje. Kako to nije učinila, zaključak je suda da ovaj iznos nije plaćen. Dodatno tome, iz same vjerodostojne isprave, a i iskaza tužitelja i svjedoka, proizlazi zaključak suda da su radovi izvršeni u cijelosti, tim više što su tuženica i njena obitelj uselili natrag u svoj stan.

38. Što se tiče radova na postavljanju laminata, sam svjedok je priznao da su tužiteljevi radnici postavili laminat, iako navodi da su bile greške, pa su morali vršiti popravke, no, to bi bio predmet drugog postupka (eventualne tužiteljeve odgovornosti za štetu). Isti zaključak je suda i što se tiče radova oko kanalizacijskih cijevi. Dakle, kada se iskaz svjedoka uzme u obzir s iskazom tužitelja, vjerodostojnom ispravom i računima, podupire se zaključak ovog suda.

39. Tvrdnje da je obvezu plaćanja tih dodatnih troškova, u stanu tuženice i svjedoka SD, preuzeo KD, što bi zaista i proizlazilo iz dostavljenog Sporazuma, ne mogu biti obvezujući u odnosu na tužitelja kao izvođača radova. Tim više što su ti dodatni radovi ugovoreni s tuženicom i njenim bratom, ne s AD. Obećanje jedne ugovorne strane (KD) drugoj ugovornoj strani (SD) da će on (KD) trećoj osobi (Paver Gradnji d.o.o.) nešto učiniti, treću osobu ne obvezuje, a obećavatelj odgovara za svu eventualnu štetu drugoj strani.

40. Na sve ove iznose, kako je i navedeno u vjerodostojnoj ispravi, ima se obračunati PDV u visini od 25%, koji iznosi spadaju u glavni dio tužbenog zahtjeva.

41. Isto tako, kako je naveo tužitelj, a potvrđeno je uplatom PBZ banke d.d., tuženica uplatom iznosa 15.000,00 kuna za estrih, nije platila PDV 25% na taj iznos, što bi iznosilo 3.750,00 kuna, što bi značilo da duguje i taj iznos tužitelju.

42. Dakle, radi razjašnjenja stvari, prema vjerodostojnoj ispravi, tuženicu se tereti za:

- 15.000,00 kuna s osnova preuzete obveze iz Ugovora od 20. rujna 2019. (gdje se navodi 2.000,00 eura);

- 3.750,00 kuna s osnova PDV 25% na gornji iznos;

- 15.000,00 kuna s osnova postavljanja estriha, kao naknadno ugovorenih radova (koji ugovor sud drži da je sklopljen);

- 3.750,00 kuna s osnova PDV 25% na gornji iznos;

- 5.250,00 kuna s osnova postavljanja laminate i zidnih obloga, kao naknadno ugovorenih radova (koji ugovor sud drži da je sklopljen);

- 1.312,50 kuna s osnoa PDV 25% na gornji iznos;

- 3.000,00 kuna s osnova popravka kanalizacijske cijeve i postavljanja nove kanalizacije, kao naknadno ugovorenih radova (koji ugovor sud drži da je sklopljen);

- 750,00 kuna s osnova PDV 25% na gornji iznos.

43. Kada se troškovi radova zbroje (15.000,00 + 15.000,00 + 5.250,00 + 3.000,00) dobije se iznos od 38.250,00 kuna.

44. Kada se zbroji PDV 25% na pojedine stavke (3.750,00 + 3.750,00 + 1.312,50 + 750,00) dobije se iznos od 9.562,50 kuna.

45. Ova dva zbroja daju iznos od 47.812,50 kuna, koji zbroj je i iskazan u vjerodostojnoj ispravi, te je prvotno tako utuženo i doneseno je rješenje o ovrsi radi naplate.

46. Kako tužitelj tvrdi (i dokazao je) da je tuženica platila dio od 15.000,00 kuna, koji se odnosi na postavljanje estriha, ali ne i porez na taj iznos, koji je obračunat i prikazan u računu i evidenciji tužitelja, to se od ukupnog iznosa (47.812,50 kuna) ima oduzeti iznos od 15.000,00 kuna, te se dođe do zbroja koji, po ocjeni ovog suda, tuženica duguje tužitelju na ime ugovorenih radova na njenom stanu.

47. Ovdje se ističe da je iznos od 2.000,00 eura, koji stoji u Ugovoru od 20. rujna 2019., tužitelj obračunao i prikazao kao iznos od 15.000,00 kuna u vjerodostojnoj ispravi, iako bi prema gornjim pravilima o konverziji (koja tada nije vrijedila, jer euro nije uveden kao službena valuta), 2.000,00 eura bilo 15.069,00 kuna. No, kako takav preračun ne ide na štetu tuženici, već tužitelju, sud je uzeo da ugovoreni iznos od 2.000,00 eura predstavlja iznos od 15.000,00 kuna, kako je to obračunato u vjerodostojnoj ispravi.

48. Dakle, kada se od iznosa 47.812,50 kuna oduzme plaćeni iznos od 15.000,00 kuna, dobije se 32.812,50 kuna kao konačan iznos tražbine koje, po ocjeni suda, tuženica duguje tužitelju.

49. U ovaj iznos spadaju:

- 15.000,00 kuna s osnova preuzete obveze iz Ugovora od 20. rujna 2019. (gdje se navodi 2.000,00 eura);

- 3.750,00 kuna s osnova PDV 25% na gornji iznos;

- 3.750,00 kuna s osnova PDV 25% na iznos od 15.000,00 kuna za postavljanje estriha;

- 5.250,00 kuna s osnova postavljanja laminate i zidnih obloga, kao naknadno ugovorenih radova (koji ugovor sud drži da je sklopljen);

- 1.312,50 kuna s osnoa PDV 25% na gornji iznos;

- 3.000,00 kuna s osnova popravka kanalizacijske cijeve i postavljanja nove kanalizacije, kao naknadno ugovorenih radova (koji ugovor sud drži da je sklopljen);

- 750,00 kuna s osnova PDV 25% na gornji iznos.

50. Kako daljnjih dokaza nije bilo, sud je donio odluku na temelju pregledane dokumentacije, te iskaza svjedoka, koristeći se pravilom o teretu dokazivanja činjenica. Kao što je navedeno, po ocjeni suda nisu osnovani prigovori tuženice, radi čega je valjalo platni nalog održati na snazi, no, djelomično, imajući u vidu da je dio povučen. Za ovaj dio je valjalo ukinuti platni nalog.

51. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, a zastupa ga punomoćnik odvjetnik. Radi navedenog je valjalo tuženicu obvezati na naknadu troškova tužitelju. Visina troška je odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22, 126/22) i vrijednosti predmeta spora.

52. Ovdje valja dodati da je na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. donesen zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na troškove postupka koji se odnose na troškove donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tome odlučuje zajedno sa ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku.

53. Kako je u postupku ranije i donesena prvostupanjska presuda, ostalo je za odlučiti i o trošku žalbenog postupka (žalbe protiv presude).

54. Tužitelju je tako s obzirom na vrijednost spora, valjalo dosuditi iznos kako je naveden u izreci ove presude, a odnosi se na trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.104,28 kuna / 146,56 eura; trošak žalbe od 8. lipnja 2022. u iznosu od 1.250,00 kuna / 165,90 eura; te nadalje trošak pristupa na ročišta 27. siječnja 2022. , 28. veljače 2022., 27. travnja 2022., te 12. studenog 2025., od po 100 bodova.

55. Kako je navedenom Tarifom vrijednost jednog boda utvrđena u vrijednosti 2,00 eura, proizlazi da za svaku radnju tužitelju pripada po 200,00 eura, što zbrojeno daje 800, eura.

56. Kada se to zbroju s troškom ovršnog postupka od 146,56 eura i troškom žalbenog postupka od 165,90 eura, dođe se do ukupnog parničnog troška tužitelja od 1.112,46 eura.

57. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u gornjoj izreci.

U Starom Gradu, 26. siječnja 2026.

Sudac

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DOSTAVTI:

- tužitelju po punomoćniku;

- tuženici po punomoćniku;

- u spis.