Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-580/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužiteljice ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba točke 3. Ugovora o kreditu br. 318 -50- 4096103 sklopljenog dana 11. svibnja 2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69 i tužiteljice ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnice kredita, koji Ugovor je dana 15. svibnja 2007. solemniziran kod javne bilježnice Melanije Duić iz Varaždina pod brojem OV-9762/07, a koja glasi:

„ 3. /treće/NAKNADA

1,00 % (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.”

II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužiteljici ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], u roku 15 dana isplati iznos od 481,35 EUR (četiristo osamdeset jedan euro i trideset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2007. do isplate, i to:

- po stopi od 15% godišnje od 23. svibnja 2007. do 31. prosinca 2007.,

- po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011.,

- po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015.

- od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], u roku od 15 dana naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 144,90 EUR (sto četrdeset četiri eura i devedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ZF podnijela je 23. listopada 2025. tužbu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. u kojoj navodi kako je 11. svibnja 2007. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 318-50-4096103 kojim joj je dana 22. svibnja 2007. stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 82.100,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan korištenja kredita. Radilo se o potrošačkom stambenom kreditu, a stranke su 3. veljače 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj Konv-01/2016. Predmetni kredit tužiteljica je u cijelosti i prijevremeno otplatila s danom 8. ožujka 2016. Tužiteljici je prilikom isplate kredita 22. svibnja 2007. kao ulazna naknada naplaćen iznos od 3.626,80 kn / 481,35 EUR.

1.2. Tužiteljica navodi da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno plaćanje naknade u visini 1,00% od iznosa kredita tipska odredba koju je tuženik prethodno formulirao i unio tekst ugovora, a o kojoj tužiteljica nije mogla pregovarati. Predmetnom odredbom nije određena svrha naknade, koje troškove ona obuhvaća, niti ista ima podlogu u eventualnim stvarnim troškovima tuženika povezanim sa sastavljanjem ugovora o kreditu s obzirom na to da je određena u postotnom iznosu od iznosa kredita. Stoga se radi o odredbi koja je očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice imajući u vidu da je predmetna naknada iznosila 1,00% od iznosa kredita, tako da je u konkretnom slučaju tužiteljica na ime tzv. ulazne naknade platila tuženiku iznos od 821,00 CHF odnosno 481,35 EUR, što je u tom trenutku predstavljalo iznos od gotovo dva anuiteta kredita. Tužiteljica ukazuje na odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03) temeljem kojih je predmetna odredba ništava, čemu u prilog govori i ustaljena sudska praksa domaćih sudova kao i odluke Suda EU u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz čl. 7. ZOO, tužiteljica ukazuje na činjenicu kako u Ugovoru nije jasno i određeno navedena svrha ni struktura naknade niti je tužiteljica o spornoj odredbi mogla pregovarati. Ističe kako je tuženik kao banka jača ugovorna strana koja je prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplatila tužiteljici iznos od čak 1,00% od iznosa kredita pa odredba točke 3. Ugovora uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice , i slijedom gore naznačenih odredaba ZZP ukazuje se nepoštenom i ništetnom. Budući da je iznos od 481,35 EUR na ime obrade zahtjeva i odobravanje kredita tuženik stekao bez valjane pravne osnove, to je kao nepošteni stjecatelj novčanog iznosa kojeg je primio temeljem nepoštene i ništetne odredbe koju je u svoju korist uvrstio u Ugovor o kreditu, temeljem čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO dužan naznačeni iznos vratiti tužiteljici i to zajedno sa zateznom kamatom sukladno odredbama čl. 1115 . ZOO. Stoga tužiteljica ovom tužbom traži utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe kao i vraćanje iznosa koji je stečen bez osnove od strane tuženika temeljem ništetne ugovorne odredbe, kao i naknadu parničnih troškova.

2. Rješenjem broj P-580/2025-2 od 30. listopada 2025. tuženiku je dostavljena tužba te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog pismena da svoj pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) . Tuženiku su tužba i rješenje broj P-580/2025-2 od 30. listopada 2025. uredno dostavljeni 17. studenoga 2025. (potvrda na poleđini stranice 62 spisa), no u ostavljenom roku od 30 dana od dostave tužbe tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331. b st. 1. ZPP odlučio kao u izreci.

3. Naime, prema spomenutoj odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4.1. Tuženik, dakle, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku.

4.2. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi (iznesenih pod točkom 1. obrazloženja ove presude) koje činjenice tuženik nije osporio budući da u ostavljenom roku nije podnio pisani odgovor na tužbu. Naime, prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Odredba članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a stavkom 2. propisano je da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Odredbom članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22; dalje: ZOO) propisane su posljedice ništetnosti na način da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, a što proizlazi i iz općeg pravila stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO, pri čemu odredba članka 1115. ZOO regulira i plaćanje zateznih kamata u slučaju stjecanja bez osnove na način da se iste plaćaju od dana stjecanja ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

4.3. Isto tako, sud je utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložila sama tužiteljica (Ugovor o kreditu broj 318-50-4096103 od 11. svibnja 2007., Dodatak broj Konv-01/2016 od 3. veljače 2016., potvrda banke o plaćenoj naknadi od 17. listopada 2025., kontrolni ispis unosa korištenja, otplatni plan, pregled izvršenih uplata po kreditu), kao i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Nalazeći, dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno usvojiti tužben i zahtjev. Stopa zakonske zatezne kamate precizirana je za pojedina razdoblja sukladno izmjenama čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

6. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je tako tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor, tužiteljici dužan naknaditi parnične troškove koji se odnose na trošak sastava tužbe s PDV u zatraženom iznosu od 125,00 EUR sukladno vrijednosti predmeta spora i temeljem tbr. 7. toč. 1., tbr. 46. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Priznat je i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom i plaćenom iznosu od 13,27 EUR sukladno Tarifi sudskih pristojbi. Vodeći računa o načelu ekonomičnosti postupka iz članka 10. stavak 1. ZPP (prema kojem sud i stranke moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova) trošak sudske pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe priznat je u iznosu od 6,63 EUR sukladno tbr. 2. st. 2. Tarife sudskih pristojbi i čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama kojim je propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom na to da tužitelj ica ima punomoćnika odvjetnika te s obzirom na odredbom čl. 133. st. 5. ZPP propisanu obveznu dostavu pismena odvjetnicima u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, tužitelj ici se putem njezinog punomoćnika ova presuda dostavlja u elektroničkom obliku, zbog čega sukladno citiranoj odredbi čl. 7. st. 3. ZOSP ima mogućnost platiti pristojbu na ovu presudu u visini polovice Tarifom sudskih pristojbi propisanog iznosa ukoliko je plati u roku od tri dana, pa stoga trošak sudske pristojbe na ovu presudu u visini polovice propisanog iznosa sud ocjenjuje troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, a ne i eventualno naknadno uplaćeni puni iznos pristojbe. Na ukupno dosuđene troškove u iznosu od 144,90 EUR tužiteljici je na njezin zahtjev dosuđena i zakonska zatezna kamata i to tekuća od dana donošenja ove prvostupanjske presude do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, i to po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

U Varaždinu 26. siječnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1/ Tužiteljica po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku iz Varaždina

2/ Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69