Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-503/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja VF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetna i nepoštena odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 320-50-3320495 od 8. ožujka 2006. sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužitelja VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, koja glasi:

„Naknada 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.

II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, da tužitelju VF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 225,98 EUR (dvjesto dvadeset pet eura i devedeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2006. do isplate i to:

- po stopi od 15% godišnje od 14. ožujka 2006. do 31. prosinca 2007.,

- po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011.,

- po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015.

- od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju VF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 72,46 EUR (sedamdeset dva eura i četrdeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj VF podnio je 26. rujna 2025. tužbu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. u kojoj navodi da je između stranaka 8. ožujka 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 320-50-3320495 (dalje: Ugovor o kreditu) prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 11.045,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Člankom 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se prilikom prvog korištenja tuženiku isplati jednokratna naknada u iznosu od 3,30% od iznosa kredita. Tužitelj navodi kako je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu, koji je tipski ugovor o kreditu, kojom je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade nepoštena i ništetna. Tužitelj se u odnosu na pravnu osnovu svog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovorne naknade za obradu kredita poziva na presude Suda EU koje su obvezujuće za sudove u Republici Hrvatskoj te na pozitivne hrvatske propise. Presudama Suda EU u predmetima C-84/19 i C-244/19 odlučeno je kako i pod kojim okolnostima je nacionalni sud dužan utvrditi da li je odredba koja sadrži troškove obrade kredita ništetna. U navedenim predmetima u vezi problematike naplate naknada za obradu kredita (Sud EU koristi termin „naknade za otvaranje“) utvrđeno je da čl. 2., čl. 4. st. 2 i čl. 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se kao ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora“ trebaju shvatiti one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takvog određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak zajma nije njegova bitna činidba. U svakom slučaju, sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora i to neovisno o prenošenju čl. 4. st. 2. navedene direktive u pravni poredak te države članice. Čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu da provjeri. Stoga nije sporno kako ugovorna odredba o naknadi za odobrenje kredita ne spada pod „ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene“ te se na istu ne odnosi isključenje testa nepoštenosti. Test nepoštenosti preuzet je iz čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ i u vrijeme sklapanja spornog ugovora bio je sadržan u članku 81. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje: ZZP). Činjenica da je visina naknade za odobrenje kredita bila propisana ugovorom o kreditu nije dokaz da su stranke o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale. U ovoj pravnoj stvari tuženik nije tužitelju iskazao koji su to točno troškovi u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao nadoknaditi niti mu je objašnjena struktura tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji s iznosom kredita koji se traži. Nadalje, u ugovoru o kreditu nije navedeno po kojem će se tečaju obračunati sporna naknada (kupovni, srednji ili prodajni) niti je precizirano obračunava li se tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili na neki treći dan. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 81. st. 1. ZZP i čl. 87. st. 1. ZZP te navodi da je odredba koja se odnosila na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od tuženika, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njezin sadržaj, a kojom je odredbom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza. Tako je tužitelju zaračunata naknada za kredit u visini 3,30% iznosa kredita što je iznosilo 364,49 CHF. Iz dopisa tuženika od 18. srpnja 2025. proizlazi da je gore navedena naknada naplaćena dana 13. ožujka 2006. u kunskoj protuvrijednosti od 1.702,64 kn, a što preračunavanjem u valutu euro po fiksnom tečaju 1,00 EUR = 7,53450 HRK iznosi 225,98 EUR. Ovaj je iznos tuženik prilikom isplate kredita tužitelju neosnovano uskratio od glavnice kredita te ga je tuženik, kao nepošten stjecatelj, obvezan vratiti tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja. Slijedom navedenog tužitelj ovom tužbom traži da sud utvrdi ništetnost odredbe članka 3. Ugovora o kreditu te obveže tuženika na vraćanje iznosa plaćene naknade za obradu kredita sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja do isplate, kao i na naknadu parničnih troškova.

2. Rješenjem broj P-503/2025-2 od 10. listopada 2025. tuženiku je dostavljena tužba te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog pismena da svoj pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) . Tuženiku su tužba i rješenje broj P-503/2025-2 od 10. listopada 2025. uredno dostavljeni 22. listopada 2025. (dostavnica na stranici 14 spisa), no u ostavljenom roku od 30 dana od dostave tužbe tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331. b st. 1. ZPP odlučio kao u izreci.

3. Naime, prema spomenutoj odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4.1. Tuženik dakle, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku.

4.2. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi (iznesene pod točkom 1. obrazloženja ove presude) koje činjenice tuženik nije osporio budući da u ostavljenom roku nije podnio pisani odgovor na tužbu. Naime, prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 96/2003, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, dalje: ZZP/03) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Odredba članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a prema stavku 2. ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Odredbom članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22; dalje: ZOO) propisane su posljedice ništetnosti na način da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, a što proizlazi i iz općeg pravila stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO, pri čemu odredba članka 1115. ZOO regulira i plaćanje zateznih kamata u slučaju stjecanja bez osnove na način da se iste plaćaju od dana stjecanja ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

4.3. Isto tako, sud je utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložio sam tužitelj (Ugovor o kreditu broj 320-50-3320495 od 8. ožujka 2006. i potvrda banke o visini isplaćene naknade od 18. srpnja 2025.), kao i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Nalazeći, dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno usvojiti tužben i zahtjev. Stopa zakonske zatezne kamate precizirana je za pojedina razdoblja sukladno izmjenama čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

6.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je tako tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor, tužitelju dužan naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 72,46 EUR koji se odnose na trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR sukladno vrijednosti predmeta spora i tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje: Tarifa) s PDV u iznosu od 12,50 EUR temeljem tbr. 46. Tarife. Priznat je i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom i plaćenom iznosu od 6,64 EUR sukladno vrijednosti predmeta spora te tbr. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi. Sukladno načelu ekonomičnosti postupka iz članka 10. stavak 1. ZPP (prema kojem sud i stranke moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova ) trošak sudske pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe priznat je u iznosu od 3,32 EUR sukladno tbr. 2. st. 2. Tarife sudskih pristojbi i čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23, dalje: ZOSP) kojom je propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom na to da tužitelj ima punomoćnika odvjetnika te s obzirom na odredbom čl. 133. st. 5. ZPP propisanu obveznu dostavu pismena odvjetnicima u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, tužitelju se ova presuda putem punomoćnika dostavlja u elektroničkom obliku, zbog čega sukladno citiranoj odredbi čl. 7. st. 3. ZOSP ima mogućnost platiti pristojbu na ovu presudu u visini polovice Tarifom sudskih pristojbi propisanog iznosa ukoliko je plati u roku od tri dana, pa stoga trošak sudske pristojbe na ovu presudu u visini polovice propisanog iznosa sud ocjenjuje troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, a ne i eventualno naknadno uplaćeni puni iznos pristojbe.

6.2. Na ove troškove tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i zakonska zatezna kamata i to tekuća od dana donošenja ove prvostupanjske presude do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

U Varaždinu 26. siječnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1/ Tužitelj po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege iz Zagreba

2/ Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69