REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2218/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jelin, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Aniti Sušac, odvjetnici u odvjetničkom društvu Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HOK osiguranje d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI društvo s ograničenom odgovornošću u Zagrebu, Trg Marka Marulića 2 , radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos od 1.894,74 EUR s zateznom kamatom od 26. travnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za razdoblje do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR s zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.999,54 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da njegovo potraživanje proizlazi iz prometne nezgode koja se dogodila 20. prosinca 2022. na sjevernom kolniku Marulićeva trga u Zagrebu. HI je upravljala osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] navedenim kolnikom u smjeru istoka. Prilikom parkiranja na slobodno parkirno mjesto s lijeve strane na stražnji lijevi bočni dio njezinog vozila naletjelo je prednjim djelom osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao KI, a koje se kretalo u istom smjeru. Do navedene nesreće došlo je uslijed nepridržavanja potrebnog razmaka i neprilagođene brzine kretanja osobnog vozila kojim je upravljao KI. U trenutku prometne nesreće vlasnica vozila registarske oznake [registarska oznaka] OI je s tužiteljem imala sklopljenu policu kasko osiguranja te mu se obratila sa zahtjevom za naknadu štete. U odnosu na osporavanje plaćanja premije kasko osiguranja, tužitelj dostavlja tablicu kao dokaz o plaćanju premije od 27. svibnja 2022, u smislu toga da je ugovaratelj osiguranja karticom platio premiju kasko osiguranja (1.850,73 kune) i premiju obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (163,85 EUR = 1.234,52 kune), odnosno ukupno 3.085,25 kuna. Tužitelj je temeljem izvršenih izvida štete i police kasko osiguranja 26. travnja 2023. na račun izvođača radova isplatio iznos od 3.789,49 EUR, čime su na njega temeljem čl. 963. Zakona o obveznim odnosima prešla sva prava osiguranice. Budući da tužitelj smatra da je odgovornost za nastanak štetnog događaja ravnomjerno podijeljena između oba sudionika prometne nesreće, od tuženika regresno potražuje polovicu isplaćenog iznosa, odnosno 1.894,74 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, a koji iznos mu je tuženik odbio isplatiti izvansudski.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka priznaje nastanak štetnog događaja, kao i to da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] u tom trenutku bilo osigurano kod njega policom osiguranja od automobilske odgovornosti. Osporava bilo kakvu odgovornost svojeg osiguranika za nastanak štetnog događaja. Navodi da je za štetni događaj kriva isključivo tužiteljeva osiguranica koja je u namjeri parkiranja na slobodno parkirališno mjesto neoprezno skretala lijevo preko lijeve prometne trake, kojom se kretalo vozilo tuženikovog osiguranika, te je na taj način izazvala predmetnu nezgodu, a što je razvidno već iz policijske skice koju tuženik dostavlja u spis. S tim u vezi ukazuje na to da je protiv HI izdan prekršajni nalog zbog počinjenja prekršaja iz čl. 43. st. 2. te čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Niti jedna radnja tuženikovoga osiguranika nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom nezgode koju je u cijelosti prouzrokovala osoba koja je upravljala vozilom osiguranim kod tužitelja. Tuženik osporava i tijek zatezne kamate jer tuženik u to vrijeme nije imao nikakvog saznanja o regresnom zahtjevu i nije mogao doći u zakašnjenje. Tuženik naposljetku ističe da tužitelj nije dokazao da je premija po polici po kojoj je izvršio isplatu osigurnine plaćena na način kako je to ugovoreno, odnosno nije priložio dokaz da je štetni događaj pokriven predmetnom policom osiguranja. Temeljem svega naprijed navedenog, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitane su sljedeće isprave: Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila Euroherc osiguranja (list 7. – 46. spisa), potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske Uprave Zagrebačke, I. Postaje Prometne policije o nastanku štetnog događaja (list 47. i 48. spisa), zapisnik o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske Uprave Zagrebačke, I. Postaje Prometne policije (list 49. – 52. spisa), zapisnik o ispitivanu prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za HI (list 53. spisa), fotografije mjesta štetnog događaja (list 54. – 70. spisa), ponuda kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8305051050 (list 71. i 72. spisa), polica kasko osiguranja cestovnih vozila broj 83,05051050 (list 73. i 74. spisa), potvrda o uplaćenoj premiji (list 75. spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete (list 76. – 77. spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 78. spisa), potvrda o izvršenom plaćanju izvođaču radova Auto Holetić d.o.o. (list 79. spisa), fotografije iz odštetnog zahtjeva broj 220503208394 (list 80. – 88. spisa), prometna dozvola za vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] (list 89. i 90. spisa), vozačka dozvola za osobu HI (list 91. i 92. spisa), izvid štete broj 220503208394/1 (list 93. spisa), zahtjev za naknadni izvid štete (list 94. i 95. spisa), zahtjev za naknadni izvid štete (list 96. spisa), izvid štete broj 220503208394/2 (list 97. i 98. spisa), radni nalog R001215 (list 99. i 100. spisa), obračun visine štete - kasko, popravak vozila- kalkulacija/račun, izvid 1 (list 101. i 102. spisa), obračun visine štete - kasko, popravak vozila-kalkulacija/račun, izvid 2 (list 103. i 104. spisa), račun broj 90/1/68 (list 105. i 106. spisa), email obavijest s brojem regresnog zahtjeva (list 107. spisa), regresni zahtjev (list 108. spisa), obavijest o zaprimanju odštetnog zahtjeva (list 109. i 110. spisa), skica mjesta događaja (list 119. spisa), podaci o prometnoj nezgodi (list 120. i 121. spisa), prijava štete-HOK osiguranju PI (list 122. i 123. spisa), tablice iz koje je razvidno da je premija kasko osiguranja plaćena 27. svibnja 2022. na način da je ugovaratelj osiguranja karticom platio premiju kasko osiguranja i premiju obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (list 126. – 152. spisa), polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (list 169. spisa), obvezni prekršajni nalog (list 177. i 178. spisa), dopis tužitelja NI (list 154. i 155. spisa) s povratnicom (list 156. spisa), dopis tužitelja CI (list 157. i 158. spisa) s povratnicom (list 159. spisa), dopis tužitelja II (list 160. i 161. spisa) s povratnicom (list 162. spisa), dopis tužitelja RI (list 163. i 164. spisa) s povratnicom (list 165. spisa), dopis tužitelja HI (list 166. i 167. spisa) s povratnicom (list 168. spisa), interna evidencija osiguranja za OI (list 169. spisa). Spisu je priklopljen spis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske Uprave Zagrebačke, I. Postaje Prometne policije klasa 211-08/22-4/39274, Ur broj 511-19-44- 22-4 i spis Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp-11661/2023. Sud je proveo i dokaz prometno tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za prometne nesreće i procijene motornih vozila ČI.

4. Sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem na okolnost uplate premije osiguranja jer taj dokaz nije smatrao nužnim za donošenje odluke u ovom postupku, niti dokaz financijskim vještačenjem na okolnost isplate naknade štete tužiteljevom osiguraniku jer ta okolnost nije bila sporna u postupku. Sud nije proveo niti dokaz saslušanjem svjedoka NI, CI, UI, RI, HI, ZI ni policijskih službenika koji su vršili očevid povodom štetnog događaja. Sud nije proveo navedene dokaze jer ih nije smatrao primjerenim dokaznim sredstvima za utvrđivanje okolnost na koje su predloženi (osobito sporne brzine kretanja vozila), smatrao je da i bez njih može donijeti odluku u postupku, a vezano za PI valja ukazati i na to da je tuženik odustao od izvođenja toga dokaza jer navedeni svjedok više trajno nije u Republici Hrvatskoj.

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/23., 146/25, dalje: ZPP) zaključeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Tužitelj od tuženika traži isplatu iznosa od 1.894,74 EUR s pripadajućom zateznom kamatom na ime regresa za polovicu iznosa naknade štete koji je isplatio svojoj osiguranici povodom prometne nesreće, a za koju smatra da su podjednako odgovorna oba sudionika štetnog događaja.

7. Među strankama nije sporno to da su sudionici štetnog događaja bili osigurani kod tužitelja, odnosno tuženika i da je tužitelj isplatio iznos popravka automobila radionici, polovicu kojeg potražuje od tuženika u ovom postupku.

8. Između stranaka je sporno je li OI uplatila premiju za policu osiguranja te dinamika nastanka štetnog događaja u smislu raspodjele odgovornosti njegovih sudionika i visina štete.

9. Vezano za uplatu premije osiguranja sud je utvrdio da je tužitelj u spis predmeta dostavio dokaz o tome da je s OI imao sklopljenu policu kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8305051050 za vozilo Peugot 208 registarske oznake [registarska oznaka] koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi o kojoj je riječ u ovom postupku. Sud ne smatra životno logičnim da bi tužitelj za osobu s kojom ima sklopljen ugovor o osiguranju poduzimao radnje procjene štete niti da bi isplatio iznos za popravak oštećenog vozila da premija za osiguranje nije uistinu uplaćena i da bi se na taj način izložio mogućnosti da isplaćeni iznos neće moći ni djelomično naknaditi bilo od štetnika bilo od njegovog osiguratelja. Nadalje, s obzirom na vrijednost predmeta ovog spora, a koji je spor male vrijednosti, sud provođenje financijskog vještačenja na navedenu okolnost nije smatrao ekonomičnim u smislu odredbe čl. 10. ZPP-a. Stoga je sud temeljem svih naprijed navedenih okolnosti utvrdio da je polica osiguranja uplaćena i da se tužbeni zahtjev može ispitati u tom smislu.

10. Sud će se, prije svega, osvrnuti na vještačenje koje je, za potrebe spornih okolnosti provedeno po stalnom sudskom vještaku za promet, vozila i plovila, dipl. ing strojarstva ČI.

11. Vezano za okolnost visine štete nastale u štetnom događaju, vještak je istu utvrdio uzimanjem u obzir izvida štete koje je sačinio tužiteljev procjenitelj i njegovom usporedbom s računom popravka vozila koji sadrži detaljne stavke. U tom smislu je utvrdio da je na vozilu osiguranom kod tužitelja nastala djelomična šteta u iznosu od 3.789,49 EUR. I tužitelj i tuženik su naveli da ne prigovaraju nalazu i mišljenju vještaka u tom dijelu (list 247. i 250. spisa), a kako sud ne nalazi razloga sumnjati u vještakova utvrđenja u tom smislu, u tom dijelu cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao točan.

12. Vještak je, vezano za dinamiku nastanka štetnog događaja, razmotrio dvije bitne okolnosti: u kojoj se traci kretala vozačica vozila osiguranog kod tužitelja HI i na koji je način izvršila radnju skretanja radi parkiranja automobila te, kao drugo, kojim brzinama su se kretala vozila.

13. U tom smislu, vještak je naveo da su se, neposredno prije štetnog događaja, oba vozila sudionika prometne nesreće kretala sjevernim kolnikom ulice Trga Marka Marulića, od zapada prema istoku. Vozilo osigurano kod tužitelja, kojim je upravljala HI, se kretalo srednjom prometnom trakom, dok se vozilo osigurano kod tuženika, kojim je upravljalo KI, kretalo lijevom prometnom trakom i nešto iza vozila kojim je upravljala HI.

14. Vezano za postupanje vozačice HI, vještak je naveo da je navedena, vidjevši slobodno parkirališno mjesto izvan kolnika sa svoje lijeve strane, poduzela radnju skretanja ulijevo, želeći se iz srednje prometne trake preko lijeve prometne trake parkirati na to slobodno parkirališno mjesto. Dok je bila u radnji skretanja, najvećim dijelom prepriječena preko lijeve prometne trake, na njen stražnji lijevi bočni vrh je sredinom prednjeg dijela naletjelo vozilo tuženikovog osiguranika PI. Tom radnjom skretanja iz srednje prometne trake preko lijeve prometne trake na parkirališno mjesto, vozilo osigurano kod tužitelja je presjeklo put kretanja vozilu tuženikovog osiguranika. Odigravanje predmetnog štetnog događaja na način kako je to u prekršajnom spisu iskazala vozačica vozila osiguranog kod tužitelja, tehnički nije prihvatljivo.

15. Vještak je, nadalje, otklonio mogućnost da se HI, vozačica vozila osiguranog kod tužitelja, nalazila u istoj prometnoj traci kao i KI, tuženikov osiguranik, u smislu toga da bi ispred njega napravila blagi luk udesno prije nego što je skrenula na lijevo, slobodno mjesto, odnosno da su iz takvog postupanja mogla nastati oštećenja poput onih nastalih u ovom postupku.

16. S tim u vezi vještak je naveo da je mjesto sudara određeno početkom traga struganja stražnjeg lijevog kotača vozila osiguranog kod tužitelja. Postavljanjem stražnjeg lijevog kotača vozila osiguranog kod tužitelja na početak tog traga i vozila tuženikovog osiguranika u sudarni položaj, dobiva se sudarni položaj oba vozila i mjesto sudara prikazano slikom broj 3 u nalazu i mišljenju. Po tome je do sudara došlo u krajnje lijevoj prometnoj traci za ravno sjevernog kolnika ulice Trga Marka Marulića, oko 1,1 m do 1,3 m od središnje linije koja dijeli lijevu prometnu traku od srednje prometne trake.

17. S obzirom na oštećenja prednjeg dijela vozila tuženikovog osiguranika, proizlazi da se u trenutku sudara vozilo tuženikovog osiguranika kretalo u cijelosti svojom lijevom prometnom trakom, bliže razdjelnoj liniji, a kako je to prikazano na slici 3 nalaza. Ovaj sudarni položaj isključuje mogućnost da se vozilo osigurano kod tužitelja na parkirno mjesto uključivalo iz lijeve prometne trake, odnosno da je radilo blagi luk udesno gdje je započinjala radnja parkiranja.

18. Vještak je temeljem dostupnih podataka utvrdio da je radnjom skretanja iz srednje prometne trake preko lijeve prometne trake na parkirališno mjesto, vozilo kojim je upravljala HI presjeklo put kretanja vozilu tuženikovog osiguranika JI. Kako je na mjestu štetnog događaja kolnik ravan i pregledan, vozačica HI je prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo mogla u lijevom bočnom ogledalu i provjerom lijevog tzv. "mrtvog kuta" vidjeti nailazak vozila tuženikovog osiguranika kojim je upravljao KI i da je to učinila i tada odustala od radnje skretanja ulijevo i propustila vozilo tuženikovog osiguranika, do ovog štetnog događaja ne bi došlo.

19. Vezano za drugi element, odnosno brzinu kretanja vozila, vještak je utvrdio kako slijedi.

20. Vještak je utvrdio da je brzina vozila osiguranog kod tužitelja kojim je upravljala HI u trenutku sudara iznosila je oko 25,8 km/h. Tehnički je moguće da se to vozilo i prije sudara, prilikom radnje skretanja u lijevo, kretalo ovom sudarnom brzinom.

21. Vještak je naveo da za izračun brzine kretanja vozila tuženikovog osiguranika PI neposredno prije i u trenutku sudara nema elemenata jer prije mjesta sudara na kolniku nisu pronađeni nikakvi tragovi kotača tog vozila i nije poznat konačni zaustavni položaj tog vozila. Nadalje, vještak je naveo i to da s obzirom na nastala oštećenja ne može procijeniti brzinu kojom se kretalo to vozilo. S obzirom na navedeno, nije moguće utvrditi ni udaljenost tog vozila od mjesta sudara u trenutku kada je vozačica HI započela s radnjom skretanja ulijevo iz srednje prometne trake, pa nije moguće ni utvrditi je li tuženikov osiguranik imao dovoljno mjesta da radnjom kočenja zaustavi svoje vozilo prije mjesta sudara i da na taj način izbjegne štetni događaj.

22. Vještak ukazuje na to da je na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja, prema zapisniku o očevidu, brzina kretanja vozilima bila ograničena prometnim pravilom na 50 km/h.

23. Sud smatra da je za utvrđivanje brzine kretanja vozila sudionika prometne nesreće prije svega mjerodavno prometno vještačenje temeljem materijalnih dokaza poput tragova kočenja, položaja vozila nakon sudara, mjerača brzine na cestama, nadzornih kamera (za koje iz spisa Pp-11661/23 proizlazi da nisu postavljene za navedeno područje) i uzimanja u obzir ostalih okolnosti poput težine vozila i nastalih oštećenja.

24. Za razliku od materijalnih dokaza koji su objektivno provjerljivi, personalni dokazi saslušanjem svjedoka su po svojoj prirodi subjektivni. U tom smislu, osim što je zbog prirode svoje uloge u štetnom događaju HI zainteresirana za ishod postupka, njezin iskaz i iskaz ostalih suputnika u vozilu osiguranom kod tužitelja o brzini kojom se kretalo vozilo tuženikovog osiguranika može biti iskaz isključivo o dojmu o toj brzini, a koji dojam po svojoj naravi nije provjerljiv niti je pouzdan dokaz.

25. Nadalje, čak i da tuženik nije odustao od dokaza saslušanjem svjedoka PI zbog njegove trajne odsutnosti iz Republike Hrvatske, sud bi njegov iskaz razmatrao u svjetlu toga da je KI kao sudionik prometne nezgode zainteresiran za ishod ovog postupka, isto kao i HI.

26. Osim naprijed navedenih razloga, odlučujući o tome koje dokaze će izvesti u ovom postupku sud je uzeo u obzir i jedinu ogradu koju je vještak izrazio u svojem usmenom izlaganju nalaza i mišljenja. Vještak je, na pitanje tužiteljevog punomoćnika je li bi, temeljem personalnih dokaza, mogao utvrditi drugačiju dinamiku nastanka štetnog događaja, odnosno kada bi osiguranik tuženika rekao kolikom je brzinom vozio je li bi to promijenilo ishod tog postupka, naveo da bi se, ako bi sud prihvatio eventualno dani iskaz vozača tuženikovog osiguranika i ako bi isti bio tehnički održiv tada mogla napraviti nova analiza uzimajući u obzir navedene podatke.

27. U tom smislu sud prije svega napominje da je tuženik taj koji je predložio saslušanje svojeg osiguranika PI i od tog dokaza odustao tijekom postupka. Tužitelj je od samog početka ovog spora znao za postojanje i ulogu navedenog svjedoka te ga je i sam mogao predložiti ako je njegovo saslušanje smatrao bitnim, a s obzirom na svjedokovu ulogu u ovom štetnom događaju sud ne vidi razlog zašto tužitelj njegovu važnost ne bi prepoznao od početka. Stoga budući da sâm vještak nije zatražio izvođenje dokaza saslušanjem PI u smislu odredbe čl. 250. st. 2. ZPP-a, da tužitelj nije pravovremeno u ovom sporu male vrijednosti predložio izvođenje navedenog dokaza, da je tuženik odustao od tog dokaza i da sud u parničnom postupku ne izvodi dokaze po službenoj dužnosti, valja smatrati da taj dokaz ne treba izvesti u ovom postupku.

28. Kao drugo, vještak je naveo da bi, tek kada bi sud prihvatio iskaz vozača tuženikovog osiguranika i kada bi isti bio tehnički održiv, mogao napraviti novu analizu uzimajući u obzir navedene podatke. Budući da ne postoje drugi provjerljivi tehnički elementi poput tragova kočenja ili zaustavnog položaja vozila tuženikovog osiguranika s kojima bi sud, i da je saslušao PI, mogao usporediti njegov iskaz, u nedostatku materijalnih dokaza sud nema elemente za procjenu istinitosti iskaza navedenog svjedoka.

29. Sud naposljetku napominje i to da iz policijskog izvješća proizlazi da u nesreći nije bilo ozlijeđenih, pa ni u tome smislu ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na veliku naletnu brzinu vozila tuženikovog osiguranika.

30. Stoga u konkretnim okolnostima, kada vještak navodi da nije moguće temeljem tehničkih elemenata utvrditi kojom se brzinom kretalo vozilo osigurano kod tuženika, ne može se prihvatiti tužiteljeva tvrdnja da je tuženikov osiguranik vozio brzinom koja nije bila primjerena uvjetima u prometu i da zbog toga nije mogao izbjeći štetni događaj pa da je na taj način pridonio nastanku štetnog događaja. Ovdje valja napomenuti i to da KI nije u svojoj prijavi štete naveo da zbog velike "brzine" nije stigao reagirati, kako to tvrdi tužitelj, već je naveo da zbog velike "blizine" nije stigao reagirati, pa se ne može uzeti da je KI u bilo kojem obliku priznao da je vozio brzo.

31. Vezano za nalaz i mišljenje vještaka, ovaj sud smatra da isti pravilno opisuju dinamiku nastanka štetnog događaja jer su sastavljeni detaljno, uvjerljivo i u skladu s pravilima struke. Vještak je svoj nalaz i mišljenje i dodatno obrazložio odgovaranjem na pitanja stranaka u postupku i pri tome je, prema mišljenju ovog suda, uspješno izvršio zadatak koji mu je povjeren.

32. Sud je temeljem svega naprijed navedenoga zaključio da je HI, vozačica vozila osiguranog kod tužitelja, radnjom skretanja iz srednje prometne trake preko lijeve prometne trake na parkirališno mjesto, presjekla put kretanja vozilu tuženikovog osiguranika JI. Budući da je na mjestu štetnog događaja kolnik ravan i pregledan, vozačica HI je prije poduzimanja radnje skretanja ulijevo mogla u lijevom bočnom ogledalu i provjerom lijevog tzv. "mrtvog kuta" vidjeti nailazak vozila kojim je upravljao tuženikov osiguranik KI i da je to učinila i tada odustala od radnje skretanja ulijevo i propustila vozilo tuženikovog osiguranika, do štetnog događaja o kojem je riječ u ovom postupku ne bi došlo.

33. Sud je navedene činjenice razmotrio u svjetlu sljedećih zakonskih odredbi.

34. Odredbom čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:

35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje: ZOO) propisano je da, kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

35. Odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 133/2023., 145/2024., dalje: ZSPC) propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Nadalje, odredbom čl. 43. st. 2. ZSPC-a propisano je da se, prije započinjanja radnji iz stavka 1. tog članka, vozač dužan uvjeriti da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

36. Sud smatra da se postupanje vozačice vozila osiguranog kod tužitelja može smatrati povredom odredbe čl. 43. st 2. ZSPC-a jer bi HI, da je prije poduzimanja radnje skretanja ulijevo provjerila lijevo bočno ogledalo i lijevi tzv. "mrtvi kut", vidjela nailazak vozila kojim je upravljao tuženikov osiguranik KI i odustajanjem od radnje skretanja ulijevo je mogla propustiti vozilo tuženikovog osiguranika, u kojem slučaju do štetnog događaja ne bi došlo. Dakle, HI je odgovorna za nastanak štetnog događaja.

37. Naprijed opisani zaključak o mogućnosti izbjegavanja prometne nesreće je iznio i vještak u svojem nalazu i mišljenju te se podudara i sa stavom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu koji je presudom Pp-11661/23 utvrdio da je HI kriva za počinjenje prekršaja iz čl. 43. st. 2. ZSPC-a, a navedeni prekršaj je počinila, prema obrazloženju prekršajnog suda, na način koji je u bitnome opisan i u odluci ovog trgovačkog suda.

38. Stoga je sud, temeljem svega naprijed navedenoga, na temelju odredbe čl. 1072. st. 1. ZOO-a te čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC-a utvrdio da tužbeni zahtjev valja odbiti i odlučio kao u točki I. izreke.

39. Odluka o troškovima parničnog postupka iz t. II., III. i IV. izreke temelji se na odredbama čl. 154., 155. i čl. 164. ZPP-a.

40. Sud je tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka našao osnovanim u sljedećem dijelu: trošak sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 8.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 138/23., dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 5. veljače 2025. u iznosu u od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak sastava podneska od 30. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 8.3. u vezi s odredbom TBR. 7.), trošak zastupanja na ročištu 11. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu 11. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife).. Na ukupni iznos dosuđenog troška od 1.000,00 EUR, sud je tužitelju priznao PDV u skladu s odredbom TBR. 46. Tarife i na ime troškova radnji u parničnom postupku mu dosudio mu ukupno 1.250,00 EUR.

41. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi članka 30. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024).

42. Visina zatezne kamate na trošak je određena u skladu s odredbom čl. 29. ZOO- a, pri čemu je sud uzeo u obzir da je kod troška postupka riječ o ostalim odnosima iz te odredbe kod kojih se primjenjuje uvećanje stope za tri postotna poena.

43. Sud tuženiku nije priznao trošak za zastupanje na ročištu 8. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV, ukupno 250,00 EUR, jer je navedeno ročište odgođeno te je njegov zahtjev za naknadom tog troška odbio u točki III. izreke kao neosnovan.

44. Sud je odluku o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troška iz točke III. izreke donio temeljem odredbe čl. 154. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu pa je njegov zahtjev za naknadom troška postupka valjao odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 26. siječnja 2026.

SUTKINJA

Dina Jellin

pisani prijedlog odluke izradila viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem sustava eKomunikacije ovog suda. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku