Poslovni broj: Us I-6045/23-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika: Grad Zagreb, Trg S. Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, radi poništavanja rješenja, 26. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba - gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2374, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 30. listopada 2023. godine i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/832, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-9 od 31. kolovoza 2023. godine, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima je odbijen njezin zahtjev za oglašavanje ništavim prethodnog tuženikovog rješenja od 22. ožujka 2023. godine.

Tužiteljica u tužbi iznosi nekoliko prigovora koji će biti analizirani u nastavku ove presude.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužiteljica je 13. srpnja 2023. godine tuženiku podnijela zahtjev za oglašavanje ništavim prethodno donesenog rješenja od 22. ožujka 2023. godine o usklađivanju prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, donesenog na temelju Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 25/22 - Odluka).

Tužiteljica je inače protiv spomenutog prvostupanjskog rješenja od 22. ožujka 2023. godine pravodobno izjavila i propisani redoviti pravni lijek (prigovor), koji je odbijen tuženikovim drugostupanjskim rješenjem 25. travnja 2023. godine (dakle još prije podnošenja zahtjeva za oglašavanje ništavim prvostupanjskog rješenja od 22. ožujka 2023. godine), a u odnosu na to tužiteljica nije bila pokrenula upravni spor. U zahtjevu za oglašavanje ništavim rješenja od 22. ožujka 2023. godine tužiteljica uopće nije spomenula odluku u povodu njezinog izjavljenog redovitog pravnog lijeka protiv navedenog rješenja te se u tom zahtjevu izričito pozvala samo na razlog ništavosti iz čl. 128. st. 1. t. 5. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09 i 110/21 - ZOUP), odnosno na tvrdnju da je rješenje doneseno bez njezinog prethodnog zahtjeva i naknadnog pristanka.

Osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 31. kolovoza 2023. godine je tužiteljičin zahtjev odbijen, uz obrazloženje da je rješenje od 22. ožujka 2023. godine doneseno po službenoj dužnosti, a ne na zahtjev stranke.

Osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 30. listopada 2023. godine je odbijen tužiteljičin prigovor protiv rješenja od 31. kolovoza 2023. godine. Tužiteljica u tužbi pravilno osporava odbijanje oglašavanja ništavosti u drugostupanjskom rješenju od 30. listopada 2023. godine i na temelju čl. 128. st. 1. t. 2. ZOUP-a, odnosno stoga što je rješenje doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku.

Naime, tužiteljica se u svom zahtjevu od 13. srpnja 2023. godine uopće nije ni pozvala na tu pravnu osnovu ništavosti - ali to u konačnici ne utječe na zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja, koje je ujedno pravilno otklonilo mogućnost oglašavanja ništavim rješenja od 22. ožujka 2023. godine na temelju pravne osnove iz čl. 128. st. 1. t. 5. ZOUP-a.

Tužiteljica se u konkretnom slučaju doista neosnovano pozvala na razlog ništavosti koji se odnosi na okolnost da bi rješenje bilo doneseno bez njezinog prethodnog zahtjeva i naknadnog pristanka, jer se u pogledu rješenja od 22. ožujka 2023. godine radi o pojedinačnom aktu donesenom po službenoj dužnosti (a ne po zahtjevu stranke), na temelju izričite odredbe čl. 6. Odluke. U tom smislu sud u cijelosti otklanja i pozivanje tužiteljice u tužbi na to da u čl. 6. Odluke nije propisano pokretanje postupka po službenoj dužnosti, jer upravo suprotno proizlazi iz eksplicitnog sadržaja te odredbe.

Tužiteljica u tužbi dalje navodi da se odluka o usklađivanju prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja mogla donijeti samo do 31. prosinca 2022. godine i da je to rješenje donijelo nenadležno tijelo, a također osporava i načelnu mogućnost izmjene još ranijeg pravomoćnog akta o priznavanju prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.

Međutim, ovi razlozi se ne mogu dovesti u vezu ni s jednom pravnom osnovom iz čl. 128. st. 1. ZOUP-a za oglašavanje rješenja ništavim, već su u pitanju razlozi koji se mogu odnositi samo na zakonitost prvostupanjskog rješenja od 22. ožujka 2023. godine. U tom smislu sud još jednom napominje da je tužiteljica protiv tog rješenja pravodobno izjavila propisani redoviti pravni lijek, o kojem je odlučeno drugostupanjskim rješenjem od 25. travnja 2023. godine, a protiv kojeg tužiteljica nije bila pokrenula upravni spor.

U odnosu na tužiteljičin navod iz tužbe da se zapravo u pogledu rješenja od 22. ožujka 2023. godine ne bi ni radilo o upravnom aktu, sud naglašava da se tek u tom slučaju tužiteljica uopće niti ne bi mogla pozivati na razloge ništavosti iz čl. 128. st. 1. ZOUP-a. Inače, riječ je o upravnom aktu jer se njime odlučivalo o modalitetima tužiteljičinog ostvarivanja prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Neosnovano tužiteljica u tužbi potražuje troškove upravnog postupka, s obzirom na to da u tom upravnom postupku nije uspjela.

Zbog svega navedenog sud ocjenjuje da su oba osporavana rješenja o odbijanju tužiteljičinog zahtjeva za oglašavanje ništavim rješenja od 22. ožujka 2023. godine pravilna i zakonita - bez obzira na činjenicu da je u drugostupanjskom rješenju od 30. listopada 2023. godine izvršeno i nepotrebno pozivanje na odbijanje razloga ništavosti iz čl. 128. st. 1. t. 2. ZOUP-a.

Zbog toga je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (ZUS). Tužitelja je izgubila ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njezin zahtjev za naknadu troška tog upravnog spora.

U Zagrebu, 26. siječnja 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Martin Sherri

2. Grad Zagreb, Trg S. Radića 1, Zagreb