Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ovr-213/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu po sucu Vesni Britvec u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po odvjetnicima Odvjetničkog društva Buterin & Partneri iz Zagreba, protiv ovršenika SŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Škaliću, odvjetniku iz Zagreba, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu od 28. srpnja 2025., broj Ovr- 1010/2022-25., 26. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovrhovoditelja te se rješenje Općinskog suda u Karlovcu od 28. srpnja 2025., broj Ovr-1010/2022-25, potvrđuje.

II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu od 28. srpnja 2025., broj Ovr-1010/2022- 25 određuje se odgoda ovrhe do pravomoćnog okončanja postupaka koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vode pod poslovnim brojem P-1267/2022 i P-2933/2024.

2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), koji propis se primjenjuje sukladno članku 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ-a), i ovršnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Ovrhovoditelj u bitnome navodi da u konkretnom predmetu nisu ispunjeni uvjeti iz članka 65. stavak 1. OZ-a. Ovrhovoditelj navodi da prvostupanjski sud propušta utvrditi ispunjenje drugog kumulativnog uvjeta, odnosno vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, čime sud osim žalbenog razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja čini i bitnu povredu odredaba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Ovrhovoditelj smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete već da predlaže odgodu ovrhe paušalno navodeći iznos potraživanja koji se nastoji naplatiti u ovom ovršnom postupku, a što da ne predstavlja dokaz o postojanju nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Ovrhovoditelj dalje navodi da je ovršenik nekretninom koja je predmet ovrhe dobrovoljno raspolagao prilikom sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu i dopustio je zasnivanje založnog prava kao instrument osiguranja upravo potraživanja koje ovrhovoditelj nastoji prisilno naplatiti u ovom ovršnom postupku. Ovrhovoditelj smatra da odluka Suda Europske unije C-407/18 na koju se poziva u obrazloženju prvostupanjski sud nije primjenjiva u ovom slučaju, kada bi pojedine odredbe Ugovora o kreditu [broj kredita] bile ništetne te da nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora o kreditu, odnosno utjecaj na ovrhovoditeljevu tražbinu. Ovrhovoditelj u konačnici navodi da je ovršenik u parničnim postupcima postavio zahtjev da se utvrdi ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, pa da kad bi ovršenik i uspio s tužbenim zahtjevom prema ovrhovoditelju u odnosu na preplatu po osnovi navodno nepoštenih ugovornih odredaba, da bi ovršenik zasigurno mogao isto ostvariti budući je ovrhovoditelj financijska institucija. Ovrhovoditelj smatra da je prvostupanjski sud automatski odgodio ovrhu pa predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine u cijelosti te predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu troška žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja povodom žalbe ovrhovoditelja, a po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijano rješenje nije zahvaćeno niti bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi upućuje ovrhovoditelj. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primjeno i materijalno pravo, odnosno odredbe OZ-a kada je odgođena ovrha u ovom ovršnom postupku.

6. Ovrha je u ovom predmetu određena na temelju ovršne isprave u odnosu na koje je ovršenca protiv ovrhovoditelja pokrenula dva parnična postupka radi ništetnosti ugovornih odredbi iz predmetnog Ugovora o kreditu [broj kredita], vezanih za promjenjivu kamatnu stopu prema jednostranoj odluci banke, i u odnosu na valutnu klauzulu i isplate preplaćenih iznosa anuiteta, a koji postupci se vode pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu brojevima P-1267/2022 i P-2933/2024.

7. Dakle, predmetna ovrha provodi se temeljem javnobilježničkog akta odnosno solemniziranog ugovora i to potrošačkog ugovora koji nije prošao sudsku kontrolu već je tek u tijeku sudski postupak za utvrđenje ništetnosti i isplate preplaćenih iznosa anuiteta.

8. P rovedbu ovrhe u ovom ovršnom predmetu, pa vezano s tim i odgodu ovrhe, treba promatrati kroz načelo djelotvornog osiguravanja provedbe Direktive vijeća broj 93/13/EEZ, obzirom je člankom 2. stavak 1. točka 1. ZZP propisano da se tim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju odredbe Direktive broj 93/13 EEZ.

9. Dakle, ovršno-pravno uređenje, prema kojem je sukladno ocjeni suda Europske unije odgoda ovrhe u praksi gotovo nemoguća, sadrži i hrvatsko pravo, (članak 65. stavak 1. točka 4. OZ) kojom je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti.

10. Stoga, i naše zakonodavstvo, konkretno članak 65. OZ-a sadrži odredbu prema kojoj je odgoda ovrhe iznimno moguća i podliježe strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, isključujući štetu povezanu sa samom ovrhom, čime u praksi ta odgoda postaje gotovo nemoguća. Ni u hrvatskom pravu u ovršnom postupku se ne može ispitivati nepoštenost pojedinih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgoditi ovrhu, a to primjenu prava Unije, konkretno navedene Direktive, čini nemogućom ili pretjerano teškom.

11. Presude Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije i obvezujuće su za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove, u okvirima njihove nadležnosti, a presuda koja se odnosi na jednu državnu članicu obvezuje i sve druge države članice.

12. U duhu prakse Suda Europske unije, Direktivu Vijeća broj 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, prema Odluci Suda Europske unije poslovni broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. s gledišta načela djelotvornosti treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

13. Iz presude EU proizlazi da je zauzeto stajalište da nacionalni sudovi, po prijedlogu stranke ili po službenoj dužnosti, ovisno o svakom pojedinačnom slučaju, a u okviru zakonskih mogućnosti sadržanih u postojećem nacionalnom zakonodavstvu i s druge strane, potrebi usklađenja postupanja suda sukladno načelima sadržanim u odredbama Direktive 93/13, ima obvezu odrediti odgodu provedbe ovrhe u slučaju kada je ovrha određena na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i ukoliko utvrdi da je ovršenik kao potrošač pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti/nepoštenja odredbe ugovora o hipotekarnom kreditu, odnosno konkretno ovršne isprave na temelju koje je određena ovrha.

14. Presuda Suda Europske unije broj C-407/18 obvezuje i sudove u Republici Hrvatskoj, a s obzirom na to da se u ovom predmetu i u predmetu u odnosu na koji je Sud Europske unije donio navedenu presudu, radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji (ovršni je postupak iniciran protiv korisnika kredita na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta koji ovršenik smatra ništetnim jer sadrži nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača), to su prema ocjeni i ovog suda, ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem članka 65. stavak 1. točka 4. OZ, neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti.

15. Nadalje, kako je 11. ožujka 2022. donesen zaključak na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na kojem je donesen zaključak: „U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe .

16. Navedeni zaključak predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na važnost prava potrošača i na potrebu sveobuhvatne zaštite prava potrošača, pa je i u vezi s tim i zaključak o potrebi odgode ovrhe u kojoj se ovrha provodi na nekretnini u situaciji kada ovršenik vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i očitovanja o osiguranju novčane tražbine založnog dužnika kao javnobilježničkog akta, i bez obzira na to što je ovršenica dobrovoljno zasnovala založno pravo na nekretnini.

17. Ovrha u ovom konkretnom predmetu provodi se na nekretnini u situaciji kada ovršenica vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i isplate.

18. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja, a prosudba je i ovog suda, da je u konkretnom slučaju, odlučno to što je ovdje ovrha bila određena temeljem ovršne isprave, koja nije prošla sudsku kontrolu, te se radi o potrošačkom ugovoru, zbog čega je i nužno ispitati da li i taj Ugovor sadrži nepoštene ugovorne odredbe, uz napomenu da je glavnica vezana za inozemnu valutu.

19. U kontekstu prethodno navedenog, ne mogu se prihvatiti kao osnovane ni žalbene tvrdnje ovrhovoditelja u dijelu u kojem osporava da bi ovršenik dokazao pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, odnosno da nije učinio vjerojatnim postojanje razloga za odgodu ovrhe, smatrajući da podnošenje tužbe na ništetnost nije jedan od razloga za odgodu propisanih spomenutom odredbom OZa-a. Budući da se traži utvrđenje ništetnosti isprave temeljem koje je određena predmetna ovrha i to na nekretnini u vlasništvu ovršenice, a koja istodobno predstavlja i nekretninu u kojoj živi, neupitnim drži ovaj sud da je time ovršenik do stupnja vjerojatnosti dokazao i drugu potrebnu pretpostavku, a to je u slučaju daljnje provedbe ovrhe, koja kako je određena na nekretnini, znači da se ovrhovoditelj namiruje prodajom iste, da postoji mogućnost da ovršenik ostane bez iste, što prema prosudbi ovog suda, znači da bez ove odgode, postoji mogućnost nastanka nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete.

20. Slijedom svega navedenoga, žalba ovrhovoditelja nije osnovana, pa je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi članka 21. OZ-a, žalba ovrhovoditelja odbijena, a pobijano rješenje potvrđeno.

21. Ovrhovoditelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Karlovcu, 26. siječnja 2026.

Sudac:

Vesna Britvec