Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-217/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja SBK ART LLC, OIB: 43441435050, Rusija, Moskva, 6 Shodnenskaya Str, Int City Ter. VA Municipal District, zastupanog po punomoćniku Darku Donu Markušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Rimcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mamić, Perić, Reberski, Rimac d.o.o., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-eu-3/2025-12 od 20. svibnja 2025., 26. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja SBK ART LLC te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-eu-3/2025-12 od 20. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 25.000,00 eur, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovršenika JA za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu 25.000,00 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog za ovrhu na nekretnini, kao nedopušten (st. I. izreke) te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu toga suda da po primitku tog rješenja na mjesto zabilježbe pokretanja postupka izvrši zabilježbu odbačenog prijedloga za ovrhu, uz istovremeno brisanje zabilježbe pokretanja postupka od 7. travnja 2025. pod brojem Z-5683/2025 i pod brojem Z- 5700/2025, na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (st. II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj iz razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ), pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Također, navodi da je sud prvog stupnja povrijedio ustavno i konvencijsko pravo ovrhovoditelja na pristup sudu i pravo na djelotvoran pravni lijek te je povrijedio načelo kontradiktornosti. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i odrediti predloženu ovrhu, podredno isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu 25.000,00 eur.

3. U odgovoru na žalbu ovršenik ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda ovrhovoditelja te predlaže žalbu odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu, sve uz nadoknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu 25.000,00 eur.

4. Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupaka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju ukazuje ovrhovoditelj u svojoj žalbi, budući da prema stanju spisa ne proizlazi da je ovrhovoditelju nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave onemogućeno raspravljanje pred sudom. Sud prvoga stupnja nije počinio niti bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju, također, ukazuje ovrhovoditelj u žalbi. Ovo stoga što je izreka pobijanog rješenja jasna i neproturječna te su u obrazloženju navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno isto ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

5.1. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio ni druge bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Sud prvog stupnja pobijanim je rješenjem odbacio kao nedopušten prijedlog ovrhovoditelja za provođenjem ovrhe na gore navedenim nekretninama ovršenika, na temelju naloga za naplatu putem trećih strana broj 1425/2023 od 4. kolovoza 2023. izdanog od strane Općeg građanskog suda na Malti, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 40.000.000,00 eur, koji iznos predstavlja štetu koju je ovrhovoditelj pretrpio nezakonitim radnjama ovršenika.

6.1. Takvu svoju odluku sud prvog stupnja obrazložio je navodima da se radi o zahtjevu koji je obuhvaćen člankom 1. stavak a) alinejom v. Uredbe Vijeća (EU) br. 269/2014 od 17. ožujka 2014. o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (dalje: Uredba), odnosno da bi određivanje i provođenje predložene ovrhe bilo protivno zabrani iz čl. 2. st. 2. i čl. 11. st 1. Uredbe, budući da je ovrhovoditelj uvršten među subjekte navedene u Prilogu I. Uredbe na koje se primjenjuju mjere ograničavanja. Pritom sud prvog stupnja navodi i da ovrhovoditelj prilikom podnošenja predmetnog zahtjeva nije dokazao, što je bio dužan sukladno odredbi čl. 11. st. 2. Uredbe, da mu ispunjenje zahtjeva nije zabranjeno.

7. Takvo postupanje suda prvog stupnja kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja da se u konkretnom slučaju ne radi o imovini ovrhovoditelja kojom je ograničeno raspolagati u smislu Zakona o mjerama ograničavanja („Narodne novine“, broj 133/23 i 151/25 – dalje: ZMO), odnosno da se mjere ograničavanja ne mogu primijeniti u ovom slučaju budući da se iste odnose isključivo na zamrzavanje imovine u vlasništvu subjekta koji je pod mjerama ograničavanja, a da se predmetna tražbina koju ovrhovoditelj ostvaruje u ovom postupku ne može smatrati njegovim vlasništvom jer je neizvjesno hoće li ju uspjeti ostvariti valja reći sljedeće. Sukladno odredbi čl. 4. st. 2. ZMO-a, mjere ograničavanja obuhvaćaju ograničenje raspolaganja imovinom, dok se sukladno čl. 4. st. 4. toč. 1. ZMO-a imovinom smatra i novčano potraživanje. Također, odredbom čl. 1. st. (g) toč. i. Uredbe propisano je da „sredstva” znače financijska sredstva i povlastice bilo koje vrste, uključujući, ali ne isključivo gotovinu, čekove, novčana potraživanja, mjenice, platne naloge i druge platne instrumente. Budući da ovrhovoditelj u konkretnom slučaju predlaže odrediti ovrhu radi naplate novčanog potraživanja, razvidno je da se radi o sredstvima iz čl. 4. ZMO-a, odnosno čl. 1. st. (g) toč. i. Uredbe te su suprotni žalbeni navodi ovrhovoditelja neosnovani.

9. Nadalje, odredbom čl. 2. toč. 1. Uredbe propisano se da se zamrzavaju sva sredstva i gospodarski izvori koji pripadaju fizičkim osobama ili s njima povezanim fizičkim ili pravnim osobama, subjektima ili tijelima kako su navedene u Prilogu I. te koji su u njihovu vlasništvu odnosno posjedu ili pod njihovim nadzorom. Točkom 2. istog članka određeno je da se nikakva sredstva ili gospodarski izvori ne stavljaju na raspolaganje, izravno ili neizravno, u ili za korist fizičkih osoba ili s njima povezanih fizičkih ili pravnih osoba, subjekata ili tijela navedenih u Prilogu I. Nadalje, odredbom čl. 7. st. 1. Uredbe propisano je da čl. 2. st. 2. ne sprječava financijske ili kreditne institucije da na zamrznute račune upisuju financijska sredstva koja doznače treće stranke u korist fizičke ili pravne osobe, subjekta ili tijela uvrštenih na popis, pod uvjetom da se svaki takav priljev na te račune zamrzava. Odredbom čl. 7. st. 2. toč. (c) Uredbe propisano je da se čl. 2. st. 2. ne primjenjuje na priljeve na zamrznute račune na ime plaćanja koja dospijevaju prema sudskoj, administrativnoj ili arbitražnoj odluci koja je donesena u državi članici ili izvršiva u dotičnoj članici te pod uvjetom da su sve takve kamate, drugi prihodi ili plaćanja zamrznuti u skladu s čl. 2. st. 1. Uredbe.

9.1. Suprotno tumačenju ovrhovoditelja, gore navedene odredbe odnose se na priljeve koji mogu biti posljedica slobodne trgovine i transakcija, odnosno isto se odnosi isključivo na dobrovoljno plaćanje od strane dužnika, a ne i zahtjeve koje radi naplate tražbina putem nadležnih tijela podnosi osoba koja se nalazi na popisu u Prilogu I. Uredbe. Dakle, predmetne se odredbe ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju, već se primjenjuje odredba čl. 11. st. 1. (a) Uredbe kojom je izričito propisano da se ne udovoljava niti jednom zahtjevu (dakle niti ovršnom prijedlogu), ako ga zahtijeva fizička ili pravna osoba, subjekt ili tijelo uvršteno na popis iz Priloga I.

10. Nadalje, donošenjem predmetnog rješenja sud prvog stupnja nije povrijedio ustavno i konvencijsko pravo ovrhovoditelja na pristup sudu (članak 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. stavka 1. Konvencije) i pravo na djelotvoran pravni lijek, jer je ovrhovoditelj ostvario pristup sudu podnošenjem predmetnog prijedloga, o njegovom prijedlogu i navodima se raspravljalo u postupku pred sudom prvog stupnja, a podnošenjem predmetne žalbe protiv prvostupanjske odluke ovrhovoditelj je ostvario i pravo na žalbu (članak 18. Ustava Republike Hrvatske), a time i pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčen člankom 13. Konvencije.

11. Zaključno, suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, sud prvog stupnja nije povrijedio niti načelo kontradiktornosti iz čl. 5. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, jer podnesak na koji ovrhovoditelj ukazuje u svojoj žalbi i to onaj od 9. svibnja 2025. ne prileži spisu pa ga sud nije niti mogao dostaviti na očitovanje ovrhovoditelju. Ipak, valja reći da spisu prileži podnesak ovršenika od 8. svibnja 2025. koji je ovrhovoditelju dostavljen uz pobijano rješenje od 20. svibnja 2025. te se ovrhovoditelj na isti mogao očitovati u žalbenom postupku. Stoga, takvim postupanjem suda prvog stupnja nije došlo do povrede načela kontradiktornosti niti je počinjena neka od bitnih povreda odredaba postupka.

12. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja (st. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

13. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastavljanja žalbe odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a jer isti nije uspio u žalbenom postupku (st. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

14. Odbijen je i zahtjev ovršenika za naknadom troška odgovora na žalbu sukladno čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a jer isti nije bio potreban za donošenje ove odluke.

U Velikoj Gorici 26. siječnja 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak