posl.broj: Pp-1447/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VIROVITICI
Prekršajni odjel
33 000 Virovitica, Trg kralja Tomislava 6/I
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, Prekršajni odjel po sucu mr.sc. Saši Vujanoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Višnjice Benčik kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv HL zbog prekršaja iz članka 82. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („N.N.“ br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24, dalje u tekstu ZSPC), odlučujući o prigovoru na Obavezni prekršajni nalog Policijske uprave Virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica, broj: KLASA: 211-07/25-4/62171; URBROJ: 511-16-05-25-2 od 24. lipnja 2025. godine, u žurnom prekršajnom postupku provedenom sukladno člancima 221. i 222. u svezi sa člankom 244. stavak 1. Prekršajnog zakona („N.N.“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu PZ), dana 26. siječnja 2026. godine
p r e s u d i o j e:
I. Na temelju članka 182. točka 3. PZ okrivljenik V i n k o S e s a r (rođen **.**.1959. u [adresa] - Bosna i Hercegovina, državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
da je dana 17. veljače 2025. godine u 10.50 sati u Virovitici, u Ulici A. Mihanovića 5 upravljao motornim vozilom M1 marke "VW" registarske oznake [registarska oznaka], a da je parkirao vozilo na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom, bez istaknutog znaka pristupačnosti, pa da bi na taj način počinio prekršaj kažnjiv po članku 82. stavak 3. ZSPC.
II. Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.
O b r a z l o ž e n j e
1. Policijska uprava Virovitičko-podravska, Policijska postaja Virovitica je na temelju ovlaštenja i obveze iz članka 239. stavak 1. PZ izdala obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika HL, proglasivši ga krivim za prekršaj kažnjiv po članku 82. stavak 3. ZSPC, izrekavši mu novčanu kaznu u iznosu od 90,00 eura, te obvezavši ga na plaćanje troškova postupka u iznosu od 13,27 eura.
2. Okrivljenik je na obavezni prekršajni nalog uložio prigovor kao predviđeni pravni lijek, pa je slijedeći odredbu iz članka 243. stavak 1. PZ ovlašteni tužitelj bez odgode dostavio prigovor zajedno sa spisom predmeta ovom Sudu nadležnom za rješavanje po prigovoru.
3. Razmotrivši pravodobnost i dopuštenost te sadržaj prigovora, Sud je konstatirao da okrivljenik u prigovoru poriče krivnju za prekršaj, pa je slijedom odredbe iz članka 244. stavak 1. PZ stavio izvan snage obavezni prekršajni nalog policije i odredio da će se provesti žurni prekršajni postupak sukladno članku 221. stavak 1. točka 6. PZ. U žurnom prekršajnom postupku (u kome se ne primjenjuju odredbe o glavnoj raspravi u postupku), okrivljenik je ispitan, a gdje je ustrajao na obrani iz pisanog prigovora: da nije počinio prekršaj čije je obilježje u parkiranju na invalidskom mjestu bez istaknutog znaka pristupačnosti. Okrivljenik je inzistirao da on ima status invalida i da uvijek ima istaknutu naljepnicu na vjetrobranskom staklu. Opisao je kako je problem nastao što je jedna žena fotografirala njegov automobil koji ima đakovačku registraciju, a taj dan da je pao snijeg i zbog toga da oznaka pristupačnosti na vjetrobranskom staklu nije bila uočljiva. Iskazao je da kada je dobio obavijest od policije da je išao protestirati i pokazati im oznaku pristupačnosti koju je ishodovao 10. veljače 2024. godine, da su mu rekli da će mu svejedno napisati kaznu, jer da policijski službenik nije ovlašten skidati snijeg s automobila. Uložio je u spis fotografiju snimljenu istog dana, a na kojoj je razvidna oznaka na lijevom gornjem dijelu vjetrobranskog stakla. Priložio je u spis i preslik Europske parkirališne karte.
4. Obzirom na takvu obranu, Sud je u dokaznom postupku trebao suočiti okrivljenika s policijskim službenikom VL, a koji je po popratnom dopisu Policijske postaje Virovitica neposrednim opažanjem uočio prekršaj.
5. Razmotrivši okrivljenikovu obranu u kontekstu navoda optuženja i u kontekstu relevantnih odredbi ZSPC i PZ, Sud je ocijenio da se prema optužnom navodu iz obaveznog prekršajnog naloga i prema okrivljenikovoj obrani i dokazima izvedenim u postupku ne može okrivljenika ponovno proglasiti krivim za počinjenje prekršaja stavljenog mu na teret, jer za takvu odluku nema dovoljno uporišta u materijalnim i procesnim odredbama PZ i prema relevantnim odredbama ZSPC.
6. Naime, prema prirodi prekršaja iz članka 82. stavak 3. ZSPC, neophodno bi u kontekstu okrivljenikove vrlo razložne, životne i logične obrane trebalo konkretnu situaciju provjeriti - ustanoviti na kojem je mjestu točno okrivljenik parkirao automobil i na koji način je policijski službenik utvrdio obilježje prekršaja - da okrivljenik nema istaknut znak pristupačnosti. Prema fotografijama koje se nalaze u spisu, razvidno je da okrivljenik na automobilu ima oznaku pristupačnosti. Okrivljenik je Sudu predočio svoju iskaznicu invalida i znak pristupačnosti i tvrdio je da je znak pristupačnosti pokazao u policijskoj postaji kada je išao protestirati. Obzirom na protek vremena i težinu prekršaja i činjenicu da je okrivljenik u statusu invalida, Sud se nije odlučio sazivati novo ročište u kome bi se suočili okrivljenik i svjedok optužbe.
7. Dakle, optuženje se temelji samo na opažanju svjedoka optužbe koji u postupku nije ispitan, a razmotrivši okrivljenikovu obranu u kontekstu raspoloživih dokaza, Sud i nije mogao drugačije rezonirati nego utvrditi da se ne može okrivljenika tek-tako proglasiti krivim za prekršaj ovakve vrste i razmatrajući okrivljenikovu obranu u
kontekstu izostanka suočenja okrivljenika i svjedoka optužbe, Sud je ostao u sumnji da li je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret (da li je ostvario obilježja prekršaja kako mu je Obaveznim prekršajnim nalogom stavljeno na teret).
8. Zbog svega toga, Sudu nije preostalo nego konstatirati da činjenice koje idu na štetu okrivljenika nisu utvrđene s izvjesnošću potrebnom da bi se okrivljenika proglasilo krivim, pa je Sud ovdje u praksi primijenio jedinstveno i općeprihvaćeno načelo kaznenog procesnog prava in dubio pro reo, a po kojem se načelu okrivljenik oslobađa od optužbe uz argumentaciju da djelo koje mu je stavljeno na teret u prekršajnom postupku nije dovoljno dokazano. Konzekventnom primjenom članka 182. točka 3. PZ Sud je odlučio kao u izreci.
U Virovitici 26. siječnja 2026.
ZAPISNIČARKA:
S U D A C:
Višnjica Benčik, v.r.
mr.sc. OL, v.r.
Protiv ove presude žalba n i j e d o p u š t e n a i presuda je pravomoćna danom donošenja (članak 244. stavak 1. PZ).
DNA:
1. HL, [adresa],
2. PU Virovitičko-podravska, Policijska postaja Virovitica,
na broj: 211-07/25-4/62171,
3. Pismohrana.
