Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Trg Alojzija Stepinca 3
53000 Gospić
Poslovni broj P-378/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazi, u pravnoj stvari tužitelja GP, Calle del Rossello 2B, bajo 1, Blanes, Španjolska, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ŽP iz ZOU Darko Kubat i Daniela Sindičić, A. Starčevića 11, Rijeka, protiv tuženika ĆP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, izvan rasprave, 26. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj GP, [adresa], bajo 1, Blanes, Španjolska, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 169 čhv te k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 153 čhv, upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slijedom čega je ovlašten zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
Obrazloženje
1. Tužitelj je 13. prosinca 2025. podnio tužbu u kojoj traži utvrđene prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. U tužbi navodi da su utužene nekretnine nekad u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] bile upisane kao vlasništvo „Ljuština kuće Medak“. Kod podjele imovine obitelji ĆP iz [adresa] utužene nekretnine su pripale u vlasništvo sada pok. DP, sina GP, iz [adresa], odnosno ocu tužitelja. Otac tužitelja DP je na k. č. br. [katastarska čestica], tijekom 70-tih godina prošlog stoljeća započeo, a konačno 1983. i dovršio izgradnju kuće koju je tada zajedno sa okućnicom koju predstavlja k. č. br. [katastarska čestica], koristio do svoje smrti 2004. godine, a nakon toga tužitelj. U cilju sređivanja zemljišnoknjižnog stanja na utuženim česticama, tužitelj je protiv oca tuženika, sada pok. RP pokrenuo kod ovoga suda i postupak radi utvrđenja prava vlasništva pod poslovnim brojem P-325/87 te P-4/88, koji je okončan donošenjem presuda na temelju priznanja. Razlozi zbog čega njegov otac DP predmetne sudske odluke kojim se utvrđuje vlasnikom utuženih nekretnina nikada nije predao na uknjižbu, tužitelju nisu poznati. Međutim, uvidom u priležeći povijesni z.k. izvadak razvidno je da je u međuvremenu došlo do izmjena u zemljišnim knjigama na način da je otac tuženika TP umro te da ga je naslijedio njegov sin ĆP temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 31. prosinca 2002 posl.br: O-462/2, a došlo je i do cijepanja prijašnje k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak sa 538 čhv (na koje je DP utvrđen vlasnikom) na između ostalog i utužene k. č. br. [katastarska čestica], koje u naravi predstavljaju kuću i okućnicu sa kućnim brojem G 43B. Otac tužitelja DP je umro **.**.2004. iza kojeg je vođen ostavinski postupak, a majka tužitelja OP je umrla **.**.2010. iza koje nije vođen ostavinski postupak jer je sve nekretnine darovala tužitelju kao sinu prije svoje smrti. Tužitelj ističe kako je sukladno čl. 128. ZV-u kao zakonski nasljednik pok. DP i OP stekao pravo vlasništva koje je bilo ostaviteljevo. Dakle, tužitelj kao nasljednik iza pok. pokojnih roditelja je sveopći slijednik ostavitelja (univerzalni sukcesor) za slučaj njihove smrti i to je postao u trenutku ostaviteljeve smrti po samom zakonu, bez posebnog akta, i bez upisa u zemljišnu knjigu. U takvom slučaju, rješenje o nasljeđivanju iza pok. ostavitelja je za tužitelja kao zakonskog nasljednika samo deklarativne prirode. Sukladno zakonskim odredbama i recentnoj sudskoj praksi pod ostavinskom imovinom razumije se sva imovina koja može biti predmet nasljeđivanja koju je ostavitelj kao svoje vlasništvo posjedovao pa i nepokretna imovina za koju nije od značaja što su eventualno određene nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi na imenu druge osobe kao što je slučaj u ovome predmetu jer su se nekretnine čije se utvrđenje vlasništvom tužitelja traži u ovome postupku nalazila u vanknjižnom vlasništvu i isključivom posjedu njegovih pravnih prednika, a nakon njih tužitelja, a tuženik kao i njegov pravni prednik su bili samo formalno upisani kao vlasnici. Tužitelja kao i njegove pravne pretke nikada nitko nije ometao niti uznemiravao u njihovom posjedovanju na bilo koji način, a tuženik zna kao neposredni susjed i rođak na broju [adresa], a također i njegovi pravni preci da su utužene nekretnine u kontinuiranom posjedu i vanknjižnom vlasništvu tužitelja, a prije njegovih pravnih prednika. O tome svjedoče kao priložene ovosudne presude na temelju priznanja, a prilaže se i pismeno ovjerena izjava tuženika koja potvrđuje navode iz tužbe. Tuženik je već obaviješten o predmetu spora te pokretanju sudskog postupka te kako proizlazi iz Izjave neće se protiviti tužbi i priznaje vlasništvo tužitelju na utuženim nekretninama. Tužitelj u ovome postupku ima pravni interes sređivanja zemljišnoknjižnog stanja na utuženim nekretninama, a koje su u neprekidnom poštenom posjedu i vanknjižnom vlasništvu tužitelja i njegove obitelji više od 100 godina, a zajedno sa pravnim prednicima od davnina. Tužitelj je dakle, kvalificirani posjednik, računajući tu posjed i korištenje svojih pravnih prednika oduvijek, koji posjed je istinit, pošten i zakonit te nije pribavljen vi, clam ni precario modo. Stoga, isti smatra da su ispunjeni svi uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na utuženim nekretninama koje predstavljaju kuću i okućnicu u Medku kbr. 43B. Tuženik je samo formalno upisan kao vlasnik utuženih nekretnina, no isti nikada nije bio u njihovom posjedu niti je crpio bilo koja ovlaštenja (posjed, uporaba, korištenje, raspolaganje) s osnova prava vlasništva.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu izričito priznao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. (str. 32. spisa)
3. Čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) propisuje da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja), pa je odlučeno kao u izreci.
U Gospiću 26. siječnja 2026.
Sudac
Jurica Bakmaz
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Presuda na temelju priznanja se može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. (čl. 353. st. 3. ZPP-a)
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku
