Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-1135/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri u Rijeci, protiv tuženika LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d., Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave, zaključene 8. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice FM, odvjetničkog vježbenika u Rijeci i punomoćnice tuženika ŠM, dipl. pravnice zaposlene kod tuženika, objavljene 26. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LIDL-u HRVATSKA d.o.o. k.d., Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, isplatiti tužiteljici KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 1.100,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od 1.000,00 eura na ime naknade neimovinske štete od 21. rujna 2023. pa do isplate, a na iznos od 100,00 eura na ime naknade imovinske štete od 26. siječnja 2026.. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu, iznad iznosa od 1.100,00 eura, a do zatraženog iznosa od 1.650,00 eura, s pripadajućim kamatama, zahtjev tužiteljice se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 926,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je 15. listopada 2020., kao radnik zaposlen kod trgovačkog društva LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d., Ljudevita Posavskog 53, Velika Gorica, u trgovačkom centru u Crikvenici na adresi [adresa], doživjela ozljedu na radu na način da je tijekom upravljanja električnim viličarom udarila u drugi nepropisano parkirani viličar kojeg zbog zahtjeva same radne operacije nije mogla vidjeti, a kojom je prilikom tužiteljica ozlijedila zglob lijeve noge. U trenutku predmetnog štetnog događaja tužiteljica je koristila sva sredstva zaštite na radu te je u potpunosti poštovala propisani proces rada te upute i naloge svojih nadređenih. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila ozljedu lijevog gležnja zbog čega je bila primorana zatražiti hitnu medicinsku pomoć u KBC RIJEKA gdje je podvrgnuta RTG snimanju lijevog gležnja. Tužiteljici je dijagnosticirana kontuzija nožnog zgloba sa ogrebotinom ispod lateralnnog maleola uz izraženu oteklinu. Nakon dijagnostičke obrade tužiteljica je upućena na kućno liječenje, a zbog jakih bolova te saniranja otekline istoj je preporučeno strogo mirovanje uz bandažiranje stopala i gležnja. Također, tužiteljici je određena uporaba gel krema DeepRelief i Voltaren uz korištenje analgetika radi suzbijanja bolova koje je tužiteljica trpjela zbog predmetnog ozljeđivanja. Tužiteljica nalazila na bolovanju do 18. studenoga 2020. Tužiteljica je zbog nastupa navedenog štetnog događaja pretrpjela i dalje trpi neimovinsku štetu manifestiranu trpljenje fizičkih bolova različitog intenziteta, jakog, srednjeg i slabog te pretrpljeni strah primarnog i sekundarnog karaktera, a čime su povrijeđena prava njezine osobnosti u smislu članka 19. Zakona o obveznim odnosima. Također, tužiteljica je imala imovinsku štetu koja se odnosi na troškove kupovine gel krema koje je bila primorana koristiti nakon predmetnog ozljeđivanja. Slijedom prethodno navedenog, tužiteljica od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te naknadu imovinske štete individualizirano po mjerilima i visinama kako slijedi: fizički bolovi 950,00 eura, pretrpljeni strah 600,00 eura, troškovi liječenja 100,00 eura, ukupno 1.650,00 eura. Kako se u konkretnom slučaju radi o štetnom događaju nastalom na radu i u svezi s radom, to je odgovornost tuženika kao poslodavca spram tužiteljice kao radnika u odnosu na predmetni štetni događaj i posljedičnu štetu objektivna i to bez obzira na krivnju. Tužiteljica se tuženiku sa danom 21.09.2023. godine obratila sa zahtjevom za naknadu štete, ali se tuženik na isti zahtjev oglušio te se nije očitovao. Slijedom navedenog, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužiteljica sama odgovorna za nastanak nezgode i ozljeđivanja zbog čega prigovara osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva tužiteljice. Opisujući predmetni događaj u tužbi tužiteljica tvrdi da je tijekom upravljanja električnim viličarem udarila u drugi nepropisno parkirani viličar kojeg zbog zahtjeva radne operacije nije mogla vidjeti. Naime, ovakvim opisom nastanka događaja tužiteljica je propustila istaknuti bitnu okolnost koju je dala u svojoj izjavi neposredno nakon nastanka događaja gdje je navela da se događaj odvio zbog brzine posla. Iz predmetne izjave, kao i iz gore spomenutih navoda iz tužbe, proizlazi da je upravo brzina obavljanja posla tužiteljice razlog što si je tužiteljica prignječila nogu, a iz navedenog proizlazi da je ista isključivo odgovorna za nastanak događaja. Manipulacija viličarem u trgovini od strane zaposlenika tuženika mora se obavljati posebno oprezno i polagano upravo iz razloga što se trgovinom kreću kupci i drugi zaposlenici tuženika pa brzo obavljanje posla s viličarem predstavlja veliki rizik za sebe i druge. Tuženik je tužiteljicu, kao i svakog svojeg zaposlenika, upoznao sa sadržajem Upute za rad na siguran način ručnim električnim viličarem (broj upute: F09) u kojoj je izričito navedeno da se ručnim električnim viličarem teret mora prevoziti posebno pažljivo i upravljati bez naglih pokreta. Naime, očito je kako je tužiteljica postupala suprotno gore spomenutoj Uputi zbog čega je evidentno postojanje odgovornosti upravo tužiteljice koja je vlastitom nepažnjom uzrokovala nastanak štetnog događaja. Upravo imajući u vidu sve okolnosti ovog slučaja evidentno je kako ovdje ne može postojati odgovornost tuženika za nastanak ovog događaja već se ovdje radi o isključivoj odgovornosti tužiteljice. Sama činjenica da je u konkretnom slučaju prijavljena ozljeda na radu ne daje tužiteljici pravo da potražuje od tuženika s ovakvim tužbenim zahtjevom naknadu neimovinske štete upravo iz razloga što je štetni događaj nastao njenom odgovornošću, a što je sama priznala time što je navela da se događaj odvio zbog brzine posla. Odredbom čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) izričito je propisano da se tuženik, kao poslodavac, oslobađa odgovornosti u slučaju kada je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom tužiteljice, kao radnika. Iz svega opisanog proizlazi zaključak da je štetni događaj prouzročen isključivom odgovornošću tužiteljice koja je radnu operaciju obavljala na nedopušten način (brzinom, suprotno Uputi F09 tuženika) te ista nikako ne može od tuženika potraživati štetu koja bi iz tog događaja mogla proizaći. Tijekom rada radnik mora povjereni posao obavljati s dužnom pažnjom te odgovorno postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo zdravlje i sigurnost, te se držati uputa poslodavca, a što ovdje nije bio slučaj. Također je evidentno da je ovdje tuženik, kao poslodavac, obavio sve zakonom predviđene obveze da osposobi tužiteljicu za rad na siguran način, a nastanak opisanog štetnog događaja je posljedica isključive odgovornosti tužiteljice zbog čega tuženik smatra ovaj tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti. Tuženik nikako ne može odgovarati zbog takvog postupanja tužiteljice koja je, na gore opisan način, svojim ponašanjem izravno prouzročila nastanak štetnog događaja, a samim time je i odgovorna za sve negativne posljedice koje iz istoga događaja proizlaze. Iz svih gore navedenih razloga evidentno proizlazi zaključak o neosnovanosti tužiteljičinog tužbenog zahtjeva. Opreza radi, tuženik se očituje i na postavljenu visinu tužbenog zahtjeva kao previsoko zatraženu i neadekvatnu ozljedi koju je tužiteljica navodno pretrpjela predmetnim štetnim događajem. Tuženik napominje da je neosnovan i paušalan zahtjev tužiteljice kojim ista od tuženika traži pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.650,00 eura obzirom da tako naveden iznos po mišljenju tuženika nikako ne može odgovarati nastaloj ozljedi tužiteljice, posebice imajući u vidu okolnosti iz medicinske dokumentacije u kojoj se navodi da se ovdje radi o kontuziji gležnja. Tužbom specificirani iznos nikako ne može odgovarati navodno nastaloj ozljedi tužiteljice te kao takav nema uporište u kriterijima koji su relevantni za utvrđivanje povrede prava osobnosti u ovom konkretnom slučaju, zbog čega tuženik smatra zahtjev tužiteljice neopravdanim. Pravična novčana naknada može se dosuditi za strah koji je bio intenzivan i dužeg trajanja dok je u konkretnom slučaju evidentno da ne egzistira takav stupanj straha i u tolikom intenzitetu da bi sud mogao usvojiti novčanu naknadu u visini od 600,00 eura u kojoj visini je istu tužiteljica naznačila predmetnom tužbom. Shodno tome, tuženik spori sve utužene osnove iz tužbe kao paušalne i previsoko određene, a sve to sukladno navodima izloženim u ovom odgovoru na tužbu. Upravo zbog svega navedenog, tuženik smatra predmetni tužbeni zahtjev neosnovanim u naznačenoj visini, u kome smislu predlaže isti odbiti kao neutemeljen u cijelosti.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Miljenku Depolu, dr.med., čiji nalaz i mišljenje od 14. listopada 2025. prileži na stranici 197-198 spisa, kao i dokaz saslušanjem svjedoka NM (stranica 46- 48 spisa) te tužiteljice kao stranke (stranica 43-46 spisa), uz napomenu kako je zamjenik punomoćnika tužiteljice na ročištu za glavnu raspravu od 8. prosinca 2025. odustao od prijedloga radi saslušanja svjedoka ĆM. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim, ali ne u cijelosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog posljedice ozljede pretrpljene na radu kod tuženika kao poslodavca 15. listopada 2020.

6. Među strankama nije sporno da je u vrijeme štetnog događaja tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu radnika u trgovini temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kao i da je 15. listopada 2020. doživjela ozljedu na radu na način da je prilikom vožnje ručnog električnog viličara, na kojem je prethodno folijala robu za otpis, taj viličar trznuo i ozlijedio joj nogu, uslijed čega je zadobila nagnječenje lijevog nožnog zgloba i ogrebotinu u zoni vanjskog maleola.

7. Naime, navedeno proizlazi iz prijave o ozljedi na radu (stranica 12-15 spisa), izjave ozlijeđenog radnika (stranica 27 spisa), nalaza Objedinjenog hitnog bolničkog prijema Kliničkog bolničkog centra Rijeka (stranica 18 spisa), nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr.sc. Miljenka Depola, dr.med. (stranica 197-198 spisa), te iskaza tužiteljice kao stranke (stranica 43-46 spisa) i saslušanog svjedoka (stranica 46-48 spisa).

8. Međutim, sporno je postoji li valjana pravna osnova temeljem kojeg bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužiteljici nastalu štetu, visina tužiteljici proizašle štete, kao i pitanje doprinosa tužiteljice nastanku ovog štetnog događaja.

9. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje ZR) ako zaposlenik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan zaposleniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok je odredbom čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje ZZR) propisano da je poslodavac odgovaran zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

10. Kako među strankama nije sporno da je tužiteljica radila kod tuženika na poslovima radnika u trgovini i da je u trenutku štetnog događaja obavljala poslove koji odgovaraju opisu njezinog radnog mjesta (manipulacija ručnim električnim viličarom), to tuženik kao poslodavac na temelju naprijed navedenih odredbi odgovara za štetu koju je tužiteljica pretrpjela na radu.

11. Međutim, prema odredbi čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO) tuženik, kao vlasnik ručnog električnog viličara se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

12. Otklanjajući svoju odgovornost za nastali štetni događaj tuženik je tijekom provedenog dokaznog postupka upirao na činjenicu kako je do ozljeđivanja tužiteljice došlo zbog isključive odgovornosti same tužiteljice, budući da je radnu operaciju obavljala na nedopušten način (brzinom, suprotno Uputi F-09 za rad na siguran način, ručni električni viličar – stranica 28 spisa).

13. Ocjenom izvedenih dokaza, a osobito ocjenom iskaza tužiteljice kao stranke kojem ovaj sud poklanja vjeru u odnosu na dinamiku i način nastanka štetnog događaja, obzirom da je isti u suglasju s materijalnom dokumentacijom u spisu tj. prijavom o ozljedi na radu, izjavom ozlijeđenog radnika, nalazom Objedinjenog hitnog bolničkog prijema Kliničkog bolničkog centra Rijeka, kao i s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka mr.sc. Miljenka Depola, dr.med. te iskazom saslušanog svjedoka, utvrđeno je da se tužiteljica, zaposlena na radnom mjestu radnika u trgovini, 15. listopada 2020., prilikom obavljanja svog radnog zadatka u skladištu tuženika (Lidl u Crikvenici), ozlijedila i to prilikom folijanja palete s otpisanom robom, odnosno kretnje unatrag s ručnim električnim viličarom, „stisnula“ nogu između dva viličara.

14. Naime, iz iskaza tužiteljice kao stranke (stranica 43-46 spisa) proizlazi da je kod tuženika radila na radnom mjestu prodavača blagajnika, uz napomenu da se kod tuženika radi sve, od pekare do skladišta i blagajne, tj. na svim poslovima. Predmetnog dana da je vozila paletar u skladištu, a da se radi o električnom paletaru koji se vuče po tlu. Predmetno skladište da je malo, tužiteljica da se okrenula oko sebe, napravila mot i krenula s paletarom na rikverc, tada da nije stajala na paletaru, a u tom trenutku paletar da je zahvatio njezinu nogu jer da se našla između njega i drugog električnog paletara koji je bio parkiran (fotografija prileži na stranici 16 spisa). Ona da je tada išla s desne prema lijevoj strani, a noga da joj je ostala priklještena između dva paletara. Ovdje se napominje da je tužitelja u daljnjem dijelu iskaza navela da je paletar koji je vozila trznuo, a da ne zna zašto je isti trznuo. Na upit punomoćnika tuženika zašto sada prvi put navodi da je paletar trznuo, a da to nije navela ni u svojoj izjavi ni u tužbi, tužiteljica je odgovorila da ne zna, ali da je tako bilo. Također je navela da je tada bila sama u skladištu jer je folijala robu za otpis koja se nalazila na paletaru kojim je upravljala, a taj paletar je morala dovesti do predviđenog mjesta gdje da je jako usko. Ovo da joj nije bio prvi put da je folijala robu, taj posao da je većinom svakodnevno obavljala, to da je u opisu njezina posla i taj posao da rade svi kod tuženika, odnosno osobe koje su taj dan zadužene za taj posao. Predmetnog dana da je radila skupa s kolegicom na odjelu, da je bio i voditelj smjene, odnosno zamjenica voditelja. Tužiteljica je navela da je prvo radila u pekari, nakon toga na blagajni, a na kraju radnog vremena u skladištu. Odmah da je nazvala Hitnu koja joj je rekla da ne mogu doći jer da nemaju kombi i da će morati čekati sat vremena. Nakon toga da je do nje došla zamjenica voditelja K, koja da je nazvala NM, da je potpisala neku izjavu da se taj dan ozlijedila, da je nazvala supruga da dođe po nju i da je odveze na Hitnu. U međuvremenu da je došla i policija, da je morala puhati i da je utvrđeno da nema alkohola u krvi.

15. Suglasno navedenom iskazivala je i svjedok NM, voditelj trgovine kod tuženika, koja je u svom iskazu navela (stranica 46-48 spisa) da tužiteljicu poznaje, da su zajedno radile u Crikvenici, no da joj ništa nije poznato vezano za njezinu ozljedu. Svjedok je navela da je tužiteljica bila radnik u trgovini, da je trebala upravljati električnim viličarom, da je bila osposobljena za rad na električnom viličaru, a s tim viličarom da se radi u prodajnom prostoru trgovine i u skladištu. Također je navela da se foliranje robe u slučaju palete radi na kraju smjene, a na upit kako se određuje tko će iz smjene raditi foliranje robe svjedok je odgovorila po dogovoru. Također je navela da i ona svakodnevno upravlja takvim viličarom.

16. Sud je prihvatio iskaz saslušanog svjedoka NM kao vjerodostojan i nepristran jer nije imao razloga sumnjati u njegovu istinitost, budući da se radi o saznanju svjedoka čiji je iskaz neposredan i osoban u pogledu bitnih činjenica utvrđivanih u ovom postupku, te nije u suprotnosti s provedenim materijalnim dokazima, izuzev u dijelu da je tužiteljica bila osposobljena za rad na ručnom električnom viličaru.

17. Slijedom navedenog, sud smatra utvrđenim da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo na način kako to opisuje sama tužiteljica, odnosno da se prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta tijekom radnog vremena, i to prilikom manipuliranja ručnim električnim viličarom u skladištu tuženika ozlijedila na način da je ozlijedila lijevi nožni gležanj u trenutku kada je navedeni viličar pokušala parkirati na dijelu skladišta gdje je usko i gdje se nalazio drugi viličar, prilikom kretnje unatrag.

18. Sud ne prihvaća navod tuženika da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo zbog činjenice što se nije kretala s dužnom pažnjom, odnosno da se štetni događaj odvio zbog brzine posla (kako to proizlazi iz izjave ozlijeđenog radnika sa stranice 27 spisa). Navedeno iz razloga što je tužiteljica u svom iskazu pojasnila da je u navedenoj izjavi navela da se sve to dogodilo radi brzine posla zbog činjenice što je do štetnog događaja došlo pred samo zatvaranje, odnosno u 21,40 sati, dok da su prostor trgovine morali napustiti u 21,45 sati, a trgovina se zatvara u 21,00 sat, koji navod je u suglasju s iskazom svjedoka NM koja je navela da nakon zatvaranja trgovine za kupce djelatnici ostaju još 45 minuta da se naprave otpisi pekare, da se vrati povrat s blagajne, da se iz trgovine pokupe prazni kartoni i da se trgovina očisti. Nadalje, i iz prijave o ozljedi na radu (stranica 12-15 spisa) proizlazi da se u rubrici „izvor ozljede“ navodi oznaka 891, koja prema Pravilniku o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu ("Narodne novine" broj 52/84; dalje Pravilnik) označava "višu silu".

19. U konkretnom slučaju poslodavac je prijavio ozljedu na radu i time neizravno priznao da postoji uzročna veza između ozljede koju je pretrpjela tužiteljica i procesa rada. Međutim, u postupku je dopušteno dokazivati da pretrpljena ozljeda na radu nije u uzročno posljedičnoj vezi s radom kojeg je tužiteljica obavljala za tuženika, ali teret dokaza te činjenice u konkretnom slučaju je sada na poslodavcu.

20. Po mišljenju ovoga suda, ručni električni viličar je opasna stvar (s obzirom na svoja svojstva, namjenu i način upotrebe), a prema odredbi čl. 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin imatelj, odnosno vlasnik, u ovom konkretnom slučaju tuženik.

20.1. Sukladno odredbi čl. 1067. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.), odnosno i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti (st. 2.), kao i ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (st. 3.).

21. Međutim, poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkama iz čl. 25. st. 2. ZZR-a i (podredno) čl. 1067. ZOO-a. Tim se propisima iznimno, u strogo određenim slučajevima, dakle, dopušta oslobođenje od objektivne odgovornosti.

21.1. Prema čl. 25. st. 2. ZZR-a poslodavac može biti oslobođen objektivne odgovornosti ili se njegova objektivna odgovornost može umanjiti u tri slučaja: a) ako je šteta nastala zbog više sile ili b) namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili c) namjerom ili krajnjom nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niji je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Dakle, čl. 25. st. 2. ZZR-a suzuje razloge za oslobođenje od objektivne odgovornosti u odnosu na opći propis čl. 1067. ZOO-a jer dopušta oslobođenje od objektivne odgovornosti samo uz pretpostavku da je poslodavac proveo zaštitu na radu.

22. U konkretnom slučaju ne može se zaključiti da je riječ o višoj sili. Da bi neki događaj imao pravno obilježje više sile, potrebno je, uz ostalo, da je nepredvidljiv i izvanredan, a manipuliranje ručnim električnim viličarom ne može se smatrati takvim događajem jer su osobe koje upravljaju navedenim viličarom redovito izložene opasnostima takve manipulacije. U smislu navedenog, ističe se da i sam svjedok NM na upit je li i prije bilo ovakvih ozljeda navela da ima ozljeda i to pogotovo stopala, jer da su to električni paletari koji su opasni kada se ne koriste kako bi trebali, te da se više puta dogodilo da djelatnik ne vidi što je iza njega.

23. Slijedom navedenog, sud smatra utvrđenim da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo na način kako je to opisala sama tužiteljica obzirom da je iskaz tužiteljice potkrijepljen materijalnom dokumentacijom u spisu te iskazom saslušanog svjedoka.

24. U ovom konkretnom slučaju tuženik se ne može osloboditi od odgovornosti jer do štetnog događaja nije došlo zbog uzroka koji se nalazi izvan stvari i čije se djelovanje nije moglo izbjeći niti predvidjeti, obzirom da iz iskaza svjedoka NM proizlazi da je i prije bilo ovakvih ozljeda, pogotovo stopala jer da su to električni paletari, s time da ovaj sud zaključuje kako iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužiteljica neposredno prije nastanka štetnog događaja postupala nepažljivo, pa niti u krajnjoj nepažnji, pa imajući u vidu da je teret dokaza o protivnom na tuženiku koji takve dokaze nije priložio do zaključenja glavne rasprave, slijedom čega je zaključak ovoga suda da u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi u smislu čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. s. 2. ZZR-a otklonile njegovu odgovornost za naknadu štete tužiteljici.

25. Pri tome treba istaknuti da ako se radi o ozljedi na radu, odgovornost poslodavca je objektivna, što znači da u pravilu odgovara bez obzira na krivnju odgovorne osobe, a odgovornosti se može osloboditi samo ako dokaže postupanje radnika koje je bilo protivno uobičajenom postupanju, odnosno pravilima zaštite na radu, a tuženik u predmetnom slučaju takve radnje koje bi bile poduzete od strane tužiteljice nije dokazao.

26. Dakle, prema čl. 25. st. 1. ZZR-a na poslodavčevu objektivnu odgovornost ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu, a niti ga činjenica je li poduzeo sve mjere zaštite na radu, sama po sebi, oslobađa odgovornosti. On se može osloboditi jedino ako dokaže ekskulpacijske razloge koje propisuje čl. 25. st. 1. ZZR-a, a to su: ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati. Također i one koje propisuju opći propisi iz čl. 1067. ZOO-a (razloge za ekskulpaciju tuženik je trebao dokazati jer se one ne mogu pretpostavljati).

27. Imajući u vidu da se ovdje ne radi o događaju na koje poslodavac nije mogao utjecati (ozljede radnika prilikom manipulacije ručnim električnim viličarom događale su se i prije ovog štetnog događaja), a vezano za koje tuženik nije preventivno djelovao (kako to proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka), to sud propust tuženika u osiguranju sigurnog obavljanja konkretnog radnog zadatka kvalificira kao propust u smislu odredbe čl. 44. ZZR-a smatrajući kako tuženik nije planirao, pripremio i provodio proces rada na način da je osigurao što djelotvorniju zaštitu radnika, uz napomenu kako ovaj sud smatra da je tuženik podcijenio, u uvjetima rada na radnom mjestu tužiteljice, opasnost od ozljeda.

27.1. Ovdje se posebno ističe da u spisu ne prileži dokaz da je tužiteljica osposobljena za rad na siguran način vezano za upravljanje s navedenim viličarom, a činjenica što tužiteljica u svom iskazu navodi da je bila upoznata s Uputama za rad na siguran način (koje upute prileže na stranici 28 spisa) ne znači da je osposobljavanje doista i provedeno obzirom da spisu ne prileži zapisnik o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način, u sklopu kojeg je praktični dio provjere, kao ni uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran načini ili evenutalno drugi dokaz o navedenom. Činjenica što je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje odnosno korištenje osobna zaštitna sredstva (radne cipele i radnu majicu, dok tužiteljici traperice od tuženika nisu odgovarale slijedom čega je imala svoje traperice – navedeno sud utvrđuje iz iskaza tužiteljice kao stranke), koja je tužiteljica upotrebljavala, istog ne oslobađa odgovornosti za nastanak štetnog događaja obzirom da je tuženik tužiteljici dozvolio samostalno obavljanje poslova upravitelja ručnog električnog viličara, a da tužiteljica za te poslove nije bila osposobljena da ih obavi na siguran način, što je u suprotnosti s odredbom čl. 28. st. 1. ZZR-a, čime tužiteljici nije osigurao uvjete za siguran rad.

28. Slijedom navedenog, po mišljenju ovoga suda u ovoj pravnoj stvari radi se o isključivoj odgovornosti tuženika na temelju odredbe čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, kao i na temelju odredbe čl. 1063. ZOO-a, što znači da odgovara za štetu samom činjenicom što je nastala šteta posljedica ozljede tužiteljice na radu i da tužiteljica svojom radnjom ili propustom nije pridonijela njezinom nastanku jer na jednoj strani postoji objektivna odgovornost tuženika za štetu i štetne posljedice koje su nastale na strani tužiteljice, a na drugoj ne postoje razlozi za utvrđenje odgovornosti tužiteljice, već suprotno, za oslobođenje tužiteljice od odgovornosti sukladno čl. 1067. ZOO-a (tužiteljica nije namjerno ni nehotično pridonijela nastanku štetnog događaja, dok nasuprot tome tuženik nije osigurao tužiteljici uvjete za siguran rad, napose iz razloga što tužiteljicu nije osposobio za upravljanje ručnim električnim viličarom).

29. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Odredba čl. 1046. u svezi čl. 19. i odredba čl. 1100. ZOO-a reguliraju štetu po osnovu povrede prava osobnosti (neimovinsku štetu), dok odredba čl. 1093. st. 2. ZOO-a regulira naknadu imovinske štete u dijelu naknade troškova liječenja od zadobivenih ozljeda te drugih potrebnih troškova u svezi s liječenjem.

30. U svezi s naprijed navedenim zakonskim odredbama tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja.

31. U odnosu na visinu štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Miljenku Depolu, dr.med., koji u svom nalazu i mišljenju od 14. listopada 2025. navodi kako je tužiteljica 21. svibnja 2016. (vještak pogrešno navodi datum nastanka ozljede obzirom da iz rezultata provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi da je do iste došlo 15. listopada 2020.) na poslu ukliještila lijevi skočni zglob između dva viličara i zadobila ozljede zbog kojih je zatražila liječničku pomoć.

32. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu i nakon pregleda tužiteljice, uz napomenu kako ni stanke nisu imale primjedbi na isti.

32.1. Prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete prema pojedinim kvalifikatornim kriterijima, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica, koja je u štetnom događaju zadobila nagnječenje lijevog nožnog zgloba i ogrebotinu u zoni vanjskog melola, trpjela fizičke bolove (jakog intenziteta u trajanju od deset minuta, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta također kroz deset dana), te cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenog straha (strah jačeg intenziteta u trajanju od deset minuta, strah sekundarnog tipa uz zabrinutost za stanje kroz tri dana, a strah lakšeg stupnja i određenu intrapsihičku tenziju još sedam dana ukupno), stav je suda da tužiteljici na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada novčana naknada u iznosu od 1.000,00 eura, sve sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na sjednici Građanskog odjela od 15. lipnja 2020.

32.2. Također cijeneći dužinu trajanja liječenja (na bolovanju bila mjesec i pol dana), kao i broj obavljenih kontrola kod liječnika navedenih u nalazu i mišljenju medicinskog vještaka, kao i uvidom u medicinsku dokumentaciju, uz napomenu da je i sama tužiteljica u svom iskazu navela da je imala dopunsko zdravstveno osiguranje, no da je kupovala Deep relief gel, koji da je kupovala svakih 15 dana, a jedan gel da je koštao 30,00 kuna, a sveukupno da je kupila 15 do 20 gelova jer da je gel koristila tri puta dnevno (ujutro, popodne i navečer, a nekad i više puta ako bi ju boljelo, a tada da je stavljala i novi zavoj), potom da je kupovala zavoje i to svaka dva tjedna, a istu da su koštali 15,00 kuna, a da je potrošila sigurno 15 komada zavoja, te da je kupovala i gaze, i to povremeno, da su koštale 10,00 do 11,00 kuna, a ukupno da je kupila sedam do osam komada tih gaza, dok da drugih troškova vezano za liječenje nije imala, uz napomenu da i vještak navodi da je tužiteljici kroz razdoblje od mjesec dana bio opravdan i određeni trošak za lijekove - kreme za saniranje oteklina, to je sud mišljenja kako tužiteljici na ime troškova liječenja pripada pravična novčana naknada u iznosu od 121,18 eura, sve temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, no pozivom na odredbu čl. 2. st. 1. ZPP-a tužiteljici je dosuđen utuženi iznos.

33. Slijedom navedenog, tužiteljici po osnovi neimovinske štete pripada iznos od 1.000,00 eura, dok joj po osnovi imovinske štete pripada iznos od 100,00 eura, slijedom čega je tužiteljici dosuđen iznos od 1.100,00 eura, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki I. izreke, dok je s preostalim dijelom zahtjeva odbijena kao neosnovanim (točka II. izreke).

33.1. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a tužiteljici je na dosuđeni iznos neimovinske štete dosuđena pripadajuća zatezna kamata od 21. rujna 2023., kako je i utuženo, kao dana kada je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev (stranica 8-10 spisa), a kako je sud visinu imovinske štete utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, to tužiteljici na dosuđeni iznos štete pripada zatezna kamata od presuđenja pa do isplate, pa je u preostalom dijelu valjalo odbiti zahtjev za isplatu zatezne kamate.

34. Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa). Tužiteljica je u ovom postupku tražila ukupan iznos od 1.650,00 eura, a uspjela je s iznosom od 1.100,00 eura. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje kako je tužiteljica u ovoj parnici uspjela sa 67%, jer je u odnosu na osnovu potraživanja uspjela sa 100%, dok je u odnosu na visinu potraživanja uspjela sa 67% (100% + 67% =167% : 2 = 83,5%). Sukladno tome tuženik je uspio s 16,5% (100% - 83,5% = 16,5%). Kada se od uspjeha tužiteljice odbije uspjeh tuženika proizlazi kako je tuženik u obvezi naknadi parnični trošak tužiteljice u dijelu od 67% (83,5% - 16,5% = 67%).

35. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 13. studenoga 2025. (200,00 eura; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 15. travnja 2025. (50,00 eura; Tbr. 8. t. 4. Tarife), zastupanja na ročištima od 12. studenoga 2024. i 9. travnja 2025. (200,00 eura x 2; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 850,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (212,50) 1.062,50 eura, te umanjeno razmjerno uspjehu u sporu (67%) 711,88 eura. Tužiteljici je valjalo u cijelosti priznati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 215,00 eura, odnosno sveukupni iznos od 926,88 eura, dok je s preostalim dijelom troška odbijena kao neosnovanim. Na dosuđeni trošak tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 26. siječnja 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.