Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Pn-14/2021-93

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević u pravnoj stvari tužiteljice ČM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Filipu Banoviću, protiv tuženika Mlin i pekare d.o.o., OIB 22260862756, Kralja Zvonimira 24, Sisak, te umješača EUROHERC osiguranje - dioničko društvo za osiguranje, OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane i zaključene 17. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, a u odsutnosti umješača, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 26. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Mlin i pekare d.o.o., Kralja Zvonimira 24, Sisak, OIB: 22260862756, da tužiteljici ČM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 4.400,00 EUR, zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od 21. veljače 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve gore navedeno u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Mlin i pekare d.o.o., Kralja Zvonimira 24, Sisak, OIB: 22260862756, da tužiteljici ČM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplati iznos od 650,72 EUR zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od 21. veljače 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve gore navedeno u roku od 15 dana.

III. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija.

IV. Nalaže se tužiteljici ČM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da umješaču EUROHERC osiguranje - dioničko društvo za osiguranje, OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 746,10 €, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 26. siječnja 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ČM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje tužitelj) u svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 12. ožujka 2021., navodi da je 30. ožujka 2018. tužiteljica kao zaposlenik MLIN I PEKARE d.o.o., Kralja Zvonimira 24, 44000 [adresa], OIB: 22260862756, pala na stepenicama na poslu te teško ozlijedila meniskus desnog koljena, posljedice pada tužiteljica osjeća još danas. Tužiteljica je izostala 19 mjeseci sa radnog mjesta, što ukazuje na ozbiljnost pada i utjecaj na fizičko zdravlje tužiteljice. Tužiteljici je od strane HZZO dana 2. svibnja 2018. priznata ozljeda na radu pod evidencijskim brojem OR52983003185/2018 za dijagnozu pod šifrom MKB S 83.6 – Iščašenje i nategnuće drugih i nespecificiranih dijelova koljena. Tužiteljici je Rješenjem HZZO, Regionalni ured Zagreb, Područna služba [adresa], KLASA: UP/I- 502-03/18-04/19, URBROJ: 338-03-14-18-04 priznata i dopunska dijagnoza pod šifrom S 83.2 – Rascjep meniska, svježi. Tužiteljica ističe kako se 11. veljače 2020. obratila osiguravatelju tuženika Euroherc osiguranje d.d., no isto je odbilo njezin zahtjev u predmetu 2007 1342 0011. Tužiteljica se nakon toga 2. veljače 2021. obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom, a koji je tuženik zaprimio 5. veljače 2021. Na isti tuženik nije odgovorio. Iz priložene medicinske dokumentacije je vidljivo da je tužiteljica zadobila ozljedu na radu, i ozljedu koja se dogodila 30. ožujka 2018. od koje se tužiteljica još uvijek oporavlja, odnosno više od dvije godine tužiteljica se nije mogla osloniti na svoju desnu nogu, zbog čega i pate kralježnica i druga noga tužiteljice te je prilikom rehabilitacije teško šepala. Također, tužiteljica nije sposobna za dugotrajno stajanje ni nošenje težeg i lakšeg tereta, te otežano obavlja osobnu higijenu. Tužiteljica još uvijek osjeća bolove u desnom koljenu i kralježnici te joj je pokretljivost ograničena. Tužiteljica jako teško hoda, te postoji i bojazan od padova, takav jedan pad se i dogodio dan prije dogovorenog nalaza kod doktora, što je još više pogoršalo ionako lošu zdravstvenu situaciju tužiteljice. Navedeni pad se dogodio uslijed posljedica nastalih iz ozljede ne radu. Tužiteljici je dijagnosticiran kronični lumbosakralni sindrom uz ograničenje kretnji LS kralježnice i koji se očituje i u bolovima u desnoj nozi, što jasno utječe i na ograničenje kretnji desne noge. Sve navedeno je dokumentirano i dokazano u medicinskoj dokumentaciji. Također, razvidno je iz medicinske dokumentacije da je ozljeda uzrokovala značajnije oštećenje desne noge i kralježnice te da postoji otežana aktivnost organizma i povećani napori u obavljanju životnih potreba, posljedično je sve navedeno utjecalo i na svakodnevni život tužiteljice. Tužiteljici je svakako povrijeđeno i pravo na duševno zdravlje, obzirom da je navedena ozljeda nedvojbeno izazvala jaki šok i depresiju koja se nastavila sa dugotrajnom rehabilitacijom i neizvjesnošću oko oporavka. U predmetnom slučaju se radi ograničenoj pokretljivosti koljena koje prema Listi 1 i 2 Uredbe o metodologijama vještačenja (NN 153/14, 67/17) iznosi od 20% do 40% oštećenja organizma, te uz navedeno postoji oštećenje lumbosakralnog pleksusa koje je također definirano u već navedenoj Listi 1 i 2. S obzirom da je u navedeno vrijeme tužiteljica radila kod tuženika, to tuženik MLIN I PEKARE d.o.o. odgovara svom radniku, ovdje tužiteljici, sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, pa tužiteljica stoga smatra da joj Naslov treba isplatiti odštetu za tuđu pomoć i njegu: 10.000,00 kn, zbog povrede prava osobnosti, za pretrpljene fizičke bolove: 15.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne i radne aktivnosti: 10.000,00 kn, za pretrpljeni strah:

7.500,00 kn, zbog naruženosti: 8.750,00 kn, imovinska šteta, izmakla dobit: 22.007,65 kn bruto, ukupno 73.257,65 kn, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom na zatraženi iznos tekućom od 21. veljače 2021. Tužiteljica u razdoblju od travnja 2018. do studenog 2019. zbog korištenja bolovanja i odlaženja na rehabilitaciju nije bila sposobna za rad, te je pretrpjela štetu u vidu izmakle dobiti. Prosječna plaća gospođe ČM u razdoblju od tri mjeseca prije ozljede na radu je bila 3.698,17 kn bruto. Tužiteljica zbog toga potražuje bruto iznos od 22.007,65 kn kao razliku plaće za razdoblje od travnja 2018. do studenog 2019. Tužiteljica je zbog posljedica ozljede na radu bila na bolovanju duže vrijeme što joj je uzrokovalo imovinsku štetu u vidu smanjenja zarade za razdoblje provedeno na bolovanju, sve navedeno je prikazano u medicinskoj dokumentaciji.

2. U odgovoru na tužbu od 8. listopada 2021. tuženik osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja. Smatra da je do štetnog događaja došlo mimo utjecaja od strane tuženika kao poslodavca jer je tužiteljica sam rekla da kada se okrenula, da joj je nešto puklo u koljenu. Iz medicinske dokumentacije koju je priložila, vidljivo je da se liječi od distorzije koljena iz 2014. pa navedena ozljeda nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem pa tako nema niti odgovornost tuženika kao poslodavca.

3. Umješač na strani tuženika, Euroherc osiguranje d.d. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, pridružuje se navodima tuženika te još navodi da u odnosu na izgubljenu zaradu, tužiteljici je 100% priznata ozljeda na radu pa sukladno tome i prima 100% osnovice za naknadu plaće. Nadalje, u odnosu na neimovinsku štetu također ukazuje na ranije postojanje degenerativnih promjena koštanog zglobnog sustava (problemi sa kralješnicom i desnim koljenom). Smatra da eventualno objektivna odgovornost tuženika kao poslodavca ne znači ujedno i objektivna odgovornost umješača. Smatra da je šteta nastala isključivo radi neopreznosti tužiteljice u kombinaciji sa ranijim zdravstvenim stanjem, čime je isključena odgovornost ovdje umješača.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (stranica 7-8 spisa), obraćanje tužitelja tuženiku i umješaču (stranica 9-15 spisa), prijavu ozljede na radu (stranica 19-22 spisa), obračunske isprave (stranica 23-49, 184-223 spisa), povijest bolesti (stranica 51-129 spisa), izjavu o nastanku tijeka događaja (stranica 136-137 spisa), policu osiguranja (stranica 138- 141 spisa), nalaz i mišljenje o dužini i vrsti invaliditeta (stranica 148-152 spisa), uvjete za osiguranje izvan ugovorne odgovornosti (stranica 229-237 spisa), medicinski karton tužiteljice (stranica 259-278 spisa), saslušani su svjedoci EM, LM, HM, ZM, OM, te tužiteljica kao stranka, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Davoru Duvančiću, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Božidaru Šebečiću, provedeno je vještačenje po vještaku ekonomske struke, Kseniji Vrebac. Pročitan je spis HZMO-a.

5. Brižljivom analizom svih provedenih dokaza, sud nalazi tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim.

6. Između stranaka nije sporno, a što je potvrđeno i priloženim dokazima, da je tužiteljica tijekom radnog vremena doživjela opisane ozljede. Sporna je odgovornost tuženika za štetni događaja, podredno i umješača, te je sud navede dokaze cijenio u tom pravcu.

7. Uvidom u Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Klasa:

UP/I-502-03/18-04/19, Ur. broj: 338-03-14-18-04 od 5. prosinca 2018., utvrđeno je da se ovdje tužiteljici kao zaposlenici tuženika MLIN I PEKARE d.o.o., [adresa], ozljeda pod dijagnozom rascijep meniska, priznaje kao dopunska dijagnoza pod evidencijom broj OR 52983003185/2018, koja je nastala istom ozljedom na radu, ali nije istovremeno verificirana prilikom priznavanja ozljede pod dijagnozom šifre prema MKB klasifikaciji: iščašenje i nategnuće drugih i nespecifičnih dijelova koljena (MKB S 83.6) nastale dana 30. ožujka 2018.

8. Uvidom u priložene odštetne zahtjeve utvrđeno je da se tužiteljica 11. veljače 2020. sa tužbenim zahtjevom u svezi ovopredmetnog događaja obraćala tuženiku i umješaču 11. veljače 2020. (umješaču), te 1. veljače 2021. (tuženiku).

9. Uvidom u prijavu ozljede na radu utvrđeno je da je HZZO 13. travnja 2018. sačinio prijavu o ozljedi na radu temeljem prijave liječnice ČMR u odnosu na ovdje tužiteljicu i tuženika. U prijavi se navodi da je tužiteljica ČM, kao zaposlenik tuženika MLIN I PEKARE d.o.o. doživjela nezgodu tijekom radnog vremena na adresi [adresa]. Kao vrsta ozljede navedena je šifra 039 (ostali oblici iščašenja i nategnuća), određeni dio tijela šifra 62 (noga, uključujući koljeno). Kao uzrok ozljede se navodi viša sila, predviđeno je korištenje osobnih zaštitnih sredstava na radnom mjestu, ista su i korištena. Radnik je osposobljen za rad na siguran način, primijenjena su osnova pravila zaštite na radu, kao i posebna pravila zaštite na radu.

10. Uvidom u priloženu izjavu danu po samom štetnom događaju, tužiteljica je navela da je krenula prema podrumu po sok i kada je došla do pola stepenica, čula je da ulazi kupac i htjela se vratiti, okrenula se i nešto joj je puklo u koljenu.

11. Uvidom u policu osiguranja od odgovornosti utvrđeno je da tuženik MLIN I PEKARE d.o.o. u utuženom razdoblju sa Euroherc osiguranjem d.d. imaju sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti.

12. Svjedokinja EM, u svom iskazu navodi da tužiteljicu poznaje s radnog mjesta kod poslodavca Mlin i pekare d.o.o., a samoj tužiteljici je ona bila voditeljica i neposredno nadređeni radnik. Tužiteljica je u vrijeme nastanka štetnog događaja radila na radnom mjestu prodavača u prodavaonici tuženika, broj 148. Radne dužnosti prodavača u prodavaonici pa tako i tužiteljice su poslužiti kupce u prodavaonici, složiti robu u prodavaonici, primiti robu u prodavaonici, čistoća prodavaonice te nositi robu u prodavaonicu iz skladišta i nositi robu iz prodavaonice u skladište. U vrijeme štetnog događaja osim tužiteljice u prodavaonici 148 nitko drugi od radnika nije bio prisutan. Radno vrijeme tužiteljice je bilo organizirano u dvije smjene i to jutarnja smjena od 7-14h te popodnevna od 14-21h odnosno od 13,30-21h. Predmetni štetni događaj, barem koliko se sjeća se dogodio krajem popodnevne smjene no ne zna točno u koliko sati. U svezi predmetnog štetnog događaja ona je obavijest da se dogodio taj događaj dobila od radnih kolegica tužiteljice, a koje su tužiteljice radile na istom radnom mjestu, ali u suprotnoj smjeni i koje je sama tužiteljica obavijestila o štetnom događaju. Svjedokinju je telefonskim putem obavijestila jedna radnica i to CM koja joj je rekla da je tužiteljica ozlijedila nogu i otišla na hitnu. Odmah po tom je CM rekla da je to ozljeda na radu te da treba tužiteljica dati izjavu te dostaviti poslodavcu nalaze od liječnika. Nakon toga, ona je obavijestila gospođu LM, a koja je kod tuženika bila djelatnica zadužena za zaštitu na radu. Koliko se sjeća, tužiteljica je dolazila na posao 2-3 dana, više ne zna točno kronologiju. Ne sjeća se da li je tužiteljica odmah nakon ozlijede koja je predmet ovog postupka dolazila na posao. Poznato joj je da je tužiteljici predmetna ozljeda priznata kao ozljeda na radu i da tužiteljica dugo nije bila na poslu no više nije bila njezina neposredno nadređena te dalje nije bila upoznata sa činjenicama. Prije predmetnog štetnog događaja tužiteljica je često bila na bolovanju no nije joj poznato zbog čega. U toj prodavaonici postoje nadzorne kamere no u prostoru same prodavaonice i ispred prodavaonice, no ne i u skladišnom prostoru i stepeništu koje vodi u skladište.

13. Svjedokinja LM u svom iskazu navodi da je bila zaposlenica tuženika od 26. ožujka 2018. do 31. ožujka 2022. i to na radnom mjestu rukovoditelja službe zaštite na radu, zaštite od požara i općih poslova. Njoj je tužiteljica poznata iz razloga što je tužiteljica kao zaposlenica tuženika na radnom mjestu prodavača podnijela tuženiku zahtjev za priznavanje ozlijede na radu. Naime, sporni štetni događaj se desio u vrijeme tek kada je svjedokinja počela raditi kod tuženika, a misli da je to bilo 28. ožujka 2018. Naime, dobila je e-mail od kolegice EM, a i telefonski su se poslije čule, koja kolegica ju je obavijestila da se tužiteljica ozlijedila silazeći niz stepenice. U povodu toga je zajedno sa kolegom VM izašla na lice mjesta odnosno u prodavaonici tuženika gdje se štetni događaj desio. Na licu mjesta je utvrdila da su stepenice na kojima se desio štetni događaj bile željezne i njima se spuštalo u skladište. Na lice mjesta je izašla isti dan kada se desio štetni događaj te je utvrdila da su stepenice bile suhe i čiste, a čini joj se da su imale rukohvat. Djelatnica koju je zatekla u prodavaonici i koja je došla po pozivu voditeljice u zamjenu joj je pokazala stepenice na kojima se desio štetni događaj, a ona zna otkuda je toj drugoj djelatnici poznato gdje se desio štetni događaj, jer ta druga djelatnica nije bila u smjeni kada je bila tužiteljica na radnom mjestu. Ona je osobno po štetnom događaju uzela izjavu tužiteljice o štetnom događaju, a koju izjavu je tužiteljica samostalno napisala i potpisala. Koliko se sjeća sadržaja te izjave, tužiteljica je napisala u toj izjavi da je silazila niz stepenice kako bi nešto ostavila u skladište te je čula kako stranka ulazi u prodavaonicu te se okrenula kako bi se vratila no nezgodno je stala i osjetila bol u koljenu. Koliko se ja sjeća, nikakav pad se nije spominjao. Od sredstava zaštite na radu tužiteljica je imala odnosno bila je zadužena s natikačama i kutom. Sada ne zna je li to tužiteljica imala na sebi u vrijeme štetnog događaja, ali kutu je morala imati. Prema procjeni opasnosti za radno mjesto prodavačice tužiteljica je morala imati zaštitnu obuću i odjeću odnosno kutu na tom radnom mjestu. To radno mjesto nije bilo radno mjesto s posebnim uvjetima rada niti radno mjesto na kojem prijeti povećana opasnost. Poznato joj je da je zahtjev za priznavanje ozlijede na radu HZZO-u predan 2. travnja 2018. Navodi da ne zna koliko stepenica ima na tom stepeništu. Nadzorne kamere postoje u prodavaonici no svjedokinji nije poznato je li takve kamere postoje u skladišnom prostoru odnosno stepeništu.

14. Svjedok HM u svom iskazu navodi da mu je poznato da je njegova mama, odnosno tužiteljica pala na radnom mjestu u Mlinu i pekare d.o.o. te se ozlijedila odnosno puknuo joj je meniskus. Tužiteljica mu je rekla da ju boli noga, a obim ozlijede se saznao tek kasnije iz medicinske dokumentacije. Radilo se o desnoj nozi, a koliko je njemu poznato, tužiteljica prije štetnog događaja nije imala ozljedu desne noge. U to vrijeme je on bio u srednjoj školi u Zagrebu, no kada je došao vikendom kući pomagao bi te je kuhao i čistio kuću, a preko zime je trebalo i ložiti peć kao i donijeti drva. On je i prije štetnog događaja donosio drva u kuću i čistio kuću kao i kuhao, no u manjem obimu nego kada se dogodio štetni događaj. Nakon predmetne ozlijede tužiteljica nije mogla puno hodati, jer čim bi hodala noga ju je boljela. Koliko se sjeća takva situacija je trajala 18 mj. u kojima je tužiteljica išla na terapije, išla na operaciju te je hodala na štakama te u tom periodu nije obavljala kućanske poslove. Kada je on bio u školi te poslove je obavljao njegov brat. U vrijeme nastanka štetnog događaja imao je 15 godina, a nakon toga je taj period trajao kada je imao 16 i 17 godina. Ne zna točno kada je tužiteljica operirana no bio je siječanj 2019. Tužiteljica se nakon 18 mjeseci rehabilitacije vratila na posao. U razdoblju rehabilitacije majke dolazila je i sestra svjedoka, odnosno kćer tužiteljice, a koja je u to vrijeme živjela u [adresa] kod [adresa] i bila je zaposlena te je dolazila pomagati tužiteljici povremeno vikendom.

15. Svjedokinja ZM u svom iskazu navodi da koliko je njoj poznato, tužiteljica je pala na radnom mjestu kod poslodavca Mlin i pekare te se ozlijedila, nakon toga je išla na terapije i to mjesecima, no nije pomoglo te je nakon toga išla na operaciju. Da se tužiteljica ozlijedila, rekla joj je upravo ona nakon što se događaj dogodio. Tužiteljica ju je isti dan kad se ozlijedila nazvala na mobitel i rekla joj to. Ona nije bila s tužiteljicom kada je ona pala no nakon što je pala trebala joj je pomoć u kućanstvu te je trebalo skuhati, počistiti i donijeti lijekove. Ona je dolazila vikendom i pomagala tužiteljici, a njen stariji brat je uskakao kroz tjedan i pomagao mami. Ona je dolazila svaki vikend kod mame te je vikendima čistila, peglala, kuhala i sve što je trebalo. Osim nje i mlađi brat je pomagao, primjerice oko drva, a ona je radila ostale kućanske poslove. To je trajalo nekih godinu i pol, a najveći problem je bio kada je tužiteljica išla na operaciju i bila na štakama. Njen stariji brat je imao položen vozački te je on vozio tužiteljicu liječniku, na terapije i odlazio u nabavke. Tužiteljica je operirana u siječnju 2019. Tužiteljica se vratila na posao krajem 2019. u studenom.

16. Svjedok OM u svom iskazu navodi da mu je poznato da je tužiteljica, koja je njegova mama, imala ozljedu na radu krajem ožujka odnosno početkom travnja 2018. i to ozljedu desnog koljena koju je liječila do studenog 2019. Koliko je njemu poznato, no sada ne zna tko mu je to rekao, radilo se o ozljedi nastaloj padom tužiteljice, jer je tužiteljica nešto dizala i ljestve su bile rasklimane pa je pala. Nakon ozljede tužiteljica se mogla kretati no vrlo malo i hodala je uz pomoć štaka. Nakon ozljede, tužiteljica nije mogla obavljati poslove kod kuće koje je inače obavljala, a to su svi kućanski poslovi: priprema obroka i dr. On je u to vrijeme živio sa tužiteljicom te je tužiteljica u pravilu obavljala sve kućanske poslove, a prije štetnog događaja je ponekad i on odlazio u nabavku. Nakon štetnog događaja kućanske poslove koje je do tada tužiteljica obavljala je obavljao većinom on jer je brat bio u školi u Zagrebu, a sestra se udala. Sestra je znala dolaziti vikendom i pomoći. Mlađi brat je dolazio vikendom kući te je pomagao tim vikendima primjerice podložiti peć, a obzirom da je bio u srednjoj školi nije bio za neke veće radove. Ne zna točno koliko je to dugo trajalo no dosta dugo, a tužiteljica je bila godinu i pol na bolovanju. Svjedok navodi da je tužiteljicu vozio na terapije i to svaki put kada je bio kod kuće. Kada je svjedok bio na poslu majku je vozio ujak ili stric. Prije predmetnog štetnog događaja, tužiteljica nije bila na bolovanju niti imala zdravstvenih problema te dodaje da je majku na terapije vodio isključivo radi desne noge.

17. Tužiteljica ČM u svom stranačkom iskazu navodi da se štetni događaj dogodio na Veliki Petak pred Uskrs i to na način da je išla u podrum po neki sok, a koji je trebao kako bih ga složila u prodavaonicu te se spuštala u podrum po kružnim metalnim, rešetkastim stepenicama koje su bile uske i imale su rukohvat s jedne strane, a s druge strane je bio lift u koji su oni slagale robu i tim liftom su podizale robu u prodavaonicu. Prilikom silaska u podrum se pokliznula po tim stepenicama i pala. Nije se držala za rukohvat jer je držala sok na ruci. Radilo se o paketu od šest sokova. Ona je nosila paket soka u rukama, jer poslijepodne nisu smjele uključivati lift za podizanje robe jer je jako bučilo. Ne sjeća se kako je pala, ali pala je na stepenicama. Ne sjeća se gdje je pala i sa čega se digla. Nakon što je pala, došao je kupac u prodavaonicu te joj pomogao dignuti ju sa stepenica i pomogao joj je da se vrati u prodavaonicu. Naime, čula je da je netko došao u prodavaonicu te je zvala da joj dođe u pomoć. U to vrijeme njima je poslodavac kupio radnu obuću i to stabilne, čvrste cipele koje je imala na nogama u vrijeme štetnog događaja. Ona se ne sjeća tko je došao po nju i tko ju je odvezao na hitnu, sjeća se samo da je djecu zvala. Sjeća se da je sa radnog mjesta odmah otišla na hitnu. Osim nje, u prodavaonici kada se dogodio štetni događaj bio je i taj kupac, ali nitko drugi. Više se ne sjeća što je onda bilo. Zna samo da je dugo išla na terapije no njoj je bilo sve gore i gore te su htjeli da se vrati na posao, no onda je dr. Č na fizioterapiji rekla da napravi magnetsku rezonancu što je učinjeno te je utvrđeno da je koljeno desne noge puklo. Nakon toga je čekala operaciju. Štetni događaj se dogodio u petak poslijepodne, a ona je u utorak nakon toga išla kod poslodavca dati izjavu o štetnom događaju. U toj izjavi je rekla što je i danas iskazala, da je pala sa stepenica. Točno je da je izjava koja se nalazi na str. 137 njena izjava koju je ona napisala i potpisala. Ona je opisala način ozljeđivanja kako je znala, ona nije doktor i ne zna kako bi drugačije opisala tu ozljedu. Bila je kod svoje obiteljske liječnice te joj je rekla da je ozljeda nastala kako je rekla i u izjavi na str. 137. Ona se sada više ne sjeća što je točno rekla. Naime, sad je imala pad na radnom mjestu te je sve padove pobrkala. Prije predmetne ozljede nije imala ozljede desne noge niti je imala bolesti desne noge. 2010. je imala prometnu nesreću i ozljedu vratne kralježnice zbog čega je išla na terapije vezano za vratnu kralježnicu i nakon štetnog događaja odnosno da se pojavi nakon predmetnog štetnog događaja je najviše na terapije išla radi koljena. Ne sjeća se sada točno svega. Točno je da su joj njezina djeca pomagala u kućanstvu nakon predmetnog štetnog događaja, jer tužiteljica nije mogla hodati i boljela ju je noga te su joj pomagali ložiti peć, peglali, kuhali, stariji je tužiteljicu vozio na terapije, a kćer i mlađi sin su čistili kuću vikendom, a stariji sin preko tjedna kad je trebalo. Spornog dana je na radno mjesto došla autom kojeg je sama dovezla, a koji auto je nakon ozljeđivanja tužiteljice ostao na javnom parkiralištu gdje ga je tužiteljica parkirala, a kasnije je po auto došao stariji sin tužiteljice. Navodi da se ne sjeća tko ju je odvezao na hitnu, misli prijatelj, jer su taj dan s njom svi imali brigu. Misli da ju je na hitnu odvezao prijatelj E s kojim tužiteljica više nije u dobrim odnosima. Nakon ozljeđivanja se tužiteljica javila telefonski CM, koja joj je bila šefica, umjesto prave šefice koja je bila na bolovanju.

18. Sud je u daljnjem postupku proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dr. Davoru Duvančiću. Vještak u nalazu i mišljenju opisuje dokaze koji se nalaze u spisu, medicinska dokumentacija, te temeljem iste zaključuje da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 1 sat, srednjeg intenziteta 3 mjeseca i slabog intenziteta povremeno, koji su uzeti u obzir kod naprezanja vezana uz okvir smanjenja životne aktivnosti. Tužiteljica je trpjela strah jakog intenziteta 1 sat, srednjeg intenziteta 30 dana i slabog intenziteta, koji ulazi u okvir trajanje posljedice. Naruženost je lakog stupnja jer je zaostalo šepanje. Tuđa i pomoć i njega i tužiteljici bila potrebna 3 mjeseca po 2 sata dnevno, a ogledala se u dnevnim poslovima i ne samostalnosti za transport pri pohađanju dijagnostičkih procedura i fizikalne terapije. Nakon operacije od 10. siječnja 2019. tuđa pomoći njega joj je bila potrebna još 2 mjeseca po 2 sata. Liječenje se može smatrati završenim 1. travnja 2019. Bolovanje tužiteljice se smatra opravdanim i isključivo vezanim uz štetni događaj. Mehanizam ozljeđivanja desnog koljena je takav da se priznaje kao ozljeda na poslu bez obzira na postojeće degenerativne promjene u desnom koljenu jer te promjene nemaju veze sa trenutkom ozljeđivanja i zadobivanja akutne rupture meniskusa i distenzije prednjeg križnog ligamenta koji uvjetuje posttraumatsku nestabilnost srednjeg stupnja. Trajne posljedice ocjenjuje sa 10%. Vještak je na ročištu od 8. svibnja 2024. još naveo da se radi o posttraumatskom stanju, posljedicama ozljede uvjetovane situacijom kada je stopalo fiksirano, a tijelo se rotira u uzdužnoj koljenskoj osi, te se na taj način snažnim kondilima kostiju koje grade koljenski zglob, drobe unutarnje strukture.

19. Po prigovoru umješača, provedeno je novo medicinsko vještačenje po stalno m sudskom vještaku Dr. Božidaru Šebečiću, čiji je nalaz dan opsežnije. Vještak u istom nalazu prati ne samo medicinsku dokumentaciju vezanu uz štetni događaj, već i uzima u obzir presliku zdravstvenog kartona tužiteljice. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila uganuće desnog koljena s razdorom stražnjeg roga unutarnjeg meniska, istegnuće unutarnjeg podstraničnog ligamenta i djelomični razdor prednje ukrižene sveze koljena. Tužiteljica je u trenutku štetnog događaja imala degenerativne promjene koljena, što je vidljivo iz nalaz fizijatra prije štetnog događaja. Isto tako, prema izjavi tužiteljice, ista je 2010. imala ozljedu desnog koljena. U preslici zdravstvenog kartona je vidljiv podatak da je 2014. iskrenula koljeno nakon čega je provedena fizikalna terapija, no nije vidljivo o kojem se koljenu radi. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da su kod tužiteljice zaostali kronični bolovi kod dugog hoda, duljeg stajanja, kretnje u koljenu su ograničene, u manjem stupnju uz opsežne krepitacije kao posljedica degenerativnih promjena. Izražena je i minimalna prednja nestabilnost koljena. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 15%, od čega 5% otpada na trajne posljedice vezane uz štetni događaj, a 10% na degenerativne promjene koje su već bile pristupne u trenutku štetnog događaja. Tužiteljica je radi zadobivenih ozljeda trpila bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 2 i pol mjeseca. Tužiteljica je trpila primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno, u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 5 tjedana. Kod tužiteljice nema naruženja zbog kojeg bi trpila duševne boli. Pošteda desne noge uzrokovana je degenerativnih promjenama koljena. Tuđa pomoć i njega joj je bila potrebna 2 sata dnevno 8 tjedana nakon operacije koljena, 2 sata dnevno 6 tjedana. Liječenje tužiteljice je završeno 18,. lipnja 2019. Tada se zdravstveno stanje stabiliziralo. Iz preslike zdravstvenog kartona nije vidljivo u kojem je razdoblju tužiteljice bila na bolovanju. Ako je bila od travnja 2018. do studenog 2019., bolovanje nije bilo isključivo vezano za predmetni štetni događaj, već i za liječenje artroze koljena. Vještak se dopunski očitovao vezano na prigovore stranaka te je u odnosu na prigovor tužiteljice vezan uz smanjenje životne aktivnosti uslijed utjecaja degenerativnih promjena naveo da degenerativne promjene koje je tužiteljica imala u trenutku štetnog događaja nisu imale značajniji utjecaj na nastanak ozljeda koljena (degenerativne promjene su minimalno utjecale na nastanak razdora meniska) iz štetnog događaja ali značajno utječu na sadašnje funkcionalno stanje koljena, odnosno smanjenje životne aktivnost. Fizički bolovi koje sada trpi, krepitacije u koljenu i ograničena pokretljivost koljena u manjem stupnju su prvenstveno posljedica degenerativnih promjena a ne razdora medijalnog meniska i djelomičnog razdora prednje ukrižene sveze. Kao posljedica djelomičnog razdora prednje ukrižene sveze kod tužiteljice je zaostala minimalna prednja nestabilnost koljena. Na tu minimalnu nestabilnost nemaju utjecaja degenerativne promjene. Samo degenerativne promjene koljena teškog stupnja (III/IV stupanj) opisane u operativnom nalazu uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 10% a 5% otpada na trajne posljedice ozljeda iz predmetnog štetnog događaja (odstranjenje djela meniska i minimalna prednje nestabilnost koljena). U odnosu na prigovor tužiteljice o ocjeni fizičkih bolova jer se ista razlikuje od ocjene vještaka dr. D. Duvančića i smatra da bolove trpi zbog ozljeda iz predmetnog štetnog događaja, a ne zbog degenerativnih promjena, vještak navodi da je ocjenu intenziteta i trajanja fizičkih bolova dao uzevši u obzir težinu zadobivenih ozljeda, medicinsku dokumentaciju o liječenju i činjenicu da je tužiteljica imala degenerativne promjene koljena u trenutku štetnog događaja. Ocijenio je da je fizičke bolove manjeg intenziteta trpila kumulativno 2,5 mjeseca, a bolovi koji su zaostali nakon završenog liječenja uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Bolove koje tužiteljica sada trpi su prvenstveno posljedica degenerativnih promjena koljena, nema artroze koljena bez bolova u koljenu. U odnosu na navode tužiteljice vezane za strah, navodi kako je ocjena straha subjektivna kategorija i ne može se objektivno izmjeriti. Ocjenu je dao uzevši u obzir težinu zadobivenih ozljeda i priloženu medicinsku dokumentaciju o liječenju. Da tužiteljica nije trpila intenzivniji i dugotrajniji strah govori činjenica da se nije javljala na pregled kod psihijatra i da nigdje u medicinskoj dokumentaciji nema podatka da trpi strah. U odnosu na prigovore tužiteljice vezane uz naruženje iskazuje da kod pregleda tužiteljice je utvrdio da tužiteljica kod hoda lagano štedi desnu nogu. Pošteda desne noge pri hodu je zbog artroze koljena koja je dominantna ozljeda kod tužiteljice, osobe s težim stupnjem artroze i bez dodatnih ozljeda hodaju uz poštedu noge, ponekad čak uz lagano šepanje. Isto tako ostaje kod svog nalaz vezanog uz tuđu pomoć i njegu. Njegova ocjena se razlikuje od ocjene vještaka dr. D. Duvančića jer je uzeo u obzir da je tužiteljica imala degenerativne promjene zbog kojih je potreba za tuđom pomoći bila u većem obimu. Iz preslike zdravstvenog kartona nije vidljivo u kojem periodu je tužiteljica bila na bolovanju a u spisu nema ni izvješća o bolovanju na temelju kojeg bi se mogao zaključiti period bolovanja. Ako je bila na bolovanju od travnja 2018. do studenog 2019. kao tvrdi tužiteljica, bolovanje nije isključivo vezano za predmetni štetni događaj već je djelomično i povezano s liječenjem artroze koljena. Bolovanje zbog razdora meniska i djelomičnog razdora prednje ukrižene sveze ne može trajati 1,5 godinu.

20. Tužiteljica po punomoćniku je predlagala usuglašavanje nalaz i mišljenja stalnih sudskih vještaka Davora Duvančića i Božidara Šebečića, budući da su isti različiti. Sud je radi istog pozivao na ročište oba vještaka i dostavio im je nalaz i mišljenje drugog vještaka, no na ročište je pristupio samo vještak Šebečić, dok vještak Duvančić nije pristupio na navedeno ročište, već je dostavio dopis kojim ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Imajući u vidu oba nalaza i mišljenja, te da Dr. Duvančić nije pristupio ročištu radi usuglašavanja nalaz stranaka, sud smatra da isto ukazuje na profesionalnost pristupa vještaka svom poslu, te imajući u vidu same nalaze vještaka i njihovu potkrijepljenost navedenim dokazima, sud smatra da je nalaz vještaka Dr. Božidara Šebečića dan stručno, nepristrano, u skladu je sa provedenim dokazima i u cijelosti mu sud poklanja vjeru, dok se otklanja nalaz i mišljenje vještaka Dr. Duvančića. Dakle, sud u ovom postupku prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Dr. Šebečića iz razloga što je isti dan stručno, nepristrano, u skladu je sa provedenim dokazima, te sukladno tome nalazi da ga kao takvog treba prihvatiti, budući da su stranke suglasno iskazale da ne traže usuglašavanje vještaka, već prihvaćaju da svaki ostaje kod svog nalaza i mišljenja, a niti jedna od stranaka nije predložila novo vještačenje po vještaku medicinske struke.

21. U konkretnom predmetu nesporno je da je do štetnog događaja došlo tijekom radnog procesa tužiteljice kao trgovca u trgovini, što znači da se poslodavaca može osloboditi odgovornosti za štetu nastalu radniku ako dokaže da usprkos svim potrebnim provedenim mjerama, koje uključuju planiranje, pripremu i provedbu radnog procesa uz uvažavanje najviše moguće razine zaštite radnika, dođe do štetnog događaja, uzrokovanog izvanrednim i nepredvidivim okolnostima, odnosno višom silom koju poslodavac unatoč dužnoj pažnji, nije mogao otkloniti. U konkretnom slučaju, tuženik kao poslodavac je bio dužan dokazati da ne odgovara za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, po načelu objektivne odgovornosti. Po ocjeni ovog suda, tuženik nije dokazao na koji se način treba organizirati proces rada, nošenje sokova iz podruma, nije dokazao da li su navedene stepenice po kojima se kretala tužiteljica sukladno Općim propisima Zakona zaštiti o radu, odnosno nije dokazao da je iskoristio sve mogućnosti raspoloživih tehničkih pomagala u radnom procesu, uz najveću moguću zaštitu radnika, od posljedica potencijalne opasnosti. Naime, tužiteljica u ovom predmetu u svom iskazu navodi, pa tako i saslušani svjedoci, da je do ozljede tužiteljice došlo uslijed pada tužiteljice i nastupjele ozljede pa sukladno tome sud smatra da je na tuženiku teret dokazivanja vezan uz uzročno-posljedičnu vezu između nastale štete i štetnog događaja, dakle tuženik, odnosno njegov umješač, trebali su u ovom postupku dokazati da je šteta nastala izvan odgovornosti tuženika kao poslodavca, odnosno predložiti provođenje vještačenja po vještaku zaštite na radu i medicinsko vještačenje radi utvrđivanja mehanizma ozljeđivanja. Naime, iz provedenog vještačenje i priložene medicinske dokumentacije nije utvrđeno da sama ozljeda nije nastupila tijekom obavljanja poslova radnog procesa i isto tako nije utvrđeno da bi ozljeda desnog koljena iz 2010., kao niti iskretanje koljena 2014., utjecalo na sam štetni događaj pa sud smatra da je tuženik, na kojem je u tom dijelu teret dokazivanja, trebao dokazati ove činjenice.

22. Isto tako, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Božidara Šebečića, kojem je sud poklonio vjeru, nije utvrđeno da bi tužiteljica cijelo vrijeme bolovanja od travnja 2018, do studenog 2019., bila na bolovanju vezanom isključivo na predmetni štetni događaj, već je isto djelomično povezano i sa liječenjem artroze koljena. U tom dijelu, koliko je vremena tužiteljica bila na bolovanju isključivo radi ovopredmetne ozljede je na tužiteljici i temeljem tereta dokazivanja, iako je nesporno da je tužiteljica bila na bolovanju od 1. travnja 2018. do zaključno 30. studenog 2019., što je utvrđeno i nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke Ksenije Vrebac, sud smatra da temeljem provedenih dokaza tužitelj nije dokazao u kojem vremenskom razdoblju je bolovanje s osnova ovopredmetne povrede, a u kojem vremenskom razdoblju s osnova liječenjem artroze koljena pa sukladno tome, tužiteljica nije dokazala razdoblje za koje bi mu pripadala imovinska šteta u smislu smanjenja zarade za razdoblje provedeno na bolovanju. jer nije dokazao u tom dijelu uzročno-posljedičnu vezu ozljede sa bolovanjem. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ksenije vrebac i utvrdio je temeljem istog kako u utuženom razdoblju postoji razlika između neto plaće koju bi tužiteljica ostvarila i naknade za vrijeme bolovanja u iznosu od 1.699,21 €. Isto tako prihvaćeno je da je u utuženom razdoblju tužiteljici nastala razlika i u bruto plaći u iznosu od 9.523,83 €, odnosno 9.506,96 €. Isto tako prihvaćeno je i da tužiteljici nije isplaćen regres, koji je isplaćen ostalim radnicima u lipnju 2019. u iznosu od 26,54 €, međutim, kako je već navedeno, sud temeljem provedenih dokaza nije mogao utvrditi razdoblje u kojem je tužiteljica bila na bolovanju upravo radi štetnog događaja pa sukladno navedenom u tom dijelu je tužiteljica u cijelosti odbijena sa tužbenim zahtjevom. Nadalje, u odnosu na prigovore umješača vezane uz objektivnu odgovornost navodi se da je nesporno u ovom postupku da su tuženik i umješač sklopili policu osiguranja od odgovornosti, te da u skladu sa uvjetima izvan ugovorne odgovornosti tuženika, članak 4. stavak 7. umješač kao osiguratelj ne bi bio u obvezi isplate osigurnine u slučaju da za štetu ne odgovora po zakonu (npr. viša sila, radnja treće osobe, pristanak ili radnja oštećenika), no u ovom slučaju sukladno članku 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje ZOO), u spisu ne postoji nit jedan dokaz da bi osiguranik umješača (tuženik), imao izrađenu procjenu rizika i da je utvrdio da li tužiteljica ima potrebne uvjete za obavljanje poslova da se nije pridržavala propisanih mjera zaštite na radu i koristila propisanu opremu, pa sukladno navedenom, neosnovan je prigovor umješača da bi tužitelj svojom radnjom doprinio štetnom događaju.

23. Dakle, sukladno navedenom, sud naslazi utvrđenim da tuženikom odgovara načelom objektivne odgovornosti pa sukladno navedenom i umješač na strani tuženika, a u skladno sklopljenoj polici osiguranja, odnosno tuženik je bio taj koji je trebao dokazati ne postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete. S druge strane, u odnosu na pojedine vidove štete teret dokaza je na tužitelju, odnosno on je morao dokazati visinu naknade pojedine vidove štete pa tako i imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade koju nije dokazao kako je gore obrazloženo.

24. U odnosu na neimovinsku štetu:

Člankom 19. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje ZOO) određeno je da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti. Pod pravima osobnosti podrazumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled i čast.

25. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti (članak 1046. ZOO u vezi s člankom 19. stavak 2. ZOO) sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a prema stavku 2. navedenog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha.

26. Iz provedenih dokaza je utvrđeno da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (članak 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (članak 1100. stavak 1. ZOO). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. One su u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, strah. One su u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

27. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za fizičke bolove sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka Božidara Šebečića te kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije. Sve te okolnosti u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a daju podlogu za zaključak da je tužiteljev zahtjev za pravičnu novčanu naknadu osnovan, te bi tužitelju s ovog osnova imao pripasti iznos od 1.600,00 €.

28. Imajući u vidu intenzitet i duljinu trajanja straha kod tužitelja, način na koji je došlo do ozljeđivanja tužitelja, da je tužitelj trpio i predoperativno i postoperativno strah oko istoga liječenja, pa je u skladu s odredbom članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a sud tužitelju po toj osnovi utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.000,00 €.

29. Imajući u vidu da je tužiteljica ženska osoba, da je stara 60 godina u vrijeme pisanja presude, sud je tužiteljici s osnova smanjenja životne aktivnosti od 5%, dosudio iznos od 800,00 eura.

30. Dakle ukupan iznos s osnova povrede prava osobnosti koji bi tužiteljici pripao iznosi 4.400,00 €, te joj je taj iznos i dosuđen.

31. Tužiteljica također, a što je utvrđeno i iz nalaza vještaka Dr. Božidara Šebečića, ima pravo i na naknadu za imovinsku štetu, sukladno članku 1046. ZOO-a, a u svezi sa člankom 1085. ZOO-a. Utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon ozljeđivanja u opsegu 2 sata dnevno 8 tjedana, te nakon operacije koljena u opsegu 2 sata dnevno 6 tjedana, te uzimajući vrijednost sata 3,32 €, tužiteljici bi pripadalo pravo na tuđu pomoć i njegu u iznosu od 650,72 €, koji joj je dosuđen.

32. Nije sporno da se tužitelj za zahtjevom za nakandu štete obraćao tuženiku i umješaču. Sukladno navedenom, temeljem članka 1103. ZOO-a, na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete tužiteljici pripada kamata od podnošenja zahtjeva pa do isplate (1. veljače 2021.). Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. ZOO- a.

33. O parničnom trošku sud je odlučio temeljem članka 154. stavak 2. ZPP-a. Imajući u vidu uspjeh stranaka u postupku tužitelj je uspijevao sa 28,35%, a tuženik sa 71,65%, te nakon što se prebiju uspjesi stranaka u postupku, tuženiku pripada pravo na 43,30% parničnog troška, a sukladno tome i umješaču na strani tuženika.

34. Umješaču na strani tuženika je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 €, trošak podnesaka od 28. prosinca 2023. i 17. prosinca 2025., svaki u iznosu od 250,00 €, zatim trošak ročišta od 8. svibnja 2024., te 11. veljače 2025., svako u iznosu od 250,00 €, te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 473,10 €, što iznosi 1.723,10 €, no kako je uspijevao sa 43,30%, to mu je ukupno dosuđen iznos od 746,10 €.

35. Umješaču na strani tuženika nisu priznati troškovi podnesaka od 16. svibnja 2023., 17. svibnja 2023., 31. srpnja 2024., 9. rujna 2024., 23. listopada 2024. i 3. rujna 2025. jer isti nisu bili nužni za ovaj postupak.

36. Temeljem svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Sisak, 26. siječnja 2026.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku Filipu Banoviću, odvjetniku iz Zagreba

2. Tuženiku Mlin i pekare d.o.o., Kralja Zvonimira 24, Sisak

3. Umješaču po Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba