Poslovni broj P-216/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, u pravnoj stvari tužiteljice LJ vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene ŽJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 18. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tužene, 26. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana tužiteljici isplati iznos od 1.398,75

EUR-a sa zateznim kamatama koje:

- na iznos od 562,50 eura teku od 1. kolovoza 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena,

- na iznos od 562,50 eura teku od 1. rujna 2023. godine pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena,

- na iznos od 273,75 eura teku od 13. studenoga 2023. godine pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

II. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana tužiteljici isplati iznos od 595,68 EUR-a sa zateznim kamatama koje od 6. veljače 2025. godine pa do isplate teku po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, dok se više zatraženi tijek kamata na zatraženi iznos od 595,68 EUR-a od 27. rujna 2024. do 5. veljače 2025., odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana tužiteljici naknadi troškove ovoga spora u iznosu od 132,80 EUR-a sa zateznim kamatama koje od 26. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj: Povrv-5/2024-12 od 27. rujna 2024., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: P2-4360/2024-2 od 9. prosinca 2024., održan djelomično na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kristića iz Vrgorca, Ul. Tina Ujevića 13, poslovni broj: Ovrv-2366/2023 od 13. studenoga 2023., te je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku Učilištu Mijoč, OIB: 95723262717, Ulica kralja Zvonimira 5, 20350 [adresa], da tužiteljici LJ, vlasnici obrta [obrt], obrta za računovodstvene i knjigovodstvene poslove i poslovanje nekretninama, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 20350 [adresa], namiri tražbinu u iznosu od 1.125,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te troškove ovrhe u iznosu od 273,75 eura. Također navodi i da je tom presudom, pod točkom II. izreke, ukinut platni nalog u dijelu za iznos od 562,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a pod točkom III, izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 595,68 eura.

1.1. Tužiteljica još navodi da je 11. veljače 2025., temeljem citirane ovršne isprave pred Financijskom agencijom protiv Učilišta Mijoč u likvidaciji, [adresa], OIB: 95723262717, pokrenula postupak radi izravne naplate svoje tražbine, te da po tom zahtjevu tužiteljica nije uspjela ništa naplatiti. U konačnici još navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj: St-50/2025 od 17. srpnja 2025., otvoren stečajni postupak nad Centrom za obrazovanje Mijoć ustanovom za obrazovanje odraslih u likvidaciji, [adresa], OIB: 95723262717 (Učilištem Mijoč, OIB: 95723262717, Ulica kralja Zvonimira 5, 20350 [adresa]).

1.2. Tužiteljica dodaje da je člankom 59. stavkom 2. Zakona o ustanovama (»Narodne novine, br. 76/93.. 29/97, 47/99., 35/08, 127/19 151/22) propisano da osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obveze, pa stoga tuženica, kao osnivač, solidarno i neograničeno odgovara za obveze ustanove Centar za obrazovanje Mijoč ustanova za obrazovanje odraslih, pa s obzirom na to da joj tuženica do dana podnošenja ove tužbe nije niti djelomično platila navedeni dug, tužiteljici ne preostaje ništa drugo nego podnijeti ovu tužbu.

2. Tužena u svom odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženica, kao fizička osoba, koja je bila osnivač sada već brisanog društva, nije ni u kakvoj obavezi prema tužiteljici. Dodaje da nije sporno da čl. 59.2. Zakona o ustanovama koji tužiteljica citira propisuje da osnivač ustanove odgovora solidarno i neograničeno za njezine obveze, ali ista zanemaruje činjenicu da je ustanova, protiv koje je ishođena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Povrv-5/2024, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž-4360/2024, brisana iz sudskog registra Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Tt-25/3031-2 od dana 09.09.2025. pa stoga, kako ustanova protiv koje je presuda ishođena više ne postoji, tako ne postoji niti uloga osnivača tuženice. Tuženica navodi da je osnovala ustanovu kao fizička osoba, upisom ustanove u sudski registar tuženica je stekla pravni položaj osnivača (prava, obveze i odgovornosti), a ustanova je prestala postojati brisanjem iz sudskog registra, te je tuženica brisana kao osnivač, pa s obzirom da u času utuženja tuženica nije imala status osnivača, nesporno je da ne postoje pretpostavke njezine odgovornosti. Navodi i da prema odredbama Zakona o ustanovama, ustanova stječe svojstvo pravne osobe (pravni subjektivitet) upisom u sudski registar ustanova, a gubi to svojstvo upisom brisanja ustanove iz toga registra, dok prema Zakonu o sudskom registru, u sudski registar se, pored ustanove i svih drugih činjenica bitnih za upis pravnog subjekta, upisuje i osoba osnivača (čl. 24. i čl. 33.). Navodi i da se prema odredbi čl. 71. st. 3. Pravilnika o načinu upisa u sudski registar, brisanje upisa provodi tako da se ispred upisanih podatka koji se brišu ili mijenjaju na temelju rješenja registarskog suca stavlja oznaka '#' koja znači da su upisani podaci prestali važiti.

2.1. Tužena dodaje i da je predmetnom slučaju nesporno da su u sudskom registru svi podaci u vezi upisa brisanja Centar za obrazovanje Mijoč - ustanova za obrazovanje odraslih u stečaju) kao subjekta upisa precrtani i označeni znakom pa tako i ime tuženika kao osnivača uz obvezatnu napomenu da su precrtani podaci označeni s prestali važiti pa je stoga u konkretnom slučaju formalno i stvarno (životno) nepostojeća odgovornost osnivača - fizičke osobe, koji je brisanjem ustanove iz registra i sam brisan kao takav, čime je izgubio pravni položaj (prava i obveze) osnivača, pa ne postoji pravna osnova po kojoj bi brisani (pravno nepostojeći) osnivač odgovarao za obveze ustanove i nakon njenog prestanka. Dodaje i da ako osnivač, ovdje tuženica, Ustanove iz registra više nema nikakvih prava s pozicije osnivača, odnosno ne može u tom svojstvu ostvarivati nikakva prava prema trećima, nerazumno je i nepravično od njega tražiti da kao osnivač koji to više nije odgovara za obveze Ustanove koja više ne postoji.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sve priložene isprave, odnosno cjelokupnu dokumentaciju i to presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: P2-4360/2024-2 od 9. prosinca 2024. (list spisa 5-8), presudu Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj: Povrv-5/2024-12 od 27. rujna 2024. (list spisa 9-15), račune broj 465/1/1 i 401/1/1 (list spisa 16-17), Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (list spisa 18), zahtjev za izravnu naplatu (list spisa 19-20), povijesni izvadak iz sudskog registra (list spisa 21-24), povijesni izvadak iz sudskog registra (list spisa 33-37), te potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti predmetne presude Povrv-5/2024 (list spisa 40).

4. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. S obzirom na stanje spisa, vodeći se načelima ekonomičnosti i efikasnosti postupka, sud nije izvodio daljnje predložene dokaze jer sud smatra da je činjenično stanje stvari dovoljno utvrđeno priloženim ispravama, budući je između parničnih stranaka očito sporno pravno pitanje tj. da li osnivač određene ustanove odgovara za dugove tj. obveze ustanove i nakon brisanja ustanove iz sudskog registra.

5.1. Naime, između parničnih stranka nije sporan kako sam dug tako niti visina istoga, nije sporna niti aktivna legitimacija, a niti to da je tužena bila osnivač dužnika koji je brisan iz sudskog registra (isto proizlazi iz priloženih presuda, te povijesnog izvatka iz sudskog registra).

6. Dakle, predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tužena, kao osnivač ustanove Učilište Mijoč, OIB: 95723262717, Ulica kralja Zvonimira 5, 20350 [adresa] plati iznos na kojeg se odnosi ovaj tužbeni zahtjev.

7. Sporno je, je li brisanjem ustanove Učilište Mijoč, OIB: 95723262717, Ulica kralja Zvonimira 5, 20350 [adresa] odnosno Centara za obrazovanje Mijoč iz registra ustanova, čime prestaje i status osnivača ustanove, prestala odgovornost osnivača ustanove tj. tužene, za obveze ustanove koje su nastale za vrijeme njenog postojanja.

8. Ovaj sud smatra da je na temelju odredbe čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93, 29/1997, 47/1999, 35/2008, 127/2019, 151/2022, dalje u tekstu ZU), prema kojoj ustanova odgovara za obveze cijelom svojom imovinom, a osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obveze, odgovornost osnivača ustanove regulirana potpuno jasno, a iz te odredbe nikako ne proizlazi da bi brisanje ustanove iz sudskog registra imala utjecaj na obvezu osnivača ustanove kao solidarnog dužnika.

8.1. Ovakav stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revd 4648/2022-4 od 13. prosinca 2023..

9. Kako je tužiteljica dokazala osnovu i visinu svoga potraživanja, kao i dospijeće istih, valjalo je naložiti tuženoj isplatu kao i točki I. ove presude, i to sa kamatama sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO-a).

9.1. Međutim, budući je presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj: Povrv-5/2024-12 od 27. rujna 2024. postala ovršna tek 5. veljače 2025., valjalo je tužiteljicu odbiti za traženi tijek kamata na iznos dosuđenih troškova postupka od 595,68 eura od 27. rujna 2024. do 5. veljače 2025..

10. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, oslonom na čl. 155. ZPP-a tužena je dužna tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 132,80 eura, a koji se odnose na slijedeće troškove:

- plaćene sudske pristojba na tužbu u iznosu od 66,40 eura

- sudske pristojba na presudu 66,40 eura

Metković, 26. siječnja 2026.

S u d a c :

Gabriel Stanić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud u tri istovjetna primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

1. LJ, [adresa]

2. Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću