P-1065/2024-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Antunu Maričiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika: Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, nakon javno održane glavne rasprave 14.listopada 2025.godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika tužitelja i zzz tuženice, a objavljene 26.siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnica nekretnine za cijelo upisane u K. O. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] te se ista ovlašćuje temeljem ove presude, bez daljnjeg sudjelovanja tuženika, izvršiti upis uknjižbe prava vlasništva na navedenoj nekretnini uz istovremeni izbris prava vlasništva s imena Republika Hrvatska za cijelo.

Obrazloženje

1.Tužiteljica SĐ (dalje: tužiteljica) je dana 31.svibnja 2024.godine podnijela tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske (dalje: tuženice) radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] pozivajući se na dugogodišnji posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika.

1.1. U navodima iz tužbe navodi se kako su predmetne nekretnine nastale cijepanjem nekretnina 1684/23, K. O. [katastarska općina], a koji dio je pobliže označena slovima D- D1-D2-D3-D u Geodetskom elaboratu izrađenom dana 11. siječnja 2018.g. od ovlaštenog inženjera geodezije FĐ, broj: 3/19 te kako je stvarni vlasnik navedene nekretnina bio pravni prednik tužiteljice JĐ, a njega je naslijedio njegov sin TĐ pok. JĐ, iza čije smrti je donijeta dosudnica pod brojem A-231/16-6 od dana 15. studenog 1917. godine.

Po dosudnici Kotarskog suda u Šibeniku, broj A-555/30 od 22. rujna 1932. godine koja je donijeta iza smrti BĐ ud. Martina, po odluci Kotarskog suda u Šibeniku, broj O-306/55 od 02. rujna 1955. godine koja je donijeta iza smrti SĐĆ pok. S i po Rješenju o nasljeđivanju donesenog dana 08. siječnja 1971. godine od strane Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: O-131/69, razvidno je da su prednici tužiteljice bili posjednici na navedenim nekretninama još prije 1900 –te godine.

2. Tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu ističući kako nije dokazan pravni osnov stjecanja prava vlasništva.

3. U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to: e izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (list 11 do 13 spisa), Geodertski elaborat (list 14 do 23 spisa), Prijedlog za mirno rješenje spora od 9.svibnja 2024.gddoien (list 24 spisa); odgovor povodom prethodnog zahtjeva od 13.svibnja 2024.godine 8list 25 i 26 spisa), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja O-131/69 iza pok. OĐ od 08. siječnja 1971. (list 27 i 28 spisa), Odluku o nasljedstvu iza pok. FĐĆ Kotarskog suda u Šibeniku od 02. rujna 1955. poslovni broj O-306/55 (list 29 spisa), Dosudnicu poslovnog broja A-231/16 (l.s. 9).

3.1. Sud je izveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke dana 10.siječnja 2025.( list 46 do 48 spisa).

3.2. Na uviđaju je sud izveo dokaz saslušanjem svjedoka IĐ i CĐ.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje da je nasljeđivanjem ali i dugogodišnjim posjedom stekla pravo vlasništva na nekretnini katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

5.1. Tuženik osporava potraživanje tužiteljice ističući kako nije dokazan pravni osnov stjecanja prava vlasništva.

6. Uviđajem na licu mjesta održanom dana 02. rujna 2022., uz sudjelovanje vještaka mjernika VĐ, dipl.ing.geod. identificiran je predmet spora kao kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a u naravi se radi o površini obrasloj u nisko raslinje i grmlje, s dvije strane-južna i istočna obilježn je suhozidom, dok s preostale dvije strane čestice nije vidljivo obilježa. Zajedno s kat. čest. [katastarska čestica] čini cjelinu ograđenu suhozidom.

7. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja nalazi osnovanim.

7.1. Naime, odlučujući o zahtjevu tužiteljice u granicama činjeničnih navoda tužbe i navoda tužitelja isticanih tijekom postupka, sud zaključuje da se predmet spora nalazi u dugogodišnjem samostalnom, poštenom i nesmetanom posjedu tužiteljice i njezinih pravnih prednika, a koji zaključak je utemeljen u rezultatima dokaza provedenih u postupku, posebno onih personalnih- iskaza svjedoka IĐ i CĐ.

7.2. Svjedok IĐ, navodi kako su suprug od tužiteljice i on rođeni u istom mjestu, zajedno su odrasli te se jako dobro zna čija je zemlja u tom kraju i kako se prenosila. Predmetna parcela nalazi se kod naplatnih kućica autoceste, u narodu zvana [adresa], koristila se kao pašnjak koji je pok. F naslijedio od svog oca Martina, a on od svoje majke OĐ zvane J. Kad sam svjedok rodio T je već bila jako stara i uskoro preminula, svima da je poznato da je ona ovu zemlju donijela u miraz (dotu). Sjećam se kako bi TĐ baš preko sporne parcele prolazio jer je tuda išao put i dovodio ovce i konje na ispašu. Nekretnina je omeđena suhozidom. Dok nije izgrađen autoput bila je u cijelosti omeđena suhozidom, međutim prolaskom autoceste jedan dio je porušen tako da sada porušena je zapadna strana do autoputa. TĐ je zajedno sa suprugom obrađivao jedno vrijeme i vinograd, imao je i maslina, nakon Martina naslijedio ga je sin F te zna da je i on sadio masline.

7.3. Svjedok CĐ, naveo je kako je poznavao pokojnog supruga tužiteljice B i zna da je imao zemlju zvanu [adresa], kvadrature otprilike nekih 7.000 kvadrata, a isto se nalazi ispod naplatnih kućica od autoceste. Zna da je žica koju su podigli nakon gradnje autoceste na mjestu gdje se nekoć nalazio suhozid sa zapadne strane [adresa], kao dječak od desetak godina je tuda vozao stalno biciklom i da je viđao svekra od tužiteljice, Martina kako dovodi na ispašu ovce i konje, posebno se sjeća konja jer da ih jako volio. Na jednom dijelu [adresa] TĐ je imao zasađen vinograd i to otprilike po sredini terena, u dolini, a sa strane su bili pašnjaci. Sa sve četiri strane su bili suhozidi, sada se vide sa tri strane, a sa ove zapadne, kao što sam već rekao suhozida više nema jer se nalazi žica postavljena od autocesta. Autocesta je otvorena 2004. godine i od tada do svog terena da ide asfaltiranim putem, a prije toga smo prolazili uvijek pored Martinovog terena, starim putem za Perković. Sjeća se Martina i njegove žene O. U vinogradu je bilo nekih petsto do šesto loza. I i TĐ su to skupa radili. Nakon Martinove smrti F, njegov sin preuzima i zasađuje masline i zna da je zasadio i višanja. Prvo je preminula I, zna da je pokojna I preminula između osamdesete i devedesete godine, i to nije bila stara oko šezdesetak godina, dok je TĐ preminuo prije nekih petnaestak godina, imao je procijeniti nekih osamdesetak godina. TĐ je uzdržavao svoju majku OĐ obzirom da je s njim živjela i ona je to njemu još za života dala. Ne zna pravno o čemu se radilo, da li o darovanju ili samo davanju na korištenje, ali u svakom slučaju zna da je to njezina ostavština odnosno da je ona to donijela u brak. OĐ da nije poznavao, mislim da je ona čak umrla prije mog rođenja.

8. Kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na spornim dijelovima predmetne nekretnine, a uzevši u obzir da se u malim sredinama poput ove takve činjenice znaju i bivaju opće poznate, a kako su svjedoci nesrodni sa tužiteljicom, sud doista nema razloga sumnjati u vjerodostojnost njihovog iskaza koji su detaljno govorili o načinu korištenja zemljišta, kao i rodoslovlju, pa da bi tako već FĐĆ djed od tužiteljičinog supruga, koji je preminuo 1955. godine u Vrpolju, a poslije njega sin TĐ (otac tužiteljičinog supruga a potom TĐ, suprug tužiteljice, koristili ovu nekretninu i vršili na istoj posjedovne čini obrađivanja vinove loze, sadnje kultura poput boba, a sve to od nikog pa tako i od tuženika neometano.

8.1. Obzirom da svjedoci nemaju neposrednih saznanja o vremenskom razdoblju do 1941.godine, budući su isti rođeni nakon relevantnog vremenskog perioda, nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane prednika tužitelja kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do dana 06. travnja 1941. godine), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90., odnosno „Narodne novine“ br. 53/91., 9/92. i 77/92.) tj. 1980. godine, odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u tadašnjem društvenom vlasništvu, međutim valja reći slijedeće.

8.2. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 01. siječnja 1997. godine, bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

9. Iz izvedenih dokaza, nesporno je da je tužiteljica stekla predmetnu nekretninu nasljeđivanjem od svog supruga (činjenica nije osporena), a on prenošenjem s koljenja na koljeno od svojih prednika, a iz iskazi svih saslušanih svjedoka razvidno je da je općepoznato u tom kraju da je to bila tužiteljeva zemlja od davnina, što im nitko nije osporavao, a o čemu su saslušani svjedoci detaljno iskazivali prikazavši cjelovito rodoslovlje tužitelja.

10. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

11. Zaključak ovog suda je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na utuženoj nekretnini onako kako je to naprijed navedeno, a sve ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a.

12. O troškovima ovog postupka sud nije odlučivao budući da stranke isti nisu isti potraživale (čl. 164.ZPP).

13.Temeljem svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

Šibenik, 26.siječnja 2026.

Sudac

Martina Miočević Šušnjić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.